Search

Kardiopulmonalna reanimacija (KPR) predstavlja najvažniji oblik spašavanja pacijenta od strane medicinske sestre/medicinskog tehničara kada govorimo o izvanbolničkom i bolničkom zbrinjavanju pacijenta. Zastoj rada srca i nagli prestanak disanja su dvije stvari koje dovode do potrebe za provođenje KPR. Stoga je bitno da se ponavljaju osnovne metode pružanja prve pomoći, ali isto tako prate nove smjernice vezane uz KPR. Dijagnozu zastoja rada srca potrebno je postaviti brzo, tijekom 10-tak sekundi bez nepotrebnog gubljenja vremena. Nagli prestanak mehaničke aktivnosti srca može se zamjetiti hipoperfuzijom tkiva, gubitkom svijesti i izostankom palpabilnog perifernog pulsa i disanja. Najvažnije je na vrijeme prepoznati iste i raditi na osiguravanju povratka spontane cirkulacije te uspostavljanju perfuzije mozga kao drugog najugroženijeg organa kod srčanog aresta. Upravo kako bi se smanjilo vrijeme od identificiranja srčanog zastoja i početka pravilne KPR presudna je interakcija između dispečera hitne medicinske službe, osobe koje pruža KPR i pravovremene uporabe automatskog vanjskog defibrilatora. Te tri karike lanca za preživljavanje su najbitnije kako bi se efikasno provela KPR. Svaka medicinska sestra i medicinski tehničar su bitni i aktivni članovi zajednice koji u svojoj svakodnevnici rade na zbrinjavanju, ali i spašavanju ljudskih života. Svojim radom i kompetencijama bitna su karika lanca za preživljavanje i upravo stoga je važno kontinuirano obnavljati njihova znanja iz KPR. U okviru rada istražena je razina znanja i stavova studenata Sveučilišta Sjever o KPR s ciljem uvida u postojeću razinu znanja i stavova s mogućnošću razrade za daljne edukacije i istraživanja. Izmjerena razina znanja ovim istraživanjem je manja od očekivanog (

Karcinom debelog crijeva jedan je od najčešćih malignih tumora u svijetu. U Hrvatskoj je na drugom mjestu po pojavnosti u oba spola. Karcinom debelog crijeva ili kolorektalni karcinom zahvaća slijepo crijevo, debelo crijevo i završni dio debelog crijeva. Debelo crijevo spada u završni dio probavnog trakta, a osnovna funkcija mu je pohranjivanje sadržaja iz tankog crijeva te unos elektrolita, vode i masnih kiselina koje se u organizam vraćaju kroz krvotok, a izbacuju kroz završni dio debelog crijeva, odnosno rektum. Faktori rizika za rak debelog crijeva su: prehrana bogata crvenim mesom, genetska predispozicija, životna dob iznad četrdeset godina te postojeće bolesti kao što su Chronova bolest i Ulcerozni kolitis. Tijek karcinoma debelog crijeva razvija se sporije, stoga se simptomi karcinoma teže prepoznaju u početnom stadiju bolesti. Krv u stolici, promjene u stolici, bolovi u trbuhu, grčevi, gubitak apetita i smanjen gubitak tjelesne težine svrstavaju se u glavne simptome navedene bolesti. Liječenje je kirurško uz ostale metode liječenja ( kemoterapija, zračenje). Postavljanjem dijagnoze karcinoma pacijentu je potreba psihička podrška koju će dobiti od strane prvostupnika sestrinstva. Anksioznost, depresivna stanja, nemotiviranost za liječenje i borba za vlastiti život česta su stanja prisutna kod oboljelih. Stoga je od izuzetne važnosti psihička podrška pacijentu, a i samoj obitelji. Colon cancer is one of the most common malignant tumors in the world. This type of cancer is the second in appearance to people of both sexes in Croatia. Colon cancer or colorectal cancer affects the appendix, large intestine and the terminal part of the large intestine. The colon is part of the digestive system and its main function is to receive chyme, the mix of digested food from the small intestine, and further digest it into a firm stool that passes from the body. The colon must reabsorb water and electrolytes to form a stool. There are several risk factors that might increase a person’s chance of developing colorectal polyps or colorectal cancer such as: excessive consumption of red meat, chronic inflammatory diseases of the colon, such as ulcerative colitis and Crohn’s disease, and a personal or family history of colorectal cancer or colorectal polyps. The course of colon cancer develops more slowly, so the symptoms of cancer are more difficult to recognize in the initial stage of the disease. Blood in the stool, changes in the stool, abdominal pain, cramps, loss of appetite and reduced weight loss are classified as the main symptoms of this disease. Treatment is surgical along with other treatment methods (chemotherapy, radiation). The patient, who has been diagnosed with cancer, will need psychological support. This help can be provided to him by a person who has completed her studies in nursing. Anxiety, depressive states, lack of motivation for treatment and struggle for one's own life are common conditions present in patients. Therefore, psychological support for the patient and the family is extremely important.

Cilj ovog rada je dokazati potrebu za standardiziranom edukacijom medicinskih sestara i tehničara za organizaciju rada u operacijskom bloku, ali i prikazati stavove istih o edukaciji. Zbog svoje specifičnosti operacijska dvorana je jedna od najzahtjevnijih radnih mjesta u zdravstvenoj ustanovi gdje se ostvaruje najbolje za zdravstvenu skrb i čovječanstvo. Edukacija operacijskih sestara i tehničara za rad u operacijskoj dvorani do sada je opisana kako se ostvaruje podučavanjem od iskusnijih kolega i kolegica prilikom zapošljavanja na navedeno radno mjesto. Takav način edukacije do danas se ocjenjuje da je jedina opcija koja ima svrhu postizanja samostalnosti i kompetencije medicinskih sestara i tehničara. Ovo presječeno istraživanje trajalo je od 05 / 2022 do 06 / 2022. U istraživanju su sudjelovali 121 operacijska medicinska sestra i tehničar Kliničkog bolničkog centra Zagreb, Kliničke bolnice Dubrava, Opće bolnice Varaždin i Županijske bolnice Čakovec. Sudionici su ispunjavali anketni upitnik elektronskim putem. Rezultati koji su dobiveni istraživanjem prikazuju veliku zastupljenost prvostupnik/ica sestrinstva u operacijskom bloku. Rezultati istraživanja ukazuju na činjenicu da postoji potreba za edukacijom prilikom zapošljavanja za rad u operacijskom bloku. Stoga bi za rad u operacijskom bloku trebalo započeti s uvođenjem kolegija na svim preddiplomskim studijima sestrinstva. Provedeno istraživanje upućuje na potrebu za uvođenjem standardizirane edukacije prilikom zapošljavanja na mjesto operacijske sestre i tehničara. Značajni doprinos navedenog je uvođenje specijalističkog usavršavanja za rad u operacijskom bloku, ali i uvođenje izbornog kolegija na pojedinim preddiplomskim studijima sestrinstva. The aim of this work is to prove the need for standardized training of nurses and technicians for the organization of work in the operating room, but also to present their views on education. Due to its specificity, the operating room is one of the most demanding workplaces in a healthcare facility where the best for healthcare and humanity is achieved. The education of operating room nurses and technicians for work in the operating room has been described so far as being achieved by teaching from more experienced colleagues when hiring for the specified position. To this day, this type of education is considered to be the only option that aims to achieve the independence and competence of nurses and technicians. This truncated research lasted from 05 / 2022 to 06 / 2022. 121 operating room nurses and technicians from Zagreb Clinical Hospital Center, Dubrava Clinical Hospital, Varaždin General Hospital and Čakovec County Hospital participated in the research. The participants filled out the survey questionnaire electronically. The results obtained from the research show a large representation of bachelor's degrees in nursing in the operating room. The research results point to the fact that there is a need for education when hiring to work in the operating room. Therefore, for work in the operating room, the introduction of courses in all undergraduate nursing studies should begin. The conducted research points to the need for the introduction of standardized education when hiring operating nurses and technicians. A significant contribution of the aforementioned is the introduction of specialist training for work in the operating room, but also the introduction of an optional course at certain undergraduate nursing studies.

Debljina (prekomjerna tjelesna težina) i pretilost se prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (SZO) definiraju kao abnormalno ili prekomjerno nakupljanje masti koje može narušiti zdravlje. U novije se vrijeme smatraju globalnim javnozdravstvenim problemom te svojevrsnom pandemijom. Debljina se definira kao stanje kad osoba teži više od onog što se smatra normalnim za njihovu visinu, dob i spol te indeksom tjelesne mase (ITM) između 25 i 29,9. Za pretilost možemo reći da je bolest koja je obilježena prekomjernim taloženjem i skladištenjem masti u tijelu, uz ITM veći od 30. ITM se koristi kao mjerilo kojim se određuje i klasificira prekomjerna tjelesna masa. Glavni je uzrok debljine i pretilosti energetska neravnoteža između unesenih i potrošenih kalorija. Mnogi faktori utječi na pojavu ovih stanja te je etiologija najčešće povezana s genetikom i okolišnim čimbenicima. Prema podatcima SZO, postotak osoba sa debljinom u svijetu je 39%, dok je pretilih osoba 13%. Stopa debljine i pretilosti u Republici Hrvatskoj jedna je od najvećih u zemljama Europske unije. Uz povećanje broja pretilih osoba povećava se i broj pretile djece. Utjecaj prekomjerne težine na organizam ima mnoge negativne posljedice i potencijalni je okidač za mnoge bolesti svih tjelesnih sustava i organa. Životni stil osobe podrazumijeva prehranu, navike vezane uz tjelesnu aktivnost i učinke stresa koji dodatno povećavaju rizik nastanka pretilosti. Glavne zadaće medicinske sestre u zajednici su provođenje prevencije debljine i pretilosti od najranije dobi, educiranje o pravilnoj prehrani, pozitivnim učincima tjelesne aktivnosti, potencijalnim bolestima te promocija zdravlja. Pretilost i debljina liječe se dijetom i tjelesnom aktivnošću, u određenim je slučajevima potrebno kirurško liječenje. Postupni gubitak na tjelesnoj težini, pravilna prehrana te umjerena i redovita tjelesna aktivnost najsigurniji su način za postizanje željene težine. Tijekom izrade rada provedeno je istraživanje s ciljem uvida o učestalosti pretilosti i debljine u zajednici, povezanost s prehrambenim navikama, tjelesnom aktivnosti i načinom života te utjecaj koji imaju na razvoj kroničnih nezaraznih bolesti. Rezultati su pokazali da većina sudionika ima normalnu tjelesnu težinu, iako je u većem djelu svakodnevna prehrana bazirana na namirnicama čija je preporučena konzumacija rjeđa. Tjelesna je aktivnost dovoljno zastupljena u većine sudionika, način života je također zadovoljavajući jer su konzumacija duhanskih proizvoda te alkoholnih pića zastupljene u manjem broju. U velikog dijela sudionika ne postoji oboljenje od kroničnih bolesti. World health organization (WHO) defined overweight and obesity as abnormal or excessive fat accumulation that may impair health. They are considered to be a global public health problem and a modern day pandemic. Overweight is a condition where the person weighs more than what is considered normal for that height, age and sex. A person is considered overweight when their BMI is between 25 and 29,9. Obesity is considered a disease marked by excessive generalized deposition and storage of fat, with a body mass index of over 30. Body mass index is used as a mesure which determines and classifies excess body mass. Main cause of both overweight and obesity is energy imbalance between calories consumed and calories expended. Many factors can cause both conditions, but etiology is most commonly associated with genetics and environmental factors. WHO data shows that 39% of adults in the world are overweight and 13% are obese. The prevalence of overweight and obesity in Croatia is one of the biggest in EU countries. As obesity and overweight increase among adults, they also increase among the children. Excess weight has a lot of negative side effects on the body and can be a potential trigger in disease ocurrance in all body systems and organs. A person's lifestyle implies diet, habits related to physical activities and the effecs of stress, which can increase the risk of obesity. Main roles of community nurse are helping people by preventing obesity since childhood, educating by providing nutritional advice and educating about increasing physical activity, potential diseases and health promotion. Treatment for overweight and obesity are diet and physical activity, but in certain cases the treatment has to be done surgically. Best ways to reach the wanted weight are gradual weight loss, healthy, nutritious diet and regular physical activity. The aim of the included study was to establish the frequency of overweight and obesity in the community based on their relation with diet habits, physical activity, lifestyle and the influence on non-communicable disease development. Results show that most participants have normal body weight, even though most of the food consumed on the daily is among the rarely suggested ones. Physical activity is sufficiently represented in the majority of participants, and the lifestyle choices are satisfactory because the consumption of tobacco products and alcoholic beverages is represented in a smaller number. A large part of the participants does not suffer from any chronic diseases.

Osobe starije dobi čine trećinu pacijenata i korisnika zdravstvene njege. Zbog specifičnih potreba, nemogućnosti ostvarivanja fizičkih i socijalnih kontakata te izolacije, upravo su oni bili najslabija i najranjivija skupina populacije tijekom COVID - 19 pandemije. COVID - 19 pandemija promijenila je svakodnevne rutine starijih ljudi, skrb i podršku koju dobivaju, njihovu sposobnost da ostanu društveno povezani i način na koji ih se doživljava. Suočeni sa nedostatkom fizičkog kontakta s drugim članovima obitelji, prijateljima i kolegama tijekom hospitalizacije bili su izloženi stresu zdravstvenih djelatnika i mogućem nasilju. Shodno tome, provedeno je istraživanje o učestalosti nasilja nad osobama starije dobi u zdravstvenim ustanovama iz perspektive sudionika tijekom COVID - 19 pandemije. Sudionici: U istraživanju je sudjelovalo 120 medicinskih sestara i tehničara Republike Hrvatske; 18,3% osoba muškog spola i 81,7% ženskog spola. Raspon dobi kretao se od 21 do 61 godina, s prosjekom od 34,5 godina. Metode: Istraživanje se provodilo pomoću posebno strukturiranog anonimnog i dobrovoljnog upitnika pod nazivom: „Upitnik o nasilju nad osobama starije životne dobi u zdravstvenim ustanovama iz perspektive medicinskih sestara/tehničara“. Podaci su prikupljeni u periodu od 1. svibnja do 10. Lipnja 2022. Godine. Rezultati: Najveći broj sudionika tijekom svog radnog odnosa vidio je da medicinske sestre/tehničari požuruju osobu starije dobi da pojede obrok što brže (n=75; 62,5%), prilikom provođenja osobne njege pacijenta ne poštuje privatnost pacijenta (ostavlja vrata od sobe otvorena, ne koristi paravan u višekrevetnoj sobi) (n=72; 60%), ne uređuje osobu starije dobi svaki puta nakon inkontinencije urina ili stolice već je pusti da čeka „do prematanja (n=70; 58,3%), ignorira poziv ili zvono osobe starije dobi (n=64; 53,3%), te viče na osobu starije dobi u bijesu ili ljutnji (n=64; 53,3%). Najveći broj sudionika slaže se da uskraćivanje posjeta osobama starije dobi narušava mentalno i psihičko zdravlje osoba starije dobi (n=75; 62,5). Također, najveći broj sudionika navodi da je vidio medicinsku sestru kako potiče ostvarivanje socijalnih kontakata bolesnika i njihovih obitelji tijekom COVID - 19 pandemije organizacijom razgovora sa obitelji kroz prozor (n=95; 79,2%), putem mobilnih uređaja pozivom (n=93; 77,5%) te nešto rjeđe video pozivom (n=90; 75%). Zaključak: Edukacija budućih medicinskih sestara/tehničara o potrebama i pravima osoba starije životne dobi imperativ je u prepoznavanju, kritičkom razmišljanju, suzbijanju i prijavi nasilja sada, ali i tijekom budućih sličnih pandemija. Nasilje češće prepoznaju i preveniraju medicinske sestre/tehničari sa duljim radnim stažem. Uloga medicinske sestre iznimno je važna u prevenciji i prepoznavanju nasilja jer posljednje životno razdoblje čovjeka zaslužuje poštovanje, podršku, empatiju i život bez nasilja. Elderly people make up one-third of the patients and users of healthcare. Because of their specific needs, inability to build physical and social contacts and isolation, precisely they were the weakest and most vulnerable group of the population during the COVID-19 pandemic. The COVID-19 pandemic changed the everyday routines of elderly people, the care and support they get, their ability to stay socially connected and the way people perceive them. Faced with the lack of physical contact with other members of their family, friends and colleagues during hospitalisation they were exposed to the stress of health care workers and possible violence. Accordingly, research was conducted on the frequency of violence against elderly people in healthcare institutions from the perspective of participants during the COVID-19 pandemic. Participants: A number of 120 nurses and technicians in the Republic of Croatia participated in the research; 18,3% of males, and 81,7% of females. The age range was from 21 to 61 years of age, with an average of 34,5 years. Methods: The research was conducted with the help of a specially structured anonymous and voluntary questionnaire with the title: "The questionnaire on the violence towards elderly people in healthcare institutions from the perspective of nurses/technicians". The data was collected in the period from the 1st of May to the 10th of June 2022. Results: The greatest number of participants has seen during their employment that nurses/technicians urge elderly people to eat their meal as fast as they can (n=75; 62,5%), do not respect the privacy of the patients during administering personal care to the patients (leaving the room door open, not using hospital screens in multiple occupancy rooms) (n=72; 60%), do not accommodate elderly people every time after incontinence of the urine or faeces but let them wait until "changing time" (n=70; 58,3%), ignore the call or the ring of elderly people (n=64; 53,3%), and yell on elderly people when they are furious or angry (n=64; 53,3%). The greatest number of participants agree with the fact that denying visits to elderly people has disturbed their mental and physical health (n=75; 62,5%). The greatest number of participants say that they have seen a nurse encouraging social contact of patients and their families during the COVID-19 pandemic by organizing a talk with the family through the window (n=95; 79,2%), using phone calls via mobile phones (n=93; 77,5%) and more rarely by video call (n=90; 75%). Conclusion: The role of the nurse is extremely important in preventing and recognizing violence. The education of future nurses/technicians on the needs and rights of elderly people is imperative in recognizing, critical thinking, repressing and reporting violence now, but also during future similar pandemics. Nurses/technicians with a longer period of employment and a higher level of education recognize and prevent violence more often. People's last period of life deserves respect, support, empathy and life without violence.

