Search

Cilj rada bio je kvalitativnom metodom istražiti kako studenti/ce razumiju vlastiti proces odabira studija na visokoškolskoj razini. Teorijski okvir činila je teorija situiranih očekivanja i vrijednosti Eccles i sur. Istraživačka su pitanja bila: što studenti/ce prepoznaju kao glavne razloge za vlastitu odluku o odabiru studija, kako percipiraju ulogu važnih drugih osoba u odluci o odabiru studija te kako razumiju odnos rodnih stereotipa o studijima i zanimanjima te vlastitog odabira studija. Polustrukturirani intervjui provedeni su sa 44-ero studenata i studentica prve godine sveučilišnih i stručnih studija (22 djevojke i 22 mladića). Tematska analiza intervjua pokazala je da su motivacijska uvjerenja, važne druge osobe te rodni stereotipi imali različite uloge u odabiru studija. Subjektivne vrijednosti, posebno interes, percipirana korisnost i cijena truda, prepoznate su kao važni motivacijski utjecaji. Roditelji, profesori/ce te posebno prijatelji/ce utjecali su na odabir studija svojim savjetima, pružanjem informacija i podrške. Analiza rodne dimenzije pokazala je da je prisutnije shvaćanje da rodni stereotipi nisu utjecali na vlastiti odabir studija. No kada se prepoznaje utjecaj rodnih stereotipa na odabir, on je u skladu s očekivanjima teorije: studenti/ce rodno tipičnih studija navode da su izbjegavali rodno nestereotipne profesionalne odabire, dok studentica rodno nestereotipnog studija (strojarstva) opisuje važnost odbacivanja stereotipa za svoj odabir studija. Praktične implikacije rezultata odnose se na dodatno informiranje učenika/ca o sveučilišnim i stručnim studijskim programima te njihovo osvještavanje o utjecaju rodnih stereotipa na obrazovne odabire radi širenja spektra mogućih odabira studija., The goal of the paper was to investigate, using the qualitative method, how students understand their own process of choosing a study course at the higher education level. This study was grounded in the Eccles et al.’s situated expectancy-value theory. The research questions were the following: 1) What do students recognize as the main reasons for their own course choice decision?, 2) How do they perceive the role of important others in their decision to choose a course?, and 3) How do they understand the relationship between gender stereotypes about studies and occupations, and their own course choice? A semi-structured interview was conducted with 44 first-year university students (22 young men and 22 young women). The thematic analysis of the interviews showed that motivational beliefs, important others and gender stereotypes played different roles in the choice of a study course. Subjective values, especially interest, perceived usefulness and cost of effort are recognized as important motivational influences. Parents, teachers, and especially friends influenced course choices with their advice, information and support. The analysis of gender dimension showed the prevalence of a perception that gender stereotypes did not influence one’s own study course choice. However, when the influence of gender stereotypes was recognized, it was in line with the expectations: students of gender-typical courses stated that they avoided gender non-stereotyped professional choices, while a female student of mechanical engineering described the importance of rejecting stereotypes for her decision to study a typically male course. Practical implications aiming at expanding the spectrum of possible course choices include providing additional information for pupils about study courses and raising their awareness about the influence of gender stereotypes on educational choices.

Empatija je centralna komponenta socio-emocionalnih kompetencija koja nastavnici¬ma omogućava prepoznavanje i razumijevanje psiholoških procesa učenika, suosjećanje s emocijama učenika u nastavi te, u skladu s time, reagiranje i pružanje prikladne podrš¬ke učenicima u učenju (Makoelle, 2019). Empatija obuhvaća kognitivni i afektivni as¬pekt, odnosno zauzimanje perspektive kao tendenciju zauzimanja psihološke perspekti¬ve drugih i empatičku brigu kao sklonost suosjećanju s drugima u nevolji (Davis, 1994). Meta-analitički podaci konzistentno pokazuju kako žene iskazuju više razine empatije od muškaraca (Cohn, 1991 ; Eisenberg i Lennon, 1983), ali doprinos roda prestaje biti značajan kada se kontroliraju rodne uloge, odnosno femininost/ekspresivnost (Karniol i sur., 1998). Također, osobine ličnosti, poglavito ugodnost, pokazuju se prediktivnima za razinu empatije (Melchers i sur., 2016) te dosadašnji empirijski rezultati ukazuju na mogućnost medijacijskog efekta ličnosti u povezanosti roda i empatije (Abe i sur., 2018). Stoga je cilj ovog rada bio ispitati medijacijsku ulogu ugodnosti i ekspresivnosti u podlozi povezanosti roda i dvaju aspekta empatije kod budućih nastavnika. Rezultati su prikupljeni na prigodnom uzorku od 279 studenata završnih godina stu¬dija nastavničkog smjera s četiri različita fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (157 studen¬tica i 122 studenta). Sudionici su anonimno i dobrovoljno ispunjavali upitničke mjere samoprocjene. Ugodnost je mjerena instrumentom The Big Five Inventory (BFI, John i Srivastava, 1999), ekspresivnost instrumentom Personal Attributes Questionnaire (PAQ, Spence i sur., 1978), a empatička briga i zauzimanje perspektive drugih In¬deksom interpersonalne reaktivnosti (IRI, Davis, 1980). Dva serijalna medijacijska modela s rodom kao prediktorom, ugodnosti i ekspresivnosti kao medijatorima te aspektima empatije kao kriterijima, testirana su pomoću alata PROCESS Macro u programu IBM SPSS (Hayes, 2018). Rezultati pokazuju da u podlozi povezanosti roda i empatičke brige leže ugodnost i ekspresivnost uz značajni direktni efekt i tri indirektna efekta. U testiranom modelu povezanosti roda i zauzimanja perspektive drugih značajnima se pokazuju sva tri indi¬rektna efekta uz izostanak direktnog efekta roda na zauzimanje perspektive. Dobiveni rezultati korak su ka boljem razumijevanju rodnih razlika u empatiji, sugerirajući da u podlozi povezanosti roda i iskaza o vlastitoj empatiji leže ugodnost i ekspresivnost osobe. Budući da se empatija može poboljšati kroz obrazovne intervencije (Lam i sur., 2011), rezultati sugeriraju da bi one ponajviše trebale biti usmjerene na buduće nastavnice i nastavnike s manje izraženim karakteristikama ugodnosti i ekspresivnosti.

