Search

Cilj je ovoga rada bio prikazati odnos čvrstoće ličnosti s različitim zdravstvenim ishodima i opisati potencijalne mehanizme kojima se to ostvaruje. U prvom su dijelu opisani koncept čvrstoće i njegove komponente, načini njegove operacionalizacije i osnovni problemi koji se javljaju pri njegovu mjerenju, posebno oni koji proizlaze iz njegova djelomičnog preklapanja s crtom neuroticizma. Zatim su navedeni najvažniji rezultati koji govore o efektima čvrstoće na različite zdravstvene ishode, posebno one koji upućuju na njezinu zaštitnu ulogu pri štetnom djelovanja stresa. Pregledom nalaza istraživanja predloženo je nekoliko potencijalnih mehanizama kojima čvrstoća ličnosti može djelovati na zdravstvene ishode: djelovanjem na imunološko funkcioniranje, kognitivnu procjenu, suočavanje, fiziološko uzbuđenje te zdravstvena ponašanja. U nastavku su rada prikazani navedeni mehanizmi, kao i glavni nalazi koji pokazuju kakva je uloga čvrstoće ličnosti u svakom od njih. Na kraju su navedeni najvažniji teorijski i metodološki problemi koji se javljaju u istraživanjima odnosa čvrstoće ličnosti i zdravstvenih ishoda, čije je rješenje preduvjet za iskorak u razumijevanju tog odnosa.

Cilj je provedenog istraživanja bio ispitati kakvi su efekti kongruentnosti osobnih i organizacijskih vrijednosti usmjerenih zadacima i usmjerenih ljudima na odanost organizaciji i na njezine komponente. Istraživanje je provedeno na prigodnom uzorku od 217 sudionika, zaposlenih u nekoliko srednjih i većih hrvatskih organizacija, koji su ispunili Upitnik organizacijske odanosti te Skalu osobnih i organizacijskih vrijednosti. Prikupljeni su podaci analizirani nizom polinomnih regresijskih analiza. Dobiveni rezultati pokazuju da kada su osobne i organizacijske vrijednosti usmjerene zadacima usklađene, tada je njihova viša razina povezana s većom afektivnom odanošću. Neusklađenost osobnih i organizacijskih vrijednosti usmjerenih na zadatke, i to takva da su organizacijske vrijednosti više od osobnih, povezana je s višom normativnom odanošću. Dodatno, normativna se odanost snažnije povećava s povećanjem ove neusklađenosti. Ukupna odanost organizaciji veća je kada su osobne i organizacijske vrijednosti usmjerene na zadatke usklađene i više izražene, kada je neusklađenost takva da su organizacijske vrijednosti usmjerene na zadatke više od osobnih vrijednosti te kada je ta neusklađenost više izražena. Kada se radi o efektima (ne)usklađenosti osobnih i organizacijskih vrijednosti usmjerenih na ljude, dobiveni rezultati pokazuju da se normativna i ukupna odanost povećavaju kada je neusklađenost takva da su organizacijske vrijednosti usmjerene na ljude više od osobnih vrijednosti.

Slower life history (LH) strategies are adaptive in stable, predictable and controllable environments. Assortative mating, which implies a lower rate of genetic recombination, is also favored in such conditions because it preserves locally well- adapted genomes. This led to the prediction that assortative mating will be greater for slower than for faster LH strategists (Figueredo & Wolf, 2009). On a sample of 215 heterosexual married and cohabitating couples, we explored assortment in LH strategy and whether women and men’s LH strategy and its assortment can predict assortment in fivefactor personality traits. LH strategy was assessed by Mini-K (Figueredo et al., 2006), and Five-factor traits by Big Five Inventory (John et al., 1991). As hypothesized, positive assortment in LH on the magnitude similar to other personality traits was found. In addition, initial assortment rather than convergence, and active assortment rather than social homogamy hypotheses were supported. Next, slow LH strategists tended to assort in LH strategy more strongly than fast LH strategists, which also appeared to be the consequence of initial and active assortment. Regarding personality traits, a moderate positive assortment for extraversion and openness was found. Additionally, higher levels of extraversion, agreeableness, conscientiousness, and openness were related to positive assortment in these traits. This was interpreted in the context of observed correspondence between these traits and LH strategy. Finally, both men and women’s LH, and their interaction predicted assortment in conscientiousness, while women’s LH predicted assortment in neuroticism. However, assortment in LH correlated positively only with assortment in extraversion and conscientiousness.

This study explored five-factor personality traits and their higher order factors as predictors of the age of cigarette smoking initiation and current smoking status among 457 primary school girls and 443 boys, aged 10 to 16 years. Cox proportional hazards regression analyses showed that five-factor personality traits predicted the age of smoking initiation. Neuroticism predicted earlier and Conscientiousness later age of smoking initiation in girls, while Neuroticism and Extraversion predicted earlier, and Conscientiousness later age of smoking initiation in boys. Personality traits also predicted current smoking status. Girls were more likely to smoke if lower on Conscientiousness, and boys if lower on Conscientiousness and higher on Extraversion and Neuroticism. Regarding higher order factors, alpha factor predicted the age of the first smoking experience and current smoking status in girls, while in boys, both factors predicted both criteria, and additionally their interaction predicted current smoking status. Implications of these results for health education and intervention programs are discussed.

On the sample of 952 early adolescents we examined the effects of birth order on five- factor personality traits by using between-family design. Four most frequent classifications of birth order were used and their effects were examined not only on primary five-factor personality traits, but also on two higher-order meta-traits, stability and plasticity, as well as general factor of personality. Additionally, a number of potentially important sociodemographic variables which may confound the relationship between birth order and personality were controlled for. The results of this study show that birth order exerted no effects on the conscientiousness and openness, while on extraversion, agreeableness, emotional stability, higher order plasticity dimension and general personality factor a few differences with small effect sizes were obtained. When sociodemographic variables were controlled for, relationships between birth order and five-factor personality traits were not changed. The analyses of trends show that extraversion, openness, agreeableness, higher-order plasticity dimension and general factor of personality exhibited quadratic, while neuroticism and higher-order stability dimension linear trend. The results are somewhat different depending on the birth order classification and they suggest that the most informative classification are more detailed one.

The aim of this study was to examine concurrent and longitudinal effects of personality traits and moderating role of family functioning on coping styles in adolescence. At first measurement point (Time 1) we measured personality traits (extraversion, neuroticism and psychoticism), family functioning and coping styles (problem-focused, emotion-focused and avoidance) and three years later (Time 2), only coping styles. Regarding concurrent effects in girls, hierarchical regression analyses showed that personality traits significantly predicted all three coping styles. Family functioning predicted problem-focused coping and moderated the effects of extraversion and neuroticism on problem-focused and neuroticism on avoidance coping. Analyses of longitudinal effect in girls showed that psychoticism positively predicted avoidance coping and family functioning moderated the effect of psychoticism on problem-focused coping. Psychoticism was negatively related to problem-focused coping when family functioning was high and unrelated when family functioning was low. In boys, family functioning concurrently positively predicted problem-focused and emotion- focused, and neuroticism and psychoticism avoidance coping. Family functioning did not moderate the effects of traits on coping styles and there were no significant longitudinal effects of predictor variables on coping styles.

Cilj ovog istraživanja bio je ispitati efekte dvaju pokazatelja kroničnog organizacijskog stresa (preopterećenosti i konflikta uloge te nejasnosti uloge), zaokupljenosti poslom i dviju dimenzija organizacijske odanosti (afektivno-normativne i instrumentalne) na profesionalno sagorijevanje i tjelesne simptome. U prospektivnom istraživanju, u kojem je drugo mjerenje slijedilo četiri godine nakon prvog, sudjelovalo je 118 medicinskih sestara/tehničara iz različitih bolničkih odjela KBC-a Rijeka. U prvom su mjerenju prikupljeni podaci koji se odnose na organizacijski stres, zaokupljenost poslom, organizacijsku odanost te profesionalno sagorijevanje i percepciju subjektivnih tjelesnih simptoma, a u drugom podaci o zdravstvenim ishodima (profesionalnom sagorijevanju i percepciji tjelesnih simptoma). Rezultati su analizirani hijerarhijskim regresijskim analizama u kojima su kao kriteriji korišteni percepcija tjelesnih simptoma i tri komponente profesionalnog sagorijevanja mjerene u drugom dijelu ispitivanja. U svakoj od analiza u prvi je korak uključena varijabla iz prvog mjerenja istovjetna kriterijskoj, dok su u drugi korak uključene varijable percipiranog stresa, organizacijske odanosti i zaokupljenosti poslom također mjerene u prvom dijelu istraživanja. Rezultati su pokazali da različite kombinacije varijabli organizacijskog stresa, odanosti i zaokupljenosti poslom prediciraju tri tipa profesionalnog sagorijevanja i nakon kontrole zavisnih varijabli mjerenih četiri godine ranije. Dobiveni rezultati interpretirani su u svjetlu potencijalno zaštitne uloge varijabli koje značajno predviđaju pojedine zdravstvene ishode.

Osnovni je cilj ovog rada bio ispitati odnos crta ličnosti petofaktorskog modela i sposobnosti s profesionalnim interesima. Pri tome se nastojala utvrditi prediktivna snaga pojedinih crta ličnosti i sposobnosti za svaku skupinu zanimanja Hollandove tipologije, kao i za dobivene faktore višeg reda. Također, pokušao se utvrditi način grupiranja ispitanika s obzirom na profile rezultata postignute na upitniku profesionalnih interesa. Ispitivanje je provedeno na uzorku od 132 djelatnika vodeće hrvatske tvrtke za proizvodnju i distribuciju hrane. Kako bi se ispitala prediktivna snaga crta ličnosti petofaktorskog modela i inteligencije za predviđanje profesionalnih interesa kao kriterijskih varijabli, proveden je niz hijerarhijskih regresijskih analiza. U prvoj su skupini tih analiza crte ličnosti korištene kao prediktori u prvom koraku, dok je u drugoj skupini u prvom koraku kao prediktorska varijabla korištena inteligencija. Dobiveni su rezultati pokazali da je socijalne i poduzetničke interese moguće predvidjeti samo na osnovi crta ličnosti, realistične i konvencionalne samo višim intelektualnim funkcioniranjem, dok se istraživački i umjetnički interesi mogu predvidjeti i osobinama ličnosti i višim rezultatom na testu sposobnosti. Pri tom je ekstraverzija jedini značajan pozitivan prediktor socijalnih i poduzetničkih, a otvorenost istraživačkih i umjetničkih interesa. Faktorska analiza profesionalnih interesa na uzorku ovog istraživanja rezultira dvofaktorskom strukturom. Prvim su faktorom najviše zasićeni umjetnički, socijalni, poduzetnički i konvencionalni, a drugim realistični i istraživački interesi. Rezultati hijerarhijskih regresijskih analiza pokazuju da je ekstraverzija jedini značajan pozitivan prediktor prvog, dok su otvorenost i inteligencija pozitivni prediktori drugog faktora. Grupiranje ispitanika s obzirom na profile rezultata postignute na RIASEC-u pokazuje da se ispitanici mogu grupirati u dva klastera. Prvi klaster obuhvaća ispitanike s općenito višim, a drugi s općenito nižim vrijednostima na svim skalama. Rezultati binarne logističke regresije pokazuju da ispitanike ovih grupa statistički značajno razlikuju otvorenost i inteligencija.

Cilj je ovog rada bio ispitati odnos dimenzija ličnosti petofaktorskog modela (ekstraverzije, ugodnosti, savjesnosti, neuroticizma i otvorenosti) i nekih stavova prema radu i organizaciji (zadovoljstva poslom, organizacijske odanosti i zaokupljenosti poslom) s ukupnim tjelesnim simptomima, te pojedinim skupinama tjelesnih simptoma (muskuloskeletalnim, pseudoneurološkim, gastrointestinalnim, simptomima alergije i simptomima gripe). Istraživanje je provedeno na uzorku od 214 bolničkih medicinskih sestara u Rijeci. Hijerarhijske regresijske analize u kojima su kao prediktori ukupnih i pojedinih skupina tjelesnih simptoma u prvom koraku korištene crte ličnosti, a u drugom organizacijski stavovi pokazale su da crte ličnosti kao skup varijabli možemo smatrati prediktorima svih mjera tjelesnih simptoma osim simptoma alergije i gripe, te da organizacijski stavovi dodatno, nakon kontrole efekata crta ličnosti značajno povećavaju koeficijent multiple korelacije pri predikciji muskuloskeletalnih i pseudoneuroloških simptoma, simptoma gripe i ukupnih tjelesnih simptoma, povećavajući količinu objašnjene varijance za dodatnih 5 do 9 %. Iako crte ličnosti značajno prediciraju većinu mjera tjelesnih simptoma, dobiveni rezultati pokazuju da je značajan pozitivan prediktor jedino neuroticizam. Od stavova prema radu i organizaciji najvažniji je prediktor zadovoljstvo poslom, koje značajno negativno predicira muskuloskeletalne i pseudoneurološke simptome, simptome gripe i ukupne tjelesne simptome, a pored njega, značajnim pozitivnim prediktorom pokazala se i instrumentalna odanost koja značajno pozitivno predicira pseudoneurološke simptome te simptome alergije.