Medicinska sestra ima veliku ulogu u zbrinjavanju bolesnika sa srčanim zatajenjem, te uz ostalo obnaša i ulogu edukatora. Edukacija je važan dio u tijeku liječenja same bolesti, i ima utjecaj ne samo na bolesnika već i na njegovu obitelj i bližu okolinu. U području sestrinstva svakodnevno se provode istraživanja na temu zbrinjavanja bolesnika sa srčanim zatajenjem, no još uvijek ima puno prostora za napredak i za istraživanje mnogih područja. U ovom radu provedena je meta-analiza radova na temu skrbi za bolesnike sa srčanim zatajenjem i uključuje radove o istraživanjima na području sestrinstva i zbrinjavanju bolesnika sa srčanim zatajenjem. Cilj je bio provjeriti da li se provode istraživanja iz područja sestrinstva na temu dekompenzacije srca, te u kojoj mjeri i na što se točno odnose. Također istražena je literatura sa temom edukacije bolesnika sa dekompenzacijom srca s obzirom da je to jedna od bitnijih stavki u liječenju i zbrinjavanju bolesnika s dekompenzacijom. Meta - analiza je pokazala da se provodi dosta istraživanja iz područja sestrinstva na temu zbrinjavanja bolesnika sa dekompenzacijom srca, da se iznose problematike u provođenju skrbi za takve bolesnike, ali se ne daju rješenja i prijedlozi za poboljšanja medicinske skrbi za bolesnike. Edukacija je jedan od važnijih segmenata u skrbi za bolesnike s dekompenzacijom srca, te se na tom području provode mnoga istraživanja koja su u teoriji dobro zamišljena, funkcionalna i cijelovita, ali u praksi se slabo ili nikako ne primjenju. The nurse plays a major role in the care of patients with heart failure, and plays the role of an educator. Education is an important part in the treatment of these diseases, and it has an impact not only on the patient, but also on his family and immediate environment. In the field of nursing, research is carried out every day on the topic of caring for patients with heart failure, but there is still a lot of room for progress and for research in many areas. In this paper, a meta-analysis of works on the topic of care for patients with heart failure was carried out and includes works on research in the field of nursing and the care of patients with heart failure. The goal was to check whether research is being conducted in the field of nursing on the topic of heart decompensation, and to what extent and to what exactly it relates. The literature on the topic of education of patients with heart decompensation was also researched, considering that this is one of the important points in the treatment and care of patients with decompensation. The meta-analysis showed that there is a lot of research in the field of nursing on the topic of caring for patients with heart decompensation, that problems in providing care for such patients are presented, but no solutions and suggestions are given for improving medical care for patients. Education is one of the most important segments in the care of patients with heart decompensation, and many researches are carried out in this area, which are well-conceived, functional and comprehensive in theory, but are poorly or not at all applied in practice.

Multidisciplinarni pristup odgojitelja, zdravstvenog voditelja i roditelja djece ima veliki utjecaj na razvoj zdravih životnih navika u najranijoj životnoj dobi. Pravilna prehrana ključna je za zdravi fizički razvoj svakog djeteta, a time i psihički razvoj. Odgojitelji i pedagoški rad u predškolskim ustanovama predstavljaju temelj za razvoj zdravih stilova života i razvoj pozitivnih navika. Zdravstveni voditelj, sukladno smjernicama energetskih preporuka za određenu dob djeteta, sastavlja mjesečni jelovnik. U okviru rada opisano je istraživanje provedeno u predškolskoj, odgojno obrazovnoj, ustanovi Dječji vrtić „Varaždin“ koja broji 8 vrtića na različitim lokacijama u gradu Varaždinu. Sudionici istraživanja su bili roditelji i odgojitelji koji su dobrovoljno i anonimno ispunili anketni upitnik izrađen za potrebe ovog istraživanja. Istraživanjem je pokazano da odgojitelji i roditelji smatraju da kultura prezentiranja hrane utječe na prehrambene navike djece, odnosno da je to jedan od načina na koji se također može utjecati na zdrave prehrambene navike. U drugoj fazi istraživanja cilj je dokazati utjecaj kontinuirane tjelesne aktivnosti na pretilost djece predškolske dobi. Istraživanje je obuhvatilo uzorak od 53 ispitanika u aktivnoj skupini te 53 ispitanika u pasivnoj skupini, u dobi od 5 do 7 godina. U aktivnoj skupini se provodila strukturirana tjelovježba kroz period od 5 mjeseci. Prije i nakon tog vremenskog razdoblja obavljeno je antropometrijsko mjerenje. Istraživanjem nije dokazana značajna razlika u BMI prije i nakon strukturirane tjelovježbe. Edukacija o zdravoj prehrani, važnosti tjelesne aktivnosti te same brige za zdravlje uvelike može pomoći odgojiteljima, djeci i njihovim roditeljima da brinu o zdravlju, uče djecu dobrim navikama i stječu pozitivne navike što znatno može utjecati na njihovu budućnost. A multidisciplinary approach adopted by early childhood teachers, health coordinators and parents exerts great impact on the development of healthy lifestyle habits from the earliest age. Proper nutrition is essential for the healthy physical and, accordingly, psychological development of every child. Early childhood teachers and pedagogical principles in institutions of early childhood education and care act as a foundation for the development of healthy lifestyle and good habits. A health coordinator’s duties include preparing a monthly menu in accordance with recommended energy intake guidelines for certain age. The paper presents the research carried out in the institution of early childhood education “Varaždin”, consisting of 8 kindergartens in different locations across the city of Varaždin. The participants included parents and early childhood teachers who voluntarily and anonymously completed the questionnaire designed specifically for the research. The research showed that early childhood teachers and parents believed that the manner of food presentation influenced eating habits in children and might, therefore, also influence the development of healthy eating habits. The second phase of the research aimed to establish the impact of continuous physical activity on obesity in preschool children. The research was based on a sample of 53 respondents in the active and 53 respondents in the passive group, aged 5 to 7 years old. The active group participated in structured exercise over a period of 5 months. Anthropometric measurements were taken before and after the observed period. The research did not demonstrate a significant difference in BMI before and after participating in structured exercise. Continuous learning about the importance of healthy diet, physical activity and promoting health in general would greatly assist early childhood teachers, children and their parents, not only to exercise better care of health, but to teach and help children develop healthy and useful habits that might significantly affect their future.

CILJ ISTRAŽIVANJA: Utvrditi stopu amputacija kod bolesnika oboljelih od šećerne bolesti, utvrditi demografske karakteristike bolesnika s amputacijom, te prikazati ulogu medicinske sestre u prevenciji i liječenju, te zdravstvenoj skrbi bolesnika s dijabetičkim stopalom. VRSTA STUDIJE: Retrospektivna presječna studija ISPITANICI I METODE: Istraživanje je provedeno kod bolesnika sa dijagnozom šećerne bolesti ovisne o inzulinu i šećerne bolesti neovisne o inzulinu, koji su hospitalizirani u Općoj bolnici Zadar kroz razdoblje od 1. siječnja - 31. prosinca 2020.godine. Istraživanje uključuje 90 bolesnika, 65 muškaraca i 25 žena. Za kategorizaciju podataka korištene su relativne i apsolutne frekvencije. REZULTATI: Istraživanjem su obuhvaćeni bolesnici različitih dobnih skupina (45-93 godine). Prosječna dob bolesnika kod oba spola je 72 godine. Većina bolesnika je hospitalizirana kao hitni prijem, a nekolicina redovnim prijemom. Od ukupnog broja bolesnika, 41 bolesnik ima dijagnozu šećerne bolesti ovisne o inzulinu dok je broj bolesnika sa šećernom bolesti neovisnoj o inzulinu nešto veći. Najviše je napravljeno amputacija prsta na nozi sa metatarzalnom kosti (30), zatim amputacija iznad razine koljena (21), te amputacija prsta na nozi (19). Zatim slijede amputacije noge ispod razine koljena (12) i najmanje zatupljena mediotarzalna amputacija (2). ZAKLJUČAK: Broj oboljelih i danas raste što predstavlja veliki teret za zdravstveni sustav. Utvrđeno je da bolesnici koji razumiju svoju bolest imaju više motivacije za pridržavanje zdravstvenih uputa sa kojima na kraju sprječavaju nastanak komplikacija, dijabetičkog stopala, invalidnosti pa i smrti. Edukacija zasigurno pridonosi boljem ishodu bolesnika, zato je neophodno da medicinske sestre budu educirane. Tako će moći na vrijeme prepoznati bolesnike s rizikom nastanka dijabetičkog stopala i prevenirati moguće amputacije u budućnosti. RESEARCH OBJECTIVE: To establishthe rate ofa mputationin patients with diabetes and to their analyze demographic characteristics, and show the role thet nurses have in prevention, treatment and health care of patients with diabetic foot. TYPE OF STUDY: A retrospective research study SUBJECTS AND METHODS:The research was conducted in patients with insulin-dependent and non-insulin-dependent diabetes, who were hospitalized in Zadar General Hospital from January 1 to December 31, 2020. There were 90 patients included, 65 men and 25 women. Relative and absolute frequencies are used to categorize the obtained data. RESULTS: The age range was from 45 to 93 years, and the average age for both sexes was 72 years. Most of the patients were hospitalized by emergency admission, and a few by regular admission. Further, 41 patients had insulin-dependent diabetes, while the number of patients with non-insulin-dependent diabetes was slightly higher. The most frequent type of amputation was:toe with the metatarsal bone (30), followed by amputation above the knee level (21), and amputation of the toe (19). This is followed by leg amputations below the knee level (12) and the least mediotarsal amputation (2). CONCLUSIVE REMARKS: The number of diabetic patients is still growing today, which is a huge burden on the healthcare system. It has been established that patients who understand their disease have more motivation to adhere to health instructions, which prevent complications, diabetic foot, disability and even death. Education contributes to better patient outcome, so it is important for nurses to be educated about diabetes so that they can recognize patients at risk of developing diabetic foot in time and prevent possible amputations in the future.

Novorođenče je dijete od dana rođenja do 28. dana nakon rođenja. Babinje je razdoblje prilagodbe majke na tjelesne i psihičke promjene nakon poroda. Zdravstvena skrb i priprema za babinje započinje u trudnoći i nastavlja se nakon otpusta iz rodilišta. Patronažna sestra posjećuje babinjaču između prvog i drugog dana nakon otpusta iz rodilišta Cilj ovog preglednog rada je prikazati zdravstvenu njegu novorođenčeta i babinjače. Zdravstvena njega novorođenčeta uključuje procjenu novorođenčeta od glave do pete, pregled vitalnih funkcija, reflekasa, sna, njegu pupčanog bataljka, kupanje i presvlačenje novorođenčeta. Procjena stanja babinjače sastoji se od tjelesne i psihosocijalne procjene. Uz fizikalni pregled dojki, praćenje lohija, vitalnih funkcija ključna je edukacija o dojenju, komplikacijama dojenja, prehrani, tjelesnoj aktivnosti, odmoru, menstruaciji, seksualnim odnosima i psihičkim poteškoćama u babinju. Cilj je pružiti najviši stupanj kvalitete zdravstvene njege, kako bi omogućili optimalan rast i razvoj novorođenčeta, bolji oporavak babinjače, te prilagodbu na novu ulogu majke. Newborn is a child from a day of birth to 28th day after birth. Postpartum is time of mothers adjustment to physical and psychological changes after birth. Health care for postpartum begins in pregnancy and it continues after hospital discharge. Health visitor visits mother between first and second day after hospital discharge. The aim of this review is to show health care of newborn and mother. Newborn health care includes newborn estimate from head to heel, vital functions, reflexes, sleep, belly button care, bathing and changing clothes. Condition assessment of mother includes physical and psychological assessment. Along with physical breast examination, lochia, vital functions key is education about breast feeding, breast feeding complications, diet, physical activity, rest, menstruation, sexual relations and psychological problems in postpartum. The goal is to give the highest stage of health care quality to enable newborn optimal growth and development, better recovery and adjustment to new role of mother.

Rođenje djeteta predstavlja jedan od najvažnijih i najsretnijih događaja u životu žene i obitelji. Od poroda na dalje prisutan je niz emocija kod žena, od neizmjerne sreće pa sve do tuge, nesigurnosti, uplašenosti i niza drugih. Sve ove promjene zajedno nose određen rizik za nastanak postporođajnih psihičkih promjena. Jedna od najčešćih, ali najblažih poteškoća je postporođajna tuga ili „baby blues“ kojeg karakteriziraju blagi simptomi te je važna kontinuirana podrška okoline. Ukoliko se ovo stanje zanemari simptomi se mogu pogoršati te se često očituju kao postporođajna depresija ili anksiozni poremećaj koji se manifestira velikim strahom za dijete, tjeskobom, nemirom, nesanicom i nizom drugih. Najteže, ali i najrjeđe stanje je postporođajna psihoza kod koje postoji opasnost za majku i dijete te zahtjeva nadzor i hospitalizaciju. U prevenciji i liječenju psihičkih poteškoća/poremećaja važnu ulogu ima patronažna sestra, partner i sama obitelj rodilje. Zadatak patronažne sestre je educirati žene o postporođajnim promjenama/poteškoćama te kod rodilje na vrijeme uočiti promjene. Bitna je komunikacija kojom se stvara odnos povjerenja između rodilja i patronažne sestre. Tijekom izrade rada provedeno je istraživanje s ciljem utvrđivanja učestalosti pojave psihičkih promjena/poteškoća za vrijeme babinja, koji od njih je najčešći te koji osjećaji su se najčešće javljali kod babinjača. U istraživanju su sudjelovale ukupno 232 sudionice koje su imale minimalno jedan porod. Prema dobivenim rezultatima više od polovice sudionica razvile su neku od psihičkih promjena/poteškoća. Najučestalija promjena/poteškoća koja se javila kod majki za vrijeme babinja je „baby blues“, odnosno postporođajna tuga. Njih 65 (28%) razvilo je postporođajnu tugu, kod 27 žena (11,6%) razvio se anksiozni poremećaj, postporođajnu depresiju razvilo je 25 žena (10,8%), a 8 (3,4%) njih patilo je od postporođajne psihoze. Najviše majki, njih 73 (31,5%) osjećale su nesigurnost nakon poroda, dok je osjećaj sreće ipak zauzeo drugo mjesto, odnosno 63 (27,2%) sudionice su se osjećale sretno. Child birth is one of the most important and happy events in a woman’s and family’s life. From child birth, there are a number of emotions in women, ranging from immense happiness to sadness, insecurity, complacency and a number of others. All these changes together carry a certain risk of post-partum mental alterations. One of the most common but mild difficulties is a post-partum or baby blues, characterised by mild symptoms, and continued support for the environment is important. Neglecting this condition may worsen the symptoms and often manifest themselves as a post-natal depression or anxiety disorder that manifests itself with great fear for the child, anxiety, unrest, insomnia and a number of others. The most difficult, but also the least common, situation is post-particular psychosis, which poses a risk to the mother and the child and requires supervision and hospitalisation. The patronage sister, partner and family of mothers themselves play an important role in the prevention and treatment of mental disorders/defeats. The task of a patronage sister is to educate women on post-particular changes/difficulties and to detect changes in the maternity spectacle in good time. Communication that creates a relationship of trust between the maternal and the patronage is essential. During the design of the work, a study was carried out to determine the incidence of mental changes/difficulties during the bathing period, which is the most common one and which feelings most frequently occurred with babyists. A total of 232 participants, with at least one birth, participated in the survey. According to the results, more than half of the participants have developed some of the psychological changes/difficulties. The most common change/difficulty experienced by mothers during baby is ‘baby blues’, a post-partum sad. 65 (28 %) developed post-trial sorghum, 27 women (11.6 %) developed anxiety disorder, 25 women (10.8 %) developed post-retrospective depression and 8 (3.4 %) suffered from post-natal psychosis. The highest number of mothers, 73 (31.5 %) experienced uncertainty after child birth, while the feeling of happiness was the second place, with 63 (27.2 %) feeling happy.