Although national differences have been noted, research data show the persistence of the housework and care work division between women and men in Europe (The life of women and men in Europe, 2020 ; Cunha & Atalaia, 2019 ; Geist, 2005 ; Crompton et al 2005). This implies that a more nuanced picture of the intersection of complex representation of changes in housework and care work is needed (Bianchi et al. 2012). In Croatia, the social, economic and cultural dimensions of housework and care work have been researched sporadically (Tomić-Koludrović & Kunac, 2000 ; Topolčić, 2001, Čulig, Kufrin & Landripet, 2007). More recent results show modest changes in gender-stereotyped division of housework and care (Klasnić, 2017 ; Tomić-Koludrović et al 2018). With this paper we aim to contribute to furthering this discussion by firstly, exploring the effects of gender, class and their interaction on division of housework and care work on a sample of people living with their partners in Croatia. Secondly, by exploring the role of class, relative income, and employment status, as well as gender roles (Spence, Helmreich & Stapp, 1973) and gender-role beliefs (Kamenov, Jelić, & Jugović, 2009) in explaining division of housework and family care work, separately for men and women. Data presented in this paper was gathered through ‘Social stratification in Croatia: structural and subjective aspects’ project on a nationally representative sample (N=1000). The analysis included participants who lived with their (heterosexual) partner in the same household (total of 503: 248 (49.3%) women, 255 (50.7%) men). Results of two-way analyses of variance with gender and class as independent variables, showed that only effect of gender was significant in all three analyses: for division of household chores, childcare and care for the sick. Women were the ones to perform all these tasks more than men. Effect of class was not significant, nor was the interaction of gender and class. Regression analysis for explanation of division of household chores, childcare and care for the sick was conducted separately for men and women, with class, employment status, gender roles and attitudes toward gender roles as predictors. Results of the regression analyses for women showed that employment status was significant predictor of division of household chores and care for the sick, whereas expressiveness was an important predictor of division of household chores and childcare. Women’s unemployment/retired status and higher expressiveness predicted more household chores or care work. Results of the regression analyses on men’s sample revealed attitudes toward gender roles as the key predictor of all three criterion variables. Men who held more egalitarian attitudes were more likely to do household chores, childcare and care for sick. It can be concluded that women, just because they are women, will do more house and care work. Men, on the other hand, are not so defined by their gender, and will have more diversified pathways in participation in this kind of work. The results of this research point to the prevalent importance of gender stratification for division of house and care work in Croatia.

Pitanja vezana uz odabir i ostanak u nastavničkoj karijeri u središtu su obrazovnih istraživanja i obrazovne politike (EEPN, 2018), a posebno se to odnosi na motivaciju i profesionalni identitet sadašnjih i budućih učitelja i nastavnika. Budući da se obrazovanje razrednih učitelja/ica te predmetnih nastavnika/ica odvija na različitim visokoškolskim ustanovama, njihova je profesionalna socijalizacija različita (Vizek Vidović i Domović, 2016). Zato je važno zasebno istraživati motivaciju, profesionalni identitet i karijerne planove budućih predmetnih nastavnika/ica. U ovom smo istraživanju provjerili kako su motivacija za odabir nastavničke profesije i profesionalni identitet budućih nastavnika povezani s njihovim karijernim planovima. U istraživanju je sudjelovalo 279 studenata/ica završne godine studija predmetne nastave s različitih fakulteta u Zagrebu. Motivacija za odabir profesije ispitana je FIT-Choice upitnikom (Watt i Richardson, 2007), a profesionalni identitet nastavnika ljestvicom koja ispituje profesionalni identitet usmjeren na poučavanje te onaj usmjeren na stjecanje predmetne ekspertize (Jugović, Marušić i Pavin Ivanec, 2018). Karijerni planovi provjeravani su pitanjem o namjeri dugoročnog ostanka u profesiji, privremenog zadržavanja ili odustajanja od karijere nastavnika. Da bismo provjerili pretpostavku o različitim motivacijskim i identitetskim odrednicama karijernih planova proveli smo multinomijalnu regresijsku analizu s faktorima odabira učiteljske profesije i sastavnicama profesionalnog identiteta kao prediktorima. Ključni prediktor namjere ostanka u profesiji je profesionalni identitet usmjeren na poučavanje, dok se inicijalna motivacija za odabir učiteljske profesije nije pokazala značajnom. U odnosu na buduće nastavnike/ce koji žele čitav radni vijek poučavati, studenti koji se namjeravaju kraće zadržati u profesiji ili ne započinjati karijeru nastavnika/ce iskazuju statistički značajno manje izražen identitet orijentiran na usvajanje vještina poučavanja. Rezultati upućuju da su iskustva razvoja profesionalnog identiteta tijekom studija važnije odrednice planova vezanih uz zadržavanje u profesiji od same motivacije za odabir nastavničkog studija, što upućuje na važnost podrške u osnaživanju razvoja nastavničkog identiteta tijekom inicijalnog obrazovanja budućih nastavnika.