Cilj ovog istraživanja bio je ispitati povezanost samopoštovanja, društvene potpore, karijernog optimizma, lokusa kontrole i karijerne adaptabilnosti te ispitati medijacijski efekt lokusa kontrole na odnos prethodno navedenih prediktora i karijerne adaptabilnosti studenata. Istraživanje je provedeno primjenom online upitnika na velikom prigodnom uzorku studenata različitih studijskih programa i godina studija s brojnih visokoškolskih ustanova u Hrvatskoj. Rezultati istraživanja pokazali su značajnu povezanost svih konstrukata kao i njihovih dimenzija. Hijerarhijskim regresijskim analizama utvrđena je različita prediktivna vrijednost samopoštovanja, lokusa kontrole, karijernog optimizma te dimenzija društvene potpore u objašnjenju dimenzija karijerne adaptabilnosti. Utvrđen je i medijacijski efekt lokusa kontrole na odnos prediktora (samopoštovanje, društvena potpora, karijerni optimizam) i kriterija (karijerna adaptabilnost). Dobiveni rezultati upućuju na važnost izgradnje društvenih mreža, samopoštovanja i karijernog optimizma te specifičnost uloge lokusa kontrole u razvoju karijerne adaptabilnosti studenata., The aim of this research was to examine the connection between self-esteem, social support, career optimism, locus of control and career adaptability, and to examine the mediating effect of locus of control on the relationship between the aforementioned predictors and career adaptability of students. The research was conducted using an online questionnaire on a large random sample of students from various study programs and years of study from numerous higher education institutions in Croatia. The research results showed a significant connection between all constructs and their dimensions. Hierarchical regression analyzes determined the different predictive value of self-esteem, locus of control, career optimism and the dimension of social support in explaining the dimensions of career adaptability. The mediation effect of locus of control on the relationship between predictors (self-esteem, social support, career optimism) and criteria (career adaptability) was obtained. The obtained results indicate the importance of building social networks, self-esteem and career optimism, and the specificity of the role of locus of control in the development of students' career adaptability.

Inovativno radno ponašanje zaposlenika ključni je faktor postizanja konkurentske prednosti i osiguravanja dugoročnog opstanka organizacija u današnjem visoko konkurentnom poslovnom okruženju. Na inovativno radno ponašanje uvelike utječu ponašanja rukovoditelja te dijeljenje znanja među zaposlenicima. Cilj ovog istraživanja bio je istražiti odnose između percepcije rukovoditeljskih praksi, dijeljenja znanja i inovativnog radnog ponašanja kod zaposlenika u IT sektoru. U istraživanju je sudjelovalo 207 zaposlenika IT sektora (141 muškarac i 64 žene). Najveći broj sudionika imao je između 26 i 30 godina, završen diplomski studij te ih je najviše na trenutnom radnom mjestu zaposleno do godinu dana. Istraživanje je provedeno pomoću online upitnika. Rezultati su pokazali da eksternalna ponašanja rukovoditelja i doniranje znanja značajno doprinose objašnjenju inovativnog radnog ponašanja. Dobiven je i djelomičan posredujući efekt dijeljenja znanja u međuodnosu percepcije rukovoditeljskih ponašanja i inovativnog radnog ponašanja zaposlenika. Ovo istraživanje ukazuje na važnost eksternalnih ponašanja rukovoditelja i dijeljenja znanja u poticanju inovativnog radnog ponašanja zaposlenika u IT sektoru. Predlažu se smjernice za daljnja istraživanja u ovom području, kao i za primjenu dobivenih nalaza u praksi razvoja ljudskih potencijala u IT sektoru., Innovative work behavior of employees is a key factor in achieving competitive advantage and ensuring the long-term survival of organizations in today's highly competitive business environment. Innovative work behavior is greatly influenced by the managerial practices and knowledge sharing. The aim of this study was to investigate the relationships between the perception of managerial practices, knowledge sharing and innovative work behavior among employees in the IT sector. 207 employees of the IT sector (141 men and 64 women) participated in this study. Most respondents were between 26 and 30 years old, had completed master’s degree and most participants had been employed in their current job for up to one year. The research was conducted using an online questionnaire. The results showed that the external managerial behaviors and the knowledge donating contribute significantly to the explanation of innovative work behavior. A partial mediating effect of knowledge sharing in the relationship between the perception of managerial behavior and the innovative work behavior of employees was also obtained. This study points to the importance of external managerial behavior and knowledge sharing in encouraging innovative work behavior of employees in the IT sector. Guidelines are proposed for further research in this area, as well as for the application of the obtained findings in the practice of human resources development in the IT sector.

Cilj provedenog istraživanja bio je ispitati prediktore identifikacije s organizacijom, ali i posredujuću ulogu interakcijske pravednosti organizacije te percipirane organizacijske podrške u međuodnosu psihološke osnaženosti i identifikacije. Istraživanje se provodilo putem Google obrasca na uzorku od 257 zaposlenika različitih srednjih i velikih organizacija u Republici Hrvatskoj. Rezultati su pokazali da je identifikacija s organizacijom statistički značajno pozitivno povezana s dobi, ukupnim radnim stažem, zadovoljstvom poslom, radnom angažiranošću, psihološkom osnaženošću, interakcijskom pravednošću organizacije te percipiranom organizacijskom podrškom. Od svih ispitivanih prediktora, najboljim se pokazao značaj kao dimenzija psihološke osnaženosti, a zatim interakcijska pravednost organizacije. Potvrđeno je da interakcijska pravednost organizacije te percipirana organizacijska podrška djelomično posreduju u odnosu između psihološke osnaženosti i identifikacije s organizacijom. Rezultati istraživanja upućuju na važnost psihološke osnaženosti zaposlenika te interakcijske pravednosti u organizacijama., The aim of this research was to examine the predictors of organizational identification, but also the mediating role of the interactional justice and perceived organizational support in the relationship between psychological empowerment and identification. The research was conducted via Google Forms on a sample of 257 employees of various medium and large organizations in the Republic of Croatia. The results showed that organizational identification is statistically significantly; positively related to age, job tenure, job satisfaction, work engagement, psychological empowerment, interactional justice and perceived organizational support. Of all the examined predictors, meaning, as a dimension of psychological empowerment is shown to be the best, followed by interactional justice. It was confirmed that the interactional justice and the perceived organizational support partially mediate the relationship between psychological empowerment and organizational identification. The results of this research point to the importance of psychological empowerment of employees and interactional justice in organizations.

Cilj ovog istraživanja bio je ispitati razlike u doživljaju stresa s obzirom na demografske podatke te ispitati odnose između percipirane socijalne podrške, načina suočavanja sa stresom, doživljaja stresa i percipiranih tjelesnih simptoma. U online istraživanju sudjelovalo je 225 medicinskih sestara i tehničara (20 muških i 204 ženskih te 1 osoba koja se nije izjasnila o spolu) u rasponu dobi od 20 do 64 godine (M = 35.67 , SD = 11.61). Ispitanici su ispunjavali Upitnik demografskih podataka, skraćenu verziju Skale suočavanja sa stresom, Skalu percipirane socijalne podrške, Proširenu skalu sestrinskog stresa i Upitnik tjelesnih simptoma. Provedbom analize varijance utvrđeno je da medicinske sestre i tehničari zaposleni u Kliničkim bolničkim centrima i Općim bolnicama kao ustanovama tercijarne zdravstvene usluge doživljavaju više razine stresa u usporedbi s ostalim ustanovama zdravstvene skrbi. Također, utvrđeno je kako medicinske sestre i tehničari zaposleni na COVID odjelima izvještavaju o više doživljenog stresa. Provedbom hijerarhijskih regresijskih analiza utvrđen je doprinos vrste odjela i ustanove zaposlenja, kao i percipirane socijalne podrške kolega u objašnjenju doživljaja stresa te doprinos spola i stupnja obrazovanja u objašnjenju percipiranih tjelesnih simptoma. Dakle, zaposlenost na COVID odjelima i u Kliničkim bolničkim centrima ili Općim bolnicama predicira višu razinu doživljenog stresa. No, osobe koje percipiraju višu socijalnu podršku kolega doživljavaju niže razine stresa. Nadalje, utvrđeno je da ženski spol i viši stupanj obrazovanja predviđaju višu razinu percipiranih tjelesnih simptoma., The aim of this study was to examine the differences in the experience of stress with respect to demographic data and to examine the relationships between perceived social support, ways of coping with stress, experience of stress and perceived physical symptoms. The online survey involved 225 nurses and technicians (20 male and 204 female and 1 non-gender) ranging in age from 20 to 64 (M = 35.67, SD = 11.61). Respondents completed the Demographic Questionnaire, the abbreviated version of the Stress Coping Scale, the Perceived Social Support Scale, the Extended Nursing Stress Scale, and the Physical Symptoms Questionnaire.The analysis of variance found that nurses and technicians employed in Clinical Hospital Centers and General Hospitals as tertiary health care institutions experience higher levels of stress compared to other health care institutions. Also, it was found that nurses and technicians employed in COVID departments indicate a higher experience of stress. The implementation of hierarchical regression analyzes determined the contribution of the department and institution of employment, as well as the perceived social support of colleagues in explaining the experience of stress and the contribution of gender and level of education in explaining perceived physical symptoms. Thus, employment in COVID wards and in Clinical Hospital Centers or General Hospitals predicts a higher level of stress experienced. But people who perceive higher social support from colleagues experience lower levels of stress. Furthermore, female gender and a higher level of education were found to predict higher levels of perceived physical symptoms.

Rukovođenje služenjem, kao pristup orijentiran na druge ljude, promovira razvoj ljudi, izgradnju zajednice, dijeljenje moći i statusa za dobro svakog zaposlenika i organizacije u cjelini. Važnost istraživanja ovog tipa rukovođenja leži u njegovoj povezanosti s pozitivnim radnim ishodima, kao što su odanost zaposlenika, zadovoljstvo, bolji radni učinak i slično. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati odnos rukovođenja služenjem i namjere za napuštanjem organizacije kod osoba koje rade u IT sektoru. U njemu je sudjelovao prigodan uzorak od 207 zaposlenika IT sektora (167 muškaraca te 40 žena). Najveći udio ispitanika imao je od 25 do 35 godina te je bilo najviše onih koji su na trenutnom radnom mjestu zaposleni do dvije godine. Istraživanje je provedeno pomoću online upitnika. Potvrđena je važnost rukovođenja služenjem u smanjenju namjere za napuštanjem organizacije zaposlenika, kao i važnost kvalitetnog odnosa razmjene podređenog s rukovoditeljem. Pritom, navedeni odnos razmjene podrazumijeva uzajamno povjerenje, lojalnost i profesionalno poštovanje. Podljestvice rukovođenja služenjem, osnaživanje i usmjeravanje, značajno doprinose objašnjenju varijance namjere za napuštanjem organizacije. Nakon kontrole odnosa razmjene podređenog s rukovoditeljem i psihološke osnaženosti, rukovođenje služenjem prestaje biti statistički značajan prediktor. Dobiven je i medijacijski efekt odnosa razmjene podređenog s rukovoditeljem u odnosu rukovođenja služenjem i namjere za napuštanjem organizacije. Ovo istraživanje ukazuje na dobrobiti koje donosi rukovođenje služenjem, ali i na važnost kvalitetnog odnosa razmjene podređenog s rukovoditeljem. Osim toga, potrebno je istaknuti da je ovo jedno od prvih istraživanja koje je potvrdilo empirijske nalaze rukovođenja služenjem na hrvatskom uzorku osoba koje rade u IT sektoru te se time pruža mogućnost da se na osnovu prikupljenih informacija planiraju radionice i treninzi za rukovoditelje koji bi bili usmjereni na povećanje onih ponašanja koja karakteriziraju rukovođenje služenjem te koja smanjuju namjeru za napuštanjem organizacije., Servant leadership, as people-oriented approach, promotes human development, community building, sharing power and status for the good of each employee and the organization as a whole. The importance of researching this type of leadership lies in its connection with positive work outcomes, such as employee loyalty, employee satisfaction, better work performance, etc. The aim of this study was to examine the relationship between servant leadership and turnover intention in people working in the IT sector. 207 employees (167 men and 40 women) of the IT sector participated in this study. Most respondents were between 25 and 35 years old and there were most of those employed in the current job for up to two years. The research was conducted using an online questionnaire. The importance of servant leadership in reducing employee turnover intention was confirmed, as well as the importance of a quality leader-member exchange relationship. In doing so, the said exchange relationship implies mutual trust, loyalty and professional respect. Servant leadership subscales, empowerment and stewardship, significantly contribute to the explanation of turnover intention. After controlling the leader-member exchange and psychological empowerment, servant leadership ceases to be a statistically significant predictor. In this study, there was also a mediating effect of leader-member exchange in the relation of servant leadership and turnover intention. This research points to the benefits of servant leadership, but also to the importance of a quality leader-member exchange relationship. In addition, it should be noted that this is one of the first studies that confirmed the empirical findings of servant leadership on the Croatian sample of people working in the IT sector and thus provides an opportunity to plan workshops and trainings for managers, which would be aimed at increasing those behaviors that characterize servant leadership and that reduce the intention to leave the organization.