Diabetes mellitus je kronična nezarazna bolest sa čestim akutnim i kroničnim komplikacijama. U svijetu vlada masovna epidemija oboljelih od dijabetesa ali i onih kod kojih bolest još nije dijagnosticirana. U svijetu, prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije od dijabetesa boluje nešto više od pola milijarde ljudi. Dijabetes je bolest koja se ne može izliječiti već se pravilnim i odgovornim ponašanjem može postići da oboljela osoba ne stekne teške komplikacije bolesti. Svakim neodgovornim ponašanjem oboljela osoba stavlja samu sebe u rizik od invaliditeta i smrti. Zdravstveni djelatnici se često susreću sa pacijentima oboljelima od dijabetesa i stoga imaju vrlo važnu ulogu u prenošenju informacija i novih saznanja oko dijabetesa. Jedna od zadaća medicinske sestre je biti edukator na svim razinama zdravstvene zaštite. Njezina zadaća je educirati stanovništvo na primarnoj, sekundarnoj i tercijarnoj razini zdravstvene zaštite. Cilj istraživanja provedenog na populaciji Varaždinske županije bio je uvidjeti koliko su građani upoznati sa prevencijom, nastankom i liječenjem šećerne bolesti. Istraživanje je provedeno putem online anketnog upitnika na koji je odgovorilo 182 ispitanika Varaždinske županije. U provedenome istraživanju sudjelovalo je najviše ispitanika u dobi od 18-25 godina (63%). Analizom postavljenih pitanja, vidljivo je da je većina ispitanika točno odgovorilo na postavljena pitanja. Zaključak ovog istraživanja je da ispitani uzorak populacije Varaždinske županije zna kako se dijabetes prevenira, kako nastaje i kako se u konačnici liječi. Medicinska sestra ima ključnu ulogu u prevenciji dijabetesa, liječenju, praćenju, edukaciji i podršci osobama s dijabetesom, kao i njihovim obiteljima. Diabetes mellitus is a chronic non-infectious disease with frequent acute and chronic complications. In the world, there is a massive epidemic of people suffering from diabetes, as well as those in whom the disease has not yet been diagnosed. In the world, according to data from the World Health Organization, a little more than half a billion people suffer from diabetes. Diabetes is a disease that cannot be cured, but with proper and responsible behavior it can be achieved that the affected person does not develop severe complications of the disease. With any irresponsible behavior, the affected person puts himself at risk of disability and death. Health professionals often meet patients with diabetes and therefore have a very important role in transmitting information and new knowledge about diabetes. One of the duties of a nurse is to be an educator at all levels of health care. Its task is to educate the population at health care's primary, secondary, and tertiary levels. The goal of the research conducted population of Varaždin County was to see how familiar the citizens are with the prevention, occurrence, and treatment of diabetes. The research was conducted through an online questionnaire to which 182 respondents from Varaždin County answered. The majority of respondents aged 18-25 (63%) took part in the research. Analyzing the questions, it is evident that most respondents answered the questions correctly. This research concludes that the examined sample of the Varaždin County population knows how diabetes is prevented, how it occurs, and how it is ultimately treated. Nurses play a key role in diabetes prevention, treatment, monitoring, education, and support for people with diabetes, as well as their families.

Kronično bubrežno zatajenje (KBZ) proces je trajnog i ireverzibilnog oštećenja bubrežnog tkiva u kojem postupno i polagano dolazi do slabljenja bubrežne funkcije i u konačnici zatajenja bubrega. Najčešći uzrok zatajenja bubrega su povišeni krvni tlak i šećerna bolest. Vrste liječenja posljednje faze kroničnog bubrežnog zatajenja su hemodijaliza (HD), danas sve dostupnija i sve više korištenija je peritonejska dijaliza (PD) te u konačnici transplantacija bubrega (TB). Hemodijaliza je medicinsko tehnički postupak putem kojeg se kod bolesnika iz krvi uklanjaju elektroliti koji odstupaju od „normalnih“ vrijednosti npr. kalij i voda, razradni produkti metabolizma, toksine te se za vrijeme istog tog vremena nadoknađuju supstance koje su u manjku kod bolesnika, na primjer bikarbonati. Peritonejska dijaliza (PD) je medicinsko tehnički postupak čišćenja krvi od štetnih produkata i viška vode putem potrbušnice koja je prirodna membrana u tijelu čovjeka/bolesnika. Peritonejsku dijalizu bolesnik nakon edukacije i usvojenog znanja provodi kod kuće sam ili uz pomoć educiranog člana obitelji. Prednosti peritonejske dijalize u odnosu na hemodijalizu su jednostavnost provedbe, dulje očuvanje bubrežne funkcije, radna sposobnost bolesnika, niži troškovi za zdravstveni sustav. Cilj peritonejske dijalize je da iskusna medicinska sestra prenese vlastito znanje i iskustvo bolesniku te muna taj način omogući što bezbrižniji, dug i kvalitetan život na peritonejskoj dijalizi, dokle god mu se ne pruži mogućnost transplantacije bubrega. Cilj rada je analizirati dostupnu literaturu koja se bavi nefrološkim bolesnicima, hemodijalizom, peritonejskom dijalizom, zdravstvenom njegom bolesnika i ulogom medicinskog osoblja te produbiti postojeće i steći novo znanje o navedenoj temi. Prilikom izrade završnog rada korišteni su sekundarni izvori podataka kao što su razne knjige, publikacije, članci i relevantni Internetski izvori. Budući da je ovaj rad baziran na teorijskoj podlozi, korištene su osnovne metode istraživanja: metoda sinteze, deskriptivna metoda, empirijska metoda, metoda kompilacije i metoda analize.

Oplodnjom jajne stanice u razdoblju ovulacije dolazi do trudnoće. Trudnoća traje 280 dana računajući od prvog dana zadnjeg menstrualnog ciklusa. Prvih 8 tjedana nakon oplodnje plod se naziva embrij što znači ''iznutra rastuće'', nakon tog perioda ga nazivamo fetus. Važan organ u trudnoći je posteljica koja fetusu osigurava zaštitu, prehranu, hormonalnu regulaciju te izmjenu plinova sve do poroda. Trudnoća je podijeljena u tri stadija koja se nazivaju tromjesečja. Za vrijeme trajanja trudnoće važno je kvalitetno fizički i psihički pripremiti trudnicu za porod i babinje. Psihičkom pripremom trudnice za porod smanjuje se osjećaj straha, anksioznost, pojava boli pri porodu te se povećava kvalitetnija suradnja trudnice s osobljem u rađaoni. Fizička priprema rodilje obuhvaća prijem u rađaonu i sve potrebne postupke do završetka porođaja. Trudovi označavaju početak porođaja, a porođaj čine 4 porođajna doba. Prvo porođajno doba započinje pripravnim trudovima, drugo doba se naziva i doba izgona ili istiskivanja, treće porođajno doba započinje porođajem djeteta i završava porodom placente, četvrto porođajno doba započinje porodom posteljice, a označava prijelaz od porođaja ka puerperiju ili babinju. Edukacija trudnica ima za cilj ukloniti i umanjiti strahove koje trudnice osjećaju u ovom periodu. Patronažne sestre kao dio zdravstvenog tima imaju zadatak promicati i očuvati zdravlje obitelji, zajednice i pojedinca te prilikom posjeta educirati trudnicu o promjenama u trudnoći i babinju, pratiti visokorizične trudnice, a nakon povratka iz rodilišta patronažna sestra skrbi za babinjačui novorođenče. U edukaciji i pripremi trudnice za porod i babinje sudjeluju i primalje te medicinske sestre u rodilištu. Kvalitetna psihička i fizička priprema trudnice omogućuje da trudnica bez tjeskobe i straha bude spremna za sami čin poroda. Babinje koje slijedi nakon poroda i traje 6 tjedana predstavlja važan period za majku i novorođenče u kojem je važna podrška medicinske sestre koja svojim savjetima i pomoći omogućava što bolju prilagodbu majke i novorođenčeta na novonastalo razdoblje. Fertilization of the egg cell during ovulation leads to pregnancy. Pregnancy lasts 280 days from the first day of the last menstrual cycle. The first 8 weeks after fertilization, the fetus is called the embryo, which means "growing from the inside", after that period we call it the fetus. Important organ inpregnancy is the placenta, which provides the fetus with protection, nutrition, hormonal regulation and gas exchange until birth. Pregnancy is divided into three stages called trimesters. During pregnancy, it is important to prepare a pregnant woman physically and mentally for childbirth and midwifery. The mental preparation of the pregnant woman for childbirth reduces the feeling of fear, anxiety, the appearance of pain during childbirth and increases the quality of cooperation of the pregnant woman with the staff in the delivery room. The physical preparation of the mother includes the admission to the delivery room and all the necessary procedures until the end of the birth. Contractions marks the beginning of childbirth which consists of 4 childbirth periods. The first period of childbirth begins with preparatory labor, the second period is also called the period of expulsion or pushing, the third period of childbirth begins with the birth of a child and ends with the birth of the placenta,the fourth period of childbirth begins with the birth of the placenta, and marks the transition from childbirth to puerperium or midwifery. The education of pregnant women aims to remove and reduce the fears that pregnant women feel duringt his period. Patronage nurses as part of the health team have the task of promoting and preserving the health of the family, community and individual and during the visit to educate the pregnant woman about changes in pregnancy and midwifery, monitor high-risk pregnant women. After returning from the maternity ward patronage nurse takes care of the baby and the mother. Midwives and nurses at the maternity hospital also participate in the education and preparation of pregnant women for childbirth. Quality mental and physical preparation of the pregnant womanen ables the pregnant woman to be ready for the act of childbirth without anxiety and fear. Midwifery that follows after childbirth and lasts 6 weeks is an important period for mother an dnewbornin which the support of a nurse is important, who with her advice and help allows the mother and newborn to better adapt to the new period.

Srce je mišićni organ veličine šake smješten u prednjem dijelu prsnog koša između pluća i ošita. Srce je šuplji organ podijeljen pregradom ili septumom, na lijevu i desnu polovicu. Obje se sastoje od manje šupljine: pretklijetke i veće: klijetke. Glavni dio srca je jaki mišić- miokard, koji je s unutrašnje strane obložen finom vezivnom opnom-endokardom, a s vanjske strane, također, finom opnom-epikard. Cijelo srce se smjestilo u čvrstu opnu- perikard, koja ga štiti od svih oštećenja izvana i omogućuje srcu normalan rad. Kardiovaskularni sustav čini krvna mreža arterija i vena koja kuži u zatvorenom sustavu po cijelom organizmu. Cirkulacija krvi od desne klijetke kroz pluća do lijeve klijetke naziva se mali krvotok, a cirkuliranje krvi od lijevog srca kroz cijeli organizam do desnog srca naziva se veliki krvotok. Rad srca regulira autonomni živčani sustav, simpatikus i parasimpatikus, a u srcu postoji njegov vlastiti provodni sustav; to je niz specijaliziranih vlakna koje imaju sposobnost stvaranja i provođenja električnih impulsa kroz srce pritom izazivajući kontrakcije pretkljetki i kljetki. Zahvaljujući ovom složenom mehanizmu rada srca i drugim čimbenicima, srce u zdravom čovjeku bez zastoja i savršeno pravilno pumpa krv kroz krvotok. No, samo jedan simptom dovoljan je da upozori na problem, a to je bol, on je najvažniji simptom kod težih srčanih bolesti, a posebno kod infarkta miokarda. Infarkt miokarda nastaje kao posljedica djelomičnog ili potpunog prekida protoka krvi kroz koronarne arterije ili njezine ogranake. Nastaje naglo i akutno je stanje zbog tromba koji začepi lumen koronarne arterije ili njezinih grana, no postoje i drugi uzroci začepljenja koronarnih arterija i infarkta miokarda. Zbrinjavanje pacijenta s infarktom miokarda provodi se u jedinicama intenzivnog liječenja, gdje je pacijent na stalnom monitoringu vitalnih funkcija, posebno je važan monitoring EKG-a, da bi na vrijeme uočili aritmije koje su česte komplikacije infarkta miokarda. U jedinicama intenzivnog liječenja stalno je prisutan sestrinski i liječnički tim koji je spreman u svakom trenutku reagirati u slučaju pogoršanja stanja bolesnika ili u slučaju aritmije. U ovom radu više riječi će biti o liječenju infarkta miokarda koji može biti simptomatski uz mirovanje, streptokinazom, alteplazom, koronarografija sa postavljanjem stentova te kirurško liječenje sa postavljanjem baypasa. Kod pacijenata koji su preboljeli infarkt miokarda bitna je edukacija i edukacija o promjeni njihovih životnih navika, kao i promjena načina života nakon izlaska iz bolnice. The heart is a hollow muscular organ located in the front of the chest between the lungs and the shield, the size of a fist. The heart is divided by a septum or septum, into left and right halves. Both consist of a smaller cavity: the atrium and a larger one: the ventricle. The main part of the heart is a strong muscle - the myocardium, which is lined on the inside with a fine connective membrane-endocardium, and on the outside, also with a fine membrane-epicardium. The whole heart is housed in a solid membrane - the pericardium, which protects it from all external damage and allows the heart to work normally. The cardiovascular system is made up of the blood network of arteries and veins that coalesce in a closed system throughout the body. The circulation of blood from the right ventricle through the lungs to the left ventricle is called the small bloodstream, and the circulation of blood from the left heart through the whole organism to the right heart is called the large bloodstream. The work of the heart is regulated by the autonomic nervous system, the sympathetic and parasympathetic, and in the heart there is its own conducting system; it is a series of specialized fibers that have the ability to generate and conduct electrical impulses through the heart while causing contractions of the atria and cells. Thanks to this complex mechanism of heart function and other factors, the heart in a healthy person pumps blood through the bloodstream without stopping and perfectly properly. But just one symptom is enough to warn of the problem, and that is pain, it is the most important symptom in severe heart disease, and especially in myocardial infarction. Myocardial infarction occurs as a result of complete interruption of blood flow through the coronary artery or its branch. It occurs suddenly and is an acute condition due to a thrombus that clogs the lumen of the coronary artery or its branches, but there are other causes of coronary artery blockage and myocardial infarction. Care of patients with myocardial infarction is carried out in intensive care units, where the patient is constantly monitored for vital functions, ECG monitoring is especially important, in order to detect arrhythmias that are common complications of myocardial infarction. In the intensive care units, a nursing and medical team is constantly present, ready to respond at any time in case of deterioration of the patient's condition or in case of arrhythmia. In this thesis, more will be said about the treatment of myocardial infarction, which can be symptomatic with rest, streptokinase, alteplase, coronary angiography with stent placement surgical treatment with bypass placement. In patients who have suffered a myocardial infarction, it is important to be educated and educated about changing their life habits, as well as changing their lifestyle after leaving the hospital.

Motivacija je jedna od najvažnijih psiholoških komponenti obrazovanja. Temeljno obrazovanje medicinskih sestara u Republici Hrvatskoj čini strukovno srednjoškolsko obrazovanje u trajanju od pet godina, a nakon toga postoji i mogućnost daljnjeg obrazovanja na svim akademskim razinama. Cilj ovog rada je prikazati sociodemografske, radne i akademske karakteristike medicinskih sestara koje paralelno rade i studiraju, ispitati namjere po završetku studija, interes prema daljnjem nastavku akademskog obrazovanja, te utvrditi kojom vrstom motivacije je usmjeravano ponašanje medicinskih sestara u tijeku njihovog studiranja. Istraživanje je provedeno online putem ispunjavanjem anonimnog anketnog upitnika koji je posebno konstruiran za potrebe ovog istraživanja, a sastoji se od dva dijela. Pitanja u prvom dijelu upitnika odnose se na sociodemografske, radne i akademske karakteristike, namjere sudionika po završetku studija i ispitivanje interesa prema daljnjem akademskom obrazovanju. Drugi dio upitnika standardizirani je upitnik „Academic Motivation Scale“. U istraživanju je sudjelovalo 312 medicinskih sestara koje paralelno uz rad pohađaju i neki od studijskih programa. Provedenim istraživanjem utvrđeno je kako medicinske sestre ne poznaju dobne granice kada je u pitanju akademsko obrazovanje, te da u velikoj mjeri pokazuju interes za nastavak formalnog obrazovanja po završetku trenutnog studiranja. Osim daljnjeg obrazovanja, 35,9% medicinskih sestara izjasnilo se da planira i promijeniti radno mjesto, a 5,77% medicinskih sestara planira napustiti RH. Na ljestvici motivacije za obrazovanje najviši rezultati postignuti su u području identifikacijske regulacije, a slijedi intrinzična motivacija prema znanju. Rezultati ukazuju na to da medicinske sestre uz rad i studiraju jer je to prvenstveno dio njihovog (profesionalnog) identiteta, te žele steći nova znanja. Istraživanjem je utvrđeno i da medicinske sestre koje studiraju na diplomskim studijima pokazuju višu razinu motivacije u odnosu na medicinske sestre koje studiraju na preddiplomskim studijima. Medicinske sestre prepoznale su važnost znanstvenog i istraživačkog rada, a svjesne su i kako bi specijalističkim usavršavanjem mogle doprinijeti postizanju kvalitetnijih ishoda zdravstvene skrbi. Rezultati motivacije za akademsko obrazovanje pokazuju da su medicinske sestre u tijeku svog studiranja najvećom mjerom usmjeravane autonomnim vrstama motivacije. Sestrinstvo je specifična profesija kada je u pitanju obrazovanje, a kontinuirana edukacija jedan je od glavnih preduvjeta za održavanje i unaprjeđenje kvalitete zdravstvene njege. Motivation is one of the most important psychological components of education. The basic education of nurses in the Republic of Croatia consists of vocational secondary education lasting five years, after which there is the possibility of further education at all academic levels. The aim of this paper is to present the demographic, work and academic characteristics of nurses who work and study in parallel, to examine intentions after graduation, interest in further academic education, and to determine the type of motivation of nurses' behavior during their studies. The research was conducted online by filling in an anonymous survey questionnaire that was specially constructed for the purposes of this research and consists of two parts. The questions in the first part of the questionnaire refer to the demographic, work and academic characteristics, the intentions of the respondents upon completion of their studies and the examination of their interest in further academic education. The second part of the questionnaire is the standardized Academic Motivation Scale. The research involved 312 nurses who attend some of the study programs in parallel with their work. The research found that nurses do not know the age limits when it comes to academic education, and that they largely show interest in continuing formal education after completing their current studies. In addition to further education, 35.9% of nurses stated that they plan to change jobs, and 5.77% of nurses plan to leave the Republic of Croatia. On the scale of academic motivation the highest results were achieved in the field of identification regulation, followed by intrinsic motivation towards knowledge. The results indicate that nurses work and study because it is primarily part of their (professional) identity and they want to acquire new knowledge. The research also found that nurses studying in graduate studies show a higher level of motivation compared to nurses studying in undergraduate studies. Nurses have recognized the importance of scientific and research work, and they are aware of how they could contribute to achieving better health care outcomes through specialist training. The results of academic motivation show that nurses are mostly guided by autonomous types of motivation. Nursing is a specific profession when it comes to education, and continuing education is one of the main prerequisites for maintaining and improving the quality of health care.