Empatija je poželjna osobina u nastavničkoj profesiji, a često se manifestira u brižnosti prema učenicima i stvaranju razredne klime u kojoj učenici/e osjećaju da su prihvaćeni, uključeni i da ih se razumije (Bjekić, 2000 ; McAllister i Jordan Irvine, 2002 ; Stojiljković i sur., 2011). Istraživanja su također pokazala da su učenici/e, koji imaju brižne odnose s nastavnicima/ama, motiviraniji i boljeg školskog uspjeha od onih koji nemaju takve odnose (Foster, 1995 ; Gay, 2000). Empatija je povezana i s adaptivnim motivacijama za odabir nastavničke profesije kao što su želja za radom s djecom i mladima, motivacija za doprinosom društvenoj jednakosti te odabir nastavničke profesije kao prvog izbora (Jugović, 2018). No, nemaju svi jednako razvijenu empatiju, pa tako istraživanja o empatiji u nastavničkoj profesiji upućuje na razvijeniju empatiju kod žena (Barr, 2013 ; Goroshit i Hen, 2016 ; Jugović i sur., 2019). Osim roda, i osobine ličnosti pokazale su se važnima u objašnjenju empatije, pri čemu su ugodnost i otvorenost prema iskustvu bile pozitivno povezane s empatijom (Costa i sur., 2013, 2014 ; Guilera i sur., 2019 ; Magalhăes i sur., 2012). Cilj ovog istraživanja je ispitati doprinos rodnih uloga i osobina ličnosti u objašnjenju empatije budućih nastavnika/ca. U istraživanju je sudjelovalo 279 budućih nastavnika/ca predmetne nastave koji studiraju na različitim fakultetima u Zagrebu. Od instrumenata su primijenjeni Big Five Inventory (BFI ; John i Srivastava, 1999) koji ispituje pet osobina ličnosti (ekstraverzija, ugodnost, savjesnost, neuroticizam i otvorenost prema iskustvu), Upitnik osobnih karakteristika (PAQ ; Spence i sur., 1975) koji ispituje ekspresivnost i instrumentalnost, te subskale Empatične brige i Zauzimanja tuđe perspektive iz Indeksa interpersonalne reaktivnosti (Davis, 1980). Rezultati ukazuju na snažniju empatičnu brigu i sposobnost zauzimanja tuđe perspektive kod žena nego muškaraca. Regresijske analize otkrile su da su i kod žena i kod muškaraca dva prediktora važna u predviđanju empatične brige i zauzimanja tuđe perspektive, a to su ugodnost i ekspresivnost. Obrazovne intervencije mogu uspješno poboljšati empatiju (Hill i Lent, 2006 ; Stepien i Baernstein, 2006), a naši rezultati ukazuju da bi neke skupine budućih nastavnika/ca trebale jaču podršku u osnaživanje empatije, kao što su muškarci, osobe manje izražene feminine uloge, te osobe za koje je ugodnost kao osobina ličnosti manje karakteristična.

Socio-emocionalne kompetencije su sklop vještina koje omogućuju osobi da prepozna vlastite emocije i njima upravlja, uvažava perspektivu drugih, ostvaruje dobre međuljudske odnose i odgovorno donosi odluke (Jennings, 2011). Dobro razvijene socio-emocionalne kompetencije nastavnika/ca važne su za njihovu osobnu dobrobit i nošenje sa stresom, kao i za dobrobit njihovih učenika/ca (Jennings i Greenberg, 2009). Istraživanja također ukazuju na povezanost ovih vještina s manjom sklonošću rasnim predrasudama (Pashak i sur., 2018 ; Todd, 2011), dok je njihova važnost u objašnjenju rodnih predrasuda i stereotipa još neistražena. Stoga smo željele istražiti ulogu socio-emocionalnih kompetencija budućih nastavnika/ca u objašnjenju njihovih rodnih stereotipa o nastavničkoj profesiji, pritom kontrolirajući doprinos roda i rodnih uloga. U istraživanju je sudjelovalo 279 budućih nastavnika/ca predmetne nastave koji studiraju na različitim fakultetima u Zagrebu. Instrumenti koji su primijenjeni su Skala rodnih stereotipa o nastavničkoj profesiji (Maskalan i Jugović, 2018), Upitnik osobnih karakteristika (Spence i sur., 1975), Upitnik emocionalnih vještina i kompetentnosti – UEK-15 (Takšić, 2002), subskale Empatične brige i Perspektive iz Indeksa interpersonalne reaktivnosti (Davis, 1980) te Inventar interpersonalnih komunikacijskih vještina (Armstrong, 1981). Hijerarhijska regresijska analiza za objašnjenje rodnih stereotipa prema nastavničkoj profesiji provedena je s tri bloka prediktora: 1. rod, 2. rodne uloge, 3. socio-emocionalne kompetencije. Rod se pokazao značajnim prediktorom, pri čemu muškarci imaju izraženije rodne stereotipe od žena, dok rodne uloge nisu značajno doprinijele objašnjenju kriterija. U trećem koraku su bolje vještine slušanja i nošenja s emocionalnim interakcijama objasnile slabiju sklonost rodnim stereotipima. Rezultati upućuju na potencijalnu važnost osnaživanja socio-emocionalnih kompetencija budućih nastavnika/ca u smanjivanju njihovih rodnih stereotipa.

