Search

S obzirom da su recentna istraživanja psihičkih poremećaja na studentskoj populaciji ukazala na poprilično zabrinjavajuće rezultate o visokoj prevalenciji psihičkih poremećaja među studentima, javlja se potreba za identifikacijom i istraživanjem faktora koji bi mogli imati važnu ulogu u javljanju i održavanju tih poremećaja. Jedan od faktora koji se u posljednje vrijeme sve češće spominje zbog povoljnih učinaka na psihičko zdravlje je usredotočena svjesnost. Ipak, usprkos sve većem broju istraživanja odnosa usredotočene svjesnosti i različitih aspekata psihičkog zdravlja, nedostaje istraživanja koja istražuju mehanizme koji mogu biti u podlozi njihovog odnosa. Iz tog razloga, cilj ovog istraživanja bio je ispitati pretpostavljeni model medijacijske uloge netolerancije neizvjesnosti u odnosu između usredotočene svjesnosti i anksioznosti i depresivnosti. S obzirom na nalaze prethodnih istraživanja kao i samu prirodu mjerenih konstrukata, očekivalo se da će usredotočena svjesnost biti pozitivan, a netolerancija neizvjesnosti negativan prediktor anksioznosti i depresivnosti te da će netolerancija neizvjesnosti posredovati odnos usredotočene svjesnosti i anksioznosti i depresivnosti. Ispitivanje je provedeno na studentima i studenticama (N=317) hrvatskih sveučilišta, pritom su korišteni sljedeći mjerni instrumenti: Skala netolerancije neizvjesnosti, Upitnik usredotočene svjesnosti i Skala depresivnosti, anksioznosti i stresa. Uz pomoć tehnike linearnog strukturalnog modeliranja, utvrđeno je da netolerancija neizvjesnosti ima ulogu djelomičnog medijatora u odnosu usredotočene svjesnosti i anksioznosti i depresivnosti. Više razine usredotočene svjesnosti doprinose nižim razinama anksioznosti i depresivnosti direktno i indirektno preko netolerancije neizvjesnosti. Također, više razine usredotočene svjesnosti negativni su prediktor netolerancije neizvjesnosti na način da više razine usredotočene svjesnosti doprinose nižim razinama netolerancije neizvjesnosti. Osim toga, dobiveno je kako više razine netolerancije neizvjesnosti doprinose višim razinama anksioznosti kao i depresivnosti. Zaključno možemo reći da usredotočena svjesnost i netolerancija neizvjesnosti imaju značajnu ulogu u objašnjenju anksioznosti i depresivnosti kod studenata te da su vidljive praktične implikacije dobivenih rezultata.

Dijagnoza raka izaziva niz neugodnih emocija i promjena u životu oboljele osobe i njezine okoline. Osobe obolje od raka suočavaju se s medicinskim i socijalnim brigama, a čak i nakon izlječenja moraju se nositi s dugoročnim učincima liječenja i strahom od ponovnog javljanja bolesti (Siegel i sur., 2012), što može povećati razine depresivnosti, anksioznosti i stresa. Emocionalna inteligencija pokazala se važnim faktorom u prilagodbi na različite životne okolnosti, pa se tako pronalaze manje razine depresivnosti i anksioznosti kod oboljelih osoba koje imaju razvijenije emocionalne sposobnosti (Amirifard i sur., 2017). Prema dijadnoj perspektivi, oboljela osoba i njezin partner međuovisni su te zajednički sudjeluju u procesu prilagođavanja na bolest (Rottmann i sur., 2015). Uzimajući u obzir navedeno, svrha ovog istraživanja bila je ispitati emocionalnu inteligenciju i emocionalnu uznemirenost, definiranu kao depresivnost, anksioznost i stres, na uzorku osoba oboljelih od raka i njihovih partnera. Prikupljeni su podaci od 90 sudionika koji su podijeljeni u poduzorak oboljelih osoba (N=65) te poduzorak sudionika koji su istraživanju pristupili u paru (22 para). Sudionici su online putem odgovarali na upitnik općih podataka, zatim su slijedili Upitnik emocionalne kompetentnosti te Skala depresivnosti, anksioznosti i stresa. Rezultati su pokazali da osobe oboljele od raka imaju relativno niske razine uznemirenosti te da je uznemirenost negativno povezana s emocionalnom inteligencijom. Nije pronađena razlika u depresivnosti, anksioznosti i stresu s obzirom na godinu oboljenja i primanje terapije. Također, nije pronađen značajan partnerski efekt emocionalne inteligencije oboljele osobe na emocionalnu uznemirenost partnera; kao ni partnerski efekt emocionalne inteligencije partnera na emocionalnu uznemirenost oboljele osobe. The diagnosis of cancer causes a number of unpleasant emotions and changes in the life of the patient and their environment. People with cancer face medical and social worries, and even after overcoming it, they have to deal with the long-term effects of treatment and fear of recurrence (Siegel et al., 2012), which can increase levels of depression, anxiety, and stress. Emotional intelligence has been shown to be an important factor in adapting to different life circumstances, thus finding lower levels of depression and anxiety in patients who have developed emotional abilities (Amirifard et al., 2017). According to the dyad perspective, patients