Hitna su stanja sva stanja koja ugrožavaju život djece i odraslih i kao takva mogu biti opasna po život. Kroz život svi ljudi, pa tako i odgojitelji, reagiraju instinktivno, što u većini slučajeva ne mora značiti i ispravno. Cilj: Ispitati razinu znanja odgojitelja o postupcima u hitnim stanjima u dječjoj dobi te poboljšati već postojana znanja o njima. Metode i materijali: Istraživanje je provedeno u suradnji s dječjim vrtićem čiji će odgojitelji sudjelovati u istraživanju. Istraživanje je provedeno na način da su odgojitelji prvo ispunili inicijalni upitnik, potom je provedena edukacija (predavanje o hitnim stanjima u dječjoj dobi koju je provela K. Huber Dobranović u suradnji s mentorom Mladenom Jašićem) nakon koje su odgojitelji ponovno ispunili isti upitnik. Rezultati prije i poslije edukacije ispitani su statističkim metodama. U anketnome upitniku sudjelovalo je trideset i osam odgojitelja, a sudjelovanje je bilo dobrovoljno i anonimno. Metoda istraživanja je bila popunjavanje anketnog upitnika dva puta odnosno prije i poslije predavanja kako bi se usporedili odgovori te na taj način potvrdili ili opovrgnuli postavljenu hipotezu. Postupci zasljepljivanja ne postoje. Podatci su prikazani grafovima i tablično. Rezultati: Rezultati u ovom istraživanju pokazali su da su odgojitelji dobro educirani, ali prema statističkom prikazu vidljivo je da je provedena edukacija imala pozitivan učinak na znanje odgojitelja Emergency conditions are all states that endanger the lives of children and adults and as such can be life-threatening. Throughout life, all people, including educators, react instinctively, which in most cases does not necessarily mean properly. Objective: To examine the level of educators' knowledge of the procedures for urgent conditions in childhood and improve their existing knowledge. Methods and Materials: The research was conducted in cooperation with a kindergarten whose educators participated in the research. The research was conducted in such a way that educators first fulfilled an initial questionnaire, followed by education (a lecture on urgent conditions in childhood conducted by K. Huber Dobranović in cooperation with her mentor Mladen Jašić) after which the educators once again fulfilled the questionnaire. The results before and after the education were tested by statistical methods. Thirty-eight educators participated in the questionnaire, and participation was voluntary and anonymous. The research method was to fill out the survey questionnaire twice, that is before and after the lecture, to compare the answers and thus confirm or deny the hypothesis. Blinding (dazzling) procedures were not used. The Data is displayed by graphs and tabular. Results: The results in this research have shown that educators have been well educated, but according to the statistical representation, it is apparent that education has had a positive impact on the knowledge of the educator

Učestalo se govori o važnosti prehrane u trudnoći i uspoređuje zdravlje naspram bolesti, a naročito vezano uz brigu o zdravom potomstvu. Trudnoća je posebno stanje u ženinom životu, koje pruža ugodu, ali i zahtijeva uravnoteženu adekvatnu prehranu zbog utjecaja na fiziologiju i ishod trudnoće. Trudnoću je važno planirati i pripremiti tijelo žene, te svjesno utjecati na čimbenike kao što su pravilna i uravnotežena prehrana, tjelesna aktivnost primjerena zdravstvenom stanju trudnice te usvajanje zdravih životnih navika. Za izradu rada provedeno je istraživanje putem anketnog upitnika sastavljenog od 28 pitanja, te postavljenog na društvenoj mreži Facebook. Cilj istraživanja bio je ispitati trudnice i rodilje o educiranosti o važnosti prehrane u trudnoći, kakav je bio njihov način ishrane i prehrambene navike, prirastu tjelesne mase, komplikacijama, tjelesnoj aktivnosti, o korištenju dodataka prehrani, prehrani nakon poroda, te njihovom mišljenju o važnosti prehrane tijekom trudnoće i nakon poroda kao i potrebi edukacije o navedenoj temi. U istraživanju je sudjelovalo ukupno 224 sudionice. Rezultati pokazuju da je 76,3% trudnica/rodilja bilo educirano o važnosti pravilne prehrane tijekom trudnoće, većinom putem interneta/društvenih mreža (58,2%), te tijekom školovanja (51,4%). Sudionice su konzumirale standardnu prehranu njih 65,2%, većina sudionica je konzumirala tri obroka i dva međuobroka (67%), a kao napitak najviše im je odgovarala prirodna izvorska voda (47,3%). Prirast tjelesne mase tijekom trudnoće od 11–16 kilograma navelo je 47,8% sudionica, bez komplikacija tijekom trudnoće bilo je 42,4% sudionica. Svakodnevnu tjelesnu aktivnost imalo je njih 25,4%, a nije bilo aktivno 23,7% sudionica. Od oblika tjelesnih aktivnosti većinom su koristile hodanje (86,6%). Dodatke prehrani koristilo je 73,7% trudnica. Pozitivno mišljenje o važnosti pravilne prehrane za razvoj ploda, te sprečavanja komplikacija u trudnoći ima 60,7% sudionica, a njih 45,1% smatra da se pravilno hranilo. Pravilnom prehranom po porodu i tijekom dojenja nastavilo je 38,4% sudionica. Za potrebu održavanja posebne edukacije o pravilnoj prehrani tijekom trudnoće izjasnilo se njih 63,8%.

Šećerna bolest, odnosno dijabetes mellitus nastaje zbog poremećaja metabolizma koji dovodi do stanja hiperglikemije, odnosno povećane koncentracije glukoze u krvi. Bolest je velik javnozdravstveni problem, a broj oboljelih raste iz godine u godinu. Do razvoja dijabetesa može doći u bilo kojoj dobi pa zbog toga i dječja dob nije izuzetak. Republika Hrvatska nalazi se u grupi zemalja s visokim rizikom za nastanak šećerne bolesti tip 1. Glavni „krivac“ za razvoj bolesti je gušterača, žlijezda koja izlučuje hormon inzulin. Inzulin se veže na površinu stanica i na taj način omogućuje ulazak glukoze u iste kako bi stanice mogle ispravno funkcionirati. Uz prisutnost specifičnih znakova, kako bi bili sigurni da je riječ o dijabetesu važno je učiniti i neke dijagnostičke pretrage. Obzirom da je bolest često prisutna u djece, njezina prezentacija i utjecaj na svakodnevno funkcioniranje su različiti te je ponekad potrebna i pomoć psihologa. Nakon postavljene dijagnoze kreće se s liječenjem koje se temelji na davanju inzulina, redovitoj samokontroli, pravilnoj prehrani i adekvatnoj tjelesnoj aktivnosti. Zahvaljujući novim tehnologijama život s dijabetesom puno je lakši. Inzulinske pumpe sadrže mogućnosti kako bi stimulirale fiziološko lučenje inzulina i time olakšale život djeci i roditeljima, dok naprave za kontinuirano praćenje glukoze tzv. CGM uređaji u svakom trenutku omogućuju prikaz trenutne razine glikemije. Pravilna prehrana i tjelesna aktivnost također imaju važnu ulogu kako bi bolest bila dobro kontrolirana i time spriječen razvoj komplikacija. Važan dio od samog saznanja da je riječ o dijabetesu pa sve kroz proces liječenja je edukacija, kako pacijenta tako i obitelji. Važnu ulogu u tom procesu ima medicinska sestra koja mora posjedovati određene kompetencije i znanja da bi se uspostavilo povjerenje i najbolja moguća kontrola bolesti. Diabetes mellitus arises due to a metabolic disorder that leads to a state known as hyperglycemia, an increased concentration of glucose in the blood. It is a major public health problem, and the number of newly diagnosed patients is growing every year. Diabetes can occur at any age, childhood being no exception. The Republic of Croatia is in the group of countries with a high risk of developing type 1 diabetes. The main „culprit“ for the development of the disease is the pancreas, a gland that secretes the hormone insulin. Insulin binds to the cell surface and thus allows glucose to enter the cells enabling their proper function. In addition to observed symptoms, it is important to make diagnostic testing to insure that person has diabetes. Given that the disease is often present in children, it’s manifestation and impact on daily functioning are different (than in adults) and sometimes a help of a psychologist is required. After diagnosis, a treatment based on insulin administration, regular self-monitoring, proper diet and adequate physical activity is prescribed. With the help of new technologies, living with diabetes is much easier. Insulin pump enables stimulation of the physiological secretion of insulin and makes life easier for children and parents; while devices for continuous glucose monitoring, the commonly named CGM devices allow, at any moment, knowledge of the current glycaemic level. Proper diet and physical activity also play an important role in keeping the disease under control, preventing further progression of the diabetes or any related complications. Therefore, it is important to educate patient and his family about the diabetes mellitus from the first diagnosis. Major role in the disease treatment has a nurse, who must possess certain competencies and knowledge in order to establish trustworthy patient-nurse relationship together with best possible disease control.

Tuberkuloza je poznata kao najveći uzročnik mortaliteta u svijetu te kao bolest koja je pratila čovječanstvo kroz cijelu njegovu povijest. Njena razorna priroda i sistemsko djelovanje mijenjala je tok povijesti. Tuberkulozu uzrokuje Mycobacterium tuberculosis, koji se prenosi kapljičnim putem te u većini slučajeva zahvaća pluća i ostale respiratorne organe. Rizični čimbenici za povećanom mogućnošću zaraze i razvojem tuberkuloze su: zaraza HIV-om, mlađa životna dob, boravak sa zaraženom osobom, socioekonomski faktori poput siromaštva. Identifikacijski simptom tuberkuloze jest kronični produktivni ili neproduktivni kašalj. Dijagnoza se postavlja temeljem osobne anamneze, fizikalnog pregleda, mikrobiološke analize sputuma, radiografskim mjerenjima te tuberkulinskim testom. Terapija mora biti temeljena na više lijekova, obzirom da monoterapija često dovodi do razvitka rezistentnosti bacila. Medicinska sestra/tehničar ima kontinuiranu ulogu putem edukacije i pravilnog provođenja terapijskih ili dijagnostičkih postupaka podići razinu svjesnosti opće populacije oko tuberkuloze, ali i ostalih pandemijskih karakteristika zaraznih bolesti. U diplomskom radu prikazat će se povijesni tijek tuberkuloze, njen utjecaj na čovječanstvo, rizični čimbenici koji pridonose razvoju zaraze tuberkulozom. Ujedno će se opisati dijagnostika bolesti, klinička slika, patogeneza, simptomi, liječenje, prevencija i uloga medicinske sestre u zdravstvenoj skrbi za bolesnika koji boluje od tuberkuloze. U sklopu ovog rada prikazani su i rezultati presječnog istraživanja o znanju opće populacije o tuberkulozi. Istraživanje je provedeno s ciljem određivanja razine znanja opće populacije o tuberkulozi, kako bi se identificirale stavke na koje je potrebno usmjeriti javnozdravstveni fokus u vidu dodatne reformirane edukacije. Tuberculosis is known as the deadliest pathogen in the world, with the highest mortality rate, which as a disease has followed humanity throughout its entire history. The destructive nature of the disease and systemic influence have oftentimes changed the course of history. Tuberculosis is caused by Mycobacterium tuberculosis, which is tranfered via air droplets, and in most cases causes damage to the lungs and other respiratory organs. Risk factors which contribute to the infection and development of tuberculosis are: HIV infection, younger age, proximity from the infected case, socioeconomic factors such as poverty or employment. One key symptom of tuberculosis is chronic cough, which can and doesn't need to be productive. Diagnosis is places upon receiving the patients' personal data, conducting a general examination, microbiological sputum analysis, radiographic measurements and tuberculine skin test. Therapy has to include at least two antibiotics, since monotherapy of tuberculosis often leads to the bacillus developing a resistance to a singular antibiotic. A nurse has a unique, continued role to, through education and the proper installment of therapeutical and diagnostic procedures, raise general awareness concerning tuberculosis, but also other pandemic characteristic of other infectious diseases. In this thesis there will be a summary on the historical course of the disease, it's effect on humanity, risk factors, diagnostics, pathogenesis, symptoms, therapy, prevention and the role of a nurse in the care for a patient suffering from tuberculosis. The results of the cross-sectional study will be published in the scope of this thesis. The study was conducted with the prime goal of ascertaining the level of knowledge among the general population, to properly identify the areas which require the attention of public health officials and the general population.

Infekcije povezane sa zdravstvenom skrbi veliki su problem u cijelome svijetu, 5-10% hospitaliziranih pacijenata dobije takvu infekciju tijekom liječenja u zdravstvenoj ustanovi. Svjetska zdravstvena organizacija je prepoznala taj problem te pristupila izradi smjernica za higijenu ruku u zdravstvenim ustanovama. Smjernice se odnose na zdravstvene i nezdravstvene djelatnike te obuhvaćaju preporuke o indikacijama za higijenu ruku, tehnici higijene ruku, kirurško pranje ruku, odabir sredstva za higijenu ruku, ulogu zdravstvene ustanove i edukaciju. Kada govorimo o higijeni ruku tada se pridržavamo koncepta „Mojih pet trenutaka za higijenu ruku“. Sam pojam higijene ruku odnosi se na postupak dekontaminacije odnosno pranja ruku ili alkoholnog utrljavanja s ciljem smanjenja ili potpunog uklanjanja mikroorganizama. Pranje ruku smatra se najvažnijom, najjeftinijom i najekonomičnijom metodom u prevenciji bolničkih infekcija. Nesuradljivost u higijeni ruku je složen problem koji uključuje elemente poput manjka znanja i manjak motivacije o važnosti higijene ruku. Pravilnim provođenjem higijene ruku i edukacijom doprinijet ćemo smanjenju broja infekcija povezanih sa zdravstvenom skrbi te podići svijest zdravstvenih i nezdravstvenih djelatnika, prihvaćanjem metoda, indikacija i sredstava za higijenu ruku te povećanje suradljivosti u higijeni ruku prilikom skrbi za pacijenta. Cilj ovog rada je prikazati koliko zdravstveni djelatnici znaju o higijeni ruku, koliko je bitno pravilno provođenje higijene ruku te smatraju li da je higijena ruku bitna u sprječavanju bolničkih infekcija. Metoda korištena prilikom izrade ovog diplomskog rada je strukturirani anketni upitnik koje je ispunilo zdravstveno osoblje Opće bolnice Karlovac. Sudjelovalo je 100 ispitanika, a istraživanje je bilo provedeno u periodu od 01.05.2021. do 31.05.2021. godine. Podaci koji su dobiveni istraživanjem mogu doprinijeti boljem znanju, informiranosti i edukaciji u prevenciji nastanka bolničkih infekcija te provođenju pravilne higijene ruku. Zaključak je da je potrebno svesti bolničke infekcije na minimum općim i specifićnim mjerama, edukacijom osoblja, pacijenata i posjetioca, provođenjem pravilne higijene ruku te pridržavanjem rada prema protokolima i smjernicama Svjetske zdravstvene organizacije. Healthcare-associated infections are a major problem worldwide, with 5-10% of hospitalized patients getting such an infection during treatment at a health facility. The World Health Organization has recognized this problem and has begun to develop guidelines for hand hygiene in health care facilites. The guidelines apply to health and non-health professionals and include recommendations on indications of hand hygiene, hand hygiene techniques, surgical hand washing, selection of hand hygiene products, the role of the health facility and education. When we talk about hygiene, then we adhere to the concept of „My five moments for hand hygiene“. The very concept of hand hygiene refers to the process of decontamination or hand washing or alcohol rubbing with the aim of reducing or completely removing microorganisms. Hand washing is considered to be the most important, cheapest and most economical method in the prevention of nosocomial infections. Non-cooperation on hand hygiene is a complex problem that includes elements such as lack of knowledge and lack of motivation about the importance of hand hygiene. Proper implementation of hand hygiene and education will contribute to reducing the number of infections related to health care and raise awareness of health and non-health professionals, by accepting methods, indications, and means fot hand hygiene and increase cooperation in hand hygiene in patient care. The aim of this thesis is to show how much health professionals know about hand hygiene, how important it is to properly implement hand hygiene or whether hand hygiene is considered important in preventing nosocomial infections. The method used in the preparation of this thesis is a structured questionnaire completed by the medical staff of the General Hospital Karlovac. 100 respondents participated, and the research was conducted in the period from 01.05.2021.-31.05.2021. The data obtained from the research can contribute to better knowledge, information and education in the prevention of nosocomial infections and the implementation of proper hand hygiene. The concluson is that it is necessary to reduce nosocomial infections to a minimum by general and specific measures, education of stuff, patients and visitors, implementation of proper hand hygiene and adherence to work according to the protocols and guidelines of the World Health Organization.

