Rad se temelji na istraživanju utjecaja kulturne različitosti na društvenu ulogu narodnih knjižnica u suvremenim multikulturnim društvima kakvo je i hrvatsko društvo. Cilj istraživanja bio je istražiti potencijale i ulogu narodnih knjižnica za promicanje interkulturnih vrijednosti u hrvatskom kulturno pluralnome društvu što je i tema rada. U teorijskom dijelu rada bavimo se definiranjem temeljnih pojmova i koncepata korištenih u radu kao što su koncepti multikulturalizam, interkulturalizam te pojmovi „kultura“, interkulturne vrijednosti, interkulturne kompetencije i drugih. Teorijski koncept u ovom radu oslanja se na razlikovno tumačenje pojmova interkulturalizam i multikulturalizam te pojmova interkulturnost i multikulturnost, pa u kontekstu ovakve terminološke distinkcije između interkulturalizma kao kulturne politike te interkulturnosti koja se odnosi na društveno stanje govorimo i o interkulturnom pristupu kulturnim razlikama ili primjerice stavovima o kulturnoj različitosti. Multikulturna knjižnična djelatnost, također je tema teorijskog dijela rada uz ključne međunarodne dokumente na kojima se ona temeljno razvija, a koji su zasnovani na zajedničkoj postavci o neposrednosti i dostupnosti službi i usluga narodne knjižnice svim njezinim zainteresiranim građanima, što je ujedno i temelj za razvoj njezine interkulturne djelatnosti te promicanje interkulturnih vrijednosti u društvu. Kako je teorijska i metodološka interdisciplinarnost osobito važna knjižničnoj znanosti kao relativno mlađoj znanstvenoj disciplini onda je jedna od zadaća teorijskog dijela rada bila i definiranje temeljnih pojmova i teorijskih pristupa iz domene društvenih znanosti, a koji se mogu primijeniti na problematiku proučavanja fenomena interkulturne djelatnosti u području narodnog knjižničarstva. Osim istraživanja potencijala narodnih knjižnica za promicanje interkulturnih vrijednosti u Hrvatskoj, rad je i pokušaj izgradnje metodološkog okvira za buduća istraživanja interkulturne problematike u hrvatskim knjižnicama. Provedeno istraživanje u radu temelji se na kombiniranoj metodologiji, odnosno na metodi ankete kao kvantitativnoj metodi te na polustrukturiranom intervju kao kvalitativnoj istraživačkoj metodi. Rezultati istraživanja pokazali su da sudionici vide narodne knjižnice kao katalizator između kulture manjinskih skupina na nekom području i kulture većinskog stanovništva te smatraju da one trebaju poticati nacionalne manjinske skupine na učenje kulture i jezika autohtonog stanovništva, ali jednako tako poticati i većinsko hrvatsko stanovništvo na učenje kulture i jezika manjinskih skupina u lokalnim zajednicama. Nadalje, u kontekstu teorijskog pristupa knjižnica kao „trećih prostora“ i knjižnica kao „mjesta susreta“ možemo zaključiti da i kod hrvatskih knjižničara postoji znanje i svijest o narodnim knjižnicama kao mjestima na kojima se može družiti i komunicirati s ljudima pripadnicima različitih kultura te kao mjestima potencijalne zabave za sve građane neke zajednice. Istraživanje je također pokazalo da je područje multikulturnosti usluga narodnih knjižnica u Hrvatskoj neistražen prostor koji zahtjeva dodatna istraživanja radi unapređenja službi i usluga u skladu s međunarodnim trendovima. Također, knjižnični programi i usluge u hrvatskim narodnim knjižnicama namijenjeni manjinama ne razlikuju se od programa za većinsko stanovništvo, odnosno programi su namijenjeni svim zainteresiranim građanima bez obzira na kulturne razlike. No, programi su povremeni i sporadični, nemaju kontinuitet i prepoznatljivost u lokalnoj zajednici te interkulturni karakter. Iz navedenih opisa programa koje pojedine knjižnice provode, razvidna je osjetljivost i osviještenost knjižničarske zajednice na različite kulturne potrebe građana u hrvatskom kulturno pluralnome društvu te o narodnoj knjižnici kao mjestu gdje se te potrebe realiziraju, čemu u prilog govore i rezultati istraživanja, kao i u prilog tome da su sve navedene usluge, programi i aktivnosti koje provodi većina hrvatskih narodnih knjižnica multikulturnog karaktera. Stoga se iz navedenoga može zaključiti da izgradnja tolerantnijeg društva počiva na izgradnji tolerantne lokalne zajednice koja radi na senzibilizaciji svojih članova na problematiku ljudskih prava od najranije dobi te ih kroz igru i odrastanje uči pozitivne multikulturne i interkulturne društvene vrijednosti. Unatoč dobroj općoj informiranosti knjižničarske zajednice te velikom iskazanom interesu hrvatskih knjižničara za teme iz područja ljudskih prava, multikulturne i interkulturne problematike te za teme iz srodni područja, ipak istraživanje ukazuje na potrebu stjecanja dodatnih kompetencija, vještina i znanja, odnosno potrebu za dodatnim obrazovanjem knjižničara iz navedenih tema. Istraživanje u ovoj studiji fokus stavlja na nekoliko problema hrvatskog narodnog knjižničarstva koji zahtijevaju dalja sustavnija proučavanja i istraživanja. Hrvatske narodne knjižnice imaju potencijale za promicanje interkulturnih vrijednosti, no oni nisu prepoznati, nedovoljno su korišteni