Cilj ovog istraživanja je ispitati povezanosti i razlike između samoprocjene, vlastite procjene trenutnog i idealnog partnera na crtama tamne trijade unutar homoseksualne populacije. Također, uparuju li se homoseksualni romantični partneri na temelju inicijalnog uparivanja ili konvergiraju tijekom trajanja veze, odnosno aktivnog uparivanja ili socijalne homogamije. Uzorak čine 327 žena i 351 muškarac u rasponu od 18 do 74 godine koji su skalu ispunjavali na engleskom jeziku i 115 žena u rasponu od 19 do 58 godina koje su skalu ispunile na hrvatskom jeziku. Sudionici uz pomoć skale samoprocjene od pet stupnjeva procjenjuju sebe, svog trenutnog i idealnog partnera na kratkoj skali tamne trijade (Jones i Paulhus; 2014). Dobivena je značajna pretpostavljena sličnost skoro na svim crtama tamne trijade kod muškaraca i žena u različitim zemljama, osim u narcizmu kod muškaraca. Također, kod žena je vidljiva veća pretpostavljena sličnost na psihopatiji i narcizmu, no ne i na makijavelizmu. Iduće, dobivena je značajna željena sličnost na svim crtama tamne trijade kod muškaraca i žena u različitim zemljama. Nadalje, razlika između procjene trenutnog i idealnog partnera dobivena je na svim crtama tamne trijade kod muškaraca i žena iz različitih zemalja. Dodatno, vidljivo je kako muškarci daju više procjene na svim crtama tamne trijade od žena. Pronađene su i kulturalne razlike u makijavelizmu i narcizmu, pri čemu žene koje su skalu ispunjavale na hrvatskom jeziku svoje trenutne partnerice procjenjuju više na makijavelizmu, a sebe procjenjuju više na narcizmu od žena koje su skalu ispunjavale na engleskom jeziku. Naposljetku, dobiveno je da se homoseksualni parovi uparuju na temelju aktivnog i inicijalnog uparivanja na crtama tamne trijade. Rezultati impliciraju da su isti mehanizmi uparivanja prisutni kod heteroseksualnih i homoseksualnih parova i da postoje kulturalne razlike između homoseksualnih žena iz različitih država., The aim of this study was to examine the connections and differences between participants’ self-assessment and their assessment of their own current as well as ideal partner on the Dark Triad traits within the homosexual population. Additionally, the aim was to explore whether homosexual romantic partners pair on the basis of initial assortment or convergence, as well as whether they pair actively or on the basis of social homogamy. The sample consisted of 327 women and 351 men ranging from 18 to 74 years of age who completed the scale in English language, and 115 women ranging from 19 to 58 years who completed the scale in Croatian language. Participants used a five-point self-assessment scale to rate themselves, their current and ideal partner on a Short Dark Triad scale (Jones and Paulhus; 2014). The results showed significant assumed similarity for almost all Dark Triad traits in men and women from different countries, except for narcissism in men. A higher assumed similarity was obtained for psychopathy and narcissism in women, but not for Machiavellianism. Next, a significant desired similarity was obtained for all Dark Triad traits in men and women from different countries. Furthermore, the differences between the assessment of current and ideal partner were obtained on all Dark Triad traits in men and women from different countries. Additionally, men gave higher estimates on all Dark Triad traits than did women. Cultural differences were also found for Machiavellianism and narcissism, with women who completed the scale in Croatian evaluating their current partners more on Machiavellianism and themselves more on narcissism than did women who completed the scale in English. Finally, the results showed that homosexual couples pair based on initial and active assortment for all Dark Triad traits. Overall, the results suggest that the same mechanisms operate in heterosexual and homosexual couples and that there are cultural differences between homosexual women from different countries.

Ovim istraživanjem nastojalo se ispitati postojanje sličnosti u crtama tamne trijade, postojanje moderatorskog efekta sržnih samo-evaluacija (CSE) na sličnosti u crtama na uzorku koji se bavi vezivanjem, disciplinom, dominacijom i submisivnosti (BDSM), te postojanje razlika između BDSM i ne-BDSM uzorka. U istraživanju je sudjelovalo 559 BDSM sudionika te 592 ne-BDSM sudionika. Sudionici su procjenjivali vlastiti CSE te vlastite crte tamne trijade, kao i crte tamne trijade stvarnog i idealnog partnera. Rezultati su pokazali da su BDSM sudionici slični svojim partnerima po razinama crta tamne trijade što ukazuje na postojanje asortativnog uparivanja. Rezultati upućuju da CSE ima moderatorsku ulogu u sličnosti među procjenama, ali ona nije jednoznačna te pokazuje najviši utjecaj na partnersku sličnost na crti narcizma. Dobiven je značajan efekt vrste procjene i spola ispitanika na razlike između procjena na svim crtama tamne trijade. Muškarci procjenjuju crte tamne trijade značajno višima naspram žena. Vrste procjene imaju drugačiji efekt na razlike između procjena s obzirom na crtu tamne trijade. Interakcija vrste procjene i spola sudionika dobivena je samo na crti psihopatije. U istraživanju je dobiveno da žene procjenjuju vlastitu psihopatiju značajno nižom u usporedbi s procjenom psihopatije stvarnog partnera, ali značajno višom u usporedbi s procjenom psihopatije idealnog partnera. S obzirom na usporedbu BDSM i ne-BDSM populacije, postoji značajna razlika u demografskim podacima kao i u procjeni CSE-a i crta tamne trijade. Rezultati su pokazali da sudionici koji se bave BDSM-om procjenjuju vlastitu psihopatiju i makijavelizam višima u odnosu s ne-BDSM sudionicima. Također procjenjuju višom psihopatiju i makijavelizam stvarnih partnera u odnosu sa procjenama ne-BDSM sudionika, a što se tiče idealnih partnera, tu procjenjuju višom psihopatiju i narcizam u odnosu sa procjenama ne-BDSM sudionika. Sudionici koji se ne uključuju u BDSM aktivnosti procjenjuju vlastite sržne samo-evaluaciju višima u usporedbi sa sudionicima koji se uključuju u BDSM aktivnosti kao i vlastiti narcizam, te narcizam stvarnog partnera i makijavelizam idealnog partnera.

Cilj ovog rada je ispitati postoji li povezanost profesionalnih interesa sa zadovoljstvom vezom, odnosno utvrditi djeluju li na to zadovoljstvo samo aktorski ili partnerski efekti profesionalnih interesa. Za analizu podataka korišten je Model međuzavisnosti aktora i partnera (APIM) pomoću kojeg je ispitan ne samo efekt vlastitih profesionalnih interesa na zadovoljstvo vezom, već i efekt partnerovih profesionalnih interesa na to zadovoljstvo. U istraživanju je sudjelovalo 430 ispitanika, odnosno 215 heteroseksualnih romantičnih parova u dobi od 19 do 65 godina. Kao mjera profesionalnih interesa korišten je Upitnik za samoprocjenu profesionalnih interesa, a kao mjera zadovoljstva vezom korišteni su Upitnik percipirane kvalitete veze, Indeks zadovoljstva partnerom i Skala bračne stabilnosti, koji su objedinjeni u zajedničku varijablu Ukupno zadovoljstvo vezom. Dobiveni rezultati upućuju na postojanje aktorskog efekta realističnih i poduzetničkih interesa žena te istraživačkih interesa muškaraca na vlastito zadovoljstvo vezom, što znači da su žene zadovoljnije vlastitim vezama što su izraženiji njihovi realistični i poduzetnički interesi, odnosno da su muškarci zadovoljniji svojim vezama što su izraženiji njihovi istraživački interesi. S druge strane, rezultati upućuju na postojanje partnerskih efekata umjetničkih, istraživačkih i socijalnih interesa muškaraca na zadovoljstvo vezom žena, odnosno, što su izraženiji umjetnički, istraživački i socijalni interesi muškaraca, to je zadovoljstvo vezom njihovih partnerica veće. Ipak, profesionalni interesi žena se nisu pokazali prediktivnim za zadovoljstvo vezom muškaraca., The aim of this paper is to examine the relationship between professional interests and relationship satisfaction, in other words, to examine if the expression of particular professional interest according to Holland's model affects relationship satisfaction. Using the Actor-partner interdependence model (APIM), not only was the effect of one’s personal professional interests examined, but also the effect of partner’s professional interests on one’s own. Study included 430 participants, or 215 heterosexual romantic couples between the ages of 19 and 65. As a measure of professional interests the Questionnaire for Self-assessment of Professional Interests was used, and as a measure of relationship satisfaction three measures (Perceived Relationship Quality, Satisfaction Index and Relationship Stability Scale) were used, latter combined into one standardized measure named Total Relationship Satisfaction. The results of the research show a significant actor effect of women’s realistic and enterprising interests, and men’s investigative interests on their own relationship satisfaction, which means that the more prominent realistic and enterprising interests are of women, and the investigative interests of men, their own relationship satisfaction is higher. On the other hand, results point to significant partner effects of men’s artistic, investigative and social interests on women’s relationship satisfaction, which means that the more prominent artistic, investigative and social interests of men are, the higher relationship satisfaction seems for women. Nevertheless, professional interests of women don’t seem to have any predictive value for relationship satisfaction of men.

Apsentizam odnosno izostajanje zaposlenika s radnog mjesta predstavlja vrlo kompleksan fenomen u području organizacijske psihologije, koji ima značajne negativne posljedice za poslodavca. Brojni faktori povezani sa zaposlenicima i njihovim radnim mjestom pokazuju se kao značajni uzročnici ili korelati apsentizma u dosadašnjim istraživanjima. Cilj ovog diplomskog rada bio je ispitati mogućnost predviđanja apsentizma na temelju osobnih karakteristika zaposlenika, karakteristika povezanih s radnim mjestom te prethodnih izostanaka. Očekivala se statistička značajnost svih navedenih faktora kao prediktora apsentizma. Podaci su prikupljeni za ukupno 216zaposlenika tvrtke JGL d.d. u odjelu proizvodnje za vremensko razdoblje od 2015. do 2019. godine. Dobiveni rezultati tek manjim dijelom potvrđuju postavljene hipoteze. Od osobnih karakteristika, s učestalosti izostajanja povezan je broj djece te stručna sprema zaposlenika. S porastom u broju djece dolazi i do značajnog porasta u učestalosti izostajanja, dok se ona smanjuje s porastom razine edukacije zaposlenika. Dob i spol nisu značajni prediktori apsentizma, kao niti jedna od karakteristika vezanih uz radno mjesto (udaljenost prebivališta od radnog mjesta, duljina staža, broj prekovremenih sati i vrsta radnog odnosa) povrh osobnih karakteristika. Učestalost izostajanja u prethodnom vremenskom periodu najznačajniji je prediktor budućeg apsentizma te dovodi do neznačajnosti drugih prediktora. Implikacija ovog istraživanja jest kako je poželjno uvesti dodatna mjerenja faktora relevantnih u kontekstu apsentizma u svrhu njegovog predviđanja, razumijevanja i upravljanja. Posebnu pažnju u tim procesima zahtijevaju zaposlenici s obrascem visokog apsentizma, budući da će se bez aktivne intervencije kao takav najvjerojatnije održati i u budućnosti., Absenteeism or absence of employees from the workplace is a very complex phenomenon in the field of organizational psychology, which has significant negative consequences for the employer. Numerous factors related to the individuals their work have been shown as significant causes or correlates of absenteeism in previous research. The aim of this thesis was to examine the possibility of predicting absenteeism based on personal characteristics of employees, workplace characteristics and previous absences. The statistical significance of all the above factors as predictors of absenteeism was expected. Data was collected for a total of 216 employees of JGL d.d. in the production department for the period from 2015 to 2019. Results only partially confirm the hypotheses. Out of the personal characteristics, number of children and education of employees were related to absence measures. With the increase in the number of children, frequency of absence also increases, while it decreases with the increase in the education level of employees. Age and gender were not significant in predicting absenteeism, nor were any of the work-related characteristics (distance of residence from the workplace, length of service, amount of overtime work hours, and type of employment) on top of personal characteristics. Past frequency of absence was the most significant predictor of future absenteeism and lead to the insignificance of other predictors. Implications of this research point to desirability of introducing additional measurements of factors relevant to absenteeism in order to improve its prediction, understanding and management. The focus of these interventions should especially be on those employees that demonstrate a pattern of high absenteeism, as it will most likely continue if no action is undertaken.

Cilj je ovog istraživanja ispitati odnos između radne samoefikasnosti, karijerne adaptabilnosti te percipirane buduće zapošljivosti studenata. U istraživanju je sudjelovalo 165 studenata završnih godina diplomskih i integriranih studija Sveučilišta u Rijeci od čega 116 studentica i 49 studenata. Raspon dobi studenata iz ovog uzorka jest između 21 i 53 godine, pri čemu je prosječna dob 24 godine. Najveći broj ispitanika dolazi s Filozofskog fakulteta i Fakulteta za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu. Dobivene su umjerene i umjereno visoke povezanosti između radne samoefikasnosti, karijerne adaptabilnosti i njezinih dimenzija te percipirane buduće zapošljivosti i njenih dimenzija. Linearnim regresijskim analizama utvrđeni su prediktori rezultata na svakoj od dimenzija percipirane buduće zapošljivosti. Radna samoefikasnost se pokazala najznačajnijim prediktorom gotovo svih dimenzija percipirane buduće zapošljivosti, dok se pojedine dimenzije karijerne adaptabilnosti izdvajaju kao značajni prediktori ovisno o kriterijskoj varijabli. Potvrđen je i djelomični medijacijski efekt karijerne adaptabilnosti u odnosu radne samoefikasnosti i percipirane buduće zapošljivosti., The goal of this study was to examine the relation between occupational self efficacy, career adaptability and future percieved employability among students. 165 students participated in the research. Students were on the final year of their faculty in University of Rijeka. There were 116 female and 49 male students betweeen 21 and 53 years, with the average age being 24. The largest number of respodents are from Faculty of Humanities and Social Sciences and from Faculty of Tourism and Hospitality Management. Moderate and moderately high correlations were observed between occupational self efficacy, career adaptability and her dimensions and percieved future employability. Linear regression analysis found that occupational self efficacy is most significant variable in predicting almost every percieved future employability dimension. On the other hand career adaptability dimensions were significant in predicting results depending on criterion variable. Partial mediation effect of career adaptability on the relationship between occupational self efficacy and percieved future employability was determined.