U zdravstvenoj njezi u kući se primjenjuju lijekovi koje, prema pacijentovom stanju i potrebama, ordinira liječnik. Djelatnici zdravstvene njege u kući su obavezni upravljati lijekovima samo kada je to jasno dokumentirano u planu njege. Primjenu ordinirane terapije vrši medicinsko osoblje koje je zaposleno u djelatnosti zdravstvene njege u kući. Ponekad primjenu ordinirane terapije moţe obavljati i pacijent samostalno ili neki član obitelji, ali ih se treba educirati o primjeni terapije kako bi se lijek primjenio na ispravan način i kako bi njegova djelotvornost bila na najvišoj razini. Upravljanje lijekovima u zdravstvenoj njezi u kući je proces visokog rizika i sklonosti pogreškama gdje medicinske sestre imaju vaţnu ulogu u očuvanju sigurnosti bolesnika. U cilju stvaranja sigurne zdravstvene zaštite, medicinske sestre trebaju prepoznati izazove s kojima se suočavaju u procesu davanja lijekova, razumjeti čimbenike koji dovode do grešaka, identificiranje grešaka i sustavno ih rješavati kako bi se spriječila njihova buduća pojava. Kao članovi zdravstvenog tima, medicinske sestre igraju ključnu ulogu u sigurnosti primjene terapije. Taj posao uključuje pripremu lijeka, izračunavanje ispravne doze, davanje lijekova bolesniku te praćenje njihovih učinaka ili nuspojava. Medicinske sestre trebaju steći potrebne kompetencije u smislu znanja i vještina kako bi profesionalno, pravno i etički djelovale vezano za skladištenje, pripremu, primjenu lijekova i njihovo sigurno odlaganje. Nakon što je steknu odgovarajuće teorijsko obrazovanje i praktičnu obuku, medicinske sestre su ovlaštene za davanje lijekova bolesniku. Stoga moraju prepoznati izazove s kojima se suočavaju u upravljanju lijekovima od pripreme do primjene i praćenja povezanih nuspojava te imaju svoju ključnu ulogu u sprječavanju pogrešaka koje se mogu dogoditi prilikom primjene i uzimanja lijekova. In home health care, medications are used which, according to the patient's condition and needs, are prescribed by a doctor. Home health care workers are required to administer medications only when clearly documented in the care plan. The application of prescribed therapy is performed by medical staff employed in the field of home health care. Sometimes the prescribed therapy can be performed by the patient alone or by a family member, but they need to be educated about the application of the therapy so that the drug is administered correctly and so that its effectiveness is at the highest level. Managing home health care medications is a high-risk, error-prone process where nurses play an important role in maintaining patient safety. In order to create safe health care, nurses need to recognize the challenges they face in the process of administering medications, understand the factors that lead to errors, identify errors, and address them systematically to prevent their future occurrence. As members of the healthcare team, nurses play a key role in the safety of therapy. This job involves preparing the medication, calculating the correct dose, giving the medication to the patient, and monitoring their effects or side effects. Nurses need to acquire the necessary competencies in terms of knowledge and skills in order to act professionally, legally and ethically in relation to the storage, preparation, administration of medicines and their safe disposal. Once they have acquired appropriate theoretical education and practical training, nurses are authorized to administer medication to the patient. Therefore, they must recognize the challenges they face in drug management from preparation to administration and monitoring of associated side effects and have a key role to play in preventing errors that may occur when administering and taking medications.

Bubrezi predstavljaju vitalne organe čovjeka čija je zadaća osim stvaranja mokraće, regulacija kiselosti, eliminacija otpadnih produkata iz tijela te izlučivanje hormona. Kronična bubrežna bolest stanje je koje ometa rad bubrega te samim time i njihovu funkciju što naposlijetku dovodi do njihova zatajenja. Kronično zatajenje bubrega stanje je koje obilježava nepopravljivo oštećenje funkcije bubrega koje zahtjeva specifičnu terapiju poput transplantacije bubrega, hemodijalize te peritonejske dijalize. Peritonejska dijaliza obuhvaća metodu čija je zadaća nadomjestiti bubrežnu funkciju, a temelji se na prijenosu tvari i vode putem membrane peritoneuma koja dijeli dva prostora ispunjena tekućinom. Iako predstavlja kvalitetnu i ekonomički povoljnu metodu liječenja još uvijek nije dovoljno zastupljena. Glavna uloga peritonejske dijalize je uklanjanje štetnih produkata iz krvi. Dvije su osnovne vrste peritonejske dijalize, a obuhvaćaju kontinuiranu ambulantnu peritonejsku dijalizu te automatiziranu peritonejsku dijalizu. Kako bi se tijekom liječenja izbjegle moguće komplikacije od iznimne je važnosti kvalitetna edukacija bolesnika koju provodi visokoeducirana medicinska sestra/tehničar. Edukaciju je potrebno započeti što ranije kako bi se bolesnika što kvalitetnije pripremilo te kako bi se postigli željeni rezultati. Da bi se izbjegle komplikacije poput straha i depresije potrebna je stalna motivacija i nadzor bolesnika. Osim psihičke pripreme i edukacije sestra obavlja i fizičku pripremu bolesnika za postavljanje katetera te kasnije provodi njegu katetera i educira bolesnika o rukovanju s kateterom. Obzirom da je njega bolesnika na peritonejskoj dijalizi zahtjevna, potrebno je poticati bolesnika na suradljivost te također educirati članove obitelji kako bi i oni bili uključeni u skrb za bolesnika te kako bi se očuvala kvaliteta života. Cilj ovog rada bio je opisati peritonejsku dijalizu te uzroke koji dovode do liječenja, važnost medicinske sestre/tehničara u provođenju peritonejske dijalize, koja je njihova uloga u zbrinjavanju bolesnika, svrha edukacije te prikaz planova zdravstvene njege bolesnika na peritonejskoj dijalizi. Kidneys are vital organs whose task, in addition to creating urine, is acidity regulation, elimination of waste products from the body and hormone secretion. Chronic kidney disease is a condition that interferes with kidney function which ultimately leads to their failure. Chronic renal failure is a condition characterized by irreversible impairment of renal function that requires specific therapy such as kidney transplantation, hemodialysis or peritoneal dialysis. Peritoneal dialysis is a method whose task is to replace renal function, and is based on the transfer of substances and water across the peritoneal membrane that divides two fluid-filled spaces. Although it represents quality and cost-effective method of treatment, it is still not sufficiently represented. The main role of peritoneal dialysis is to remove harmful products from the blood. There are two basic types of peritoneal dialysis, and they include continuous ambulatory peritoneal dialysis and automated peritoneal dialysis. In order to avoid possible complications during treatment, quality patient education by a highly educated nurse / technician is extremely important. Education needs to start as soon as possible in order to prepare patients and to achieve best results. To avoid complications such as fear and depression, constant motivation and supervision of the patient is required. In addition to mental preparation and education, nurses also perform physical preparation of the patient for catheter placement, and later does catheter care and educates the patient on catheter handling. Since peritoneal dialysis care is demanding, it is necessary to encourage the patient to cooperate and also to educate family members so that they are involved in patient care and to preserve the quality of life. The aim of this study was to describe peritoneal dialysis and causes that lead to treatment, the importance of nurses / technicians in conducting peritoneal dialysis, what is their role in patient care, the purpose of education and presentation of health care plans for patients on peritoneal dialysis.

Dojenje je prirodan, stoljećima poznat proces. Majke su tisućama godina dojile svoju djecu i svojim mlijekom pružale sve ono što im je potrebno za pravilan rast i razvoj. Majčino mlijeko je lako probavljivo, prevenira alergije, štiti od infekcija te je njegov biokemijski sastav prilagođen potrebama djeteta. Osim navedenog, važno je naglasiti da je majčino mlijeko idealne temperature, lako dostupno i besplatno. Trenutačno živimo u vremenu u kojem se dojenje manje prakticira te je potrebno kontinuirano promovirati dojenje i majke uvjeravati u važnost dojenja. Upravo iz tog razloga provode se mnoga istraživanja, tečajevi te se osnivaju grupe podrške dojenju. Iako je dojenje prirodan proces, ne prolazi od početka uvijek idealno te majke nailaze na mnoge poteškoće i komplikacije. Majci je potrebna edukacija, podrška, ohrabrenje i poticanje. Majka bi trebala biti uporna i voditi se pozitivnim učincima dojenja na zdravlje svoga djeteta, kao i pozitivnim učincima na sebe. Osim mnogih pozitivnih učinaka na fizičko zdravlje i majke i djeteta, dojenje je osobito važno za razvoj emocionalnog odnosa majke i djeteta. Dojenje se može definirati kao iznimno vrijedan psihofizički doživljaj koji pozitivno utječe na psihičku stabilnost majke i djeteta. U sklopu rada provedeno je istraživanje o percepciji populacije o važnosti dojenja. Cilj istraživanja bio je saznati mišljenje populacije o važnosti dojenja. Rezultati su pokazali da ukupno 1131 (88,3%) sudionika ima pozitivan stav o dojenju te iskazuje želju da se njihovo dijete doji. Od ukupnog broja sudionika, 1099 (85,7%) ističe da se u njihovoj okolini podržava dojenje. Većina sudionika, njih 1135 (88,5%) smatra da je dojenje važno za pravilan rast i razvoj djeteta. Najveći udio sudionika, njih 1154 (90%) smatra da je majčino mlijeko najbolja hrana za dijete, a 359 (28%) sudionika ne smatra dojenje zahtjevnim činom.

Pravilna prehrana i tjelesna aktivnost važni su čimbenici utjecaja na rast i razvoj djece. Hrana se sastoji od mikronutrijenata i makronutrijenata koji su nužni za normalno funkcioniranje organizma, oni donose energiju organizmu te su ključni za održavanje zdravlja. Kako dijete od rane dobi usvaja znanja o zdravoj prehrani, nužan je preduvjet da roditelji, kao i ostali koji sudjeluju u odgoju i edukaciji djece posjeduju adekvatna znanja o važnosti prehrane. Pravilna prehrana djeteta utječe na održavanje pažnje i koncentracije, regulaciju tjelesne težine tijekom rasta i razvoja, smanjuje se rizik obolijevanja od kardiovaskularnih bolesti u kasnijoj životnoj dobi, ali i pretilosti do koje može doći već u mladosti. Najbolji način pravilne prehrane i omjera šest osnovnih namirnica (žitarice, voće, povrće, mlijeko i mliječni proizvodi, meso, riba i jaja, orašasti plodovi te posljednja skupina masti i ulja) jest pridržavanje pravila piramide pravilne prehrane prvi puta donesene od strane Sjedinjenih Američkih Država 1992. godine te je kroz godine doživjela neke preinake, posljednju, 2005. godine. Medicinska sestra ima izrazito važnu ulogu u edukaciji obitelji (roditelja i djece) o pravilnoj i balansiranoj prehrani koja sadrži manje masti i ulja, a više voća, povrća i žitarica. Tijekom izrade završnog rada provedeno je istraživanje, a cilj je bio istražiti prehrambene navike školske djece te ih usporediti sa standardima prehrane. Istraživanje je provedeno online putem Google obrasca u razdoblju od 08. ožujka 2021. do 20. travnja 2021. godine te je bilo anonimno i dobrovoljno. U istraživanju je sudjelovalo 322 sudionika pretežito dobne skupine između 20 i 40 godina (97,5%) i ženskog spola (98,14%). Rezultati su pokazali da većina djece (60%) ima svih pet obroka u danu te se pridržavaju smjernica pravilne prehrane, no unos vode, te voća i povrća je puno manji od očekivanog. Većina sudionika (50%) je upoznata s piramidom pravilne prehrane te je primjenjuju u svojoj obitelji, no 94% sudionika smatra kako bi se prehrana njihove djece mogla unaprijediti. Proper nutrition and physical activity are important factors influencing the growth and development of children. Food consists of micronutrients and macronutrients that are necessary for the normal functioning of the body, they bring energy to the body and are key to maintaining health. As a child acquires knowledge about healthy nutrition from an early age, it is a necessary prerequisite that parents, as well as others involved in the education of children, have adequate knowledge about the importance of nutrition. Proper nutrition of the child affects attention and concentration, regulates body weight during growth and development, reduces the risk of cardiovascular disease in later life, but also obesity that can occur in youth. The best way to eat right and the ratio of the six basic foods (grains, fruits, vegetables, milk and dairy products, meat, fish and eggs, nuts, and the last group of fats and oils) is to follow the rules of the nutrition pyramid first enacted by the United States in 1992 and over the years has undergone some modifications, the last, in 2005. The nurse has an important role in educating families (parents and children) about a proper and balanced diet that contains less fat and oil and more fruits, vegetables, and grains. The aim of the research was to investigate the eating habits of school children and compare results with dietary standards. The survey was conducted online via the Google form between March 8, 2021, and April 20, 2021, and was anonymous and voluntary. The study involved 322 participants, mostly in the age group between 20 and 40 years (97.5%) and female (98.14%). The results have shown that most children (60%) have all five meals per day and adhere to the guidelines of proper nutrition, but the intake of water and fruits, and vegetables is much lower than expected. The majority of participants (50%) are familiar with the pyramid of proper nutrition and apply it in their family, but 94% of participants believe that the nutrition of their children could be improved.

Svjedoci smo svakodnevnih novih spoznaja u medicini, no za neke probleme još uvijek teško nalazimo rješenje. Jedan od problema o kojem se u zadnje vrijeme sve glasnije, premda još uvijek nedovoljno, govori je otpornost bakterija na antibiotike. Posljednjih desetljeća pojačani su napori u poboljšanju svjesnosti o tom problemu, kako u laika tako i u medicinskih profesionalaca. U radu su prikazani rezultati ankete o znanju i stavovima medicinskih sestara/tehničara o antibioticima i antibiotskoj rezistenciji. U istraživanju su sudjelovali medicinske sestre/tehničari svih profila i mjesta zaposlenja, kao i studenti preddiplomskog studija sestrinstva. Anketa je obuhvatila 544 sudionika. Uz demografske podatke prikupljeni su podaci u stavovima i znanju o antibiotskoj rezistenciji, antibioticima u okolišu, o akcijama promocije svjesnosti o antibioticima, higijeni ruku, prilikama za uporabu znanja u svakodnevnom radu te motivaciji za uporabu znanja. Dobiveni rezultati uspoređeni su sa rezultatima sličnog istraživanja koje je provedeno među medicinskim djelatnicima Europske unije 2019. godine. Usporedivost je osigurana korištenjem standardiziranog upitnika. Cilj istraživanja je identificiranje znanja i stavova medicinskih sestara/tehničara i studenata sestrinstva o antibioticima i otpornosti na antibiotike, istražiti utjecaje odabranih parametara na njih, i usporedba rezultata s europskim prosjekom. Prema rezultatima ankete, na objektivno znanje o antibioticima i antibiotskoj rezistenciji najveći utjecaj ima stupanj obrazovanja. Obrazac motivacije u usporedbi s europskim prosjekom specifičan je zbog hrvatskog zdravstvenog sustava, gdje je medicinskim sestrama/tehničarima dana razmjerno mala važnost. Mada su na nekim poljima po znanju sudionici ankete daleko ispred europskog prosjeka, u cijelosti uzeti rezultati pokazuju da tek najobrazovanije medicinske sestre/tehničari dostižu europski prosjek znanja. Rezultati ankete podudaraju se s podacima iz literature, koji ukazuju na potrebu uvođenja praktično primjenjivih znanja u školske kurikulume te učestale tematske kratke tečajeve trajnog usavršavanja. We are witnessing new knowledge in medicine on a daily basis, but it is still difficult to find a solution to some problems. One of the problems that has been getting increased attention is the resistance of bacteria to antibiotics. In recent decades, efforts have been intensified to raise awareness of this problem, both among lay people and among medical professionals. This paper presents the results of a survey on the knowledge and attitudes of nurses / technicians about antibiotics and antibiotic resistance. The research involved nurses / technicians of all profiles and places of employment, as well as undergraduate students of nursing. The survey included 544 participants. In addition to demographics, data was collected on attitudes and knowledge about antibiotic resistance, antibiotics in the environment, actions promoting antibiotic awareness, hand hygiene, opportunities to use knowledge in everyday work and motivation to use knowledge. The obtained results were compared with the results of a similar survey conducted among medical professionals of the European Union in 2019. Comparability was ensured using a standardized questionnaire. The aim of the research was to identify the knowledge and attitudes of nurses / technicians and nursing students about antibiotics and antibiotic resistance, to investigate the effects of selected parameters on them, and to compare the results with the European average. According to results of the survey, degree of education has the greatest impact on objective knowledge about antibiotics and antibiotic resistance. The pattern of motivation compared to the European average is specific due to the Croatian health system, where nurses / technicians are given relatively little importance. Although in some fields the knowledge of the survey participants is far ahead of the European average, the overall results show that only the most educated nurses / technicians can compare with the European average. The results of the survey coincide with data from prior literature, which indicate the need to introduce practically applicable knowledge in school curricula and frequent thematic short continuing education courses.