te nemaju zadovoljavajuću promidžbu u hrvatskom društvu, zaključci su završnog dijela ove studije. The thesis studies the impact of cultural diversity on the social roles that public libraries have in contemporary multicultural societies, e.g. in Croatian society. The aim of the research was to explore the potential and the roles of the public libraries to promote intercultural values in the cultural and plural society in Croatia. The theoretical part of the paper discusses the concepts of multiculturalism, interculturalism, "culture," intercultural value, competence, etc. The theoretical concept distinguishes various interpretation of: interculturalism vs. multiculturalism; interculturality vs. multiculturality. Within that framework terminological distinction was made between interculturalism as cultural policy and interculturality that is related to the state of social affairs. Also, this refers to the intercultural approach and cultural differences or could be represented with attitudes about cultural diversity. Multicultural activities in libraries are covered in theoretical part of the thesis with key international documents that are fundamental for its development. Such documents promote accessibility and availability of public services in libraries to all interested citizens and serve as a basis for development of intercultural activities with promotion of intercultural values in society. Since theoretical and methodological interdisciplinarity is particularly important to library and information science, that is relatively recent discipline, one of the main tasks in the theoretical part was to define the fundamental concepts and theoretical approaches from the domain of relevant social sciences. Consequently, they can be applied in the public library to study the phenomenon of intercultural activity. In addition to exploring the potential of public libraries to promote intercultural values in Croatia, this work builds a methodological framework for future research on intercultural issues in Croatian libraries. Conducted research methodology combines questionnaire-type quantitative methods with semi-structured interview as a qualitative approach. The results show that participants see public libraries as catalysts of cultural exchange between minority groups and majority population in the area. They believe that they need to encourage national minority groups to learn the culture and languages of indigenous peoples, but also encourage the Croatian majority to learn culture and languages of minority groups from local communities. Furthermore, based on theoretical context of libraries as "third spaces" and libraries as "meeting places," it can be concluded that Croatian librarians understand that public libraries are places for socializing and communicating with people of different cultures while they can be additional source of potential entertainment for all citizens of some community. The research also showed that the multicultural services in Croatian public library is unexplored space, requiring further research and improvements to meet the international standards and trends. Furthermore, library programs and services intended for minorities are no different from programs for the majority population, i.e. the programs that are intended for all interested citizens irrespective of cultural differences. However, the programs are scarce and sporadic without continuity, distinctiveness or intercultural character in the local community. Based on program descriptions that are provided by several individual libraries, it is evident that library staff has sensitivity and awareness of different cultural needs of their patrons within Croatian cultural plural society. They also possess understanding that such needs can be realized in public libraries. Results suggest that all of the abovementioned services, programs and activities are carried out by the most of the Croatian multinational public libraries. Hence, it can be concluded that building a more tolerant society rests on the construction of a tolerant local community that works on sensitizing its members to the topics of human rights. Such education should start from the earliest age and into adulthood, with promoting positive, multicultural, and intercultural social values through play and other available means. Despite providing good information (on topics of human rights, multicultural and intercultural issues as well other related fields), and widely expressed interest of Croatian librarians, in general, still data suggests they need to acquire additional competences, skills, knowledge or additional education from mentioned topics. This research focuses on several problems of the Croatian public libraries that require further systematic investigation and research. Final conclusions of this study imply that public libraries have the potential to promote intercultural values, but such potential are not recognized, they are underutilized, and have unsatisfactory promotion in Croatian society.