Search

Kompetencije učitelja u razrednoj nastavi za tjelesno i zdravstveno odgojno-obrazovno područje dijele se na generičke i predmetno specifične. Generičke kompetencije odnose se na opće kompetencije, a obuhvaćaju teorijska i praktična znanja, dok se predmetno specifične kompetencije odnose na primjenu spoznaja supstratne znanosti predmetnog područja u cilju izvršavanja postavljenih zadaća. U dosadašnjim istraživanjima utvrđene su statistički značajne razlike između procjene razine kompetencija učitelja i studenata. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi razinu kompetencija učitelja i studenata koje su potrebne za provođenje sata Tjelesne i zdravstvene kulture (TZK) te utvrditi razlike u njihovoj razini procijenjenih kompetencija. Istraživanje je provedeno s učiteljima osnovnih škola u Dubrovniku i studentima pete godine Odjela za izobrazbu učitelja i odgojitelja. Razina kompetencija procijenjena je indirektno primjenom hrvatske verzije upitnika Kompetencije u Tjelesnom i zdravstvenom području (Competencies in Physical Education Teaching, Al-Tawel i AlJaafreh, 2017). Rezultati istraživanju pokazali su kako učitelji svoje ukupne kompetencije procjenjuju izrazito visokima (AS = 4.52), a studenti visokima (AS = 4.23). Vezano za subskale upitnika, dobiven je rezultat da učitelji visokima procjenjuju svoje kompetencije za provedbu (AS = 4.34) i planiranje sata TZK-a (AS = 4.30), a izrazito visokima procjenjuju motivacijske (AS = 4.85) te osobne i socijalne kompetencije (AS = 4.60). Studenti procjenjuju visokima svoje kompetencije provedbe (AS = 4.22), kompetencije planiranja (AS = 4.00) te osobne i socijalne kompetencije (AS = 4.17), a izrazito visokima procjenjuju motivacijske kompetencije (AS = 4.51). Testiranjem razlika utvrđeno je kako postoje statistički značajne razlike u tri subskale: kompetencijama potrebnim za provođenje sata TZK-a, motivacijskim kompetencijama te osobnim i socijalnim kompetencijama. Učitelji razinu svojih kompetencija za te tri subskale procjenjuju višima u odnosu na studente. Nadalje, istraživanjem je utvrđeno kako ispitanici dijele mišljenje da bi tijekom učiteljskog studija trebalo uvesti više prakse iz kineziološkog područja kako bi se poboljšale i unaprijedile njihove kompetencije. Rezultati istraživanja mogu pomoći u osmišljavanju učinkovitijeg plana i programa Učiteljskih studija usmjerenih poboljšanju kompetencija koje će steći budući učitelji razredne nastave.

Tjelesna aktivnost kod osoba s DS iznimno je važna i neizostavna. Cilj je istraživanja bio utvrditi utjecaj tjelesne aktivnosti na funkcionalan i psihomotorički razvoj djeteta s DS na osnovi analize slučaja djevojčice koja pohađa prvi razred OŠ Stanovi u Zadru prije pojave epidemioloških mjera donesenih zbog pandemije COVID-19, kad je dijete bilo uključeno u redovni program tjelesne i zdravstvene kulture u školi te pohađalo satove plesa, i usporediti sa stanjem tijekom pandemije, kada je djetetu bila smanjena tjelesna aktivnost. Rezultati istraživanja ukazali su kako postoje razlike između stanja prije pojave mjera pandemije COVID-19 i nakon pojave mjera. Iako razlike nisu velike, ipak postoje, i očituju se u motoričkim sposobnostima fleksibilnosti, koordinacije i repetitivne snage u korist stanja koje je bilo prije pojave mjera. Može se zaključiti kako je učinak tjelesne aktivnosti izuzetno veliki na cjelokupan psihomotorički i socijalan razvoj djeteta s Down sindromom. Stoga ga ne smijemo zanemariti već ga poticati na satovima tjelesnog i zdravstvenog odgoja te u izvanškolskim aktivnostima.