U slučaju plavookih roditelja, boja očiju djeteta je predvidiv i pouzdan genetski mehanizam za određivanje nasljeđa. Ukoliko muškarci biraju partnerice s karakteristikama koje povećavaju sigurnost u očinstvo, plavooki bi muškarci morali atraktivnijima smatrati plavooke žene od smeđookih i u većoj se mjeri uparivati s njima od smeđookih muškaraca. Ovu su hipotezu na norveškom uzorku testirali i potvrdili Laeng, Mathisen i Johnsen (2007), a ovo je istraživanje pokušaj replikacije tog efekta na hrvatskoj populaciji koja se razlikuje s obzirom na omjer fenotipova boje očiju (u Norveškoj dominira plava, a u Hrvatskoj smeđa boja očiju). Sto dvadeset i osam ispitanika (po 32 plavookih i smeđookih muškaraca i žena) procjenjivalo je atraktivnost plavookih i smeđookih modela, pri čemu su boje očiju modela manipulirane na način da je svakom ispitaniku prikazano lice prirodne (npr. plave) ili manipulirane (npr. smeđe) boje očiju. Efekt je uspješno repliciran, iako je bio manji nego u istraživanju Laenga i sur. (2007). Plavooki su muškarci atraktivnijima procjenjivali plavooke žene, dok kod smeđookih muškaraca te kod žena, neovisno o vlastitoj boji očiju, nije bilo razlika u procjenama atraktivnosti s obzirom na boju očiju modela. Međutim, za razliku od originalnog istraživanja, na uzorku od 138 ispitanika nije utvrđeno asortativno uparivanje po boji očiju između ispitanika i njihovih romantičnih partnera. Dodatno je testirana hipoteza da će se efekt preferencije plave boje očiju javiti samo kod socioseksualno restriktivnijih plavookih muškaraca i onih koji primjenjuju sporiju strategiju životnih puteva, budući da ti pojedinci pokazuju veće roditeljsko ulaganje te je rizik od seksualne nevjere za njih veći. Hipoteza je potvrđena za strategije životnih puteva, no nije za socioseksualnost., In the case of blue-eyed parents, the color of a child’s eyes is a predictable and reliable genetic mechanism for determining inheritance. If men choose partners with characteristics that increase paternity confidence then blue-eyed men should find blue-eyed women more attractive than brown-eyed ones and mate with them to a greater extent than brown-eyed men. This hypothesis was tested and confirmed on a Norwegian sample by Laeng, Mathisen and Johnsen (2007). This study is an attempt to replicate this effect in the Croatian population, which differs in the ratio of eye color phenotypes (blue eye color is dominant in Norway while brown is dominant in Croatia). One hundred and twenty-eight participants (32 blue-eyed and brown-eyed men and women) assessed the attractiveness of blue-eyed and brown-eyed models, with the model's eye colors manipulated in such a way that each subject was shown a natural (eg. blue) or manipulated (eg. brown) eye color. The effect was successfully replicated, although it was smaller than in the study by Laeng et al. (2007). Blue-eyed men rated blue-eyed women as more attractive, while brown-eyed men and women, regardless of their own eye color, showed no differences in attractiveness assessments with respect to the model’s eye color. However, unlike the original study, in a sample of 138 participants no assortative pairing by eye color was found between participants and their romantic partners. Additionally, the hypothesis was tested that the effect of blue-eye preference will occur only in sociosexually restrictive blue-eyed men and those who exert a slower life-history strategy, since these individuals tend to show higher parental investment, so for them the risk of being cuckolded is higher. The hypothesis was confirmed for life-history strategies, but not for sociosexuality.

Cilj ovog rada je ispitati, pomoću modela međuzavisnosti aktora i partnera (APIM), postoje li aktorski i partnerski efekti privrženosti na zadovoljstvo vezom. Iako dosadašnja istraživanja upućuju na važnost stilova privrženosti za zadovoljstvo vezom pojedinca i njegovog partnera, malo ih se bavilo ovim odnosom uzimajući u obzir dijadnu prirodu romantičnog odnosa. U istraživanju je sudjelovalo 215 parova u dobi od 19 do 65 godina koji su u vezi najmanje godinu dana. Za mjerenje privrženosti korišten je Upitnik interpersonalnih odnosa, a za mjerenje zadovoljstva vezom korišteni su Upitnik percipirane kvalitete braka, Indeks zadovoljstva partnerom i Skala bračne stabilnosti koji su objedinjeni i u zajedničku varijablu Ukupno zadovoljstvo vezom. Rezultati istraživanja pokazuju da bojažljiva i sigurna privrženost muškaraca imaju značajan aktorski efekt na njihovo zadovoljstvo vezom. Što su muškarci više bojažljivo privrženi, to će njihovo zadovoljstvo vezom biti niže. Suprotno tome, što su muškarci više sigurno privrženi, to će njihovo zadovoljstvo vezom biti više. Nadalje, dobiven je i značajan partnerski efekt bojažljive privrženosti muškaraca na zadovoljstvo vezom žena. Što su muškarci više bojažljivo privrženi, to će i njihove partnerice biti manje zadovoljne vezom., This study aimed to examine the actor and the partner effects of the attachment styles on relationship satisfaction using the Actor-partner interdependence model (APIM). Previous research has underlined the importance of the attachment style for relationship satisfaction of both partners, but little research examined this association while taking into account the dyadic nature of romantic relationships. Data were collected from 215 couples aged 19-65 who were at least one year in the relationship. This study utilized the Relationships Questionnaire and three measures of the relationship satisfaction - Perceived Relationship Quality Components, Partner's Satisfaction Index and Marriage Stability Scale which were combined into the measure of General Relationship Satisfaction. Results revealed significant actor effect of male fearful and secure attachment style on his relationship satisfaction. The higher men scored on the secure attachment style, the higher was their relationship satisfaction. Conversely, the higher they scored on the fearful attachment style, the lower was their relationship satisfaction. Furthermore, results demonstrated significant partner effect of male fearful attachment style on his partner's relationship satisfaction. The more men scored on fearful attachment style, the less were their female partners satisfied with the relationship.

Dinamičke sposobnosti utječu na način na koji pojedinci stječu, osiguravaju, integriraju ili rekombiniraju relevantna znanja i vještine te se očituju u novim načinima razmišljanja i djelovanja zaposlenika. Cilj provedenog istraživanja bio je ispitati povezanost individualnih dinamičkih sposobnosti (I-DS) s doživljajem praksi upravljanja ljudskim resursima (Human Resource Management - HRM), psihološkom osnaženošću (PO), zadovoljstvom poslom (ZP) te s namjerom za napuštanjem organizacije (NNO). Istraživanje je provedeno na prigodnom uzorku od 178 zaposlenika na različitim pozicijama unutar sektora informacijskih tehnologija (IT). Uzorak se sastojao od 69% muških i 31% ženskih ispitanika u dobi od 21 do 62 godine. Ispitanici su putem Google Forms-a trebali ispuniti set upitnika koji je sadržavao mjere varijabli koje su bile u fokusu istraživanja. Za obradu podataka korištene su korelacijska analiza i analiza traga. Sve varijable pokazuju statistički značajne pozitivne povezanosti, osim korelacija varijabli s namjerom za napuštanjem organizacije koje su negativnog predznaka. Testirani model pokazao je iznimno dobro slaganje s podacima. Rezultati pokazuju da je psihološka osnaženost medijator odnosa doživljaja praksi HRM-a i individualnih dinamičkih sposobnosti. Nadalje, doživljaj praksi HRM-a ima direktan efekt na zadovoljstvo poslom, a individualne dinamičke sposobnosti su medijator odnosa doživljaja praksi HRM-a i zadovoljstva poslom. Psihološka osnaženost je također medijator odnosa doživljaja praksi HRM-a i zadovoljstva poslom. Doživljaj praksi HRM-a ima direktan efekt i na namjeru za napuštanjem organizacije, a zadovoljstvo poslom medijator je odnosa doživljaja praksi HRM-a i namjere za napuštanjem organizacije. Ovi rezultati naglašavaju važnost doživljaja HRM praksi, stoga se preporučuje kontinuiran rad na razvoju njihove kvalitete. Isto tako, preporučuje se nastavak, ali i integracija istraživanja kako bi se dobio dodatan uvid u odnose promatranih varijabli., Individual dynamic capabilities affect the way individuals acquire, ensure, integrate or recombine relevant knowledge and skills. These capabilities manifest themselves in novel thought and acting patterns in employees. Research aimed to examine the connection between individual dynamic capabilities (I-DS), perceptions of human resources management (HRM), psychological empowerment (PO), job satisfaction (ZP) and turnover intention (NNO). The analysis for the study was based on a sample of 178 information technology (IT) professionals working in various positions. The study sample consisted of 69% males and 31% females aged from 21 to 62 years. Respondents were required to complete a set of questionnaires via Google Forms that included measures of variables that were the focus of the research. Correlation analysis and path analysis were used to analyze the dana. All of the variables show statistically significant positive correlations, except turnover intention which is negatively correlated to other variables. The tested model showed exceptionally good fit with the dana. The analysis showed that psychological empowerment mediated the relationship between perception of HRM and individual dynamic capabilities. Also, perception of HRM has a direct effect on job satisfaction, and individual dynamic capabilities mediate the relationship between perception of HRM and job satisfaction. Psychological empowerment also mediates the relationship between perception of HRM and job satisfaction. Additionally, perception of HRM has a direct effect on turnover intention, and job satisfaction mediates the relationship between perception of HRM and turnover intention of IT professionals. These results emphasize the importance of how employees experience different HRM practices, so continuous work on developing their quality is strongly recommended. Also, it is recommended to continue, but also to integrate the research in order to gain additional insight into the relationships of the observed variables.

Ovim se istraživanjem nastojao ispitati odnos emocionalnog rada s odabranim motivacijskim aspektima (psihološka osnaženost i interakcijska pravednost) te njihovim efektima na radno ponašanje (odgovorna organizacijska ponašanja i radna uspješnost). U istraživanju je sudjelovalo ukupno 182 sudionika zaposlenih na radnim mjestima konobar (145) i recepcionar (37) tvrtke Jadranka hoteli d.o.o.. Primijenjeni su sljedeći instrumenti: upitnik za ispitivanje strategija emocionalnog rada, skala interakcijske pravednosti gostiju, skala psihološke osnaženosti na poslu, skala usluzi usmjerenog odgovornog organizacijska ponašanja te upitnik samoprocjene radne uspješnosti. Rezultati pokazuju da strategije emocionalnog rada, psihološka osnaženost i interakcijska pravednost gostiju objašnjavaju velik dio varijance usluzi usmjerenog odgovornog organizacijskog ponašanja te radne uspješnosti. Među strategijama emocionalnog rada kao značajni prediktor kriterijskih varijabli izdvaja se duboka gluma, dok se među dimenzijama psihološke osnaženosti kompetentnost pokazuje najznačajnijim prediktorom. Doživljaj interakcijske pravednosti gostiju u vrlo maloj mjeri pridonosi objašnjenju ishodnih varijabli. Unatoč nedostacima, istraživanjem su potvrđene pretpostavke o povezanosti emocionalnog rada, motivacijskih stanja te radnog ponašanja zaposlenika zaposlenika u uslužnim djelatnostima., The intention of this research was to examine relations of emotional labor with selected motivational aspects (psychological empowerment and interactional justice) and their effects on job behavior (responsible organizational behaviors and job performance). A total of 182 participants employed in the positions of waiter (145) and receptionist (37) of the company Jadranka hoteli d.o.o participated in the research. Applied questionnaires were as follows: emotional labor strategy scale, interactional justice of guests scale, psychological empowerment scale, service-oriented organizational citizenship behavior scale and self-assessment of job performance. The results show that the strategies of emotional labor, psychological empowerment, and interactional justice of guests explain a big part of the variance in service-oriented organizational citizenship behavior and job performance. Among the strategies of emotional labor, deep acting stands out as a significant predictor of criterion variable, while among the dimensions of psychological empowerment, competence proves to be the most significant predictor. The perception of guest’s interactional justice contributes very little to the explanation of the outcome variables. Despite the shortcomings, the research confirmed the assumptions about the connection between emotional labor, motivational states and job behavior of employees in service industries.

Cilj ovog rada je ispitati odnos između strategija životnih puteva i zadovoljstva vezom. U provedenom istraživanju korištena je APIM analiza (eng. Actor-Partner Interdependence Model) kako bi se ispitali aktorski i partnerski efekti životne strategije na zadovoljstvo vezom. U istraživanju je sudjelovalo 215 heteroseksualnih parova u dobnom rasponu od 19 do 65 godina. Korišten je Mini-K upitnik te tri mjere zadovoljstva vezom – Upitnik percipirane kvalitete braka, Indeks zadovoljstva partnerom i Skala bračne stabilnosti. Rezultati na mjerama zadovoljstva pretvoreni su u kompozitnu varijablu, ukupno zadovoljstvo vezom. Postavljene hipoteze su djelomično potvrđene. Postoje statistički značajni aktorski efekti strategija životnih puteva na zadovoljstvo vezom kod muškaraca i kod žena. Pri tome, dobiveno je da je, neovisno o spolu, K-strategija životnih puteva pozitivno i značajno povezana sa zadovoljstvom vezom, međutim, nisu dobiveni partnerski efekti strategije životnih puteva na mjere zadovoljstva vezom. Analizom korelacija sličnosti para i zadovoljstva vezom dobiveno je da su muškarci zadovoljniji vezom na mjerama percipirane kvalitete braka i kompozitne mjere zadovoljstva vezom što im je partnerica sličnija u strategiji životnih puteva, dok kod žena nije dobivena značajna korelacija sličnosti s partnerom i zadovoljstva vezom., The aim of this study was to test the relationship between the life history strategies and relationship satisfaction. In the present study APIM was used to determine actor and partner effect of life history strategies on relationship satisfaction. The sample consisted of 215 heterosexual couples between the ages of 19 and 65. The measures used in this study consist of the Mini-K questionnaire, as well as three relationship satisfaction measures – Perceived Relationship Quality Components, Satisfaction Index and Relationship Stability Scale. The results of each measure have been gathered into a single variable, the total relationship satisfaction score. The hypotheses set in this study were partially confirmed. The results of this study show that there are significant actor effects of the life history strategies on relationships satisfaction on both genders. Furthermore, the slower life history strategy is positively correlated with greater relationship satisfaction. There weren’t any significant partner effects of the life history strategies on relationship satisfaction. The analysis of partner similarity and relationship satisfaction correlations shows that men are the more satisfied with the relationship the more their female partner is similar to them on a specific life history strategy, though the same results haven’t been found for women’s perceived relationship satisfaction.