Karcinom jajnika spada u zloćudne maligne bolesti koje su sve češće prisutne u suvremenom svijetu, te na taj način postaje veliki javnozdravstveni problem. Liječenje karcinoma jajnika uključuje edukaciju pacijentice, hormonsku terapiju, kemoterapiju,te naposlijetku i kirurški zahvat - klasičan ili laparoskopski. Oporavak nakon operacije jajnika ovisi o samom stadiju bolesti, uloženom trudu u preoperativnu edukaciju i pripremu za sam zahvat, zavisi o vrsti i tehnici operativnog zahvata, te o postoperativnoj edukaciji i postupcima zdravstvene njege. Najvažnije je prepoznati bolest u njenom samom začetku i na taj način povećati uvjete za boljim ishodom, što omogućuje bolje uvjete liječenja i lakši postoperativni tijek.Uloga svih članova tima od neizmjerne je važnosti za postizanje uspjeha kod oporavka pacijentica. Medicinska sestra kao edukator iz područja zdravstvene njege, može svojim znanjem i vještinama pozitivno utjecati na prihvaćanje i ishod bolesti. Medicinska sestra svojim postupcima iz područja zdravstvene njege treba pripremiti pacijenticu na novi način života nakon karcinoma jajnika. Razvojem suvremene medicine smanjio se broj invazivnih tehnika operacija, te se na taj način ubrzao postoperativni oporavak pacijentica i smanjio broj dana boravka na odjelu. Dolazi do brže mobilizacije pacijentica, smanjenja postoperativnih komplikacija, te komplikacija nastalih zbog dugotrajnog ležanja. Medicinska sestra svojim znanjem i kompentencijama mora biti spremna na takav izazov u 21. stoljeću,mora pratiti trendove i smjernice suvremene medicine, te svojim znanjem pripremiti pacijenticu za život nakon bolničkog liječenja. Ovarian cancer is one of the malignant malignant diseases that is increasingly present in the modern world, and thus becomes a major public health problem. Treatment of ovarian cancer includes patient education, hormone therapy, chemotherapy, and finally surgery - classical or laparoscopic. Recovery after ovarian surgery depends on the stage of the disease, the effort invested in preoperative education and preparation for the procedure, depends on the type and technique of surgery, and postoperative education and health care procedures. The most important thing is to recognize the disease at its very beginning and thus increase the conditions for a better outcome, which allows better treatment conditions and easier postoperative course. The role of all team members is of paramount importance for success in patient recovery. A nurse as an educator in the field of health care, with her knowledge and skills can positively influence the acceptance and outcome of the disease. The nurse should use her health care procedures to prepare the patient for a new way of life after ovarian cancer. With the development of modern medicine, the number of invasive surgical techniques has been reduced, thus accelerating the postoperative recovery of patients and reducing the number of days in the ward. With her knowledge and competencies, a nurse must be ready for such a challenge in the 21st century, follow the trends and guidelines of modern medicine, and use her knowledge to prepare the patient for life after hospital treatment.

Mozak je centar cjelokupnog ljudskog djelovanja i kao takvog ga trebamo promatrati kroz sve stadije djetetovog razvoja. Njegova specifičnost je da se razvija postupno od područja koja su zadužena za najosnovnije radnje, zaključno s područjima mozga koja upravljaju najznačajnijim mentalnim funkcijama. Stručnjaci se slažu da je igra aktivnost pretežno vezana za djetinjstvo te smatraju da je povezana s procesom evolucije, u svrhu smanjenja biološke određenosti i ograničenosti organizma te da se tako stvaraju oblici ponašanja koji su nužni za opstanak. Djeca se prema tome, kao sredstvom koje njihov mozak potiče na razvoj, služe igrom. Ona je za njih način učenja, a kako se kroz igru razvija dijete tako se paralelno razvija i igra kao posljedica djetetovog razvoja. U igri djeca aktivno angažiraju sve svoje mogućnosti i sa sigurnošću pronalaze one igre koje potiču njihov psihički i tjelesni razvoj. Svijest roditelja o važnosti igre kroz generacije je sve veća. Sve više pažnje se pridaje igranju te se više ne smatra samo vrstom zabave kod djece, već se uočava koliko igra pomaže djetetu u njegovom razvoju i svladavanju vještina koje su mu potrebne kroz čitav život. Tijekom izrade rada provedeno je istraživanje s ciljem dobivanja uvida u percepciju mišljenja i stavova roditelja o igri, kako igra utječe na njih i njihovo dijete, te koliko su upoznati s činjenicama što sve igra predstavlja i koliko pridonosi razvoju svakog djeteta. Istraživanje je provedeno u razdoblju od 20.09.2020 do 28.09.2020 i u njemu je sudjelovalo ukupno 269 sudionika. Rezultati su pokazali da je najveći postotak roditelja dobro informiran, odnosno znaju koliko je igra važna za razvoj njihovog djeteta, ali postoji i dalje određen broj roditelja koji toga nisu svjesni. Zato edukaciju roditelja o važnosti igre kontinuirano treba poticati, a u tome svoj doprinos daje i medicinska sestra kao jedna od sudionica u radu s roditeljima i djecom. The brain is the center of all human activity, and as such, we need to look at it through all stages of a child's development. Its specificity is that it develops gradually from the areas in charge of the essential actions, concluding with the brain's areas that manage the most important mental functions. Experts agree that play is predominantly related to childhood and believes that it is associated with evolution to reduce the biological specificity and limitations of the organism and thus create forms of behavior necessary for survival. Children, therefore, use play as a means of stimulating their brains to develop. It is a way of learning, and as the child grows through play, he develops and plays in parallel as a consequence of the child's development. In the game, children actively engage all their abilities and find those games that encourage their mental and physical development. Parents' awareness of the importance of play through generations is growing. More and more attention is paid to play, and it is no longer considered just a kind of fun for children, but it is noticed how much play helps the child in his development and mastering the skills he needs throughout life. During the paper's preparation, research was conducted to gain insight into the perception of parents' opinions and attitudes about play, how play affects them and their child, and how much they are aware of what play represents and contributes to each child's development. The research was conducted in the period from 20.09.2020 to 28.09.2020, and a total of 269 participants participated. The results showed that the largest percentage of parents are well informed, they know how important play is for their child's development, but several parents are not aware of it. Therefore, educating parents about the importance of play should be continuously encouraged, and the nurse gives her contribution as one of the participants in working with parents and children.

Karcinom debelog crijeva u svijetu je jedna među najčešćim malignim bolestima u oba spola sa tendencijom rasta. U Republici Hrvatskoj zauzima drugo mjesto po učestalosti, kod muškaraca nakon karcinoma pluća, a kod žena nakon karcinoma dojke. Najčešće obolijevaju osobe u dobi između 50. i 55. godine života. Pojavi karcinoma debelog crijeva prethodi niz rizičnih čimbenika kao što je genetska predispozicija, postojanje karcinoma u obitelji, upalne bolesti crijeva poput ulceroznog kolitisa i Chronove bolesti. U samom početku bolesti simptomi nisu izraženi, tek uznapredovanjem bolesti dolazi do prvih simptoma. Simptomi ovise o lokalizaciji, veličini i tipu karcinoma. Jedan od najčešćih simptoma je krv u stolici. Budući da je medicinska sestra prisutna već kod prvog pacijentovog dolaska liječniku, njezin zadatak je da psihički i fizički pripremi obitelj i pacijenta za sve preglede i operacijski zahvat. Postavljanje dijagnoze započinje kliničkim pregledom, a potom liječnik izvršava i digitorektalni pregled. Metoda izbora kod liječenja karcinoma debelog crijeva jeste operacijski zahvat uz koji je potrebno kombinirati kemoterapiju i zračenje. Važno je da medicinska sestra objasni pacijentu detalje o prijeoperacijskom i poslijeoperacijskom tijeku. Svojim stručnim znanjem, komunikacijskim vještinama i empatijom razvija osjećaj sigurnosti i prijateljski odnos između pacijenta i medicinske sestre. Za vrijeme hospitalizacije i po odlasku pacijenta iz bolnice, medicinska sestra educira pacijenta o pravilnoj njezi kolostome ukoliko je postavljena i o svim pomagalima koja su potrebna kako bi njega kolostome kod kuće bila što kvalitetnija. Colon cancer in the world is one of the most common malignancies in both sexes with a tendency to grow. In the Republic of Croatia, it ranks second in frequency, in men after lung cancer, and in women after breast cancer. People between the ages of 50 and 55 are most often affected. The occurrence of colon cancer is preceded by a number of risk factors such as genetic predisposition, the existence of cancer in the family, inflammatory bowel diseases such as Ulcerative colitis and Crohn's disease. At the very beginning of the disease, the symptoms are not pronounced, only with the progression of the disease do the first symptoms appear. Symptoms depend on the location, size and type of cancer. One of the most common symptoms is blood in the stool. Since the nurse is present as soon as the patient's first visit to the doctor, her task is to mentally and physically prepare the family and the patient for all examinations and surgery. Diagnosis begins with a clinical and digitorectal examination. The method of choice in the treatment of colon cancer is surgery, which requires a combination of chemotherapy and radiation. It is important that the nurse explains the details of the preoperative and postoperative course to the patient. With her professional knowledge, communication skills and empathy, she develops a sense of security and a friendly relationship between the patient and the nurse. During hospitalization and after the patient leaves the hospital, the nurse educates the patient about the proper care of the colostomy if it is installed and about all the aids needed to make the colostomy at home as high quality as possible.

Karcinom debelog crijeva veliki je javnozdravstveni problem čije liječenje uključuje između ostalog i operaciju na debelom crijevu. Oporavak bolesnika nakon operacije debelog crijeva ovisi o: stadiju bolesti, predoperativnoj edukaciji i pripremi bolesnika, vrsti i tehnici operativnog zahvata te postoperativnoj zdravstvenoj njezi. Prepoznavanje bolesti u ranom stadiju daje bolje mogućnosti liječenja a multidisciplinarni pristup bolesniku od samog početka liječenja svakako omogućuje brže i uspješnije liječenje. Uloga svih članova tima je olakšati oporavak bolesnika. Magistra sestrinstva kao voditelj i koordinator skrbi i zdravstvene njege bolesnika svojim znanjem može pozitivno utjecati na prihvaćanje bolesti te bolesnika kroz adekvatnu pripremu i edukaciju pripremiti na novi način života. Razvojem minimalno invazivnih tehnika operacija ubrzao se postoperativni oporavak bolesnika. Zahvaljujući manjoj traumi tkiva intenzitet boli je znatno manji, mobilizacija bolesnika nakon operacije znatno brža te je smanjen broj postoperativnih komplikacija vezanih uz dugotrajno ležanje. Sve skupa je rezultiralo kraćim boravkom bolesnika u zdravstvenoj ustanovi nakon operativnog zahvata te bolesnik u vrlo brzo nakon operacije mora biti spreman za samostalan život. Takav brzi oporavak je novi izazov u sestrinstvu kojem sestra kao organizator i koordinator zdravstvene skrbi mora i treba znati odgovoriti svojim znanjem i kompetencijama. Colon cancer is a major public health problem whose treatment includes, among other things, colon surgery. The recovery of patients after colon surgery depends on: the stage of the disease, preoperative education and preparation of the patient, the type and technique of surgery and postoperative health care. Recognizing the disease at an early stage provides better treatment options and a multidisciplinary approach to the patient from the very beginning of treatment certainly allows for faster and more successful treatment. The role of all team members is to facilitate patient recovery. The Master of Nursing, as the leader and coordinator of patient care and health care, can positively influence the acceptance of the disease with his knowledge and prepare patients for a new way of life through adequate preparation and education. The development of minimally invasive surgical techniques has accelerated the postoperative recovery of patients. Thanks to less tissue trauma, the intensity of pain is much lower, the mobilization of patients after surgery is much faster and the number of postoperative complications associated with prolonged lying down is reduced. All together, it resulted in a shorter stay of the patient in the health institution after the operation, and the patient must be ready for independent living very soon after the operation. Such a quick recovery is a new challenge in nursing to which the nurse as an organizer and coordinator of health care must and should know how to respond with her knowledge and competencies

Katarakta je prirođeno ili degenerativno zamućenje očne leće. Naziva se i “siva mrena” zbog karakteristične boje . Sam razvoj katarakte jest bezbolan. Dijagnosticira se na oftalmološkom pregledu, a terapija je operativna. Osim što postoje poteškoće u samostalnom obavljanju svakodnevnih aktivnosti, pacijenti su također suočeni sa ozbiljnim prijetnjama od nepoželjnih životnih situacija poput pada. Nakon kirurškog liječenja, vid prosječne osobe poboljšava se do 95% do kraja prvog mjeseca. Postoperativna skrb je jednako važna kao i kirurški postupak, osiguravajući da pacijenti nastave normalan život. Većina pacijenata koji se podvrgavaju operaciji katarakte, kao ambulantni bolesnici, obično se otpuste iz bolnice 5-6 sati nakon postupka ili sljedeći dan. Stoga sestre imaju veliku odgovornost s obzirom na edukaciju pacijenata. Cataract is a congenital or degenerative clouding of the eye lense. Because of gray-white color that is characteristic of cataracts, it is also called “gray cataract”. The development of cataracts itself is painless. It is diagnosed on a complete ophthalmological examination, and the therapy is operative. In addition to having difficulty performing daily activities on their own, patients are facing with very serious threats from unwanted life tragedies such as falls. After surgical treatment, the average person’s vision improves by even up to 95% by the end of the first 30 days. Postoperative caring is just as important as the surgery itself, ensuring that patients resume a normal life. Most patients undergoing cataract surgery, as outpatients, are often discharged from the hospital after 5-6 hours or the next day. Therefore, there is a great responsibility with nurses with regard to education of the patient itself.

Pretilost postaje sve značajniji javno-zdravstveni problem upravo zbog porasta pretilosti već u dječjoj i adolescentnoj dobi. U mnogim zemljama pretilost kod djece doseže epidemijske razmjere koji su krenuli osamdesetih godina prošlog stoljeća. Pretilost se prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji definira kao stanje kod kojeg višak masnog tkiva doseže omjer koji utječe na ljudsko zdravlje. Nastaje kao rezultat kronične energijske neravnoteže u kojoj je svakodnevni kalorijski unos veći od potrošnje. Važnu ulogu u nastanku debljine imaju nasljedni faktori, okoliš, metabolizam, navike, kulturna obilježja i socioekonomski faktori. Prevencija pretilosti u dječjoj dobi bazira se na promjeni životnih navika djeteta i obitelji, ali prevencija uključuje i promjenu životnih navika populacije koja pogoduje debljanju kako bi se spriječila pojava epidemije pretilosti. U tome ulogu osim roditelja, imaju i zdravstveni radnici, obrazovni sustav te šira zajednica i mediji. Oni provode edukacije u kojima je naglasak na pravilnom izboru i dostupnosti zdravih namirnica i vode s ograničenjem uzimanje brze hrane, slatkiša, te sokova. U promjenu životnih navika, smatra se i povećanje tjelesne aktivnosti i u obitelji i zajednici. Tjelesna aktivnost povećava rad srca i mišićnu aktivnost te posljedično tome povećava potrošnju energije“. „Zbog sve većeg broja pretile djece koji samo nastavlja rasti treba se pokrenuti što više preventivnih programa u kojemu će sudjelovati pojedinci, obitelj, zajednica zajedno s obrazovnim sustavom i zdravstvenim djelatnicima. Obesity is becoming an increasingly significant public health problem precisely because of the rise in obesity as early as childhood and adolescence. In many countries, childhood obesity is reaching epidemic proportions that began in the 1980s. According to the World Health Organization, obesity are defined as a condition in which excess fat tissue reaches a ratio that affects human health. It occurs as a result of a chronic energy imbalance in which the daily caloric intake is higher than the consumption. Hereditary factors, environment, metabolism, habits, cultural characteristics and socio-economic factors play an important role in the development of obesity. Prevention of childhood obesity are based on changing the life habits of the child and family, but prevention also includes changing the life habits of the population that is conducive to obesity in order to prevent the occurrence of the obesity epidemic. In addition to parents, health workers, the education system and the wider community and the media have a role to play. They conduct trainings in which the emphasis is on the correct choice and availability of healthy foods and water with limited intake of fast food, sweets, and juices. An increase in physical activity in both the family and the community are also considered a change in life habits. Physical activity increases heart rate and muscle activity and consequently increases energy expenditure”. “Due to the growing number of obese children who are just continuing to grow, as many prevention programs as possible should be launched, involving individuals, families, the community, along with the education system and health professionals.