and their partners are interdependent and jointly participate in the disease adaptation process (Rottmann et al., 2015). Given the above, the aim of this study wasto examine emotional intelligence and emotional distress, defined as depression anxiety and stress, on a sample of people diagnosed with cancer and their partners. Data was collected from 90 participants who were divided into a subsample of patients (N = 65) and a subsample of participants who approached the study in pairs (22 pairs). Participants fulfilled The Questionnaire on general respondent data, followed by the Emotional Competence Questionnaire and the Depression, Anxiety and Stress Scale. The results showed that people with cancer have relatively low levels of emotional distress and that distress is negatively associated with emotional intelligence. No difference was found in depression, anxiety and stress with respect to the year of illness and receiving therapy. Also, no significant partner effect of the patient’s emotional intelligence on the partner’s emotional distress was found; nor vice versa.

Recentna istraživanja ukazuju na visoku prevalenciju gastrointestinalnih simptoma među općom populacijom. Kako gastrointestinalne poteškoće predstavljaju velik teret za društvo uključujući visoke troškove zdravstvene zaštite, slabu produktivnost rada i lošu kvalitetu života važno je istraživati i identificirati faktore koji su povezani s njima. Stoga je cilj ovog istraživanja bio ispitati ulogu neugodnih emocionalnih stanja, kognitivnih emocionalnih regulacija i usredotočene svjesnosti u objašnjenju gastrointestinalnih simptoma. U istraživanju su sudjelovale 204 punoljetne osobe čija se dob kretala između 18 i 65 godina. Mjerni instrumenti korišteni u istraživanju su upitnik općih podataka, Skala gastrointestinalnih simptoma (GSRS; Svedlund, Sjödin i Dotevall, 1988), Skala depresivnosti, anksioznosti i stresa (DASS-21; Henry i Crawford, 2005), Upitnik kognitivne emocionalne regulacije (CERQ; Garnefski, Kraaij i Spinhoven, 2002) te Upitnik usredotočene svjesnosti (MAAS; Brown i Ryan, 2003). Rezultati su pokazali da postoji pozitivna povezanost doživljavanja gastrointestinalnih simptoma s neugodnim emocionalnim stanjima (depresivnosti, anksioznosti i stresom) i korištenjem maladaptivnih kognitivnih strategija regulacije emocija. Između adaptivnih kognitivnih emocionalnih regulacija i gastrointestinalnih simptoma nema povezanosti. Postoji negativna povezanost doživljavanja gastrointestinalnih simptoma i usredotočene svjesnosti. Potvrđen je model djelomične medijacije kognitivne emocionalne regulacije u odnosu gastrointestinalnih simptoma i neugodnih emocionalnih stanja. Više razine gastrointestinalnih simptoma izravno doprinose jače izraženoj depresivnosti, anksioznosti i stresa, ali gastrointestinalni simptomi i neizravno, preko češćeg korištenja maladaptivnih strategija kognitivne emocionalne regulacije, doprinose učestalosti depresivnosti, anksioznosti i stresa. Recent studies indicate a high prevalence of gastrointestinal symptoms among the general population. As gastrointestinal difficulties represent a major burden to society including high health care costs, low work productivity and poor life quality, it is important to investigate and identify the factors associated with them. Therefore, the aim of this study was to examine the role of unpleasant emotional states, cognitive emotional regulation, and mindfulness in explaining gastrointestinal symptoms. The study involved 204 adults aged between 18 and 65 years. Scales used in the study where general information questionnaire, The gastrointestinal symptom rating scale-GSRS; Svedlund, Sjödin i Dotevall, 1988), Depression, Anxiety and Stress Scale - DASS-21; Henry i Crawford, 2005), Cognitive Emotion Regulation Questionnaire (CERQ; Garnefski, Kraaij i Spinhoven, 2001) and Mindful Attention Awareness Scale–MAAS; Brown i Ryan, 2003). The results showed that there is a positive correlation between experiencing gastrointestinal symptoms with unpleasant emotional states (depression, anxiety, and stress) and using maladaptive cognitive strategies to regulate emotions. There is no correlation between adaptive cognitive emotional regulation and gastrointestinal symptoms. There is negative correlation between experiencing gastrointestinal symptoms and mindfulness. Mediation models indicated that the relationship between gastrointestinal symptoms and unpleasant emotional states was mediated by cognitive emotion regulation strategies. Higher levels of gastrointestinal symptoms directly lead to more symptoms of depression, anxiety and stress. However, there is an indirect path, through cognitive emotion regulation. Higher levels of maladaptive cognitive emotion regulation strategies lead to more symptoms of depression, anxiety and stress.

