Search

Isključenje člana iz društva s ograničenom odgovornošću primjenjuje se u odnosu na određenoga člana društva koji svojim osobnim svojstvima ili ponašanjem ugrožava postizanje cilja društva te služi zaštiti društva i ostalih njegovih članova. Njegova primjena počiva na pravnoj naravi društva s ograničenom odgovornošću koje spada u društva kapitala, ali ima i brojne personalne elemente poput društava osoba. Temelji se i na obvezi lojalnoga postupanja člana prema društvu i ostalim članovima društva. U slučaju povrede te obveze moguće je isključiti člana iz društva kao krajnju mjeru. Postupak isključenja može pokrenuti društvo ili ostali članovi društva, a može se urediti društvenim ugovorom ili ga pokrenuti tužbom pred nadležnim trgovačkim sudom. Isključenje se može tražiti samo ako postoji objektivan razlog određen društvenim ugovorom ili važan razlog. To je ponašanje člana društva koje onemogućuje ili znatno otežava postizanje cilja društva, pa se zbog toga njegov ostanak u društvu čini za društvo nepodnošljivim. Isključenom članu pripada pravo na otpremninu za njegov poslovni udjel, a isključenje djeluje tek nakon njezine isplate. O pravnoj sudbini poslovnog udjela isključenog člana odlučuje društvo.

Uporabni model je novi oblik zaštite izuma uveden u hrvatsko pravo Zakonom o patentu iz 2020. godine. Njime se stječe isključivo pravo iskorištavati i raspolagati izumom koji je predmet zaštite danom objave registracije uporabnog modela. Vrijedi deset godina od dana podnošenja prijave uporabnog modela, uz plaćanje troškova godišnje naknade za održavanje prava. Postupak se njegove registracije pokreće posebnom prijavom koju Državni zavod za intelektualno vlasništvo formalno ispituje te ne provodi pretraživanje stanja tehnike niti ispituje novost, inventivnu razinu i industrijsku primjenjivost izuma. Određeni se izumi ne mogu zaštititi uporabnim modelom. Zakon o patentu dopušta tzv. grananje prijave patenta i prijave uporabnog modela za isti izum te pretvorbu prijave patenta u prijavu uporabnog modela i obratno. Nositelj uporabnog modela može zahtijevati od Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo i potpuno ispitivanje izuma te pretvorbu uporabnog modela u patent. Taj zahtjev može podnijeti najkasnije do isteka sedme godine trajanja uporabnog modela. Treće osobe mogu tražiti poništavanje uporabnog modela tijekom cijelog razdoblja njegove vrijednosti. Nositelju se uporabnog modela na priznaje građanskopravna zaštita u slučaju njegova neovlaštenog korištenja.

U radu se analiziraju sličnosti i razlike prava na obaviještenost u društvima kapitala. Nakon što se objašnjava važnost tog (pojedinačnog) prava koje pripada skupu članskih prava u trgovačkim društvima i njegov ratio, usustavljuju se sličnosti i razlike prava na obaviještenost u društvu s ograničenom odgovornošću i dioničkom društvu s posebnim osvrtom na razloge za uskratu, te sličnosti, odnosno analogna primjena zakonskih rješenja koja vrijede za d.d. pri ex post sudskoj kontroli razloga za uskratu u d.o.o.-u. S obzirom na to da se pravi uvid u doseg prava i otvorena pitanja može steći tek analizom sudske prakse u RH i usporednim sustavima koji imaju srodna pravna rješenja, u radu se analizira bogata sudska praksa i upućuje se na granice ujednačavanja rješenja i otvorena pitanja u sudskoj praksi.

