U svjetlu sve obimnijih lokalnih i globalnih ekoloških problema, potrebno je identificirati društvene momente koji čine i/ili izrastaju iz tih problema. Jedan od tih momenata jest proizvodnja hrane kojom se kroz konvencionalnu poljoprivredu doprinijelo okolišnim i društvenim problemima. Ekološka poljoprivreda je alternativni pristup proizvodnji hrane koji implicira određene društvene odnose te odnose prema prirodi i tehnologiji. Iako konvencionalni način uzgoja hrane u svijetu i dalje prevladava, ekološka poljoprivreda se ubrzano širi, kao praksa zdravijeg življenja, kao strategija preživljavanja ruralnog (a ponegdje i urbanog) stanovništva i kao svjetonazor. Iz kojih to činjenica, u kojim oblicima i s kojim implikacijama izrasta ekološka poljoprivreda – pitanja su na koja pokušavamo barem započeti odgovarati u ovom radu. Također, navest ćemo ekološke, ekonomske i sociokulturne dobrobiti ekološke poljoprivrede koje bi danas, zbog neizmjerne i dubinske devastacije okoliša, trebale biti aktualnije nego ikad. Razmotrit ćemo na koji način je ekološka poljoprivreda dio šireg, alternativnog društvenog pokreta i stila življenja. Na kraju donosimo pregled stanja i mogućnosti ekološke poljoprivredne proizvodnje u svijetu i u Hrvatskoj. Zaključit ćemo rad s dvije konstatacije. Zbog paradigmatske odanosti profitno orijentiranom konzumerističkom društvu, prihvaćanje ikakve alternativne ideje i/ili prakse je sporo i u pravilu neprihvatljivo. No, ekološka proizvodnja hrane je ipak ekonomska i društvena djelatnost i društvena vrednota koja doživljava ekspanziju, stoga ju je važno, teorijski i društveno prepoznati te pozicionirati., In the light of increasing environmental problems, it is necessary to recognize social moments which comprise and/or arise from those very same problems. One of those moments is food production which contributed to environmental and social problems mainly through conventional agriculture. Organic agriculture is an alternative approach to food production which implies specific social relations, and relations to the nature and technology. Although conventional food production is still predominant, organic agriculture is a fast spreading practice, as a way to a healthier life, as surviving strategies for rural and in some parts urban population, and as a worldview. In this paper we will try to provide answers about facts organic agriculture emerges from, about its forms, and about the implications it arises. We will also induce environmental, economic and socio-cultural benefits of organic agriculture that should be, given the proportion of environmental devastation, one of the most relevant issues. Ways in which organic agriculture is part of broader, alternative social movement and lifestyle will be considered as well. Finally, we will analyse the state and the possibilities of organic agricultural production in the world and in Croatia. Conclusion of the article is twofold. On one hand, due to paradigmatic adherence, adoption of alternative ideas is slow, and very often unacceptable; on the other hand, organic agriculture is an activity and a social value which expands worldwide, and therefore it is substantial to identify it both theoretically and socially.