Socioseksualna orijentacija se odnosi na individualne razlike među pojedincima u sklonosti upuštanja u neobavezne seksualne odnose koje karakterizira odsutnost indikatora poput prethodne bliskosti, predanosti te emocionalne vezanosti za partnera. S obzirom na navedeno, socioseksualna orijentacija se dijeli na restriktivnu i nerestriktivnu. Osobe kod kojih je utvrđena nerestriktivna socioseksualna orijentacija (kratkoročna seksualna strategija) imaju tendenciju ulaska u seksualne odnose u odsutnosti prethodno navedenih indikatora, dok je osobama restriktivne socioseksualne orijentacije (dugoročne seksualne strategije) potrebno više vezanosti i emocionalne bliskosti s partnerom prije stupanja u seksualni odnos. U okvirima evolucijske psihologije provedena su istraživanja koja sugeriraju da stilovi privrženosti u znatnoj mjeri odražavaju seksualne strategije pojedinaca. Zbog navedenog stilovi privrženosti dovode se u vezu sa seksualnošću, a što je, uz nedovoljnu istraženost korelata seksualnosti pripadnika seksualnih manjina te dosadašnjih nalaza o većoj seksualnoj fleksibilnosti istih, bilo polazište ovog istraživanja. Istraživanje je za cilj imalo ispitati razlike u socioseksualnosti između mladića i djevojaka različite seksualne orijentacije s obzirom na stilove i dimenzije privrženosti kao i povezanost dimenzija privrženosti na uzorku od 434 sudionika (215 muškaraca i 219 žena) studentske populacije. U istraživanju su primijenjeni upitnik socioseksualnosti (SOI-R), skraćena verzija Brennanova inventara iskustava u bliskim vezama autorica Kamenov i Jelić te mjera stila privrženosti koju čine dimenzija anksioznosti i dimenzija izbjegavanja na temelju čijih su se rezultata sudionici svrstali u 4 kategorije privrženosti (sigurni, odbijajući, zaokupljeni i plašljivi stil privrženosti). Sukladno nalazima prethodnih istraživanja utvrđena je statistički značajna razlika u socioseksualnosti s obzirom na spol pri čemu su muškarci bili nerestriktivniji od žena. Također je utvrđen statistički značajan glavni efekt seksualne orijentacije na socioseksualnost pri čemu su sudionici homoseksualne orijentacije oba spola, u prosjeku, bili nerestriktivniji od heteroseksualnih sudionika. Nadalje, utvrđen je interakcijski efekt spola, seksualne orijentacije i stilova privrženosti na socioseksualnost. Post hoc analizom utvrđena je nerestriktivnija socioseksualna orijentacija homoseksualnih mladića neovisno o stilu privrženosti u odnosu na heteroseksualne mladiće, homoseksualne te heteroseksualne djevojke. Također među heteroseksualnim djevokama nisu utvrđene razlike u mjeri socioseksualnosti s obzirom na stil privrženosti, uz izuzetak razlike između homoseksualnih djevojaka odbijajućeg stila privrženosti i heteroseksualnih djevojaka sigurnog stila privrženosti pri čemu su homoseksualne djevojke odbijajućeg stila privrženosti bile manje restriktivne. U konačnici, provedbom korelacijske analize utvrđena je statistički značajna pozitivna povezanost dimenzije anksioznosti i mjere socioseksualnosti kod heteroseksualnih djevojaka i homoseksualnih mladića te statistički značajna pozitivna povezanost dimenzije izbjegavanja i mjere socioseksualnosti kod heteroseksualnih mladića kao i kod djevojaka različite seksualne orijentacije. Naposljetku, nije utvrđena spolna razlika na dimenziji izbjegavanja, ali je ista utvrđena na dimenziji anksioznosti pri čemu su djevojke bile anksioznije od muškaraca. Sociosexuality refers to individual differences in willingness to engage in sexual relations which are characterized by the absence of closeness, commitment, and emotional bonding to a partner. Considering the stated, sociosexual orientation can be divided into restrective and non-restrictive. Individuals who have demonstrated an unrestricted sociosexual orientation (short-term strategy orientation) tend to engage in sex in the absence of such indicators, whereas those who have demonstrated a restricted sociosexual orientation (longterm strategy orientation) need more bonding and emotional closeness to partner before engaing in sexual intercourse. From the evolutionary psychology perspective it is considered that attachment styles, to a considerable extent, reflect sexual strategies of individuals which means they are also often associated with sexuality itself and thus with sexual orientation which was, with insufficient research on the correlates of sexuality of members of sexual minorities and previous findings on their greater sexual flexibility, the starting point of this study which aimed to examine differences in sociosexuality between boys and girls of different sexual orientation in terms of styles and dimensions of attachment and the relationship of attachment dimensions on a sample of 434 participants (215 men and 219 women) of the student population. The research used a sociosexuality