Izmjenama i dopunama Zakona o trgovačkim društvima iz travnja 2019. godine usklađuju se njegove odredbe s odredbama Direktive (EU) 2017/828 o izmjeni Direktive 2007/36/EZ u pogledu poticanja dugoročnog sudjelovanja dioničara. Time se uvode novi regulatorni zahtjevi za uvrštena dionička društva radi poticanja dioničara sudjelovati u radu glavnih skupština kada za njih dionice pohranjuju i prava iz njih ostvaruju posrednici. Uvodi se transparentnost institucionalnih ulagača, upravitelja imovinom i savjetnika pri glasovanju o njihovoj politici sudjelovanja, dogovorima i pružanju usluga na glavnim skupštinama društava. U određivanje politike primitaka članovima uprave, odnosno izvršnim direktorima tih društava uključuju se dioničari te se propisuje obveza izrade godišnjeg izvješća o primitcima članova upravnih, odnosno nadzornih tijela te izvršnih direktora. Poslove društva s povezanim osobama mora prethodno odobriti nadzorni, odnosno upravni odbor društva te se oni objavljuju na mrežnim stranicama društva.

Zakon o reviziji iz 2017. godine uvodi opće zahtjeve za obavljanje zakonskih revizija u svim obveznicima zakonske revizije te posebne zahtjeve koji se primjenjuju na zakonske revizije u subjektima od javnog interesa. Cilj je tih odredbi jačanje neovisnosti i objektivnosti zakonskih revizora u odnosu na subjekte revizije, uzimajući u obzir nedostatke u poslovnoj praksi revizora u razdoblju od 2007. godine do danas. Također se jača javni nadzor Ministarstva financija nad radom ovlaštenih revizora i revizorskih društava. Zakon je usklađen s odredbama Direktive o zakonskim revizijama iz 2014. godine te upućuje na izravnu primjenu odredbi Uredbe o zakonskim revizijama u subjektima od javnog interesa iz 2014. godine.

Odgovornost zakonskih revizora za štetu počinjenu subjektu revizije i trećim osobama pri obavljanju revizorskih usluga jedno je od otvorenih pitanja koja nisu usklađena odgovarajućim direktivama Europske unije. Ono je uređeno nacionalnim propisima država članica EU-a koji upućuju na primjenu općih ili posebnih odredbi o odgovornosti za štetu ili kombiniranu primjenu tih odredbi. Zakon o reviziji iz 2017. godine ne sadrži posebne odredbe o odgovornosti zakonskih revizora za štetu, već se primjenjuju opće odredbe o odgovornosti za štetu iz Zakona o obveznim odnosima. Zakon o reviziji predviđa obvezu zakonskog revizora sklopiti ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu koja može nastati subjektu revizije i trećim osobama te propisuje najmanju svotu pokrića. Također uvodi opće zahtjeve za obavljanje zakonskih revizija u svim obveznicima zakonske revizije te posebne zahtjeve koji se primjenjuju na zakonske revizije u subjektima od javnog interesa. Cilj je tih odredbi jačanje neovisnosti i objektivnosti zakonskih revizora u odnosu na subjekte revizije te osiguravanje njihova pravilnog i zakonitog rada.

Europska je komisija 2014. godine izradila Prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća o društvima s ograničenom odgovornošću s jednim članom. Prijedlog direktive uvodi Societas Unius Personae (SUP), podvrstu društva s ograničenom odgovornošću s jednim članom. SUP ne predstavlja novi nadnacionalni oblik trgovačkog društva. Od država članica se traži omogućiti neposrednu elektroničku registraciju osnivanja SUP-a uz primjenu jedinstvenog obrasca društvenog ugovora i prijave za upis. Prijedlog direktive propisuje najniži iznos temeljnog kapitala SUP-a u iznosu od jednog eura, a zaštita vjerovnika se ostvaruje primjenom provjere bilance SUP-a te sastavljanjem izjave o solventnosti prije podjele dobiti SUP-a jedinom članu. Time se žele ukloniti prepreke koje postoje u nacionalnim pravima država članica pri osnivanju društava-kćeri radi pokretanja prekograničnog poslovanja malih i srednjih trgovačkih društava.