Cilj ovog istraživanja bio je ispitati aktorski i partnerski efekt samopoštovanja na zadovoljstvo vezom. Za tu svrhu koristio se model međuzavisnosti aktora i partnera (APIM; The actor-partner interdependence model). U istraživanje je bilo uključeno 215 heteroseksualnih romantičnih parova u dobi od 19 do 65 godina, koji su u vezi najmanje godinu dana. Za ispitivanje samopoštovanja korištena je Rosenbergova skala samopoštovanja, dok su za ispitivanje zadovoljstva vezom korištene tri različite mjere zadovoljstva vezom: Upitnik percipirane kvalitete veze, Indeks zadovoljstva partnerom te Skala bračne stabilnosti, koje su zatim i integrirane u zajedničku mjeru - Ukupno zadovoljstvo vezom. Dobiveni rezultati pokazali su značajan aktorski efekt kod oba spola, pri čemu je veće samopoštovanje osoba imalo efekt na veće vlastito zadovoljstvo vezom. Partnerski efekt samopoštovanja na zadovoljstvo vezom pokazao se značajnim samo na ženskom uzorku, što ukazuje na moguće postojanje spolnih razlika u ovom efektu. Naime, veće samopoštovanje žena imalo je efekt na veće zadovoljstvo vezom muškaraca, dok samopoštovanje muškaraca nije imalo efekt na zadovoljstvo vezom žena. Naposljetku, sagledani su mehanizmi u podlozi aktorskih i partnerskih efekata samopoštovanja na zadovoljstvo vezom., The aim of this research was to examine actor and partner effects of self-esteem on relationship satisfaction. For the purpose of this research, the APIM (Actor-partner interdependence model) was used. The research included 215 heterosexual romantic couples aged 19 – 65, all of whom were in a one year or longer relationship. Self-esteem was measured using the Rosenberg self-esteem scale, while relationship satisfaction was measure using three different measures: Perceived relationship quality components, Satisfaction index and Marriage stability scale, that were all combined into a standardized measure of relationship satisfaction – Total relationship satisfaction. The results showed a significant actor effect in both genders, where higher self-esteem had an effect on higher relationship satisfaction both with men and women. The partner effect of self-esteem on relationship satisfaction was obtained only for the female sample, indicating a possible existence of gender differences in this effect. Higher self-esteem in women resulted in higher relationship satisfaction in men, while men's self-esteem did not have an effect for female relationship satisfaction. Finally, the mechanisms underlying the actor and partner effects of self-esteem on relationship satisfaction are considered.

Cilj provedenog istraživanja bio je ispitati u kojoj mjeri sociodemografske varijable, crte ličnosti učenika i dimenzije roditeljskog ponašanja pridonose objašnjenju varijance općeg školskog postignuća učenika srednje škole te postignuća u specifičnim skupinama predmeta (jezično-komunikacijskoj, prirodoslovno-matematičkoj, društveno-humanističkoj i umjetničkoj skupini). U istraživanju je sudjelovalo 153 učenika općih gimnazija na području Crikvenice i Rijeke, od kojih je 51 muškog, a 102 ženskog spola. Kako bi se ispitala prediktivna snaga sociodemografskih varijabli, crta ličnosti učenika i dimenzija odnosa s roditeljima za predviđanje školskog postignuća, proveden je niz hijerarhijskih regresijskih analiza u kojima su sociodemografski podatci uključeni u prvom, crte ličnosti u drugom te dimenzije odnosa s roditeljima u trećem koraku. Dobiveni rezultati upućuju na to da savjesnost, otvorenost za iskustva i dob predstavljaju najznačajnije pozitivne prediktore općeg školskog uspjeha, ali i školskog postignuća u specifičnim skupinama predmeta. Najznačajnije negativne prediktore općeg školskog uspjeha, ali i školskog postignuća u specifičnim skupinama predmeta predstavlja odbacivanje. U radu su raspravljeni efekti prediktora na školski uspjeh u kontekstu postojećih modela, a ispitivane varijable svakako doprinose predviđanju i cjelokupnom razumijevanju školskog postignuća učenika srednje škole., The aim of the conducted research was to examine the extent to which sociodemographic variables, students' personality traits and dimensions of parental behaviour contribute to prediction of general school achievement and school achievement in certain groups of subjects (linguistic, mathematical, humanities and art). There were 153 high school students in the area of Crikvenica and Rijeka that participated in the research, of which 51 were boys and 102 were girls. To examine the predictive power of sociodemographic variables, students' personality traits and parental relationship dimensions to predict school achievement, a series of hierarchical regression analyzes were conducted. Sociodemographic data was included in the first step, personality traits were included in the second step and dimensions of parental behaviour were added in the third step of the analysis. The obtained results indicate that conscientiousness, openness to experience and age are the most significant positive predictors of general school achievement, but also school achievement in certain groups of subjects. The most significant negative predictor of general school achievement, but also school achievement in certain groups of subjects is parental rejection. The paper discusses predictive effects of presented predictors in the context of existing models and the results certainly contribute to the prediction and overall understanding of school achievement of high school students.

Provedeno istraživanje bavilo se ispitivanjem odnosa Eysenckovih crta ličnosti s raspoloženjima, tjelesnim simptomima i socijalnim odnosima adolescenata, pri čemu se nastojala ispitati prediktivna snaga crta ličnosti za predviđanje navedenih varijabli. Istraživanje je provedeno u dvije vremenske točke, na učenicima od petog do osmog razreda 4 riječke osnovne škole. U prvoj vremenskoj točki sudjelovalo je 265 učenika, dok je drugom vremenskom točkom, 3 godine kasnije, obuhvaćeno 173 učenika. U prvoj vremenskoj točki primijenjen je Eysenckov upitnik ličnosti za djecu, dok su 3 godine kasnije primijenjeni Skala raspoloženja, Skala tjelesnih simptoma i Upitnik socijalnih odnosa. Istraživanjem je pretpostavljeno da će Eysenckove crte ličnosti biti povezane s raspoloženjima, tjelesnim simptomima i socijalnim odnosima adolescenata te da će biti značajni prediktori navedenih ishodnih varijabli. Sve pretpostavljene hipoteze su samo djelomično potvrđene. Kako bi se odgovorilo na postavljene probleme, korištene su korelacijske matrice i nekoliko regresijskih analiza. Rezultati regresijske analize pokazuju da je neuroticizam značajan negativan prediktor pozitivnog raspoloženja i socijalnih odnosa s članovima obitelji te značajan pozitivan prediktor negativnog raspoloženja, respiratornih i nerespiratornih tjelesnih simptoma; psihoticizam je značajan negativan prediktor respiratornih tjelesnih simptoma; ekstraverzija ne predicira značajno ishodne varijable. Također, pokazalo se da je sklonost davanju socijalno poželjnih odgovora značajan negativan prediktor kvalitete socijalnih odnosa s ljubavnim partnerima., The study was conducted by examining the relationship between Eysenck´s personality traits and mood, somatic symptoms and adolescent social relations, seeking to examine the predictive power of personality traits to predict these variables. The study was conducted at two time points, on the students from fifth to eight grade of the 4. Rijeka primary school. At the first time point, 265 students participated, while the second time piont, 3 years later, 173 students participated. Eysenck's Personality Questionnaire for Children was applied at the first time point, while 3 years later Mood Scale, Pennebaker Inventory of Limbic Languidness and Social Relations Questionnaire were applied. It is assumed that Eysenck´s personality traits will be associated with the adolescent moods, somatic symptoms and social relations, and that traits will be significant predictors of these outcome variables. All hypotheses are only partially confirmed by this study. In order to answer the problems raised, correlation matrices and several regression analysis were used. The results of the regression analysis show that neuroticism is a significant negative predictor of the positive mood and the social relations with the family members, and a significant positive predictor of the negative mood, respiratory and nonrespiratory somatic symptoms; psychoticism is a significant negative predictor of the respiratory somatic symptoms; extraversion does not significantly predict outcome varijables. Also, the tendency to give socially desirable responses has been shown to be a significant negative predictor of the social relations with the loving partners.

S obzirom na dijadnu prirodu romantične veze, pri istraživanju povezanosti između osobina ličnosti i zadovoljstva vezom, bitno je uzeti u obzir osobine ličnosti oba partnera u vezi. Jedan od modela koji se sve češće koristi u ovome području je model međuzavisnosti aktora i partnera (APIM). Cilj ovog rada je ispitati postoje li aktorski i partnerski efekti crta ličnosti petofaktorskog modela na zadovoljstvo vezom. U istraživanju je sudjelovalo 215 parova u dobi od 19 do 65 godina koji su najmanje godinu dana u vezi. U istraživanju je korišten Petofaktorski upitnik ličnosti i tri mjere zadovoljstva vezom (Skala bračne stabilnosti, Indeks zadovoljstva partnerom, Upitnik percipirane kvalitete braka) koje su sjedinjene u jednu standardiziranu mjeru Ukupnog zadovoljstva vezom. Rezultati istraživanja pokazuju da ekstraverzija, ugodnost, savjesnost i neuroticizam žena imaju značajan aktorski efekt na njihovo zadovoljstvo vezom, dok otvorenost za iskustva žena nema značajan aktorski efekt na zadovoljstvo vezom. Što su ekstraverzija, ugodnost i savjesnost žena više to je više i njihovo zadovoljstvo vezom, s druge strane, što je neuroticizam žena viši to je njihovo zadovoljstvo vezom niže. Nadalje, ekstraverzija, ugodnost, neuroticizam i otvorenost za iskustva muškaraca imaju značajan aktorski efekt na njihovo zadovoljstvo vezom, dok savjesnost muškaraca nema značajan aktorski efekt na zadovoljstvo vezom. Što su ekstraverzija, ugodnost i otvorenost za iskustva muškaraca viši to je više njihovo zadovoljstvo vezom, s druge strane, što je neuroticizam muškaraca viši to je njihovo zadovoljstvo vezom niže. Dobiven je statistički značajan partnerski efekt ugodnosti i otvorenosti za iskustva muškaraca na zadovoljstvo vezom žena, dok za ekstraverziju, savjesnost i neuroticizam muškaraca nije dobiven statistički značajan partnerski efekt na zadovoljstvo vezom žena. Pri tome su žene čiji su partneri viši na ugodnosti i otvorenosti za iskustva zadovoljnije svojom vezom. Dobiven je statistički značajan partnerski efekt ekstraverzije, ugodnosti i neuroticizma žena na zadovoljstvo vezom muškaraca, dok za savjesnost i otvorenost za iskustva žena nije dobiven statistički značajan partnerski efekt na zadovoljstvo vezom muškaraca. Pri tome su muškarci čije su partnerice više na ekstraverziji i ugodnosti zadovoljniji svojom vezom, dok su muškarci čije su partnerice više na neuroticizmu su manje zadovoljni svojom vezom., It is important to consider the personality traits of both partners in a relationship when exploring the relationship between personality traits and relationship satisfaction. The model that is often used in this domain is The actor-partner interdependence model (APIM). This study's aim is to examine the actor and the partner effects of the Big Five personality traits on relationship satisfaction. The study involved 215 couples between the ages of 19 and 65 who were at least one year in the relationship. In the study, we used the Big Five Inventory and three measures of relationship satisfaction (Percieved Relationship Quality Components, Marriage Stability Scale and Partner's Satisfaction Index) which are combined into one standardized measure named Total Relationship Satisfaction. The results of the research show that the extraversion, agreeableness, conscientiousness, and neuroticism of a woman have a statistically significant actor effects on relationship satisfaction, while openness to the experience of a woman does not have significant actor effect on relationship satisfaction, thereby, higher extraversion, agreeableness, and conscientiousness of a woman result in her higher relationship satisfaction. On the other hand, the higher neuroticism of women leads to lower relationship satisfaction. Furthermore, extraversion, agreeableness, neuroticism, and openness of men have a significant actor effect on relationship satisfaction, whereas men's conscientiousness does not have a significant actor effect on relationship satisfaction. It is shown that men who got higher scores on extraversion, agreeableness, and openness, had higher relationship satisfaction. On the other hand, the higher neuroticism of men leads to lower relationship satisfaction. There was a significant partner effect of men's agreeableness, and openness on women's relationship satisfaction, whereas there was not significant partner effect of men's extraversion, conscientiousness, and neuroticism on women's relationship satisfaction. Results show that women whose partners get higher scores on agreeableness and openness to the experience are more satisfied with their relationship. There was a significant partner effect of women's extraversion, agreeableness, and neuroticism on men's relationship satisfaction, while there was no significant partner effect of women's conscientiousness and openness on men's relationship satisfaction. It is shown that men whose partners have higher scores on extraversion and agreeableness have higher relationship satisfaction and men whose partners have higher scores in neuroticism have lower relationship satisfaction.

Cilj ovog istraživanja bio je ispitati doprinos crta ličnosti, inteligencije i načina provođenja slobodnog vremena u objašnjenju vokacijskih interesa, a uz to se provjeravala i inkrementalna valjanost načina provođenja slobodnog vremena povrh crta ličosti i inteligencije. Istraživanje je provedeno na 263 učenika, polaznika osmih razreda Osnovne škole Vladimir Gortan u Rijeci, od kojih je bilo 128 učenica te 135 učenika. Korišteni su Upitnik za samoprocjenu profesionalnih interesa, Petofaktorski upitnik ličnosti, tri subtesta iz baterije Diferencijalnih testova sposobnosti za učenike osnovnih škola (Test verbalnog rasuđivanja, Test numeričkog rasuđivanja i Test apstraktnog rasuđivanja) te Upitnik općih podataka koji, između ostalog, sadrži i dio kojim se ispituje način provođenja slobodnog vremena kod učenika. Korištenjem hijerarhijskih regresijskih analiza pokazalo se da su crta otvorenosti i bavljenje sportskim aktivnostima pozitivni prediktori realističnih interesa, a pohađanje kulturnih događaja negativan prediktor. Negativan prediktor je i spol¸ što znači da će dječaci pokazivati više realističnih interesa od djevojčica. Pozitivni prediktori istraživačkih interesa su crte savjesnosti i otvorenosti za iskustva, numeričke i apstraktne sposobnosti te pohađanje dodatnog obrazovanja, a crta ugodnosti je negativan prediktor. Spol je pozitivan prediktor umjetničkih interesa te će ovaj tip interesa biti više zastupljen kod djevojčica nego li kod dječaka. Crta otvorenosti za iskustva je također pozitivni prediktor umjetničkih interesa, dok je njihov negativan prediktor crta savjesnosti. Socijalni interesi imaju samo pozitivne prediktore, a to su crta ekstraverzije i spol¸ odnosno djevojčice pokazuju više socijalnih interesa od dječaka. Ekstraverzija, savjesnost, bavljenje sportom te druženje s prijateljima su pozitivni prediktori poduzetničkih interesa, a crta ugodnosti i apstraktne sposobnosti su negativni prediktori ovog tipa vokacijskih interesa¸ isto kao i spol¸ a iz toga proizlazi da dječaci postižu više rezultate za ovaj tip interesa nego li djevojčice. Te naposljetku, savjesnost i pohađanje kulturnih događaja su pozitivni prediktori konvencionalnih interesa, a sposobnost apstraktnog rasuđivanja je njihov negativan prediktor., The aim of this study was to examine the contribution of personality traits, intelligence, and leisure time to explaining vocational interests, and to examine the incremental validity of leisure time over personality traits and intelligence. The research was conducted on eighth grade students, 263 of them, of Vladimir Gortan Elementary School in Rijeka, of whom 128 were females and 135 were males. The Professional Interests Self-Assessment Questionnaire, the Big Five Inventory, the three battery tests of Differential Ability Tests for Elementary School Students (Verbal Reasoning Test, Numerical Reasoning Test, and Abstract Reasoning Test) were used, as well as a general information questionnaire that included questions about how students spend their free time. Using hierarchical regression analyzes, it has been shown that openness and engaging in sporting activities are positive predictors of realistic interests and attendance at cultural events is a negative predictor. Gender is also a negative predictor, meaning that boys will show more realistic interests than girls. Positive predictors of investigative interests are traits of conscientiousness and openness to experiences, numerical and abstract abilities, and attending additional education¸ and the agreeableness is a negative predictor. Gender is a positive predictor of artistic interests and this type of interest will be more prevalent in girls than in boys. The trait of openness to experiences is also a positive predictor of artistic interests, while their negative predictor is conscientiousness. Social interests have only positive predictors, which is the extraversion trait and gender, that is, girls show more social interests than boys. Extroversion, conscientiousness, playing sports and hanging out with friends are positive predictors of entreprising interests, and agreeableness and abstract ability are negative predictors of this type of vocational interests, as well as gender, which results in boys achieving more results for this type of interest than girls. Ultimately, conscientiousness and attendance at cultural events are positive predictors of conventional interests, and the ability to make abstract judgments is their negative predictor.