questionnaire (SOIR), an abbreviated version of Brennan's inventory of experiences in close relationships by Kamenov and Jelić and a measure of attachment style consisting of anxiety and avoidance dimensions based on which participants were classified into 4 categories of attachment (secure, avoidant, preoccupied and disorganized style of attachment). Consistent with the findings of previous studies, a statistically significant difference in sociosexuality was found with respect to gender whereby men were more non-restrictive than women. A statistically significant main effect of sexual orientation on sociosexuality was also found, with participants of homosexual orientation of both schools, on average, being more nonrestrictive than heterosexual participants. Furthermore, the interactional effect of gender, sexual orientation, and attachment styles on sociosexuality was determined. Post hoc analysis revealed a more unrestricted sociosexual orientation of homosexual boys regardless of attachment style compared to heterosexual boys, homosexual and heterosexual girls (among whom no differences in the degree of sociosexuality to attachment style were found, with the exception of differences between homosexual girls with avoidant attachment style and heterosexual girls with secure attachment style where homosexual girls with avoidant attachment style were more non-restricitve). Finally, the correlation analysis revealed a statistically significant positive correlation between the anxiety dimension and the measure of sociosexuality in heterosexual girls and homosexual boys, and the statistically significant correlation between the measure of sociosexuality and the dimension of avoidance in heterosexual boys as well as girls of different sexual orientation. Finally, no gender difference was found in the avoidance dimension, but on the other hand the difference was found in the anxiety dimension where girls were more anxious than men.

Depresija i anksioznost imaju veliki utjecaj na pojedinca i njegovo svakodnevno funkcioniranje. Depresiju karakteriziraju tuga, gubitak interesa ili zadovoljstva, osjećaj krivnje ili niske vrijednosti, poremećen san ili apetit, umor i loša koncentracija. Anksiozni poremećaji odnose se na skupinu mentalnih poremećaja koje karakteriziraju osjećaji tjeskobe i straha. Pri prehrambenom ponašanju, pod utjecajem vlastitih emocija: izbor hrane, količina i učestalost obroka ovise o mnogim varijablama koje nisu nužno povezane s njihovim fiziološkim potrebama. Stoga je cilj ovog istraživanja bio je utvrditi odnos anksioznosti i depresivnosti s obrascima prehrane, te je dodatni cilj ovog istraživanja utvrditi postoji li razlika između muškaraca i žena u obrascima prehrane. Obrasci prehrane su se operacionalizirali kroz tri faktora, kognitivno suzdržavanje (svjesno ograničenje unosa hrane radi kontrole tjelesne težine ili radi promicanja gubitka tjelesne težine), nekontrolirano jedenje (sklonost jesti više nego inače zbog gubitka kontrole nad unosom praćenim subjektivnim osjećajem gladi) i emocionalno jedenje (nemogućnost odupiranja emocionalnim znacima). Obrasci prehrane ispitani su Trofaktorskim upitnikom obrazaca hranjenja (TFEQ-R18) (Karlsson i sur., 2010), dok su anksioznost i depresivnost ispitani Skalom depresivnosti, anksioznosti i stresa (DASS) (Lovibond i Lovibond, 1995). U istraživanju sudjelovalo je 34 studenta i 128 studentica (N=162). Ustanovljena je statistički značajna povezanost između depresivnosti i anksioznosti s emocionalnim jedenjem, no nije ustanovljena povezanost depresivnosti i anksioznosti s kognitivnim suzdržavanjem i nekontroliranim jedenjem. Nije utvrđena statistički značajna razlika između muškaraca i žena u kognitivnom suzdržavanju pri unosu hrane, nekontroliranom jedenju i emocionalnom jedenju. Depression and anxiety have a great impact on the individual and their daily functioning. Depression is characterized by sadness, loss of interest or pleasure, feelings of guilt or low value, disturbed sleep or appetite, fatigue and poor concentration. Anxiety disorders refers to a group of mental disorders characterized by feelings of anxiety and fear. In eating behavior, influenced by one's emotions: food choices, quantities and frequency of meals depend on many variables that are not necessarily related to their physiological needs Therefore, the aim of this study was to determine the relationship between anxiety and depression with eating patterns, and the additional goal of this study was to determine if there was a difference between men and women in eating patterns. Eating patterns were operationalized through three factors, cognitive restraint (conscious restriction of food intake to control weight or to promote weight loss), uncontrolled eating (the propensity to eat more than usual due to loss of control