Zdrava koža sastoji se od epidermisa, dermisa i subkutisa, i sadrži oko 18% ukupne tjelesne težine. Kada govorimo o rani, obrambena funkcija kože je zapravo smanjena. Razlikujemo akutne rane od kronične, jer prilikom skrbi za bolesnike s takvim ranama, liječenje i sestrinske intervencije su zapravo različite. Kirurška rana nastaje u aseptičnim uvjetima, planirana je i nastala s jasno određenim ciljem da bi se pomoglo bolesniku uz maksimalnu poštedu tkiva. Cijeljenje rane je normalan odgovor organizma na ozljedu, a odvija se kroz četiri faze: hemostaza, upala, proliferacija i faza remodeliranja. Kronične rane su rane koje ne zarastaju unutar 6 tjedana, a danas predstavljaju teret bolesnicima i medicinskom osoblju, te cijelom zdravstvenom sustavu. Među njih ubrajamo dekubitus, arterijske i venske ulkuse na potkoljenicama i rane kod dijabetičkog stopala. Koliko često će se rana previjati, kod svakog bolesnika je to individualno i ovisi o vrsti rane, količini eksudata. Medicinske sestre/ tehničari, uz liječnika tvore tim koji sudjeluje u zbrinjavanju kronične rane, odnosno previjanju rane. Razlikujemo dvije tehnike koje se koriste kod previjanja rane, to su sterilna i aseptična. Sterilna podrazumijeva korištenje sterilnih rukavica, korištenje sterilnog pokrivala za ranu i instrumente, no prije svega kirurško pranje ruku. Aseptična tehnika obuhvaća higijensko pranje ruku, čišćenje rane i okoline, čiste rukavice i sterilne instrumente. Liječenje kroničnih rana suportivnim oblogama skraćuje vrijeme cijeljenja rane, a jedna od zadaća im je osigurati vlažno cijeljenje. Razlikujemo više obloga koje se stavljaju na ranu: hidrokolidi, hidrogel, alginati, poliuretanska pjena, hidrofiber, alginatna obloga s medom. Odabir obloge ovisi o stupanju cijeljenja rane, infekciji, količini eksudata i apsorpciji. Uloga prehrane u zacjeljivanju rana jako je važna, ali često i zanemariva u liječenju rane. Optimalna prehrana osigurava potrebnu imunološku funkciju, sintezu kolagena i samim time čvrstoću rane, sve ono što je potrebno u procesu cijeljenja rane. Učinkovita i učestala edukacija medicinskih sestara/ tehničara od velikog je značaja za skrb o ranama, kirurškim ili kroničnim. Healthy skin consists of the epidermis, dermis, and subcutis, and contains about 18% of total body weight. When we talk about the wound, the defensive function of the skin is actually reduced. We distinguish acute wounds from chronic ones because when caring for patients with such wounds, treatment and nursing interventions are actually different. The surgical wound is created in aseptic conditions, planned and created with a clearly defined goal to help the patient with maximum tissue sparing. Wound healing is the body’s normal response to injury, and takes place through four phases: hemostasis, inflammation, proliferation, and the remodeling phase. Chronic wounds are wounds that do not heal within 6 weeks, and today they represent a burden to patients and medical staff, and to the entire health care system. Among them we include pressure ulcers, arterial and venous ulcers on the lower legs and wounds in diabetic foot. How often the wound will be bandaged, in each patient it is individual and depends on the type of wound, the amount of exudate. Nurses / technicians, with the doctor, form a team that participates in the care of chronic wounds, or wound bandaging. We differentiate two techniques used in wound bandaging, these are sterile and aseptic. Sterile implies the use of sterile gloves, the use of sterile wound dressings and instruments, but above all surgical hand washing. Aseptic technique includes hygienic hand washing, wound and environment cleaning, clean gloves and sterile instruments. Treating chronic wounds with supportive dressings shortens the healing time of the wound, and one of their tasks is to ensure moist healing. We distinguish several dressings that are placed on the wound: hydrocollides, hydrogel, alginates, polyurethane foam, hydrofiber, alginate coating with honey. The choice of coating depends on the degree of wound healing, infection, amount of exudate, and absorption. The role of diet in wound healing is very important, but often negligible in wound healing. Optimal nutrition ensures the necessary immune function, collagen synthesis and thus wound strength, all that is needed in the process of wound healing. Effective and frequent education of nurses / technicians is of great importance for wound care, surgical or chronic.

Uvod: Humani Papiloma Virus (HPV) je virus koji pogađa pločasti epitel kože i sluznica. Premda je poznato više stotina vrsta HPV-a najviše se spominju podtipovi 6,11,34,41,42,43,44 kao niskorizični i podtipovi 16,18,45,56,58 kao visokorizični. Niskorizični tipovi uzrokuju bradavice, dok visokorizični mogu dovesti do pojave prekanceroza i karcinoma. Znatan broj infekcija ima sposobnost samoizlječenja, dok kod određenih treba upotrijebiti neke metode liječenja, kao što su krioterapija bradavica, elektrodisekcija ili ablacija laserom (1). Ključni su redoviti posjeti ginekologu što uključuje i uzimanje briseva cerviksa, čime se u velikoj mjeri pomaže u otkrivanju infekcije. Cilj rada: Prikazati ulogu medicinske sestre, te zdravstvenu njegu bolesnika inficiranog Humanim papiloma virusom. Rasprava: Infekcija Humanim Papiloma Virusom infekcija je suvremenog doba. Iako znanje o HPV-u raste u općoj populaciji, i dalje postoji znatna količina netočnih informacija. Upravo je tu važna uloga medicinske sestre, kao i svih ostalih zdravstvenih djelatnika. Oni trebaju prepoznati sve simptome, uzroke i rizične faktore, kako bi se što ranije moglo započeti sa liječenjem i ostalim postupcima. Od medicinske sestre očekuje se da će biti stručna u procjeni fizičkog i emocionalnog statusa, pacijentove anamneze, kao i kod upoznavanja pacijenta i obitelji s bolesti i njezinim liječenjem. Zaključak: U zdravstvenoj njezi pacijenata zaraženih HPV-om, kaoi kod oboljelih od karcinoma uzrokovanog HPV-pm, ističe se značajna uloga medicinske sestre. Krenuvši od edukacije mlađih generacija o rizičnom spolnom ponašanju i znakovima bolesti, dijagnosticiranju i prijeoperativnim pripremama, pa sve do palijativne skrbi. Introduction: HPV is a virus that affects the squamous epithelium of the skin and mucous membranes. Although hundreds of HPV types are known, subtypes 6,11,34,41,42,43,44 are mostly mentioned as low-risk and subtypes 16,18,45,56,58 as high-risk. Low-risk types cause warts, while high-risk types can lead to precancerous lesions and cancer. A significant number of infections have the ability to heal themselves, while some require the use of some treatment methods, such as nipple cryotherapy, electrodesection, or laser ablation (1). Regular visits to the gynecologist are crucial, which includes taking cervical swabs, which greatly helps in detecting the infection. Aim of the paper: To present the role of a nurse and health care of a patient infected with the Human papilloma virus. Discussion: Human papilloma virus infection is a modern infection. Although knowledge about HPV is growing in the general population, there is still a significant amount of inaccurate information. This is where the role of the nurse, as well as all other health professionals, is important. They need to identify all the symptoms, causes and risk factors, so that treatment and other procedures can be started as early as possible. The nurse is expected to be expert in assessing the physical and emotional status, the patient's medical history, as well as in introducing the patient and family to the disease and its treatment. Conclusion: When we talk about the health care of patients infected with HPV and those with cancer, it is a very important task of the nurse. Starting from educating the younger generations about risky sexual behavior and signs of disease, diagnosis and preoperative preparations, all the way to palliative care.

Sindrom Down je neizlječiv kromosomski poremećaj koji nastaje uslijed pogrešnog prijenosa kromosoma tijekom stanične diobe spolnih stanica te uzrokuje pojavu viška jednog kromosoma ili samo dijela kromosoma. Tako osobe sa sindromom Down na 21. kromosomskom paru imaju tri umjesto dva kromosoma, a od tuda dolazi i naziv trisomija 21. Osobe sa sindromom Down imaju specifičan fizički izgled s karakteristikama: kosi položaj očiju, kratki i široki vrat s previše kože, kratke šake, mišićnu hipotoniju, malena glava, okruglo lice izravnanog profila i kraći prsni koš. Osim zaostatka u tjelesnom razvoju, prisutan je i zaostatak u mentalnom razvoju, ali većina djece ima lake do umjerene intelektualne teškoće. Sindrom Down predstavlja rizik za razna zdravstvena oboljenja, a u zdravstvene teškoće ubrajaju se: srčane greške, problemi s probavnim sustavom, problemi s respiratornim sustavom, s jezikom, s kožom, problemi s hranjenjem, bolesti štitnjače, problemi s imunitetom, otorinolaringološki problemi te mnogi drugi. Dijagnostika sindroma Down provodi se: ultrazvučnim pregledom, analizom hormona, probirom seruma majke, amniocentezom i kariotipizacijom. Cilj ovog rada bio je osvijestiti probleme djece sa sindromom Down te život i rad njihovih roditelja. Uz roditelje, u radu i razvoju djeteta sa sindromom Down pomaže i stručni tim koji se sastoji od logopeda, edukacijskog rehabilitatora, fizioterapeuta i psihologa. Već od ranog djetinjstva, djecu sa sindromom Down trebalo bi uključiti u socijalni život, u ranu intervenciju te što više educirati kako bi postali što više samostalniji. Samim time imaju jednake mogućnosti razvoja svojih spoznajnih, tjelesnih, društvenih i emocionalnih sposobnosti. U ovom radu prikazan je i prikaz slučaja desetogodišnje djevojčice sa sindromom Down te individualni pregled njenog razvoja i učenja, poteškoće sa kojima se susrela, procjene od strane stručnjaka te njena integracija u društvo (dječji vrtić, škola). Dječji vrtić je za djecu sa sindromom Down od velike važnosti jer tamo djeca uče, steknu znanja s područja socijalizacije, discipline, povećavaju samostalnost, finu motoriku te se potiče djetetova komunikacija kroz igru i druženja sa ostalom djecom. Djecu sa sindromom Down potrebno je uključiti i u školski sustav gdje postaju članovi društva, ostvaruju bolju svakodnevnicu i pripremaju se za što samostalniji oblik življenja. Medicinska sestra ima vrlo važnu ulogu u edukaciji i informiranju roditelja i samih osoba sa dijagnozom sindroma Down te i cjelokupne populacije. Vrlo je važno da medicinska sestra svojim znanjem i djelovanjem umanjuje prisutnost predrasuda u svrhu održavanja i unaprjeđenja kvalitete života osoba sa sindromom Down. Syndrome Down is an incurable chromosomal disorder that results from chromosome misfolding during cell division of germ cells and causes the appearance of an excess of one chromosome or only part of the chromosome. Thus, people with syndrome Down have three instead of two chromosomes on the 21st chromosome pair, hence the name trisomy 21. People with syndrome Down have a specific physical appearance with characteristics: oblique eye position, short and wide neck with too much skin, short fists, muscular hypotonia, small head, round face with a flattened profile and shorter chest. Except for a lag in physical development, there is also a mental developmental disability, but most children have mild to moderate intellectual disabilities. Syndrome Down is a risk for various health conditions, and health problems include: heart defects, digestive problems, respiratory problems, tongue, skin, feeding problems, thyroid disease, immunity problems, otorhinolaryngological problems and many others. Syndrome Down diagnosis is performed by: ultrasound examination, hormone analysis, maternal serum screening, amniocentesis and karyotyping. The aim of this paper was to raise awareness of the problems of children with syndrome Down and the life and work of their parents. Next to the parents, a professional team consisting of speech therapists, educational rehabilitator, physical therapists and psychologists helps in the work and development of the child with syndrome Down. From an early age, children with syndrome Down should be included in social life, early intervention and educated as much as possible to become more independent. Therefore, they have equal opportunities to develop their cognitive, physical, social and emotional abilities. This paper also presents a case report of a 10-year-old girl with syndrome Down and an individual review of her development and learning, the difficulties she encountered, estimates by experts and her integration into society (kindergarten, school). Kindergarten is of great importance for children with syndrome Down because it is there that children learn, acquire knowledge in the field of socialization, discipline, increase their independence, fine motor skills and encourage children's communication through play and socializing with other children. Children with syndrome Down need to be included in the school system where they become members of society, achieve a better everyday life and prepare for the most independent form of living. The nurse has a very important role in educating and informing parents and individuals with a diagnosis of syndrome Down and the entire population. It is very important for the nurse to reduce the presence of prejudice in her knowledge and actions in order to maintain and improve the quality of life of people with syndrome Down.

Celijakija, odnosno glutenska enteropatija je kronična bolest tankog crijeva uzorkovana glutenom iz pšenice, raži i ječma. Gluten je bjelančevina koja ima veliku viskoznost i elastičnost te je sastav mnogih namirnica. Osobe oboljele od celijakije striktno se moraju držati bezglutenske prehrane. Konzumiranje pšenice u ljudi oboljelih od celijakije može izazvati jake upale, razoriti crijevna vlakna ili oslabiti živčani sustav. Danas je poznato da se bolest javlja u genski predisponiranih osoba, u bilo kojoj životnoj dobi, s raznolikim simptomima. Najčešće se manifestira u ranom djetinjstvu konkretnom kliničkom slikom, učestalim, obilnim proljevastim stolicama, jako izraženim trbuhom, mršavim ekstremitetima, padom na težini. U slučaju male djece, s vremenom se stanje djeteta pogoršava uz pojavu nemira, nezadovoljstva i čestog plača. Zlatni standard za dijagnostiku bolesti je biopsija sluznice tankog crijeva koju nadopunjuje određivanje serumskih antitijela. Kvaliteta života je smanjena u odnosu na zdravu populaciju. Brojni bolesnici osjećaju se ograničeni bolešću i anksiozni te se javlja strah od stigmatizacije. Važnu ulogu u edukaciji, osim obitelji i liječnika, ima i medicinska sestra. Uloga medicinske sestre jest educirati o važnosti i principu bezglutenske prehrane. Edukacija pacijenta i obitelji je ključna intervencija u svrhu podizanja kvalitete života. Celijakija je javnozdravstveni problem te ću u ovom radu prikazati informiranost opće populacije o bolesti celijakije uz pomoć anketnog upitnika. Celiac disease or gluten enteropathy is a chronic disease of the small intestine caused by gluten from wheat, rye and barley. Gluten is a protein with a high level of viscosity and elasticity and can be found in many ingredients. Patients with celiac disease are compelled to eat gluten free their whole life. Consuming wheat while having celiac disease can cause severe inflamation, annihilate intestinal fiber and/or weaken the nerve system. It is known that celiac disease appears in genetically predisposed people at any age with diverse symptoms. It usually manifests in early childhood with a specific clinical feature, accompanied by frequent and ample diarrhea, severly conspicius abdomen, thin extremities and weight loss. In small children, the disease aggravates with specific symptoms, such as restlessness, displeasure and frequent crying. Biopsy of the small intestine lining is the golden standard in the diagnosis of celiac disease, along with determining specific serum antibodies. The quality of life is decreased in relationship to the healthy population. Many patients feel anxsious and limited by their disease. Beside doctors and family members, nurses have a crucial and extremely important role in the education of the patient regarding this disease. Nurse has an obligation to educate patients about the importance and rules of gluten free nutrition in order to increase life quality. Celiac disease is a public health problem and in this paper I will show the awarenees of the general population about this disease.

Postpartalni period, babinje ili puerperij počinje dva sata nakon poroda i traje do 40 dana od poroda, odnosno šest do osam tjedana. U periodu babinja organizam babinjače se vraća u stanje kakvo je bilo prije trudnoće. Postpartalna sestrinska skrb obuhvaća preglede tijekom boravka u rodilištu, kontrolne ginekološke preglede, nadzor babinjače putem patronažne zdravstvene zaštite kao i edukaciju i zdravstveni odgoj babinjače. Patronažna skrb je od velike važnosti u tom periodu, a ključni zadaci su kontrola i praćenje fizioloških zbivanja babinjače, pružanje potpore u slučaju poteškoća, zatim edukacija o normalnom tijeku babinja te o mogućim komplikacijama. Važna je pravovremena i kontinuirana skrb babinjače, što znači da prvi posjet po porodu, patronažna sestra mora obaviti što prije po dolasku rodilje iz rodilišta, jer su tad potrebe majke i njene obitelji najveće. Važno je da patronažna sestra, ali i cijela obitelj budu podrška babinjači, jer je babinje za svaku ženu neovisno o broju poroda velika prekretnica u životu. Prilikom izrade završnog rada provedeno je istraživanje u svrhu uvida o načinu na koji su se žene pripremale za porod, s kojim su se poteškoćama susrele u periodu babinja, te kakvo je njihovo iskustvo s medicinskim sestrama u rodilištu i medicinskim sestrama patronažne skrbi. Istraživanje je bilo u potpunosti anonimno, a u njemu je sudjelovalo 137 sudionica. Rezultati su pokazali da se većina (37 sudionica, 27%) za porod pripremala kroz stručno savjetovanje (liječnika ili medicinske sestre), iako se gotovo jednak postotak pripremao pohađanjem trudničkog tečaja, njih 33 (26,3%). Većina sudionica navodi kako su poteškoće koje su imale bile uglavnom vezane uz dojenje, njih 52 (38%). Najmanje njih navodi kako su imale neke psihičke poteškoće 5 (3,6%).89 (65%) sudionica su bile zadovoljne brigom i profesionalnošću od strane medicinskog osoblja za vrijeme poroda te sukladno tome izvještavaju kako 73 (53,3%) nije imalo neko neugodno iskustvo od strane medicinskog osoblja u rodilištu. Čak 94 (69,3%) sudionica je bilo u potpunosti zadovoljno posjetama patronažne sestre, dok ih je 9 (6,6%) bilo nezadovoljno.