Europska Komisija je kao odgovor na financijsku krizu u razdoblju od 2008. do 2009. godine donijela Preporuku o politici nagrađivanja u sektoru financijskih usluga iz 2009. godine. Preporuka se trebala primjenjivati na sve financijske institucije. Na uvrštene financijske institucije su se primjenjivale i ranije Preporuke Europske Komisije o politici primitaka u uvrštenim dioničkim društvima iz 2004., 2005. i 2009. godine. Različita praksa država članica u implementaciji neobvezujućih preporuka u nacionalnim pravnim porecima dovela je do neusklađenosti te je ugrozila postizanje ciljeva koje je postavila Europska Komisija. Stoga su 2010. godine Europski parlament i Vijeće donijeli Direktivu o kapitalnim zahtjevima III koja je posebno uredila politiku primitaka u kreditnim institucijama i investicijskim društvima. Odbor europskih bankovnih nadzornika (CEBS) je iste godine izdao Smjernice o politici i praksi primitaka u financijskom sektoru, kako bi olakšao primjenu odredbi iz Direktive. Na taj se način želi osigurati usklađenost nacionalnih pravnih poredaka država članica Europske unije u kreiranju, provedbi i nadzoru politike primitaka u kreditnim institucijama i investicijskim društvima. U Republici Hrvatskoj je Vlada RH krajem 2012. godine izradila prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kreditnim institucijama, radi njegovog usklađivanja s odredbama o politici primitaka Direktive o kapitalnim zahtjevima III. Hrvatska narodna banka izradila je i nacrt Odluke o primicima radnika, podzakonski akt koji detaljnije uređuje politiku primitaka u kreditnim institucijama.

INCOTERMS termini predviđaju različite modalitete isporuke robe i prijelaza rizika i troškova u međunarodnoj kupoprodaji. Posljednja revizija INCOTERMS termina iz 2010. godine prilagodila je njihov sadržaj poslovnoj praksi trgovaca te razvoju prometne tehnologije u posljednjem desetljeću. Specifičnost INCOTERMS termina je da prodavatelj i kupac moraju izričito ugovoriti njihovu primjenu na svoj obveznopravni odnos. U slučaju da ugovorne strane nisu u ugovoru uredile pitanje prijelaza rizika, primijenit će se odredbe Konvencije UN-a o međunarodnoj prodaji robe iz 1980. godine.

Statusno javno-privatno partnerstvo predstavlja oblik ustanovljavanja odnosa javno-privatnog partnerstva osnivanjem zajedničkoga trgovačkog društva, čiji su osnivači javni i privatni partner ili stjecanjem udjela privatnoga partnera u temeljnom kapitalu postojećega trgovačkog društva, čiji je jedini član javni partner. Prednosti primjene statusnoga javno-privatnog partnerstva očituju se u mogućnosti javnog partnera da sudjelovanjem u organima zajedničkoga trgovačkog društva ostvaruje neposredan nadzor nad razvojem i provedbom projekta javno-privatnog partnerstva kao i stjecanje iskustva u provedbi projekta javno-privatnog partnerstva. Hrvatski Zakon o javno-privatnom partnerstvu predviđa složeni postupak predlaganja, odobravanja i provedbe projekata javno-privatnog partnerstva uz naglašenu ulogu Agencije za javno-privatno partnerstvo. U postupku izbora privatnog partnera dolaze do izražaja odredbe Zakona o javnoj nabavi. U slučaju zasnivanja statusnoga javno-privatnog partnerstva postoji obveza sklapanja ugovora o ortaštvu kojim se uređuju prava i obveze javnog i privatnog partnera u postupku osnivanja zajedničkoga trgovačkog društva.

Postupak preuzimanja ciljnog društva i obveza stjecatelja kontrolnog udjela da dade obvezatnu ponudu za preuzimanje predstavlja sredstvo zaštite manjinskih dioničara u ciljnom društvu. Upravna i nadzorna tijela ciljnog društva u slučaju pojave neprijateljskog preuzimanja imaju obvezu štititi interese dioničara ciljnog društva. Iz tog razloga došlo je do razvoja pravila neutralnosti upravnih i nadzornih tijela ciljnog društva tijekom trajanja postupka preuzimanja u pogledu poduzimanja reaktivnih protupreuzimateljskih mjera. To uvjetuje pribavljanje suglasnosti dioničara ciljnog društva za poduzimanje tih mjera, koje mogu doprinijeti poboljšanju uvjeta iz ponude za preuzimanje. S druge strane, primjena pravila proboja osigurava preuzimatelju stjecanje i realizaciju kontrole nad ciljnim društvom u tijeku i po okončanju postupka preuzimanja. Ovo pravilo dokida djelovanje preventivnih protupreuzimateljskih mjera predviđenih u statutu ciljnog društva, odnosno sporazumima dioničara ciljnog društva. Hrvatski zakonodavac je samo djelomično usvojio rješenja iz Trinaeste direktive, što uvjetuje potrebu izmjene i dopune Zakona o preuzimanju dioničkih društava iz 2007. godine.