over intake accompanied by subjective hunger), and emotional eating ( inability to resist emotional cues). Eating patterns were examined using the Three-Factor Eating Questionnaire (TFEQR18) (Karlsson et al., 2010), while anxiety and depression were examined by the Depression, Anxiety and Stress Scale (DASS) (Lovibond and Lovibond, 199534 male students and 128 female students (N = 162) participated in the study. A statistically significant association was found between depression and anxiety with emotional eating, but no association was found between depression and anxiety with cognitive restraint and uncontrolled eating. No statistically significant difference was found between men and women in cognitive restraint on food intake, uncontrolled eating, and emotional eating.

Rak je životno ugrožavajuća bolest koja je nerijetko popraćena intenzivnim emocionalnim doživljajima koja utječu na psihološko i socijalno funkcioniranje pacijenta, ali i njegove bližnje. Prilikom samog upoznavanja pacijenta s dijagnozom maligne bolesti kod osoba se javljaju intenzivne emocionalne reakcije (Gregurek i Braš, 2008). Emocionalne i psihološke reakcije su brojne, a one koje se najčešće pojavljuju uz dijagnozu raka su anksioznost i depresivnost (Stanimirović, 2017; Jurić, Jonjić i Miličević, 2016). Međutim, postoje velike individualne razlike u načinu doživljavanja i suočavanja s bolešću što može imati različite efekte na psihološke ishode. Upravo je zbog navedenog svrha ovog rada bila ispitati odnos strategija suočavanja pacijenta te percepcije vlastite bolesti i kvalitete života, anksioznosti i depresivnosti te osobe. U istraživanju su sudjelovale 84 osobe oboljele od raka. Ispitanici su prvo ispunjavali Upitnik općih podataka zatim su slijedili upitnici: Kratki inventar boli, Upitnik percepcije bolesti, Upitnik dispozicijskog i situacijskog suočavanja sa stresom, Ljestvica bolničke anksioznosti i depresivnosti te Upitnik kvalitete života Svjetske zdravstvene organizacije. Rezultati su pokazali kako pojedini aspekti percepcije bolesti imaju značajan doprinos objašnjenju kvalitete života, anksioznosti i depresivnosti onkoloških pacijenata. Utvrđeno je da percepcija veće osobne i medicinske kontrole bolesti uz manje emocionalnih reprezentacija predviđa bolju kvalitetu života. Percepcija viših razina emocionalnih reprezentacija predviđa više razine anksioznosti, dok percepcija viših razina emocionalnih reprezentacija i ozbiljnijih posljedica bolesti (značajan utjecaj bolesti na financijsko stanje, život općenito) predviđa više razine depresivnosti pacijenta. Također, dobiveno je kako strategije suočavanja nisu u korelaciji s kvalitetom života, anksioznošću i depresivnošću. Cancer is a life-threatening disease that is often accompanied by intense emotional experiences that affect the psychological and social functioning of the patient, but also his/her loved ones. Intensive emotional reactions occur since the patient has been acquainted to his malignant illness (Gregurek & Braš, 2008). Emotional and psychological reactions are numerous, and those most frequently associated with cancer diagnosis are anxiety and depression (Stanimirović, 2017; Jurić, Jonjić & Milicevic, 2016). However, differences of experiencing and dealing with the disease that may have diverse effects on psychological outcomes are individual.Therefore, the purpose of this research was to examine relationship between the patient's coping strategies, perception of his own illness and his quality of life, anxiety and depression. The study included 84 patients suffering from cancer. The respondents first filled out: The Questionnaire on general respondent data followed by questionnaires: Brief Pain Inventory (BPI, Cleeland & Ryan, 1994), The Illness Perception Questionnaire (IPQ-R, Moss-Morris, Weinman, Petrie & Buick, 2002), Short version of coping inventory (Hudek-Kneţević & Kardum, 1993), Hospital Anxiety and Depression Scale (HADS, Zigmond & Snaith, 1983) and World Health Organisation Quality of Life-Bref (The WHOQOL Group, 1998). The results showed that certain aspects of illness perception are significant predictors of the quality of life, anxiety and depression of oncological patients. Furthermore, results of research established that the perception of greater personal and medical control of disease with less emotional representations anticipates better quality of life. Perception of higher levels of emotional representation predicts higher levels of anxiety, while perception of higher levels of emotional representation and more serious consequences of illness (significant influence of disease on financial condition, life in general) predicts higher levels of depression of the patient. Additional findings included, results of coping strategies are not correlated with quality of life, anxiety and depression.