Profesija predavača je jedna od vokalno najzahtevnijih. Ova profesija iziskuje dug period govorenja, što uslovljava glasovni zamor, koji može vremenom dovesti do patoloških promena na larinksu. Patološke promene na glasnicama deformišu akustički signal i utiču na produkciju glasa. Klinička analiza glasa se može najkompletnije izvršiti primenom računarskog programa multidimenzionalne analize koja je primenjena u ovom radu. Cilj ovog rada bio je da se ispita uticaj glasovnog zamora na akustičke karakteristike glasa kod predavača. Sprovedeno je istraživanje na uzorku od 15 ispitanika, ženskog pola, životne dobi 25-58 god. Metodologija – U istraživanju je bila korišćena Kompjuterska laboratorija za analizu glasa, model 4300, «Kay Elemetrics» korporacije. U obradi podataka korišćen je statistički paket SPSS 17.0. Primenjene su metode deskriptivne statistike, kao i parametrijske i neparametrijske metode provere povezanosti među ispitivanim varijablama (korelaciona analiza). Primenjen je t-test i Man Vitnijev test. Rezultati su pokazali da se, kao posledica vokalnog zamora, javljaju izvesne promene u prosečnim vrednostima parametara pre i posle vokalnog zamora. Međutim, mali je broj statistički značajnih promena, što je u ovom slučaju najverovatnije posledica veličine uzorka. The teaching occupation is one of the most vocally demanding professions. The profession requires continuous vocal production, so that vocal tiredness effects the abnormality of the larynx. Vocal fold changes affect the acoustic quality of speech and lead to change in vocal production. Clinical voice analysis is most comprehensively demonstrated by using the multidimensional voice analysis. The aim of this study was to examine the influence of the vocal tiredness on the speech acoustic characteristics of teachers professionals. Specimen was comprised from 15 female school teachers, aged from 25 to 58 years old. Multidimensional Voice Program analysis “Kay Elemetrics”, 4300, was used in this research. Statistical packet SPSS 14.0 was used in data processing. The methods of descriptive statistics are applied in this study, as well as the parametric and non parametric analysis of correlation between evaluated variables (Correlation Analysis). T-test and Man Vitney test were also used. The results obtained show that the statistically significant differences in average values of parameters occur as a consequence of the vocal tiredness.

Afazija se uglavnom ispoljava oštećenjem više modaliteta jezičke funkcije, sa varijacijama u težini poremećaja. U nekim slučajevima su podjedanko oštećeni svi jezički modaliteti, u drugim dolazi do značajnog oštećenja nekih modaliteta dok drugi ostaju relativno očuvani. Cilj ove studije je da se analiziraju i uporede jezičke sposobnosti u govornom i pisanom narativnom diskursu kod ispitanika sa različitim afazičkim sindromima. Uzorak je činilo 30 subjekata sa afazijom vaskularne etiologije, starosne dobi od 45 -77 godina. Dijagnoza afazije je postavljena na osnovu Bostonske baterije testova za afazije (BDAE). Nakon određivanja tipa afazije, usledilo je prikupljanje podataka za potrebe ovog rada. U istraživanju je korišćen subtest „Krađa kolača“ iz BDAE. Od ispitanika je traženo da usmenim putem opiše sliku „Krađa kolača“, a zatim da napiše tekst koji se odnosi na pomenutu sliku. Rezultati su pokazali da se u govornom i pisnom diskursu ispoljavaju slični simptomi oštećenja jezičke funkcije. Oštećenje narativnog diksursa ispitanika sa fluentnim afazijama se razlikuje od oštećenja koje se javlja kod nefluenntih afazičkih sindroma. Ovaj nalaz može biti od značaja u diferencijalnoj dijganostici i tretmanu afazija. Aphasia is mostly manifested by impairment in several language modalities, with variations in severity of the disorder. In some cases all language modalities are equally impaired; in others it results in considerable impairments of some modalities while others remain. The aim of this study is to compare language abilities in narrative discourse and in written narrative production of patients with different aphasic syndromes. The sample consisted of 30 patients with aphasia of vascular etiology, aged from 45 to 77 years. Aphasia was assessed using the Boston Diagnostic Aphasia Examination (BDAE). After having determined the type of aphasia, we started to collect the data for this research. In this study the “Cookie Theft” picture from BDAE was used. Patients were asked to describe the “Cookie Theft” orally and afterwards to write a text referred to this picture. The results show that in some types of aphasia significantly more severe deficits appeared in written than in oral language. Accordingly, some patients with transcortical motor aphasia demonstrate total agraphia, while in narrative discourse they show certain linguistic abilities. Qualitative analysis shows that in some aphasic syndromes, similar symptomatology in written and in oral language is observed. The results show that there is significant discrepancy between language abilities in narrative discourse and in written narrative production of patients with some aphasic syndromes. This finding, as well as correspondence of symptoms in these language modalities could have significance in differential diagnostics and in rehabilitation of aphasia.

