Search

Članak je pregled povijesnoga razvoja neurolingvistike. U članku se kronološki prikazuje proučavanje odnosa između jezične sposobnosti i čovjekova živčanoga sustava, počevši od najranijih takvih razmatranja u starome Egiptu i antičkoj Grčkoj. Sve do 19. stoljeća sačuvani izvori uglavnom su svjedočili o pojedinačnim, više ili manje detaljno dokumentiranim učincima oštećenja mozga na jezik i govor. Najznačajniji takvi slučajevi, koji su imali nemali utjecaj na razvoj neurolingvistike i afaziologije, prikazani su u ovome članku. U 19. stoljeću javila su se važna nastojanja da se jeziku i govoru odrede mjesta (da ih se lokalizira) u mozgu, pri čemu su se posebno istaknuli Franz J. Gall, Paul Broca i Carl Wernicke. Dvadeseto stoljeće obilježeno je ubrzanim razvojem teorija i eksperimentalnih metoda za istraživanje odnosa između jezika i živčanoga sustava te uspostavljanjem neurolingvistike u 1960-ima kao interdisciplinarne znanosti koja crpe teoriju i istraživačku metodu iz lingvistike i neuroznanosti., The article deals with the historical development of the field of neurolinguistics. It provides a chronological survey of inquiry into the relationship between the language faculty and the human nervous system, beginning with the first such investigations in ancient Egypt and ancient Greece. Up to the nineteenth century, most records were single case descriptions of the effects of brain lesions on the language faculty, and the most notable of these are presented in this paper. Some influential attempts were made in the nineteenth century to localize the language faculty in the brain, such as those of Franz J. Gall, Paul Broca, and Carl Wernicke. The twentieth century saw an explosion in the number of theories and experimental methods for investigating the relationship between language and the nervous system, along with the birth of neurolinguistics in the strict sense as an interdisciplinary field of scientific inquiry borne from linguistics and neuroscience in the 1960s.