Izloženost mladih društvenim mrežama kao što je Facebook je svakim danom sve veća. Usporedno s tim, raste i broj istraživanja koja ispituju ulogu Facebooka u ljubavnim odnosima. Privrženost i socioseksualnost su se često mjerile u kontekstu ispitivanja tradicionalne offline ljubomore. U novije vrijeme, sve veći broj istraživača se odlučuje zahvatiti i pojavu ljubomore u kontekstu aktivnosti na društvenim mrežama, odnosno Facebooku, tzv. suvremenu ljubomoru. Glavni cilj ovog istraživanja bio je ispitati razlike u Facebook ljubomori, dimenzijama privrženosti (anksioznost i izbjegavanje) i socioseksualnosti s obzirom na spol i status veze te utvrditi povezanost između istih. Istraživanje je provedeno na uzorku od 226 studenata od čega je 41 student i 185 studentica. Uzorak je podijeljen i s obzirom na trenutni offline status veze od čega 52 samaca/samica, 147 u ozniljnoj vezi s jednom osobom te se 27 su dionika povremeno viđa s jednom ili više osoba. Za potrebe istraživanja primijenjene su tri skale: skala Facebook ljubomore, upitnik strukture veza i revidirani upitnik socioseksualne orijentacije. Većina dosadašnjih svjetskih istraživanja je istaknula kako su žene sklonije od muškaraca Facebook ljubomori što u ovom istraživanju nije utvrđeno. Razlika između muškaraca i žena nije utvrđena ni na dimenzijama privrženosti dok su na skali socioseksualnosti mladići nerestriktivniji u odnosu na djevojke. Samci/samice su ljubomorniji/e od onih koji su u ozbiljnoj vezi s jednom osobom dok ostale razlike u Facebook ljubomori nisu utvrđene. Na dimenzijama privrženosti samci/samice i oni koji se povremeno viđaju s jednom ili više osoba postižu više rezultate od onih koji su u ozbiljnoj vezi s jednom osobom. Razlika između samaca/samica i onih koji se povremeno viđaju s jednom ili više osoba nije utvrđena. Na socioseksualnosti oni koji se povremeno viđaju s jednom ili više osoba postižu najviši rezultat i karakterizira ih nerestriktivnija orijentacija dok oni koji su u ozbiljnoj vezi s jednom osobom postižu najniže rezultate i karakterizira ih restriktivnija orijentacija. Facebook ljubomora je pozitivno povezana s anksioznosti, negativno povezana sa socioseksualnošću dok s izbjegavanjem povezanost nije utvrđena. Socioseksualnost je negativno povezana s izbjegavanjem dok s anksioznosti povezanost nije utvrđena. Ovo područje istraživanja je još uvijek relativno novo što upućuje na potrebu daljnjih teorijskih i primijenjenih istraživanja. Rezultati bi mogli poslužiti terapeutima u radu s klijentima zbog negativnih posljedica Facebook ljubomore. Young people's exposure to social networks such as Facebook is growing everyday. At the same time there is a growing number of studies that examine the role of Facebook in romantic relationships. Attachment and sociosexuality were in previous studies often examined in the context of traditional offline jealousy. Recently, more and more researchers are exploring jealousy in the context of social networks, in this research, Facebook, so called modern jealousy. The main purpose of this research was to examine the differences in Facebook jealousy, dimensions of attachment (anxiety and avoidance) and sociosexuality considering sex and relationship status and to establish the correlation between them. The study was conducted on a sample of 226 participants of which 41 male and 185 female students. Moreover, considering relationship status, on a sample of 226 participants 52 of them were single, 147 were in a committed relationship with one person while 27 participants were occasionally seeing one or more person. For the purposes of this research, three scales were applied: Facebook Jealousy Scale, Relationship Structures (ECR-RS) Questionnaire and Revised Sociosexual Orientation Inventory. Most of the world's researches have revealed that women are more prone to Facebook jealousy than men but difference was not found in this research. Difference between men and women was not established on either of the dimensions of attachment while on the scale of sociosexuality men scored higher scores and were described as sociosexually unrestrictive while women were described as sociosexual restrictive. Single people were more prone to Facebook jealousy than people who are in serious, committed relationship with