In last few decades, great progress was made in technical instrumental approach of clinical voice investigation. Today, there are a number of methods and techniques for qualitative analysis of spoken and singing voice. Instrumental monitoring of vibrating process is one of main aspects of objective, instrumental voice investigation. Vibrating movements of vocal folds, and their interaction with airflow determine acoustic signal of vocal folds. Pathological changes of vocal folds alternate acoustical signal and affect vocal production. The aim of this study was to examine speech acoustic characteristics of vocal professionals. Specimen was comprised from 15 female subjects, aged from 26 to 59 years . Methods - Multidimensional Voice Program analysis 'Kay Elemetrics', 4300, was used in this research. Statistical packet SPSS 14.0 was used in data processing. The methods of descriptive statistics are applied in this study, as well as the parametric and non-parametric analysis of correlation between evaluated variables (Correlation Analysis). T-test and Man Vitney test were also used. The obtained results show that there is high correlation between average fundamental frequency before vocal tiredness and one measured after vocal tiredness, and there is statistically significant differences in measured values between smokers and nonsmokers before vocal tiredness: within smokers, there is statistically significant higher values of noise parameter NHR, while between analyzed parameters (gender, age, smoker/nonsmoker) before and after vocal tiredness statistically significant differences were not found. Tehnički instrumentalni pristup kliničkog ispitivanja glasa je u poslednjim decenijama ostvario izuzetan napredak. Danas postoji veći broj metoda i tehnika analize kvaliteta govornog i pevanog glasa. Instrumentalno praćenje samog vibratornog procesa jedan je od bitnih aspekata objektivnog instrumentalnog ispitivanja glasa, obzirom da je glas produkt vibratornog kretanja glasnica i rezonantnih efekata vokalnog trakta. Vibratorni pokreti glasnica i njihova interakcija sa vazdušnom strujom određuju akustički signal glasnica. Akustički signal posle modifikacije rezonatorom određuje slušaočevu percepciju glasa. Patološke promene na glasnicama deformišu akustički signal i utiču na produkciju glasa. Profesionalni glas je posebno izložen velikim iskušenjima. Glavni uzrok profesionalnog oštećenja glasa je vokalno opterećenje. Cilj ovog rada bio je da se ispitaju akustičke karakteristike glasa kod vokalnih profesionalaca. Sprovedeno je istraživanje na uzorku od 15 ispitanika, ženskog pola, životne dobi 26-59 god. Metodologija - U istraživanju je bila korišćena Kompjuterska laboratorija za analizu glasa, model 4300, 'Kay Elemetrics' korporacije. U obradi podataka korišćen je statistički paket SPSS 14.0. Primenjene su metode deskriptivne statistike, kao i neparametrijske metode provere povezanosti među ispitivanim varijablama (korelaciona analiza). Primenjen je t-test i Man Vitnijev test. Rezultati su pokazali da postoji visoka povezanost prosečne fundamentalne frekvencije pre vokalnog zamora sa onom koja se beleži posle vokalnog zamora, kao i da postoji statistički značajna razlika u vrednostima parametara između pušača i nepušača pre vokalnog zamora: kod pušača je u proseku statistički značajno viša vrednost parametra procene šuma NHR, dok između analiziranih parametara (pol, životna dob, ne/pušački status) pre i posle vokalnog zamora nema statistički značajnih razlika.

Rodne uloge specifične za razdoblje adolescencije nisu jasno definirane, a manjka i instrumenata koji ispituju taj koncept, posebice u hrvatskom društvenom kontekstu. Stoga su ciljevi ovog rada bili ispitati što čini rodne uloge u razdoblju adolescencije te odabrati tvrdnje za konstrukciju skale rodnih uloga u adolescenciji. U kvantitativnom dijelu istraživanja je sudjelovalo 511 učenika/ca zagrebačkih srednjih škola (52, 3% djevojke), a kvalitativni dio istraživanja obuhvaćao je provedbu fokus grupa, također sa zagrebačkim srednjoškolcima/kama. Tema razgovora u fokus grupama bila je očekivanja od mladića i djevojaka u hrvatskom društvu, dok su u kvantitativnom istraživanju sudionici/e procjenjivali kolika se različita ponašanja, osobine i interesi opisani u tvrdnjama očekuju od djevojaka, a koliko od mladića u hrvatskom društvu. Rezultati pokazuju da se rodne uloge u adolescenciji očituju u različitim očekivanjima od mladića i djevojaka u širokom spektru osobina, ponašanja i interesa vezanih uz školu, obitelj, slobodno vrijeme, izgled i intimne odnose. Provedeno istraživanje je pokazalo da je koncept rodnih uloga u adolescenciji kompleksniji od postojećih definicija te da postoje specifičnosti rodnih uloga u hrvatskom kontekstu u odnosu na druga društva. S obzirom da tvrdnje odabrane u ovom istraživanju dobro pokrivaju očekivanja od djevojaka i mladića u raznim aspektima njihovih života, smatra se da su dobar temelj za konstrukciju skale rodnih uloga u adolescenciji kao upitnika samoprocjene.