Provedeno istraživanje bavilo se ispitivanjem odnosa između percipirane socijalne podrške obitelji i vršnjaka, doživljaja stresnosti, tjelesnih simptoma, školskog postignuća i pozitivnog i negativnog raspoloženja. Istraživanje je provedeno u dva djela u razmaku od 3 godine na učenicima osnovnih škola u Rijeci od 11 do 14 i od 14 do 18 godina. U oba djela istraživanja je sudjelovalo ukupno 172 učenika, od toga 75 učenika i 98 učenica. Ispitanici su ispunjavali Upitnik percipirane socijalne podrške i Upitnik doživljaja stresnosti u prvom krugu istraživanja, a u drugom krugu Skalu tjelesnih simptoma, Skalu raspoloženja i prikupljene su mjere školskog postignuća. Istraživanje je provedeno grupno u matičnim školama učenika. Problemi istraživanja su provjeriti odnose percipirane socijalne podrške obitelji i vršnjaka i tjelesnih simptoma, školskog postignuća i pozitivnog i negativnog raspoloženja te efekt interakcije doživljaja stresnosti i socijalne podrške obitelji i vršnjaka na spomenute varijable. Prema hipotezi glavnog efekta percipirane socijalne podrške obitelji i vršnjaka, pretpostavlja se da će viša razina percipirane socijalne podrške biti povezana s pozitivnim ishodima ispitanika, odnosno nižom razinom tjelesnih simptoma, višim prosjekom školskih ocjena, višom razinom pozitivnog raspoloženja i nižom razinom negativnog raspoloženja. Prema hipotezi moderatorskog efekta percipirane socijalne podrške pretpostavlja se da će učenici koji doživljavaju višu razinu stresa i koji imaju visoku razinu socijalne podrške obitelji i vršnjaka imati nižu razinu tjelesnih simptoma, viši prosjek školskih ocjena te višu razinu pozitivnog i nižu razinu negativnog raspoloženja u usporedbi s učenicima s nižom razinom percipirane socijalne podrške. Rezultati djelomično potvrđuju hipoteze istraživanja. Potvrđen je pozitivan odnos socijalne podrške obitelji i školskog postignuća, ali ne i socijalne podrške vršnjaka i školskog postignuća. Nije potvrđen moderatorski efekt socijalne podrške i doživljaja stresnosti na procjenu tjelesnih simptoma kao niti na akademsko postignuće. Nije pronađena povezanost percipirane socijalne podrške i tjelesnih simptoma. Dobivena je pozitivna povezanost percipirane socijalne podrške vršnjaka i obitelji s pozitivnim raspoloženjem te moderatorski efekt percipirane socijalne podrške vršnjaka na pozitivno raspoloženje. Rezultati ukazuju na nisku negativnu povezanost percipirane socijalne podrške obitelji i negativnog raspoloženja, ali ne i povezanost percipirane socijalne podrške vršnjaka i negativnog raspoloženja., This study investigates the relation between perceived social support of family and peers, stress, physical symptoms, school grades and positive and negative mood. The study was made in two parts within 3 years. The participants were primary school students in Rijeka, between 11 and 14 years in the first part of the study, and between 14 and 18 in the second part of the study. In both parts of the study, 172 students were participating; 75 boys and 98 girls. The participants were answering the Perceived social support questionnaire and the Perceived stress questionnaire. In the second part they were answering the Scale of physical symptoms, Positive and negative mood scale and average school grade results were collected. The first aim of the study investigates the relations between perceived social support of family and peers and physical symptoms, school grades, positive and negative mood. The second aim of the study investigates the moderating effect of stress and perceived social support of family and peers on the variables mentioned above. Based on the main effect hypothesis the prediction of the study is that a higher level of perceived social support is related with a lower number of physical symptoms, higher average school grades, higher level of positive and lower level of negative mood. Based on the moderation effect hypothesis, another prediction of the study is that the students with higher level of stress and higher level of family and peer support will have lower number of physical symptoms, higher average grades, higher level of positive and lower level of negative mood comparing with the students with lower level of perceived support of family and peers. The results of the study show that there is a positive relation between family support and school grades and a positive relation between perceived social support of family and peers with positive mood and moderate effect of perceived social support of peers on positive mood. Also, the results show that there is a low negative relation between perceived social support of family and negative mood.

Provedeno istraživanje bavilo se ispitivanjem odnosa između percipirane socijalne podrške obitelji i vršnjaka, doživljaja stresnosti, tjelesnih simptoma, školskog postignuća i pozitivnog i negativnog raspoloženja. Istraživanje je provedeno u dva djela u razmaku od 3 godine na učenicima osnovnih škola u Rijeci od 11 do 14 i od 14 do 18 godina. U oba djela istraživanja je sudjelovalo ukupno 172 učenika, od toga 75 učenika i 98 učenica. Ispitanici su ispunjavali Upitnik percipirane socijalne podrške i Upitnik doživljaja stresnosti u prvom krugu istraživanja, a u drugom krugu Skalu tjelesnih simptoma, Skalu raspoloženja i prikupljene su mjere školskog postignuća. Istraživanje je provedeno grupno u matičnim školama učenika. Problemi istraživanja su provjeriti odnose percipirane socijalne podrške obitelji i vršnjaka i tjelesnih simptoma, školskog postignuća i pozitivnog i negativnog raspoloženja te efekt interakcije doživljaja stresnosti i socijalne podrške obitelji i vršnjaka na spomenute varijable. Prema hipotezi glavnog efekta percipirane socijalne podrške obitelji i vršnjaka, pretpostavlja se da će viša razina percipirane socijalne podrške biti povezana s pozitivnim ishodima ispitanika, odnosno nižom razinom tjelesnih simptoma, višim prosjekom školskih ocjena, višom razinom pozitivnog raspoloženja i nižom razinom negativnog raspoloženja. Prema hipotezi moderatorskog efekta percipirane socijalne podrške pretpostavlja se da će učenici koji doživljavaju višu razinu stresa i koji imaju visoku razinu socijalne podrške obitelji i vršnjaka imati nižu razinu tjelesnih simptoma, viši prosjek školskih ocjena te višu razinu pozitivnog i nižu razinu negativnog raspoloženja u usporedbi s učenicima s nižom razinom percipirane socijalne podrške. Rezultati djelomično potvrđuju hipoteze istraživanja. Potvrđen je pozitivan odnos socijalne podrške obitelji i školskog postignuća, ali ne i socijalne podrške vršnjaka i školskog postignuća. Nije potvrđen moderatorski efekt socijalne podrške i doživljaja stresnosti na procjenu tjelesnih simptoma kao niti na akademsko postignuće. Nije pronađena povezanost percipirane socijalne podrške i tjelesnih simptoma. Dobivena je pozitivna povezanost percipirane socijalne podrške vršnjaka i obitelji s pozitivnim raspoloženjem te moderatorski efekt percipirane socijalne podrške vršnjaka na pozitivno raspoloženje. Rezultati ukazuju na nisku negativnu povezanost percipirane socijalne podrške obitelji i negativnog raspoloženja, ali ne i povezanost percipirane socijalne podrške vršnjaka i negativnog raspoloženja., This study investigates the relation between perceived social support of family and peers, stress, physical symptoms, school grades and positive and negative mood. The study was made in two parts within 3 years. The participants were primary school students in Rijeka, between 11 and 14 years in the first part of the study, and between 14 and 18 in the second part of the study. In both parts of the study, 172 students were participating; 75 boys and 98 girls. The participants were answering the Perceived social support questionnaire and the Perceived stress questionnaire. In the second part they were answering the Scale of physical symptoms, Positive and negative mood scale and average school grade results were collected. The first aim of the study investigates the relations between perceived social support of family and peers and physical symptoms, school grades, positive and negative mood. The second aim of the study investigates the moderating effect of stress and perceived social support of family and peers on the variables mentioned above. Based on the main effect hypothesis the prediction of the study is that a higher level of perceived social support is related with a lower number of physical symptoms, higher average school grades, higher level of positive and lower level of negative mood. Based on the moderation effect hypothesis, another prediction of the study is that the students with higher level of stress and higher level of family and peer support will have lower number of physical symptoms, higher average grades, higher level of positive and lower level of negative mood comparing with the students with lower level of perceived support of family and peers. The results of the study show that there is a positive relation between family support and school grades and a positive relation between perceived social support of family and peers with positive mood and moderate effect of perceived social support of peers on positive mood. Also, the results show that there is a low negative relation between perceived social support of family and negative mood.

Medicinske sestre/tehničari najbrojnija su populacija zdravstvenih ustanova, a ujedno je upravo unutar ovog zanimanja razina sagorijevanja na poslu najveća u usporedbi s ostalim zdravstvenim djelatnicima. Cilj je ovog rada utvrditi neke od odrednica emocionalne iscrpljenosti, jedne od temeljnih komponenti sagorijevanja na poslu, na uzorku medicinskih sestara i tehničara. U istraživanju je sudjelovala 161 sestra/tehničar s osam različitih odjela Kliničkog bolničkog centra Rijeka. Varijable koje su ispitane kao odrednice emocionalne iscrpljenosti su emocionalni rad s naglaskom na površnu glumu, interpersonalna pravednost pacijenata, ruminiranje o specifičnom događaju i generalno ruminiranje o poslu te mindfulness. Utvrđena je značajna negativna povezanost interpersonalne pravednosti i mindfulnessa s emocionalnom iscrpljenosti te pozitivna povezanost emocionalne iscrpljenosti i dvije vrste ruminiranja. Hijerarhijska regresijska analiza pokazala je da su značajni prediktori emocionalne iscrpljenosti mindfulness, interpersonalna pravednost pacijenata te ruminiranje o poslu. Površna gluma nije se pokazala povezanom s kriterijem niti u jednoj analizi. Nadalje, odnos između interpersonalne pravednosti i emocionalne iscrpljenosti djelomično posreduje ruminiranje o specifičnom događaju, a odnos mindfulnessa i emocionalne iscrpljenosti djelomično posreduju obje vrste ruminiranja. Na temelju dobivenih rezultata raspravlja se o prednostima i nedostacima ovog, kao i smjernicama za buduća istraživanja., Nurses are the largest population of every health institution, and yet burnout is most common among them in comparison to other health professions. The aim of this research is to establish some of the determinants of emotional exhaustion, one of the main components of burnout, among the sample of nurses. 161 nurses from eight different departments of Clinical Hospital Center Rijeka participated in this research. Variables that were tested as determinants of emotional exhaustion are emotional labor with emphasis on surface acting, interpersonal justice of patients, rumination after specific event and general rumination about work, and mindfulness. Significant negative correlations between emotional exhaustion and mindfulness, as well as with interpersonal justice are established and there is a positive correlation between emotional exhaustion and both types of rumination. Hierarchical regression analysis results show that mindfulness, interpersonal justice and rumination about work are significant overall emotional exhaustion predictors. Surface acting wasn’t significantly connected with the criteria in any of the analysis. Furthermore, the relationship between interpersonal justice and emotional exhaustion is partially mediated by rumination after a specific event and the relationship between mindfulness and emotional exhaustion is partially mediated by both types of rumination. Based on the results obtained, strengths and limitations of this study are discussed and guidelines for future research are suggested.