one person while other differences in Facebook jealousy were not found. Single people and those who are occasionally seeing one or more person scored higher scores on anxiety and avoidance than those who are in committed relationship with one person. Difference between single people and those who occasionally are seeing one or more person was not established. On a scale of sociosexuality, people who are occasionally seeing one or more person scored the highest score and were described as sociosexually unrestrictive. On the other hand, those who are in committed relationship with one person scored the lowest score and were described as sociosexually restrictive. Facebook jealousy was positively correlated with anxiety, negatively correlated with sociosexuality while correlation between Facebook jealousy and aviodance was not found. Sociosexuality was negatively correlated with avoidance while the correlation between sociosexuality and anxiety was not found. Facebook jealousy is area of research which is still relatively new suggesting the need for further theoretical and applied researches. The results could serve to therapists in dealing with clients because of the negative consequences of Facebook jealousy.

Recentna istraživanja anksioznosti i depresivnosti među studentima ukazuju na porast psiholoških problema u toj populaciji. Kako se ti isti problemi mogu negativno odraziti na njihovo akademsko i svakodnevno funkcioniranje, važno je identificirati i istraživati one faktore koji su povezani s problemima sa psihičkim zdravljem. Iz tog razloga, cilj ovog istraživanja bio je ispitati odnos negativnog perfekcionizma, ruminativnog stila mišljenja, netolerancije neizvjesnosti i usredotočene svjesnosti s anksioznošću i depresivnošću kao i doprinos tih konstrukata u objašnjenju simptoma anksioznosti i depresivnosti.Također, cilj je bio ispitati razlikuju li se osobe koje su visoko i nisko na usredotočenoj svjesnosti u razinama negativnog perfekcionizma, netolerancije neizvjesnosti, ruminativnog stila mišljenja, depresivnosti i anksioznosti. U istraživanju je sudjelovalo ukupno 317 studenata iz Republike Hrvatske čija se dob kretala između 18 i 41 godine. U istraživanju je korišten upitnik općih podataka, Ljestvica pozitivnog i negativnog perfekcionizma (PNPS; Terry-Short i sur., 1995), Skala ruminativnog stila mišljenja (RTS; Brinker i Dozois, 2009), Skala netolerancije neizvjesnosti (NN-11; Mihić i sur., 2014), Upitnik usredotočene svjesnosti (MAAS; Brown i Ryan, 2003) i Skala depresivnosti, anksioznosti i stresa (DASS- 21; Lovibond i Lovibond, 1995a). Rezultati su pokazali da postoji pozitivna povezanost anksioznosti s negativnim perfekcionizmom, netolerancijom neizvjesnosti, inhibitornom i prospektivnom anksioznošću i ruminativnim stilom mišljenja, kao i značajna negativna povezanost anksioznosti i usredotočene svjesnosti te da korelacije ostaju značajne i kada se kontrolira doprinos depresivnosti.Također, konstrukti su pokazali isti obrazac povezanosti s depresivnošću, čak i kada se kontrolirao doprinos anksioznosti. Osim toga, rezultati hijerarhijskih regresijskih analiza su pokazali da su netolerancija neizvjesnosti, usredotočena svjesnost i ruminativni stil mišljenja značajni prediktori anksioznosti na način da više razine netolerancije neizvjesnosti i ruminativnog stila mišljenja te niže razine usredotočene svjesnosti predviđaju više razine anksioznosti. Kada je riječ o depresivnosti, rezultati su pokazali da svi izabrani prediktori značajno doprinose objašnjenju varijance depresivnosti, odnosno da više razine negativnog perfekcionizma, netolerancije neizvjesnosti i ruminativnog stila mišljenja te niže razine usredotočene svjesnosti predviđaju više razine depresivnosti kod studenata. Nadalje, dobiveno je kako su kod osoba koje su visoko na usredotočenoj svjesnosti prisutne niže razine negativnog perfekcionizma, netolerancije neizvjesnosti, prospektivne i inhibitorne anksioznosti, ruminativnog stila mišljenja kao i anksioznosti i depresivnosti u usporedbi s osobama koje su nisko na usredotočenoj svjesnosti. Dobiveni rezultati u skladu su s očekivanjima i daju značajan doprinos razumijevanju istraživanih konstrukata na domaćem uzorku, no zbog složenih odnosa među ispitivanim konstruktima, potrebno je dodatno