Istraživanje je provedeno na području grada Zagreba na uzorku od 703 odrasle osobe ; 373 žene i 330 muškaraca u dobi od 20 do 84 godine. Rodne uloge ispitivane su modificiranim skalama egalitarnosti rodnih uloga, a za ispitivanje zadovoljstva rodnim ulogama osmišljena je skala Likertovog tipa od pet tvrdnji. Namjera ovog rada je istražiti percepciju rodnih uloga u našem društvu i provjeriti teoriju nesuglasja Torry Higgins u području istraživanja rodnih uloga. Za razliku od spola koji je biološki determiniran (kromosomima, hormonima i spolnim organima), rod je društveno konstruirana definicija žene i muškarca i odnosa među njima. Iz perspektive socijalne psihologije, rodne uloge su normativna očekivanja o rodnoj podjeli rada i pravila vezana uz interakcije između žena i muškaraca koja egzistiraju unutar određenog kulturalno-povijesnog konteksta. Objedinivši terminologiju iz teorije nesuglasja s terminima iz područja istraživanja rodnih uloga oblikovani su ključni pojmovi studije: idealne i ostvarene rodne uloge, nesuglasje između idealnih i ostvarenih rodnih uloga te zadovoljstvo rodnim ulogama. Idealne rodne uloge su uvjerenja koja odražavaju preferencije i želje osobe o rodnoj jednakosti, a ostvarene rodne uloge su ponašanja, obveze, prava i mogućnosti žena i muškaraca koja reflektiraju njihov osobni doživljaj rodne (ne)jednakosti u svakodnevnom životu. Pod vidom prvog problema ispitane su razlike između žena i muškaraca u idealnim i ostvarenim rodnim ulogama pri čemu se pretpostavilo da žene imaju egalitarnije idealne rodne uloge od muškaraca. Drugim problemom ispitana je mogućnost predikcije zadovoljstva rodnim ulogama pomoću nesuglasja idealnih i ostvarenih rodnih uloga, zasebno za žene i za muškarce. Pretpostavka je da je nesuglasje rodnih uloga veće kod žena nego kod muškaraca. Također se pretpostavilo da što je nesuglasje veće, to će bolje predviđati zadovoljstvo rodnim ulogama, pri čemu je smjer povezanosti zadovoljstva i nesuglasja negativan. Dobiveni rezultati potvrđuju navedene hipoteze. Pokazalo se da žene imaju egalitarnije idealne, ali i ostvarene rodne uloge od muškaraca. Također je dobiveno da je nesuglasje veće kod žena nego kod muškaraca, te da je jedino na subuzorku žena nesuglasje prediktivno za zadovoljstvo rodnim ulogama. Kod žena je 22, 7% varijance zadovoljstva rodnim ulogama objašnjeno pomoću razine obrazovanja, te pomoću dvije vrste nesuglasja između idealne i ostvarene uloge, one vezane uz profesionalni život, te vezane uz podjelu brige o djeci s partnerom. Kod muškaraca se niti jedna varijabla nije prediktivna za zadovoljstvo rodnim ulogama. Budući da je ženama teže uskladiti profesionalni i obiteljski život, njima navedene rodne uloge više utječu na zadovoljstvo rodnim ulogama nego muškarcima kojima se nesuglasje među rodnim ulogama pokazalo manjim. Smatram da je zbog većeg nesuglasja između idealnih i ostvarenih uloga žena, te zbog veće važnosti rodnih uloga u životu žena nego u životu muškaraca upravo samo na uzorku žena nesuglasje pomoglo u predikciji zadovoljstva rodnim ulogama.

Adolescenti su posebno važna populacija u kontekstu očuvanja mentalne dobrobiti, budući da su za razdoblje adolescencije uobičajene brojne promjene koje su, pogotovo u kombinaciji s pojačanim akademskim pritiscima, prijetnja dobrobiti adolescenata. Školski kontekst izrazito je važan u periodu adolescencije s obzirom da adolescenti u školi provedu značajan dio vremena tijekom dana te bi individualne i okolinske odrednice školskog okruženja mogle biti povezane s mentalnom dobrobiti adolescenata. Cilj je ovog istraživanja provedenog u okviru znanstvenog projekta “Testiranje 5C modela pozitivnog razvoja mladih: tradicionalno i digitalno mobilno mjerenje (P.R.O.T.E.C.T.) (UIP - 2020 - 02 - 2852)” koji financira Hrvatska zaklada za znanost bio ispitati predviđaju li spol, otpornost na akademski stres i percepcija školske klime mentalnu dobrobit srednjoškolskih učenika. U istraživanje je sudjelovalo ukupno 3170 učenika prvih razreda srednjih škola u većim gradovima u Republici Hrvatskoj (55.02% učenica) prosječne dobi od 15.10 (SD=.38) provedeno u online uvjetima putem platforme SurveyMonkey, Pritom je razina otpornosti na akademski stres izmjerana Skalom otpornosti na akademski stres (Martin i Marsh, 2008), percepcija škoske klime Hrvatskim upitnikom školske klime (Velki i sur., 2011), a mentalna dobrobit Warwick-Edinburgh upitnikom mentalne dobrobiti (Tennant i sur., 2007). Rezultati hijerarhijske regresijske analize pokazali su da model koji uključuje spol učenika, otpornost na akademski stres i percepciju školske klime objašnjava 41% varijance mentalne dobrobiti. Pritom višu razinu dobrobiti imaju mladići, oni adolescenti koji imaju višu razinu otpornosti na akademski stres i oni koji imaju pozitivniju percepciju školske klime. Dobiveni nalazi sugeriraju zaštitne učinke otpornosti na akademski stres i pozitivne školske klime na mentalnu dobrobit adolescenata i kao takvi imaju značajne implikacije za promociju mentalnog zdravlja učenika. U odnosu na utvrđene rezultate biti će predstavljene preporuke za osnaživanje navedenih čimbenika u školskom okruženju.