Provedeno istraživanje bavilo se povezanosti obiteljske klime s raspoloženjima, socijalnim odnosima i školskim postignućem adolescenata. Osim toga, bavilo se ispitivanjem prediktivne snage pozitivne i negativne obiteljske klime za predviđanje raspoloženja, socijalnih odnosa i školskog postignuća. Istraživanje je provedeno u dva djela u razmaku od 3 godine na učenicima osnovnih škola u Rijeci od 11 do 14 i od 14 do 17 godina. U oba dijela istraživanja sudjelovalo je ukupno 172 učenika, od toga 75 učenika i 98 učenica. U prvom krugu istraživanja ispitanici su ispunjavali Upitnik obiteljskog funkcioniranja, a u drugom krugu Skalu raspoloženja, Upitnik socijalnih odnosa, a prikupljene su i mjere školskog postignuća. Prvi je dio istraživanja proveden grupno u matičnim školama učenika, a drugi u domu ispitanika. Problemi istraživanja su ispitati odnos obiteljske klime s raspoloženjima, socijalnim odnosima te školskim postignućem adolescenata nakon 3 godine te ispitati prediktivnu snagu obiteljske klime za predviđanje raspoloženja, socijalnih odnosa i školskog postignuća adolescenata nakon 3 godine. Prema prvoj hipotezi pretpostavlja se da će postojati pozitivna povezanost obiteljske klime s raspoloženjima, socijalnim odnosima i školskim postignućem adolescenata nakon 3 godine, odnosno da će raspoloženja adolescenata biti pozitivnija u obiteljima s pozitivnom obiteljskom klimom, njihovi socijalni odnosi biti će kvalitetniji te će imati bolje školsko postignuće. Drugom se hipotezom pretpostavlja da će obiteljska klima biti značajan pozitivan prediktor pozitivnih raspoloženja, socijalnih odnosa s obitelji i vršnjacima te školskog postignuća nakon 3 godine. Rezultati potvrđuju postavljene hipoteze istraživanja. Potvrđena je pozitivna povezanost pozitivne obiteljske klime s pozitivnim raspoloženjem, socijalnim odnosima s članovima obitelji, školskim uspjehom te umjereno sa socijalnim odnosima s vršnjacima. Potvrđeno je i da su pozitivna i negativna obiteljska klima značajni prediktori pozitivnih raspoloženja, socijalnih odnosa s vršnjacima, socijalnih odnosa s članovima obitelji te školskog uspjeha. Pri tome pozitivna obiteljska klima ima jaču snagu kod prediciranja pozitivnih raspoloženja, socijalnih odnosa s članovima obitelji i školskog uspjeha u odnosu na negativnu obiteljsku klimu., This study investigates the relation between family climate and mood, social relations and school achievement among adolescents. It also investigates the predictive strength of positive and negative family climate in predicting moods, social relations and school achievement. The study was conducted in two parts over the course of 3 years. The first part was conducted on primary school students in Rijeka between 11 and 14 years of age. The second part was conducted three years later on students between 14 and 17 years of age. Both parts of the study comprised 172 participants in total: 75 boys and 98 girls. In the first part of the study, the participants answered the Family Function questionnaire. In the second part of the study, the participants answered the Positive and negative mood scale and the Social relation questionnaire, and their average school grade results were collected. The aim of this study was to investigate the relation between family climate and mood, social relations and school achievement among adolescents after 3 years. Another aim was to investigate the predictive strength of positive and negative family climate in predicting moods, social relations and school achievement of students after 3 years. Based on the first hypothesis, the prediction of the study is that adolescents in families with positive family climate will have more positive mood, higher quality of social relations and better achievement in school. Based on the second hypothesis, the prediction of the study is that family climate will be positive predictor of mood, social relations and school achievement among adolescents after 3 years. The results of the study show that there is significant and positive relation between family climate with respect to positive moods, social relations with family members and achievement in school. Furthermore, the results show moderately positive relation between family climate and social relations with peers. The results also show that both positive and negative family climate has a significant role in predicting positive moods, social relations with peers, social relations with family members and achievement in school. However, positive family climate is better in predicting positive moods, social relations with family members and school achievement than the negative family climate.

Zadovoljstvo poslom je konstrukt koji je najčešće konceptualiziran kao afektivna varijabla koja je rezultat procjene individualnog poslovnog iskustva. Ciljevi ovog diplomskog rada su ispitati u kojoj mjeri je kod ispitanika prisutna kongruentnost između zanimanja i profesionalnih interesa, ispitati kakva je prediktivna snaga kongruentnosti profesionalnih interesa i zahtjeva zanimanja u predviđanju zadovoljstva poslom te ispitati postoje li u odnosu sukladnosti zanimanja i interesa sa zadovoljstvom poslom dobne i spolne razlike. U istraživanju je sudjelovalo 350 ispitanika, čiji je raspon dobi od 19 do 65 godina. Profesionalni interesi mjereni su Upitnikom za samoprocjenu profesionalnih interesa (USPI, Šverko i Babarović, 2006), dok je zadovoljstvo poslom mjereno Upitnikom zadovoljstva poslom (Gregson, 1987). Rezultati ovoga istraživanja pokazali su da postoji preklapanje profesionalnih interesa sa zahtjevima radne okoline te da je ono najznačajnije za realistične, socijalne i umjetničke interese. S ciljem izračunavanja odnosa usklađenosti zanimanja i profesionalnih interesa sa zadovoljstvom poslom, provedena je hijerarhijska regresijska analiza. Usklađenost zanimanja i profesionalnih interesa predicira zadovoljstvo poslom, pri čemu su i preklapanje profesionalnih interesa sa zahtjevima posla i preklapanje neizraženosti profesionalnih interesa značajni prediktori zadovoljstva poslom. Pri tome je, preklapanje profesionalnih interesa sa zahtjevima radnog mjesta nešto snažniji prediktor zadovoljstva poslom. Testiranje spolnih i dobnih razlika pokazalo je da među navedenim skupinama nema razlika u odnosu kongruentnosti interesa i zahtjeva zanimanja sa zadovoljstvom poslom., Job satisfaction is a construct that is most often conceptualized as an affective variable that is the result of an assessment of individual business experience. The aim of this thesis is to examine to what extent the congruence between professions and professional interests is present with the participants, to examine the predictive strength of the congruence of professional interests and the requirements of occupation in anticipation of the job satisfaction and to examine whether there are any age or sex differences in relation with compliance of professions and professional differences. There were 350 participants involved in the study between 19 and 65 years of age. Professional interests were measured with the Self-Assessment of Professional Interest Questionnaire (USPI, Šverko and Babarović, 2006), while job satisfaction was measured with a Job Satisfaction Questionnaire (Gregson, 1987). The results of this study have shown that there is an overlapping of professional interests and the requirements of the working environment and that this is most important for realistic, social and artistic interests of the participants. The hierarchical regression analysis was calculated with the aim of calculating the relationship of the compliance of occupations and professional interests with the job satisfaction. Compliance of occupations and professional interests predicts job satisfaction, where overlapping professional interests with job demands and overlapping non-disclosure of professional interests are significant predictors of job satisfaction as well. However, overlapping professional interests with job demands is a somewhat stronger job satisfaction predictor. Testing sex and age differences has shown that among these groups there is no difference in the congruency of interest and occupational satisfaction.

Cilj ovog istraživanja bio je ispitati uparuju li se parovi po sličnosti na crtama Tamne trijade, ali i kakvi su efekti te sličnosti (različitosti) na pozitivno i negativno raspoloženje muškaraca i žena. Dodatno smo ispitali kako su razine crta Tamne trijade povezane sa pozitivnim i negativnim raspoloženjem muškaraca i žena. Istraživanje je provedeno na 188 heteroseksualnih parova, raspona dobi od 20 do 73 godine koji zajedno žive između 3 i 50 godina. Korelacijskom analizom dobiven je nizak do umjeren stupanj pozitivnog asortativnog uparivanja za sve tri crte Tamne trijade, pri čemu je najveća vrijednost dobivena za makijavelizam, zatim za narcizam, a najmanja za psihopatiju. Za ispitivanje odnosa sličnosti (različitosti) u crtama Tamne trijade i pozitivnog i negativnog raspoloženja, u obzir smo uzeli dvije metode sličnosti, profilnu sličnost i metodu apsolutne razlike. Rezultati su pokazali da je sličnost u makijavelizmu značajno pozitivno predvidjela pozitivno raspoloženje žena, a negativno je predvidjela negativno raspoloženje žena. Različitost u makijavelizmu negativno je predvidjela pozitivno raspoloženje muškaraca. Dodatno, makijavelizam muškaraca negativno je predvidio pozitivno raspoloženje muškaraca, i pozitivno predvidio negativno raspoloženje muškaraca, dok je narcizam muškaraca pozitivno predvidio pozitivno raspoloženje muškaraca. Psihopatija i makijavelizam žena bili su pozitivni prediktori negativnog raspoloženja žena. Narcizam žena bio je pozitivan prediktor pozitivnog raspoloženja žena., The goal of this study was to examine assortative mating between partners in Dark Triad traits, but also the effect of similarity (dissimilarity) in Dark triad traits on positive and negative mood of men and women. We also examined in which way are Dark Triad traits related to positive and negative mood of men and women. The study was conducted on 188 heterosexual couples, age rangebetween 23 and 70, who live together between 3 and 50 years. Correlation analysis has shown a modest to moderate degree of positive assortment for all three Dark Triad measures, the highest for macchiavellianism, followed by narcissism, and the smallest for psychopathy. For examining the relationship between similarity (dissimilarity) in Dark Triad traits and positive and negative mood, we used two types of couple similarity indices, profile similarity and absolute difference score. The results obtained showed that similarity in macchiavellianism negatively predicted women's positive mood, but was also a positive predictor of women's negative mood. Dissimilarity in macchiavellianism negatively predicted men's positive mood. Additionally, we found that macchiavellianism in men negatively predicted positive mood in men, and positively predicted negative mood in men, while narcissism in men positively predicted positive mood in men. Psychopathy and macchiavellianism in women were positive predictors of women's negative mood while narcissism in women was a positive predictor of women's positive mood.

Način na koji se organizacija odnosi prema zaposleniku važan je motivator i utječe na njegove stavove i ponašanja vezane uz posao. Ovim se radom ispituje povezanost organizacijske pravednosti, psihološke osnaženosti, identifikacije s organizacijom i radne angažiranosti. Istraživanje je provedeno na uzorku od 354 zaposlenika jedne financijske organizacije. Rezultati su pokazali da su proceduralna pravednost, kompetentnost, značaj i identifikacija s organizacijom značajni prediktori radne angažiranosti. Nadalje, identifikacija s organizacijom djelomičan je medijator u odnosu između distributivne pravednosti i radne angažiranosti te u odnosu proceduralne pravednosti i radne angažiranosti. Naposljetku, identifikacija s organizacijom djelomično posreduje odnosu svih komponenata psihološke osnaženosti, autonomije, kompetentnosti, utjecaja i značaja, te radne angažiranosti. Rezultati su teorijski objašnjeni i potkrepljeni prijašnjim istraživanjima. Raspravljene su prednosti i nedostaci, kao i implikacije za praktičnu primjenu rezultata istraživanja., The way that organization treats its employees can be an important motivator for employees’ attitude and work-related behaviours. This paper sought to examine correlation of organizational justice, psychological empowerment, organizational identification and work engagement. Participants were 354 employees from a financial organization. The results have shown that procedural justice, competence, impact, and organizational identification were significant predictors of work engagement. Further, organizational identification partially mediates the linkage between distributional justice and work engagement as well as the linkage between procedural justice and work engagement. Finally, organizational identification partially meditates the linkage between psychological empowerment components and work engagement. The results are substantiated by previous research and explained using theories. The advantages and limitations of the research were discussed, as well as the implications for practical application.

Prema dosadašnjim istraživanjima, sličnost partnera u različitim karakteristikama važna je za njihovo uparivanje. Sličnost partnera u određenim osobinama utječe i na zadovoljstvo vezom. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati postoji li asortativno uparivanje među partnerima prema dimenzijama ličnosti petofaktorskog modela, ispitati načine asortativnog uparivanja te efekte sličnosti u dimenzijama ličnosti partnera na zadovoljstvo vezom. Istraživanje je provedeno na 215 parova u dobi od 19 do 65 godina koji su najmanje godinu dana u vezi. U istraživanju je korišten Petofaktorski upitnik ličnosti i tri mjere zadovoljstva vezom (Skala bračne stabilnosti, Indeks zadovoljstva partnerom, Upitnik percipirane kvalitete braka) koje su objedinjene u jednu standardiziranu mjeru Ukupnog zadovoljstva vezom. Rezultati istraživanja potvrđuju asortativno uparivanje prema osobinama ekstraverzije i otvorenosti. Također, potvrđuju inicijalno uparivanje koje govori o sličnosti partnera u navedenim osobinama od početka veze, nasuprot konvergenciji. Partneri se više uparuju putem aktivnog uparivanja (tj. traže partnere koji su im slični prema određenim osobinama), nego socijalnom homogamijom (tj. uparivanje prema socijalnoj pozadini). Sličnost tj. (ne)usklađenost u osobinama ličnosti ima efekte i na muškarce i žene. Muškarci su zadovoljniji u vezi kada i muškarac i žena u paru imaju izraženiju i usklađeniju ekstraverziju. Također, muškarci su zadovoljniji vezom i u slučaju kad su otvoreniji od žena. Žene su zadovoljnije vezom kada i muškarac i žena u paru imaju izraženiju i usklađeniju otvorenost., According to previous research, similarity of partners in a variety of characteristics is important for their mating. The similarity of the partners in certain traits also affects relationship satisfaction. The purpose of this study was to examine assortative mating in personality traits of the Big Five model, examine the mechanisms of assortative mating and effects of similarity in personality traits on relationship satisfaction. The study was conducted on 215 couples, aged between 19 and 65, who were at least one year in a relationship. In this study, participants completed the Big Five Inventory (BFI), and three measures of relationship satisfaction (Marriage Stability Scale, Partner's Satisfaction Index and Percieved Relationship Quality Components) which are merged into one standardized measure named Total Relationship Satisfaction. The results of this study confirmed assortative mating in extraversion and openness. Results also confirmed the initial assortment (partners are similar at the beginning of the relationship), as opposed to convergence. Partners actively seek for partners with similar traits (active assortment) and don't make choice by similar social background (social homogamy). Similarity in personality traits affects men's and women's relationship satisfaction. Men are more satisfied when both men and women in a couple have more pronounced and similar extraversion. Also, men are more satisfied with the relationship when they have a higher openness than women. Women are more satisfied with the relationship when men and women in a couple have more pronounced and similar openness.