Motivacija (lat. „movere“ = kretati se) se definira kao sve ono što nas pokreće prema nekom cilju, sve ono što uvjetuje neko usmjereno djelovanje, te kao psihički proces zadovoljavanja potreba (Sindik, 2009). U okviru kinezioloških aktivnosti postoje dva tipa motivacije za vježbanje; unutarnja i vanjska motivacija. Unutarnja motivacija odnosi se na ponašanje koje je pokrenuto određenim unutarnjim porivima i nagradama te proizlazi iz potrebe pojedinca jer ga čini zadovoljnim za razliku od vanjske motivacije koja podrazumijeva ponašanje s ciljem postizanja određene nagrade ili izbjegavanja kazne (Coon, 2010). Cilj je istraživanja utvrditi motivacijsku strukturu za vježbanje djece predškolske dobi te utvrditi postoje li razlike s obzirom na spol ispitanika. Uzorak ispitanika obuhvatio je 74 djece predškolske dobi, dječaka i djevojčica, uzrasta između 5 i 7 godina (N=74, Nž =38, Nm=36). Individualne razlike u motivaciji za tjelovježbu djece predškolske dobi procijenjene su prilagođenom verzijom Upitnika motivacije za vježbanje – EMI 2 (Vlašić i sur., 2002). Rezultati istraživanja ukazuju kako je dominantan motiv koji djecu potiče na vježbanje zdravlje (AS=4.47), a potom uživanje (AS=4.28) i druženje s prijateljima (AS=4.27). To ukazuje kako su djeca više motivirana unutarnjim porivima nego vanjskim što je ujedno i poželjan motivacijski obrazac. Uz navedeno, utvrđene su statistički značajne razlike u motivima za vježbanje s obzirom na spol ispitanika. Dječaci su, u većoj mjeri od djevojčica, motivirani za tjelesnu aktivnost zbog poboljšanja tjelesnog izgleda (p=0.004) i zbog rezultata/ pobjeđivanja (p=0.017) koji se ostvaruje u kontekstu provedbe kinezioloških aktivnosti. Ova saznanja mogu se koristiti kod organizacije tjelesnih aktivnosti s ciljem povećanja dječje motivacije i zadržavanja djeteta u određenom sportu ili tjelesnoj aktivnosti.

Within kinesiology activities, concerning Nicholls’s Achievement Goal Theory, we distinguish between “task” goal orientation/ involvement and “ego” goal orientation/ involvement, according to which students evaluated their own competence. The main aim of this study was to determine if gender differences exist among high school students in task and ego orientation. The sample included 211 high school students, males and females, between 14 and 17 years of age (N=211, Nf =80, Nm=131). Individual differences in goal orientation of students have been assessed by the Task and Ego Orientation in Sport Questionnaire – TEOSQ (Duda et al., 1995, adapted for a Croatian population sample by Barić in 2001). The basic descriptive indicators were calculated, and the t-test was applied to test gender differences in goal orientation. The results showed that there were gender differences in ego orientation. Although males were more ego-oriented than girls (t=-3.9; p=0.00), the results showed that both male and female students were dominantly task-oriented. In conclusion, high school students have a desirable goal orientation that directs them to learn new skills, to achieve personal development and to complete all the given tasks., U okviru kinezioloških aktivnosti, a uzimajući u obzir Nichollsovu teoriju ciljne orijentacije, razlikujemo usmjerenost na zadatak odnosno razvoj vještine i usmjerenost na izvedbu odnosno rezultat, prema kojoj učenici prosuđuju vlastitu kompetentnost. Osnovni cilj i značaj rada bio je utvrditi postojanje spolnih razlika u usmjerenosti prema zadatku i prema rezultatu kod učenika srednjih škola. Uzorak ispitanika oblikovan je od ukupno 211 učenika i učenica u dobi od 14 do 17 godina (N=211, Nž=80, Nm=131). Individualne razlike u ciljnoj orijentaciji srednjoškolaca procijenjene su Upitnikom ciljne orijentacije u sportu-TEOSQ (Duda i sur., 1995, adaptirala za hrvatsku populaciju Barić, 2001). Izračunati su osnovni deskriptivni pokazatelji, a t-test je primijenjen za ispitivanje razlika u ciljnoj orijentaciji s obzirom na spol. Rezultati pokazuju da postoje spolne razlike u usmjerenosti na rezultat. Iako su učenici više usmjereni na rezultat od učenica (t=-3.9; p=0.00), rezultati ukazuju na to da su i učenici i učenice dominantno usmjereni na zadatak. Zaključuje se da srednjoškolci imaju poželjnu ciljnu orijentaciju koja učenike usmjerava prema učenju novih vještina, postizanju osobnog napretka, kao i izvršavanju postavljenih zadataka.

Cilj ovog istraživanja je kvalitativna i kvantitativna analiza nastavnih sadržaja trenutno važećeg propisanog plana i programa za obveznu nastavu tjelesne i zdravstvene kulture u osnovnom školstvu i usporedba rezultata sa znanstvenim spoznajama dosadašnjih postignuća kineziološke edukacije. Uzorak istraživanja su propisani nastavni sadržaji (teme) za obveznu nastavu tjelesne i zdravstvene kulture, a provedene su metode analize sadržaja i χ- kvadrat test. Rezultati ukazuju kako u sadržajima predmeta u tjelesnoj i zdravstvenoj kulturi nedostaju sadržaji koji spadaju u kategorije zdravlja i fitnesa, plivanja, aktivnosti u prirodi i zimskih sportova. Također, rezultati implicitno ukazuju na nužnost uvrštavanja takvih sadržaja u program kako bi nastava tjelesne i zdravstvene kulture mogla biti u potpunosti u funkciji zdravlja i doprinijeti stvaranju tjelesno aktivnog čovjeka.