Search

Effective microorganisms are being increasingly exploited in aquaculture. The aim of this study was to assess the effect of using effective microorganisms on heavy metal concentrations in fish pond water. This 105-day study was conducted at two fish ponds, control and experimental, used for commercial production of common carp (Cyprinus carpio). The EM-1® effective microorganisms were applied as a water supplement. The following elements were detected in the water of both fish ponds: aluminium, arsenic, beryllium, copper, lithium, manganese, vanadium, zinc, iron, barium, boron, uranium and strontium. Iron concentrations were highest in the fish ponds, ranging from 230.0 to 777.0 µg/L, whereas beryllium concentrations were lowest, ranging from the quantification limit to 2.5 µg/L. At the end of the study period, the levels of aluminium, beryllium, copper, manganese, vanadium, iron, barium, boron and uranium were significantly lower (P<0.05) and the levels of arsenic and strontium significantly higher (P<0.05) in the experimental fish pond as compared with the control fish pond, whereas the levels of lithium and zinc did not differ significantly (P>0.05) between the two fish ponds. Accordingly, the study results indicated the potential of EM-1® for improving fish pond water quality by reducing the concentrations of particular heavy metals in the water., Efektivni mikroorganizmi sve se više koriste u akvakulturi. Cilj istraživanja bio je utvrditi učinak primjene efektivnih mikroorganizama na koncentracije teških metala u vodi ribnjaka. Istraživanje je provedeno na dva ribnjaka s komercijalnom proizvodnjom običnog šarana (Cyprinus carpio), kontrolnom i pokusnom, u trajanju od 105 dana. U istraživanju su korišteni efektivni mikroorganizmi EM-1® primijenjeni kao dodatak vodi. Na oba ribnjaka detektirani su sljedeći elementi: aluminij, arsen, berilij, bakar, litij, mangan, vanadij, cink, željezo, barij, bor, uranij i stroncij. Koncentracije željeza u ribnjacima bile su najviše i kretale su se u rasponu od 230,0 do 777,0 µg/L, a berilija najniže, u rasponu od granice kvantifikacije do 2,5 µg/L. U usporedbi s kontrolnim ribnjakom koncentracije aluminija, berilija, bakra, mangana, vanadija, željeza, barija, bora i uranija na kraju istraživanog razdoblja bile su znakovito niže (P<0,05), a koncentracije arsena i stroncija znakovito više (P<0,05) u pokusnom ribnjaku, dok se koncentracije litija i cinka nisu znakovito razlikovale (P>0,05) između kontrolnog i pokusnog ribnjaka. Zaključno, rezultati istraživanja upućuju na potencijal EM-1® u poboljšanju kvalitete vode ribnjaka smanjenjem koncentracije pojedinih teških metala u vodi.

Exposure to radiofrequency electromagnetic fields (RF-EMF) at the operating frequencies of different communication devices can cause various biological effects. However, there is a lack of studies on the oxidative stress response and genotoxicity in the honey bee (Apis mellifera) after exposure to RF-EMF. In this study, we investigated the oxidative stress and DNA damage in honey bee larvae situated in waxcomb cells, exposed to modulated RF-EMF 23 Vm-1. The glutathione S-transferase activity decreased, whereas the catalase activity increased significantly in the honey bee larvae upon RF-EMF exposure. Superoxide dismutase activity, the level of lipid peroxidation, and DNA damage were not statistically altered in exposed honey bee larvae when compared to the control group. These results suggest that the biological effects of modulated RF-EMF in honey bee larvae depend on the exposure design., Izloženost radiofrekvencijskom elektromagnetskom polju (RF-EMF) na radnoj frekvenciji različitih komunikacijskih uređaja može imati razne biološke učinke. Nedostaju istraživanja odgovora na oksidacijski stres i genotoksičnost u medonosne pčele (Apis mellifera) poslije izloženosti RF-EMF-u. U ovom je radu istražen oksidacijski stres i DNA oštećenja u ličinkama medonosnih pčela smještenih u stanicama saća i izloženih modulirajućem RF-EMF 23 Vm-1. Aktivnost glutation S-transferaze smanjena je, dok je aktivnost katalaze značajno povećana u ličinkama medonosnih pčela izloženih RF-EMF-u. Nije bilo statistički značajne promjene u aktivnosti superoksid-dismutaze, razini lipidne peroksidacije i DNA oštećenju između ličinaka medonosne pčele i kontrolne skupine. Ovi rezultati pokazuju da biološki učinci modulirajućeg RF-EMF u ličinkama medonosne pčele ovise o oblikovanju izloženosti.

Apiculture is an important economy sector, facing a real health crisis. Honeybees, as well as other insect pollinator populations have been in decline over recent decades, and diseases are one of the principal challenges. To face this situation, public and private veterinary services are needed to manage surveillance, control, eradication and prevention measures of honeybee diseases within their territories, in close collaboration with beekeepers and farmers. It is necessary urgently to clarify the current problems and threats to apiculture in the public health sector. Due to possible interactions between bee health and production, the negative effects of environmental xenobiotics and climate change, this field must be considered as an interdisciplinary research issue. Moreover, honeybee veterinary medicine is increasingly engaged in the One Health approach, due to the possibility that the poor health of honeybee colonies affects human life. This review identified the key veterinarian roles, gaps in their higher education curriculum, as well as the necessity for research linkage between expectations and professional perspectives., Pčelarstvo je važan sektor gospodarstva koji se suočava sa zdravstvenom krizom. Zajednice medonosne pčele, kao i populacije drugih kukaca oprašivača se smanjuju posljednjih desetljeća. Bolesti se smatraju jednim od glavnih uzroka gubitaka u pčelarstvu. Kako bi se suočili s tim problemom potrebno je povoditi veterinarski nadzor, kontroliranje, suzbijanje i preveniranje bolesti pčela uključivanjem javnih i privatnih veterinarskih organizacija na području njihova djelovanja i u bliskoj suradnji s pčelarima i poljoprivrednicima. Nužno je potrebno osvijestiti aktualnu problematiku i ugroženost pčelarstva u javnozdravstvenom sektoru. Zbog mogućih negativnih učinaka ksenobiotika iz okoliša i klimatskih promjena na zdravlje i proizvodnju pčelinjih zajednica ovo područje zahtjeva provedbu intradisciplinarnih istraživanja. Štoviše, veterinarska medicina u području zdravlja zajednica medonosne pčele zauzima iznimno važan pristup Jednog zdravlja upravo zbog mogućnosti da narušeno zdravlje pčelinjih zajednica može negativno utjecati na zdravlje ljudi. U ovom radu istaknute su glavne uloge veterinara u pčelarstvu, nedostatci u kurikulima studijskih programa veterinarske medicine visokoobrazovnih ustanova i nužnosti provedbe istraživanja koja povezuju očekivanja i stručne perspektive.