Školsko okruženje uslijed kontinuiranih zahtjeva može biti značajan izvor stresa za mlade. Otpornost na akademski stres predstavlja sposobnost učenika da se uspješno nosi s uobičajenim akademskim izazovima i teškoćama poput izloženosti ispitnim situacijama, školskog neuspjeha i zahtjevnijih školskih zadataka (Martin i Marsh, 2008). Ona odražava pozitivan, konstruktivan i prilagodljiv odgovor na navedene izazove i prepreke u svakodnevnom životu učenika (Putwain i sur., 2012). Tijekom posljednjih desetak godina u svijetu se intenzivno istražuje konstrukt suosjećajnosti prema sebi. Studije provedene s adolescentima pokazuju kako je suosjećajnost prema sebi pozitivno povezana s mentalnim zdravljem, otpornošću, emocionalnom dobrobiti te zadovoljstvom životom te negativno povezana sa simptomima stresa, anksioznosti, depresivnosti i drugih internaliziranih problema adolescenata (Bluth i sur., 2016, 2017 ; Marsh, Chan i MacBeth, 2018). Suosjećajnosti prema sebi podrazumijeva podržavajući i brižan odnos prema sebi u emocionalno zahtjevnim situacijama te zauzimanje nekritizirajućeg stava prema tom iskustvu, svojim mislima i osjećajima (Neff, 2011). Cilj ovog istraživanja bio je istražiti odnos otpornosti na akademski stres i suosjećajnosti prema sebi kod srednjoškolaca, učenika prvih razreda. Istraživanje je provedeno u online uvjetima putem platforme SurveyMonkey tijekom proljeća 2022. godine na uzorku od 1797 učenika (52.25% učenica) iz hrvatskih srednjih škola prosječne dobi od 15.07 godina (SD = 0.34). Suosjećajnost prema sebi procijenjena je Skalom suosjećajnosti prema sebi za mlade (Neff i sur., 2021), dok je otpornost na akademski stres procijenjena Skalom otpornosti na akademski stres (Martin i Marsh, 2008). Provedena hijerarhijska regresijska analiza pokazala je kako je suosjećajnost prema sebi značajan prediktor otpornosti na akademski stres kod učenika te zajedno sa spolom učenika objašnjava 37% varijabiliteta u otpornosti među učenicima. U izlaganju će biti istaknut potencijal intervencija usmjerenih na razvoj suosjećajnosti prema sebi kod učenika u osnaživanju otpornosti adolescenata na akademski stres kao i u promociji njihove psihološke dobrobiti.

Nalazi longitudinalnih studija potvrdili su kako programi ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, ako su kvalitetni, pozitivno utječu na različita područja razvoja, posebice u djece u nepovoljnom položaju, pri čemu su potvrđeni pozitivni kratkoročni i dugoročni utjecaji na uspjeh u daljnjem školovanju, kao i na postignuća u odrasloj dobi. Uslijed zapostavljenosti navedenog područja u istraživanjima na nacionalnoj razini od iznimne je vrijednosti sudjelovanje Hrvatske u međunarodnom istraživanju TIMSS, koje, između ostalog, ispituje i navedenu problematiku. Cilj je istraživanja utvrditi povezanost pohađanja programa ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja s obrazovnim postignućima učenika četvrtih razreda osnovne škole u području matematike i prirode i društva. Podaci su prikupljeni u sklopu istraživanja TIMSS*, provedenom 2011. godine, na reprezentativnom uzorku od 4500 učenika četvrtog razreda osnovnih škola u Hrvatskoj prema unaprijed zadanoj metodologiji. Rezultati potvrđuju povezanost pohađanja programa ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja s rezultatima učenika četvrtih razreda osnovne škole u području matematike i prirode i društva, pri čemu učenici koji su dulje pohađali predškolsku ustanovu ostvaruju bolje prosječne rezultate iz ispitivanih predmeta. Najbolje prosječne rezultate iz ispitivanih predmeta (M(mat)=505, SD(mat)=2, 2 ; M(pid)=528, SD(pid)=2, 2) postižu oni učenici koji su predškolsku ustanovu pohađali tri ili više godina (44 %) a najlošije prosječne rezultate iz ispitivanih predmeta (M(mat)=471, SD(mat)=5, 1 ; M(pid)=497, SD(pid)=5) postižu učenici koji su pohađali predškolsku ustanovu u trajanju do jedne godine. Trendovi su uočeni i u drugim podskupinama u odnosu na duljinu pohađanja predškolske ustanove. Dobiveni rezultati u skladu su s nalazima dobivenim na međunarodnoj razini. S obzirom na dobivene nalaze istraživanja, potrebna su dodatna ispitivanja kratkoročnih i dugoročnih utjecaja ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja na različita područja razvoja djeteta u odnosu na kvalitetu ustanova ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Implikacije istraživanja na razini obrazovnih politika odnose se na potrebu za povećanjem obuhvata djece rane i predškolske dobi, a ne samo u godini prije polaska u školu, te na potrebu za revizijom upisne politike s ciljem osiguranja dostupnosti programa ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. *Metodologija istraživanja TIMSS (Trends in International Mathematics and Science Study) unaprijed je određena i jednaka je za sve zemlje sudionice. Za potrebe ovoga istraživanja upotrijebljeni su podaci prikupljeni istraživanjem TIMSS i dio podataka prikupljen istraživanjem PIRLS (Progress in International Reading Literacy Study), koje se provodilo u isto vrijeme na istome uzorku. Podaci o pohađanju i duljini pohađanja predškolske ustanove prikupljeni su upitnikom za roditelje, a podaci o uspjehu prikupljeni su na ispitima iz Matematike i Prirode i društva, pri čemu su rezultati izraženi kao postotak učenika i njihov prosječni rezultat izražen u postignutim bodovima. Detaljni prikaz metodologije dostupan je na poveznici http://www.iea.nl/timss_2011.html.