istražiti odnose među njima. Recent studies of anxiety and depression among students indicate there is an increase in psychological problems in that population. Given that those problems can negatively affect their academic and everyday functioning, it is of great importance to identify and study factors related to problems with psychological health. Hence, the aim of this study was to examine the relationship between negative perfectionism, ruminative thought style, intolerance of uncertainty and mindfulness with anxiety and depression as well as their contribution in explaining the symptoms of anxiety and depression. Furthermore, the aim was to examine the differences in negative perfectionism, intolerance of uncertainty, ruminative thought style, depression and anxiety between those who are high and low on mindfulness. The study was conducted on 317 students in the Republic of Croatia whose age ranged from 18 to 41. Scales used in the study were general information questionnaire, Positive and Negative Perfectionism Scale (PNPS; Terry-Short et al., 1995), Ruminative Thought Style Questionnaire – RTS; Brinker & Dozois, 2009), Intolerance of Uncertainty Scale (NN-11; Mihić et al., 2014), Mindful Attention Awareness Scale – MAAS; Brown & Ryan, 2003) and Depression, Anxiety and Stress Scale (DASS- 21; Lovibond & Lovibond, 1995a). The results have shown that there is a positive correlation between anxiety and negative perfectionism, intolerance of uncertainty, inhibitory and prospective anxiety, ruminative thought style as well as negative correlation with mindfulness. The correlation remained significant even after controlling for depression. Likewise, constructs have shown the same pattern of correlations with depression, even after controlling for anxiety. Other than that, the results of hierarchical regression analyses showed that intolerance of uncertainty, mindfulness and ruminative thought style significantly predict anxiety i.e. higher levels of intolerance of uncertainty and ruminative thought style and lower levels of mindfulness predict higher levels of anxiety. When it comes to depression, the results have shown that all selected predictors significantly contribute to the variance of depression i.e. higher levels of negative perfectionism, intolerance of uncertainty and ruminative thought style along with lower levels of mindfulness predict higher levels of depression. Additionally, the results have shown that there are lower levels of negative perfectionism, intolerance of uncertainty, ruminative thought style, anxiety and depression in high mindfulness group compared to low mindfulness group. The results are in accordance with expectations and make a significant contribution to understanding of investigated constructs on Croatian sample but considering the complex relationship between constructs, there is need for further research.

Povezanost očekivanja trudnica o porodu i njihovog stvarnog doživljaja poroda nije dovoljno ispitivana. Ovaj se proces odvija različito kod žena koje se prvi put suočavaju s majčinstvom (prvorotke) u odnosu na žene koje već imaju iskustvo poroda (višerotke). Cilj istraživanja bio je ispitati promjene u razini straha od poroda u trudnoći i mjesec dana nakon poroda kod prvorotki i višerotki ovisno o nekim karakteristikama ličnosti i iskustvu poroda. Punoljetne trudnice (N=205) uključile su se u istraživanje u trećem tromjesečju trudnoće (1. točka mjerenja), od čega je njih 105 (44.8% provorotki) sudjelovalo i mjesec dana nakon poroda (2. točka mjerenja). Sudionice su ispunile upitnik očekivanog, odnosno doživljenog straha od poroda (W-DEQ-A i W-DEQ-B) te su procijenile očekivanu, odnosno doživljenu prosječnu bol tijekom poroda. U obje točke mjerenja ispunile su Upitnik anksioznosti kao stanja i osobine (STAI) i Indeks anksiozne osjetljivosti (ASI). Također su nakon poroda iz medicinske dokumentacije prikupljeni i opstetrički podaci. Rezultati su pokazali da je, sukladno očekivanjima, strah od poroda niži kod višerotki te da strah od poroda opada nakon poroda i kod prvorotki i kod višerotki. Drugim riječima, doživljaj straha od poroda je manji nego što to žene očekuju tijekom trudnoće. Ipak, utvrđena je značajna korelacija između straha od poroda u trudnoći i nakon poroda (r=0, 43, p