U posljednja je dva desetljeća važno područje istraživanja postalo autentično rukovođenje, stoga je cilj ovog istraživanja bio ispitati odnos autentičnog rukovođenja i zadovoljstva poslom, percipirane pravednosti rukovoditelja, psihološke osnaženosti, povjerenja u rukovoditelja i identifikacije s rukovoditeljem. U istraživanju je sudjelovalo 200 ispitanika, zaposlenika organizacija različitih djelatnosti. Rezultati su pokazali značajnu pozitivnu povezanost autentičnog rukovođenja i zadovoljstva poslom, percipirane pravednosti rukovoditelja, psihološke osnaženosti, povjerenja u rukovoditelja i identifikacije s rukovoditeljem. Hijerarhijskom regresijskom analizom dobiveno je da su distributivna pravednost rukovoditelja, značaj i autonomija značajni prediktori ukupnog zadovoljstva poslom, dok su interakcijska pravednost rukovoditelja i povjerenje u rukovoditelja značajni prediktori zadovoljstva nadređenim. Autentično rukovođenje ne objašnjava ukupno zadovoljstvo poslom, a ni zadovoljstvo nadređenim povrh percipirane pravednosti rukovoditelja, psihološke osnaženosti, povjerenja u rukovoditelja i identifikacije s rukovoditeljem. U odnosu između autentičnog rukovođenja i zadovoljstva poslom utvrđen je medijacijski učinak sljedećih varijabli: percipirana pravednost rukovoditelja potpuno posreduje u odnosu između autentičnog rukovođenja i ukupnog zadovoljstva poslom, dok psihološka osnaženost, povjerenje u rukovoditelja i identifikacija s rukovoditeljem djelomično posreduju u tom odnosu. U radu su raspravljeni doprinosi i ograničenja provedenog istraživanja te su dane smjernice za buduća istraživanja., In the last two decades, authentic leadership became important field of research, therefore aim of this research was to examine the relationship between authentic leadership and job satisfaction, perceived supervisory justice, psychological empowerment, trust in leader and identification with leader. The sample consists of 200 participants, employees of different organizations of different job sectors. Results showed significant positive correlations between authentic leadership and job satisfaction, perceived supervisory justice, psychological empowerment, trust in leader and identification with leader. Hierarchical regression analysis results showed that supervisory distributive justice, meaning and autonomy are significant overall job satisfaction predictors, while supervisory interactional justice and trust in leader are significant predictors of satisfaction with supervisor. Authentic leadership does not explain overall job satisfaction, neither satisfaction with supervisor, above the perceived supervisory justice, psychological empowerment, trust in leader and identification with leader. Mediation effect of perceived supervisory justice, psychological empowerment, trust in leader and identification with leader in the relationship between authentic leadership and overall job satisfaction is established. Perceived supervisory justice fully mediate relationship between authentic leadership and job satisfaction, while psychological empowerment, trust in leader and identification with leader partially mediate that relationship. Contributions and limitations of the current study are discussed and guidelines for future research are given.

Dosadašnja istraživanja u ovom području pokazuju da se partneri uparuju prema sličnosti u brojnim karakteristikama. Pri tome, sličnost partnera može imati efekte na njihovo zadovoljstvo vezom. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi javlja li se uparivanje po sličnosti u profesionalnim interesima te kojim mehanizmima dolazi do sličnosti, a također i postoji li efekt uparivanja po sličnosti u profesionalnim interesima na zadovoljstvo vezom. U istraživanju je sudjelovalo 215 parova u dobi od 19 do 65 godina koji su u vezi najmanje godinu dana. Korišten je Upitnik za samoprocjenu profesionalnih interesa te tri mjere zadovoljstva vezom – Upitnik percipirane kvalitete braka, Indeks zadovoljstva partnerom i Skala bračne stabilnosti. Rezultati na mjerama zadovoljstva skupljeni su u zajedničku varijablu - ukupno zadovoljstvo vezom. Rezultati istraživanja upućuju na postojanje uparivanja po sličnosti između partnera u profesionalnim interesima. Značajno se više uparuju na temelju inicijalnog uparivanja u odnosu na konvergenciju, točnije, slični su u profesionalnim interesima već na početku veze i s prolaskom vremena ne postaju značajno sličniji. Isto tako, partneri se značajno više uparuju na temelju aktivnog inicijalnog uparivanja u odnosu na socijalnu homogamiju, što znači da aktivno traže slične partnere te da ne dolazi do uparivanja na temelju socijalne pozadine. Sličnost u profesionalnim interesima nema efekte na zadovoljstvo vezom, osim nalaza da su žene zadovoljnije vezom što su im partneri sličniji po profesionalnim interesima., Previous research in this field shows that partners choose one another on the basis of assortative mating when it comes to numerous characteristics. In doing so, their similarities may have effects on their relationship satisfaction. The aim of this study was to determine whether assortative mating correlated to professional interests and which particular mechanisms led to similarities. It was also examined if there were similarities in professional interests that influence relationship satisfaction. The study involved 215 dating couples aged between 19 and 65 who had been in a relationship for at least a year. The methodology consists of a questionnaire for self-assessment of professional interests and three indicators of relationship satisfaction – Perceived Relationship Quality Components, Satisfaction Index and Relationship Stability Scale. The results are gathered as a single variable, i.e. total relationship satisfaction. The research shows that there is a tendency of assortative mating based on professional interests. Furthermore, they match significantly more when compared to convergence. To be more precise, they are similar on the level of professional interests at the very beginning of a relationship, yet they do not get more similar as time passes. Similarly, they match more based on active initial assortment than on social homogamy, which means that they actively seek similar partners, and do not match on the basis of social background. Similarities in professional interests have no effect on relationship satisfaction, apart from the finding that women tend to be more satisfied with a relationship if their artistic professional interests are expressed similarly to those of their partners.

Dosadašnja istraživanja pokazuju da se partneri uparuju prema sličnostima u različitim karakteristikama. Pritom, sličnost partnera može imati efekte na njihovo zadovoljstvo u vezi. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi javlja li se asortativno uparivanje u radnim vrijednostima, kojim mehanizmima do njega dolazi te ispitati ima li sličnost u radnim vrijednostima efekte na zadovoljstvo u vezi. U istraživanju je sudjelovalo 215 parova u dobi od 19 do 65 godina koji su u vezi najmanje godinu dana. Korištena je Skala osobnih i organizacijskih vrijednosti te tri mjere zadovoljstva u vezi – Upitnik percipirane kvalitete braka, Indeks zadovoljstva partnerom i Skala bračne stabilnosti. Pokazalo se da dolazi do pozitivnog asortativnog uparivanja između partnera u radnim vrijednostima. Partneri imaju slične radne vrijednosti. Značajno se više uparuju prema inicijalnom uparivanju u odnosu na konvergenciju, odnosno slični su u radnim vrijednostima na početku veze i ta sličnost nije veća kod parova koji su dugo u vezi. Partneri se značajno više uparuju na temelju aktivnog uparivanja u odnosu na socijalnu homogamiju što znači da aktivno traže slične parove, a ne dolazi do uparivanja na temelju socijalne pozadine. Sličnost u radnim vrijednostima ima efekte na zadovoljstvo vezom, ali samo kod žena. Žene su zadovoljnije vezom kada su radne vrijednosti jednako izražene kod partnera i kada su kod žena izraženije nego kod muškaraca. Efekti sličnosti javljaju se na mjerama percipirane kvalitete veze, zadovoljstva partnerom i ukupnog zadovoljstva vezom., To date, researches have showed that individuals find partners similar to them in different characteristics. Furthermore, partners' similarity may have effects on their relationship satisfaction. The aim of this study was to examine assortative mating in work values, mechanisms through which it develops and to identify effects of assortative mating in work values on relationship satisfaction. The study included 215 couples, aged 19-65 years, who are in relationship more than one year. Participants completed Personal and Organizational Values Scale, Perceived Relationship Quality Components, Satisfaction Index and Marriage Stability Scale. There is positive assortative mating in work values. Partners share similar work values. Partners' similarity reflects influences of initial assortment significantly more than of convergence. Partners are similar at the beginning of the relationship and similarity is not larger in couples who are in a relationship for a long time. Additionally, partners' similarity reflects influences of active assortment significantly more than of social homogamy, which means they actively seek for similar partners and don't choose partners because of the similar social background. Similarity in work values has an effect on relationship satisfaction, but only for women. Women are more satisfied with the relationship when their work values are identical to partner's values or more expressed than theirs. Similarity in work values has an effect on perceived relationship quality, on satisfaction with the partner and on global relationship satisfaction.

Radna se uspješnost definira kao ponašanje pojedinca koje je relevantno za ciljeve organizacije i koje se može mjeriti s obzirom na razinu doprinosa pojedinca. Individualne razlike koje se najčešće ističu kao odrednice radne uspješnosti su opća kognitivna sposobnost, osobine ličnosti te u novije vrijeme i emocionalna inteligencija. Svrha ovog istraživanja bila je provjeriti odnos demografskih obilježja, opće kognitivne sposobnosti, osobina ličnosti (ekstraverzije i neuroticizma) te emocionalne inteligencije s radnom uspješnošću. U istraživanju je sudjelovalo 76 zaposlenih na radnom mjestu šalterskog radnika jedne banke, od toga 17 muškaraca i 59 žena. Rezultati pokazuju kako mlađi, manje iskusni, obrazovaniji te ekstravertiraniji zaposlenici imaju bolju radnu uspješnost. Hijerarhijskom regresijskom analizom nisu dobiveni značajni doprinosi demografskih obilježja, osobina ličnosti, opće kognitivne sposobnosti te emocionalne inteligencije na radnu uspješnost, osim za ekstraverziju za koju je ustanovljeno da doprinosi objašnjenju radne uspješnosti u modelu koji nije kontrolirao opću kognitivnu sposobnost i emocionalnu inteligenciju. Mogući razlozi nepovezanosti opće kognitivne sposobnosti, emocionalne inteligencije i neuroticizma s radnom uspješnošću se mogu pripisati malom uzorku te neadekvatnoj procjeni radne uspješnosti., Job performance is defined as an individual's behavior that is relevant to the organization's goals and can be measured with respect to the individual's contribution. The individual differences most commonly referred to as job performance determinants are general cognitive ability, personality traits, and, more recently, emotional intelligence. The purpose of this study was to examine the relationship between demographic characteristics, general cognitive abilities, personality traits (extraversion and neuroticism), emotional intelligence with job performance. The study included 76 bank tellers, of which 17 were men and 59 were women. The results showed that younger, less experienced, more educated and more extroverted employees had a better job performance. With hierarchical regression analysis, there were no significant contributions of demographics, personality traits, general cognitive ability, and emotional intelligence to job performance, except for extraversion, which was found to contribute to job performance in a model that did not control for general cognitive ability and emotional intelligence. Possible causes of findings that general cognitive ability, emotional intelligence, and neuroticism do not correlate with job performance can be attributed to the small sample and an inadequate appraisal of job performance.

Brojna istraživanja ukazuju na važnost poduzetničke namjere u objašnjenju poduzetničkog ponašanja. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati prediktore poduzetničke namjere kod studenata te razlike među studentima u odnosu na karakteristike vezane uz poduzetništvo. Rezultati su pokazali kako su spol, socijalna podrška, poželjnost poduzetništva i poduzetnička samoefikasnost značajni prediktori poduzetniĉke namjere. Razlike su se ispitivale u varijablama koje su usko vezane uz poduzetništvo (poduzetnička kreativnost, zadovoljstvo studijem, socijalna podrška, poželjnost poduzetništva, poduzetnička samoefikasnost i poduzetniĉka namjera) i to s obzirom na spol, dob, poduzetnički uzor u obitelji te razinu i vrstu studija. Rezultati su pokazali da postoje spolne razlike u poželjnosti poduzetništva i poduzetniĉkim namjerama, dok dobnih razlika nema niti u jednoj mjerenoj varijabli. Razlike među studentima preddiplomskog i diplomskog studija javljaju se u varijablama zadovoljstva studijem te socijalnoj podršci u vidu vrednovanja. Studenti koji imaju poduzetnički uzor u obitelji razlikuju se u dobivanju socijalne podrške u vidu vrednovanja i odobravanja, poduzetničkoj samoefikasnosti i poduzetničkim namjerama od studenata koji nemaju poduzetnički uzor u obitelji. Studenti Ekonomskog, Građevinskog i Filozofskog fakulteta razlikuju se u svim mjerenim varijablama, osim u poželjnosti poduzetništva, no posthoc testovi nisu pokazali značajne razlike, pa je tako smjer dobivenih razlika ostao nedefiniran. Ispitivanje poduzetničkih namjera kod studenata vrlo je važno, s obzirom da mladi sve češće iskazuju namjeru za bavljenjem poduzetništvom. Bitno je stoga pratiti razvoj poduzetničke namjere kod mladih što će posljedično dovesti i do rasta poduzetničkih ponašanja te povećanja poduzetničkih aktivnosti., Numerous studies in the field of entrepreneurship highlight the importance of entrepreneurial intention to explain entrepreneurial behavior. The aim of this study is to explore predictors of entrepreneurial intention and to investigate characteristics in which students differ. Results have shown that gender, social support, desirability of entrepreneurship and entrepreneurial self-efficacy are significant predictors of entrepreneurial intention. The differences between students were investigated in variables that are closely related to entrepreneurship: entrepreneurial creativity, satisfaction with study, social support, desirability of entrepreneurship, entrepreneurial self-efficacy and entrepreneurial intention. They were investigated considering the student’s gender, age, a family entrepreneurial role model, and level and type of study. Results have shown that there are gender differences in desirability of entrepreneurship and in entrepreneurial intention, but there aren`t any age differences in any of the variables that were measured. Students of undergraduate and graduate studies differ in satisfaction with study and social support (evaluation). Students that have a family entrepreneurial role model differ from those who do not in social support (evaluation and approval), entrepreneurial self-efficacy and entrepreneurial intention. Students from Faculty of Economics, Faculty of Humanities and Social Sciences and Faculty of Civil Engineering from Rijeka differ in every measured variables, but post hoc tests didn`t show significant differences, so the direction of differences remain undetermined. Investigating entrepreneurial intention in sample of students is very important because more and more young people show intention to become entrepreneurs. It is important to follow up the development of entrepreneurial intention, which can consequently drive up the growth of entrepreneurial behaviors and increase entrepreneurial activities.