Zbog promjena na globalnoj razini koje su zahvatile i hrvatsko društvo, postavljaju se zahtjevi za temeljitom obnovom odgojno obrazovnoga sustava (Benedict i Schmidt, 2014). To se odnosi i na učenje glazbe, a promjene se u ovome području očituju na sljedeći način: formalno glazbeno obrazovanje zadovoljava potrebe sve manjeg broja polaznika (Heimonen, 2008) ; neformalni i informalni oblici učenja glazbe otvoreni su za polaznike svih životnih dobi (Folkestad, 2006) i karakterizira ih samousmjereno učenje koje se odvija u skladu s vlastitim interesima i sposobnostima (Green, 2008 ; Adams, 2014). Cilj ovoga rada sustavno je analizirati i prikazati odrednice formalnog, neformalnog i informalnog učenja glazbe (1), usporediti glazbeno obrazovanje u Hrvatskoj s pojedinim sustavima glazbenog obrazovanja u Europi (2) i ispitati stavove učenika glazbenih škola o obilježjima glazbenoobrazovnog sustava (3). U prvom dijelu istraživanja, ostvaren je pregled relevantne literature koji je pružio smjernice za komparativnu analizu formalnih, neformalnih i informalnih oblika učenja glazbe (Green, 2002 ; Burnard, 2007 ; McCarthy, 2009 ; Rodriguez, 2009 ; Jorgensen, 2010 ; Jenkins, 2011 ; Mok, 2011 ; Vitale, 2011).Različiti oblici učenja glazbe uspoređeni su prema sljedećim kriterijima:otvorenost/zatvorenost kurikuluma, usmjerenost na sadržaj ili ishode učenja, organizacija procesa učenja, uloga (i odnos) učitelja i učenika, kontekst (mjesto i trajanje) učenja, stjecanje kompetencija (generičkih i specifičnoglazbenih) te primjena stečenih znanja i vještina u svakodnevnom životu. Dobivene odrednice formalnoga učenja glazbe omogućile su usporedbu glazbenoobrazovnih sustava u Hrvatskoj i pojedinim europskim državama u drugome dijelu istraživanja (Polifonia, 2007 ; EMU, 2010). Sustavi su uspoređeni prema prevladavajućoj kurikulumskoj ideologiji, zakonskoj regulaciji i kontroli kvalitete, strukturi kurikuluma za glazbeno obrazovanje (ako postoji), organizacijskim aspektima, financiranju te odgojno-obrazovnoj ponudi i glazbenom repertoaru. U posljednjem dijelu istraživanja, ispitali smo stavove učenika četiriju zagrebačkih glazbenih škola. Anketni upitnik od 24 pitanja zatvorenog, kombiniranog i otvorenog tipa, ispunilo je 197 učenika: 124 učenika završnog razreda osnovne glazbene škole i 73 učenika završnog razreda srednje glazbene škole. Ispitali smo iskustva učenika o učenju glazbe u različitim formalnim, neformalnim i informalnim kontekstima te stavove o glazbenoj školi, u smislu zadovoljstva s nastavom (organizacijom, sadržajima, načinom poučavanja) i procjenom stečenih kompetencija. Učenici su odredili dobre i loše karakteristike glazbenoobrazovnog sustava i predložili promjene koje smatraju potrebnima. Glazbenu školu smatraju neizostavnim korakom u vlastitom glazbenom obrazovanju, ali ističu kako postojeći sustav ne može zadovoljiti sve njihove interese i potrebe. Iz dobivenih podataka, može se zaključiti kako je potrebno osuvremeniti sustav glazbenog obrazovanja i proširiti odgojno-obrazovnu ponudu, načine učenja i poučavanja te glazbeni repertoar (uz klasičnu glazbu uvesti tradicijsku glazbu, world music, popularnu glazbu i jazz). U sustavu formalnog glazbenog obrazovanja, potrebno je implementirati sadržaje, metode i strategije koji su dosad bili prisutni isključivo u neformalnim i informalnim pristupima učenju glazbe.

Mladi koji odrastaju u siromaštvu tijekom svog odrastanja suočavaju se s nizom prepreka koje se akumuliraju tijekom njihova obrazovanja i kasnije pri ulasku na tržište rada. Međutim, upravo ova skupina mladih često je izostavljena iz promišljanja o pristupu obrazovanju i obrazovnim ishodima te je slabije zastupljena u znanstvenim istraživanjima. U radu će se predstaviti rezultati projekta Obrazovni ishodi i radne karijere mladih koji su odrasli u siromaštvu, a u čijem su fokusu bili mladi koji su tijekom svog srednjoškolskog obrazovanja odrastali u siromaštvu te čije su obitelji bile primatelji socijalne pomoći. U uzorku je obuhvaćeno 1000 mladih, a kao izvori podataka korišten je anketni upitnik te provjerne liste o uvjetima odrastanja na temelju dokumentacije centara za socijalnu skrb. Unatoč slabijim obrazovnim ishodima u odnosu na opću populaciju mladih, i među najranjivijom skupinom mladih pojavljuju se razlike u obrazovnih ishodima. Rezultati će prikazati razlike u obrazovnim ishodima najranjivije skupine mladih, a uzimajući u obzir kontekstualne činitelje koji uvjetuju pristup obrazovanju. Među tim činiteljima uvrštena su obilježja lokalne zajednice, socijalni kapital roditelja, obilježja primarne obitelji, socijalna podrška tijekom odrastanja, socijalna mreža mlade osobe i socio-ekonomski uvjeti odrastanja. Očekuje se da će bolje obrazovne ishode, unatoč slabijem socio-ekonomskom položaju, postizati oni mladi koji odrastaju u lokalnim zajednicama bližim obrazovnim ustanovama, s većim indeksom razvijenosti, čiji su roditelji bili više integrirani u lokalnu zajednicu i koji su imali veći doživljaj socijalne podrške tijekom odrastanja. Također, očekuje se da će bolje obrazovne ishode postići oni mladi koji su tijekom odrastanja imali stabilnije obiteljske prilike i koji su imali iskustvo niže materijalne deprivacije. Na temelju dobivenih rezultata moguće je predložiti konkretne mjere socijalne i obrazovne politike koje integrirano mogu osnažiti obrazovne šanse najranjivije skupine mladih.