Društva za upravljanje investicijskim fondovima predstavljaju društva kapitala koja osnivaju i upravljaju investicijskim fondovima. Obavljanje te specifične gospodarske djelatnosti uvjetuje posebnosti u pravnom uređenju položaja društava za upravljanje. Značajnu ulogu u nadzoru nad radom društava za upravljanje imaju nacionalna regulatorna tijela. U Republici Hrvatskoj je Zakonom o investicijskim fondovima uređen pravni položaj društava za upravljanje koji je usklađen s odredbama Direktive Vijeća ministara EU o usklađivanju zakona i drugih propisa o poduzećima za zajedničke investicije u prenosive vrijednosne papire. Supsidijarno se na društva za upravljanje primjenjuju odredbe Zakona o tržištu vrijednosnih papira i Zakona o trgovačkim društvima.

Depozitna banka ima zadatak da skrbi nad imovinom investicijskog fonda, vodi posebni račun za investicijski fond preko kojeg se obavljaju transakcije te vodi računa da imovina investicijskog fonda bude odijeljena od imovine društva za upravljanje i njezine vlastite imovine. Ona je također ovlaštena da nadzire pravne radnje društva za upravljanje pri prodaji, izdavanju i otkupu udjela u investicijskim fondovima i izračunu neto vrijednosti pojedine dionice ili udjela. Depozitna banka ima ovlast da izvršava naloge društva za upravljanje u vezi sa transakcijama koje se odnose na imovinu investicijskog fonda, obavlja naplate prihoda u korist fonda i nadzire zakonitost upotrebe prihoda investicijskog fonda. Radi jačanja nadzorne uloge depozitne banke valjalo bi u hrvatski Zakon o investicijskim fondovima unijeti određene mehanizme zaštite ulagatelja u investicijske fondove iz usporednog prava.

Pravo manjinskih dioničara na podnošenje tužbe u ime društva protiv članova upravnih i nadzornih tijela dioničkog društva predstavlja jedno od sredstava kojima dioničari mogu utjecati na pravilan i kvalitetan rad članova tih tijela. O podnošenju tužbe odlučuje glavna skupština društva, a u slučaju ako upravna i nadzorna tijela ne podnesu tužbu u propisanim rokovima, daje se mogućnost samim dioničarima da podnesu tužbu. Eventualne zloupotrebe tužbe od strane dioničara nastoje se ukloniti prethodnim sudskim nadzorom osnovanosti podnošenja tužbe, odnosno imenovanjem nepristranih posebnih parničnih odbora koji ocjenjuju osnovanost i svrhovitost podnošenja tužbe uzimajući u obzir interese društva. Pritom se u angloameričkom pravu razvila derivativna tužba koju može podnijeti bilo koji dioničar, dok se u kontinentalnom pravu ovlast podnošenja tužbe u ime društva daje manjinskim dioničarima.

Preglednost odnosa povezanih društava predstavlja pretpostavku odgovarajuće zaštite manjinskih dioničara i vjerovnika ovisnih društava, kvalitetne obaviještenosti članova i uprave vladajućeg društva o uspješnosti povezanih društava te mogućih ulagatelja i drugih sudionika na tržištu kapitala. Pritom se osobiti naglasak daje na uvrštena dionička društva koja pribavljaju kapital na različitim nacionalnim tržištima kapitala. Do izražaja dolazi primjena Međunarodnih računovodstvenih standarda kojima se osigurava jednoobraznost izrade financijskih izvješća povezanih društava.