Search

Cilj: Kvaliteta života primatelja jetre jedan je od najvažnijih parametara uspjeha transplantacijskog liječenja. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati utjecaj prije i poslijetransplantacijskih kliničko-laboratorijskih obilježja i kvalitete presatka jetre na kvalitetu života primatelja jetre. ----- Metode i ispitanici: U istraživanje je uključeno 100 bolesnika s cirozom jetre dobi između 18 i 65 godina, transplantiranih u periodu 2015. do 2017. godine. Kvaliteta života procijenjena je generičkim -SF-36 i specifičnim upitnikom - CLDQ, koje su ispitanici ispunjavali prije transplantacije te 6 i 12 mjeseci nakon transplantacije. ----- Rezultati: U svim domenama SF-36 upitnika, osim u BP (p=0,582), te u svim domenama CLDQ upitnika, pokazano je da postoji statistički značajno poboljšanje kvalitete života uspoređujući stanje prije i nakon transplantacije jetre. Univarijatnom analizom se pokazalo da su faktori s pozitivnim utjecajem na kvalitetu života nakon transplantacije muški spol, etilična ciroza te viši CTP i MELD rezultat, dok su arterijska hipertenzija, HCC i viši DRI faktori s negativnim utjecajem. Spearmanova korelacija pokazala je statistički značajnu pozitivnu povezanost MELD rezultata s kvalitetom života 12 mjeseci nakon transplantacije u MCS domeni SF-36 upitnika (r=0,267, p=0,007), te u ukupnom rezultatu CLDQ upitnika (r=0,274, p=0,006). Multivarijatna raščlamba pokazala je da je značajno bolja kvaliteta života nakon transplantacije prisutna kod ispitanika s cirozom etilične geneze (p=0,037), te kod onih koji nemaju arterijsku hipertenziju (p=0,042). ----- Zaključak: Nakon transplantacije jetre dolazi do značajnog poboljšanja kvalitete života bolesnika. Faktori s pozitivnim utjecajem na kvalitetu života nakon transplantacije su muški spol, etilična ciroza te viši CTP i MELD rezultat, dok negativno utječu arterijska hipertenzija, HCC i viši DRI rezultat., Background: Quality of life is one of the most important success parameters after liver transplantation. The aim of this study was to evaluate the impact of pre- and post-transplantation clinical and laboratory parameters and liver graft quality on liver recipients quality of life. ----- Methods: The study comprised 100 patients with liver cirrhosis aged >18 and

Neuroendocrine tumors (NET) are a rare and heterogeneous group of neoplasms with variable biological behavior. They frequently metastasize to the liver, requiring active, multimodality treatment. Surgical resection, possible in only a minority of cases, was until recently the only potentially curative option. For unresectable NET with liver metastases, liver transplantation (LT) emerged as a potential curative treatment due to relatively slow growth and indolent behavior of the metastases. In this case series with literature review, we retrospectively analyzed the characteristics of 12 highly selected patients with metastatic NET disease as an indication for LT treated in our center. We also summarized the proposed prognostic factors, and evaluated and compared the existing selection criteria. The main poor prognostic factors in our patients were high grade NET and primary tumor in the pancreas. Inconsistent liver transplantation outcome parameters make it difficult to standardize patient selection criteria. There is a need for further studies that would fully elucidate the curative potential of LT in patients diagnosed with NET.

UVOD: Transplantacija jetre (TJ) je kod selekcioniranih bolesnika priznata metoda liječenja hepatocelularnog karcinoma (HCC) pri čemu petogodišnja stopa preživljenja iznosi 75- 85%. Cilj ove studije je analiza HCC i prognostičkih čimbenika 5-godišnjeg ishoda preživljenja i recidiva nakon TJ. METODE: Retrospektivna analiza podataka 198 HCC bolesnika od 2006. do 2018. godine. Analizirana su demografska i klinička obilježja bolesnika te procijenjeni faktori rizika 5-godišnjeg ishoda preživljenja i recidiva HCC nakon TJ. REZULTATI: Većina bolesnika bili su muškarci (80, 3%) prosječne starosti 61 godinu (55, 1%). Medijan čekanja na listi bilo je 23 dana. Alkoholna ciroza jetre (45, 5%) bila je najčešća podliježeća bolest jetre. Kod 26% bolesnika vrijednosti AFP bile su povišene između 7 i 50 ng/mL, 4% između 400 do 1000 ng/mL, a 7, 6% >1000 ng/mL. Transarterijska kemoembolizacija (TACE) provedena je kod 19, 2% bolesnika. Unutar Milanskih kriterija (MK) bilo je 81% nalaza MSCT, 64% eksplantata, u skupini nakon provedenog TACE ; 80% MSCT i 49% eksplantata. 37, 4% tumora imalo je mikrovaskularna invazija(MiV), a 8, 6% makrovaskularnu invaziju(MaV). Medijan broja tumorskih promjena (BTP) iznosio je 1 za MSCT i TACE skupinu, a 2 u eksplantatu. Medijan ukupnog promjera vijabilnog tumora (UPT) u MSCT iznosio je 39, 5mm, za TACE skupinu 27mm, a 41, 5mm u eksplantatu. 5-godišnja stopa preživljenja iznosila je 81%. Medijan praćenja iznosio je 37 mjeseci/3, 9 godina. Faktori rizika 5-godišnjeg preživljenja univarijatnom analizom bili su: dob >60 godina, nalaz eksplantata izvan MK, BTP u eksplantatu, UPT u eksplantatu, AFP > 1000, MiV, MaV i recidiv HCC. Multivarijantnom analizom, nezavisni faktori rizika bili su: dob, BTP u eksplantatu i recidiv HCC. 5-godišnja stopa recidiva HCC bila je 11%. Faktori rizika povezani s recidivom u univarijatnoj analizi bili su: nalaz eksplantata izvan MK, BTP u eksplantatu, UPT nakon TACE na MSCT i u eksplantatu te MiV i MaV. Od sedam nezavisnih varijabli (značajnih u univarijatnoj) stepwise metodom je samo UPT >= 3cm dao značajan doprinos (OR 1, 02). TACE nije utjecao na ishod preživljenja ili rizik recidiva HCC. ZAKLJUČAK Preživljenje bolesnika s HCC nakon TJ je zadovoljavajuće (iznad 80%). Dob > 61 godine je značajan predtransplantacijski prediktor preživljenja nakon TJ. Od post- transplantacijskih obilježja, nalaz eksplantata izvan MK značajno je povezan s rizikom recidiva HCC, dok je isti uz recidiv HCC prediktor smrtnog ishoda primatelja. Patohistološke značajke tumorskih promjena eksplantata i vrijednost AFP mogu se koristiti za predviđanje rizika smrtnog ishoda i recidiva HCC nakon TJ no potrebna su dalja istraživanja i kompozitni skorovi bazirani na više predtransplantacijsih obilježja bolesnika s HCC.

Snapping hip or coxa saltans is a condition characterized by an audible and/or palpable snapping during hip movement and can be associated with pain around the hip. There are various causes of this condition and can be divided into two types: extra-articular and intra-articular. The most common type is the external extra-articular, where the snapping is due to thickened posterior part of the iliotibial band or anterior part of the gluteus maximus muscle sliding over the greater trochanter during hip movement. Two patients with external snapping hip are presented, who were treated with our original endoscopic iliotibial band release and greater trochanteric bursectomy. There were no surgical complications and the patients did not experience snapping or pain in the hip during 24-month follow-up period. Results of various open techniques and one endoscopic technique in the treatment of external snapping hip are also reported