Rane su sveprisutne u praksi medicinske sestre, vrlo je važno da se zbrinjavanju istih posveti mnogo edukacije i pozitivnih primjera iz prakse u svijetu. Na zbrinjavanje kroničnih rana, opada velik postotak zdravstvenog budžeta. Kako se povećava broj stanovništva starijeg od 60 godina, postotak kroničnih rana dijametralno tome i raste. Činjenica je da je tretman navedenih rana skup i dug te velik teret za zdravstvo, kao i medicinske djelatnike. Kako bi se troškovi, ali i vrijeme hospitalizacije smanjili, veoma je važno da se ranama (akutnim i kroničnim) pristupa na najsuvremeniji način. Zbrinjavanje rana spada u jedan od najstarijih kirurških problema. Ukupan razvoj znanja o rani, mogućnosti uklanjanja boli, razvoj bakteriologije, asepse i antisepse temelji su velikog napretka u zbrinjavanju rana tijekom druge polovice dvadesetog stoljeća. Kako je zbrinjavanje rane napredovalo, devedesetih godina dvadesetog stoljeća, otkrivena je nova metoda koja je danas smatrana zlatnim standardom liječenja rana – terapija rana negativnim tlakom. Terapija negativnim tlakom je potporna metoda liječenja kroničnih i akutnih rana. Koristi se negativni tlak od 40 do 125 mm Hg. Indikacijsko područje je vrlo široko, te je terapija pronašla široku primjenu kod različitih kliničkih indikacija. Kod dobre i pravovremene indikacije za primjenu terapije negativnim tlakom, primjena antibiotika je nepotrebna. Dokazano je da je vrijeme hospitalizacije statistički značajno manje kod bolesnika tretiranih negativnim tlakom naspram drugim metodama. Kako medicinska sestra provodi najviše vremena uz pacijenta, vrlo je važan njen pristup za vrijeme terapije negativnim tlakom. Iako postoje programi edukacije u svrhu specijalizacije medicinskih sestara diljem zemalja Europe, programi se razlikuju. Wounds are ubiquitous in the practice of nursing, it is very important that a lot of education and positive examples from practice in the world be devoted to the care of them. On the management of chronic wounds, a large percentage of the health budget declines. As the population older than 60 years increases, the percentage of chronic wounds diametrically increases. The fact is that the treatment of these wounds is expensive and long and a heavy burden for healthcare as well as medical professionals. In order to reduce the costs and the time of hospitalization, it is very important that the wounds (acute and chronic) are treated in the most up-to-date manner. Wound care is one of the oldest surgical problems. The overall development of wound knowledge, the ability to remove pain, the development of bacteriology, asepsis and antisepsis are the foundations of great progress in the management of wounds during the second half of the twentieth century. As wound management progressed, in the 1990s, a new method was discovered that was today considered the gold standard for wound healing - negative pressure wound therapy. Negative pressure therapy is a supportive method of treating chronic and acute wounds. A negative pressure of 40 to 125 mm Hg is used. The indication area is very wide and therapy has been widely used in a variety of clinical indications. With good and timely indication for the use of negative pressure therapy, antibiotic administration is unnecessary. The time of hospitalization has been shown to be statistically significantly less in patients treated with negative pressure compared to other methods. As the nurse spends the most time with the patient, her approach during negative pressure therapy is very important. Although there are training programs for the specialization of nurses across Europe, the programs vary.

Od kad postoji čovječanstvo majke su nosile djecu sa sobom i dojile ih. Odnos majka dijete osiguravao je djetetu hranu, zaštitu, toplinu, odgoj i socijalnu sigurnost. Stoljećima je majčino mlijeko bilo glavni izvor hrane djeteta. U današnje vrijeme nažalost moramo dokazivati da je majčino mlijeko najbolji izvor prehrane za dijete. Majke moramo poučavati da je izuzetno važan prvi kontakt s djetetom nakon rođenja. U tome joj pomaže stručno medicinsko osoblje. Uspješno dojiti je prirodni instinkt ljudske populacije, ali i društveno ponašanje koje se stječe učenjem. Danas ima mnogo literature i tečajeva na kojima se trudnice upoznaju sa važnosti i načinima dojenja. Medicinske sestre imaju važnu ulogu u promicanju dojenja, one su osobe koje su u direktnom kontaktu s majkama prije poroda na trudničkim tečajevima i nakon poroda u rodilištima. One su potpora majci i trebaju prenijeti na majke svoje znanje i vještinu te im pomoći u samopouzdanju kako ne bi odustale od dojenja. Dijete bi trebalo dojiti kad ono to zatraži, odnosno na zahtjev djeteta što znači da majka mora ponekad dojiti dijete na javnom mjestu. Mišljenja o dojenju na javnom mjestu su podijeljena, no većina ljudi to podržava. Tijekom izrade rada provedeno je istraživanje populacije o stavovima o dojenju na javnim mjestima. Cilj istraživanja bio je vidjeti razmišljanja populacije različitog spola, dobi, obrazovanja, te sredine u kojoj žive. Rezultati su pokazali da većina (66%) sudionika nema ništa protiv dojenja na javnom mjestu, 32,3% sudionika smatra da bi trebalo pri dojenju na javnom mjestu koristiti pokrivalo. 88,7% sudionika smatra da ne postoje klupice za dojenje u njihovom mjestu. Majke su uglavnom dojile na javnim mjestima i na negativne komentare većinom ne reagiraju (50,3%). 48,2% majki od onih koje su dojile u javnosti koristile su pokrivalo tijekom dojenja. Analizom ankete utvrđeno je da se predrasude ljudi o dojenju na javnom mjestu nisu bitno promijenile u posljednjih 20 godina.

Ekstrakorporalna membranska oksigenacija (ECMO) modificirana je vrsta kardiopulmonalne premosnice. Koristi se kod bolesnika s oštećenom respiracijskom ili srčanom funkcijom. Osnovna zadaća ECMO sustava je opskrba tkiva kisikom i uklanjanje ugljikova dioksida. Kod respiratornih se zatajenja koriste V-V ECMO sustavi, a kod kombiniranih respiracijskih i cirkulacijskih zatajenja koriste se V-A ECMO sustavi. Prvi uspješan postupak izvantjelesne membranske oksigenacije primijenjen je 1971. godine. Osnovne komponente ECMO sustava su crpka za krv i membranski oksigenator. Crpka za krv omogućava protok krvi kroz čitav sustav. Membranski oksigenator je najvažniji čimbenik za uspješno obavljanje dugotrajne izvantjelesne membranske oksigenacije, te omogućava obogaćivanje krvi kisikom uz istodobno uklanjanje ugljikova dioksida. Indikacije za ECMO potporu širokog su spektra i obuhvaćaju bolesnike s ireverzibilnim oštećenjem organa, zastojem srca i bolesnike koji su podvrgnuti postupcima u intervencijskoj kardiologiji. Što se tiče kontraindikacija, postoji jako malo apsolutnih kontraindikacija za liječenje ECMO potporom, te je većina kontraindikacija relativna. U pravilu, ECMO ne bi trebalo korisiti kod pacijenata koji nisu kandidati za VAD implantaciju ili transplantaciju. ECMO potpora je visokorizičan postupak, pa stoga valja prije donošenja odluke o početku liječenja svakog pacijenta individualno procijeniti. Komplikacije kod ECMO potpore česte su i znatno povećavaju smrtnost. Komplikacije liječenja ECMO potporom dijele se u dvije skupine, a to su komplikacije vezane uz cirkulacijski krug i komplikacije vezane uz bolesnika. Svi bolesnici na ECMO potpori zahtijevaju nadzor visokoobrazovanog medicinskog osoblja tijekom 24 sata. Zdravstvena njega pacijenata na ECMO potpori može biti vrlo zahtjevna, pa je potrebno prethodno znanje i iskustvo medicinskih sestara, ali i ostalog zdravstvenog osoblja koje brine o pacijentu na ECMO potpori. Postupak odvajanja bolesnika od ekstrakorporalne membranske oksigenacije započinje kada se uspostavi zadovoljavajuća funkcija srca i/ili pluća.

Čovjek ima 46 kromosoma, odnosno 23 para kromosoma, od čega jedan par pripada oznaci spola. Ukoliko postoji prevelik ili premali broj kromosoma to se naziva aneuploidija ili kromosomska anomalija. Kao najčešća bolest koja pripada ovoj skupini navodi se trisomija 21 odnosno Down sindrom. To je stanje koje je obilježeno raznolikošću i kronicitetom koje uključuje opći zastoj razvoja, kronične upalne lezije te cijeli niz urođenih i stečenih oštećenja. Javlja se jednom na 600-800 porođaja, te je takvu djecu lako uočiti već pri rođenju jer uz ostale fenotipske karakteristike, često imaju smanjenu porođajnu težinu i dužinu. Prisutna je različita zastupljenost osobina Down sindroma, kao i stupanj i težina intelektualnih poteškoća što uvelike ovisi o provedenoj habilitaciji djeteta. Životni vijek osoba sa Downovim sindromom u prosjeku je skraćen, no on najviše ovisi o malformacijama vitalnih organa(srce, probavni sustav). Velika većina djece koja doživi prvu godinu života dosegne odraslu dob, ali nikada ne dosegne mentalne sposobnosti zdrave djece. Medicinska sestra ima važnu ulogu u dijagnostici Down sindroma, te isto tako i u edukaciji i informiranju kako roditelja djece, tako i cjelokupne populacije o ovom sindromu. Od iznimne je važnosti da medicinske sestre budu educirane te da sukladno tome rade na unaprjeđivanju kvalitete života djece s Down sindromom. Tijekom izrade rada provedeno je istraživanje u kojem je sudjelovalo 70 roditelja , u periodu od 24. kolovoza do 14. rujna 2019. godine. Cilj istraživanja bio je ispitati različita iskustva roditelja s kojima su se susretali kao roditelji djece s Down sindromom. Istraživanje je provedeno anketnim upitnikom od 25 pitanja u kojim se osim općih podataka kao što su dob, spol, razina obrazovanja i bračni status, nastojalo ispitati i njihove reakcije i iskustva s različitim ustanovama, te uz to ustanoviti zadovoljstvo kvalitete obiteljskog života. U istraživanju je sudjelovalo ukupno 70 roditelja, od kojih je 81,4% majki i 18,6% očeva. Najveći broj sudionika tijekom ovog istraživanja, njih 32,9% imao je između 31- 35 godina kada su dobili dijete sa DS. Također, u velikom postotku, čak njih 80% saznalo je da im dijete ima DS nakon poroda, te su najčešći osjećaji zabrinutost, neupućenost u kombinaciji s tugom. S obzirom da 71,4% sudionika polazi zajedno s djetetom u grupe podrške, imaju pozitivna iskustva, njih 84,5%.

Rak dojke označava nakupinu stanica nastalih u žljezdanom tkivu koje se iz nepoznatog razloga veoma brzo umnožavaju i pritom uništavaju zdravo tkivo. Rak dojke je velik javnozdravstveni problem u razvijenim zemljama i u zemljama u razvoju. Porast incidencije bilježi se u većini zemalja pa tako i u Republici Hrvatskoj gdje predstavlja najčešću malignu bolest kod žena. Samopregled dojki je postupak kojim žena pregledava svoje dojke. Samopregled dojki je jednostavna, besplatna, kratka i učinkovita prevencija i način je ranog otkrivanja promjena na dojki. Tijekom izrade rada provedeno je istraživanje čiji je cilj bio dobiti uvid u osviještenost žena o prevenciji raka dojke kao jednom od najčešćih tumorskih oboljenja u žena, uvidjeti razinu osviještenosti žena o važnosti samopregleda dojke, te učestalost samopregleda dojke kod žena. U istraživanju je sudjelovalo ukupno 126 žena. Istraživanje je provedeno pomoću prilagođene ankete sastavljene od 10 pitanja, uključujući opće podatke, te analizu o učestalosti samopregleda kao preventivne metode raka dojke. Istraživanje je pokazalo da je 124 (98%) anketiranih žena upoznato što je i čemu služi samopregled dojke, a načinom na koji se provodi upoznato je njih 116 (92%). 35(28%) anketiranih žena provodi redovite samopreglede dojke. Anketirane žene, njih 106 (84%) smatra da žene u Hrvatskoj nisu dovoljno informirane o raku dojke. Prema rezultatima istraživanja potrebna je edukacija javnosti o prevenciji i ranom otkrivanju raka dojke. Potrebno je educirati javnost o metodama prevencije raka dojke, rizičnim čimbenicima za nastanak raka dojke, ranom otkrivanju i liječenju.

Karcinom (rak) dojke jest prelazak zdravih stanica iz dojke u maligne odnosno zloćudne stanice. Najčešći je karcinom kod žena i njegova je incidencija u stalnom porastu. Incidencija raste i u mlađim dobnim skupinama. Iako se bolest češće javlja kod žena, muškarci također mogu oboljeti od karcinoma dojke iako su takvi slučajevi znatno rjeđi. Postoje određeni čimbenici rizika za nastanak karcinoma dojke kao što su dob, pozitivna obiteljska anamneza, benigni tumori u osobnoj anamnezi, faktori reprodukcije, tjelesna težina, zračenje. Rizik obolijevanja povećava se do menopauze. Svi faktori rizika mogu se podijeliti u promjenjive i nepromjenjive faktore. Provođenjem određenih mjera prevencije, moguće je smanjiti mogućnost oboljenja, no ne može ga se isključiti. Samopregled dojke jedna je od najjednostavnijih metoda prevencije oboljenja od raka dojke kojom se mogu otkriti simptomi karcinoma dojke te pravovremeno djelovati. Kliničkim određivanjem stadija karcinoma, njegovoj vrsti i proširenosti ovisi liječenje i ishod liječenja, stoga je vrlo bitno rano otkrivanje karcinoma dojke. Prema tome, načini liječenja raka dojke dijele se na kirurško liječenje, kemoterapiju, radioterapiju i hormonsku terapiju. U prevenciji i liječenju karcinoma vrlo je važan timski rad koji obuhvaća široki spektar stručnjaka i profesionalaca među kojima se nalazi i medicinska sestra. Uloga medicinske sestre prema djelokrugu rada različita je ovisno o radnom mjestu. Osim što sudjeluje u pripremi bolesnice za operacijski zahvat, u procesu operacijskog zahvata i provođenju zdravstvene njege nakon operacije, provodi i preventivne radnje kroz primarnu zdravstvenu zaštitu. Ovdje glavnu ulogu ima patronažna medicinska sestra kao član tima koji provodi preventivne programe u svrhu sprječavanja pojave raka dojke, prepoznaje rak dojke u ranom stadiju te upućuje na adekvatno liječenje. Patronažna medicinska sestra djeluje u preventivnim programima u prevenciji raka dojke svojim aktivnostima kao što je pomoć ženama u usvajanju potrebnih znanja i motivacija na promjenu neprihvatljivog zdravstvenog ponašanja, te može djelovati u svrhu većeg odaziva žena u Nacionalnom programu za rano otkrivanje raka dojke. Breast cancer is developed with the transition from healthy breast cells to malignant cells. Among the growing types of cancer at women, this is the most common. The likelihood grows in younger age groups. Even though this type of cancer affects mostly women, it is possible for men to have it as well. However, these cases of cancer are considerably rarer. There are certain risk factors for developing this type of cancer such as age, family history of this illness, reproductive factors, obesity, radiation exposure, and benign tumors. All those risk factors can be divided into changeable and unchangeable factors. By obeying certain prevention measures, it is possible to decrease the chance of breast cancer although not completely. Self – examination is one of the easiest prevention methods with which the illness can be detected at a very early stage. The clinical examination may determine the stage of cancer, type, and its potential to spread. Therefore, early detection of breast cancer is extremely important to determine a form of treatment and a general plan toward remission. Treatment can be divided into surgical therapy, chemotherapy or hormonal therapy. In the prevention and treatment of cancer, teamwork is essential which involves a wide range of professionals including a nurse. The role of the nurse according to the scope of work varies depending on the workplace. Except that she is participating in the preparation of the patient for the surgery, the process of surgery and the implementation of post-operative health care, she also performs preventative actions through primary health care. The main role here has the visiting nurse as a member of a team that implements preventative programs to prevent breast cancer, recognizes early-stage breast cancer and suggests appropriate treatment. A visiting nurse works in breast cancer prevention programs through activities such as helping women acquire the knowledge that is necessary, motivates women to change unacceptable health behavior and can act to increase women's response to the National Early Breast Cancer Program.

Adolescencija, mladost ili mladalaštvo razvojna je faza prijelaza iz djetinjstva u odraslu dob. Započinje oko 10.-te godine, a iako se nekad smatralo da završava sa 19 godina, znanstvenici danas definiraju adolescentnu dob čak do 25 godina. Razlog su tome sve dulje obrazovanje, kasnije stupanje u brak i roditeljstvo te demografske, ekonomske i tehnološke promjene suvremenog društva koje mijenjaju kontekst odrastanja. Psiholozi tvrde da bi pomicanje dobne granice odrastanja pratilo razumijevanje emocionalne zrelosti, hormonalnog razvoja i aktivnosti mozga, čiji se rad najviše poboljšava tijekom dvadesetih. Adolescencija je karakterizirana burnim fizičkim, psihičkim i socijalnim promjenama kroz koje mlada osoba prolazi. U ni jednom drugom periodu života rizično ponašanje nije tako učestalo kao u adolescenciji. Mladi istražuju, isprobavaju i podliježu opasnostima te tako ostvaruju svoju potrebu za doživljavanjem uzbuđenja, opuštanjem i učvršćivanjem osjećaja pripadnosti. Rizična ponašanja mogu biti ugrožavajuća za zdravlje, pa čak i život mladih. Jedan od problema s kojim se adolescenti susreću su i neželjene trudnoće koje imaju svoje posljedice ne samo na mladu osobu već i obitelj i okolinu. Adolescentne trudnoće su danas sve češće, a zbog rane somatske zrelosti, češće i ranije spolne aktivnosti maloljetnica te oskudnog poznavanja osnova fiziologije reprodukcije mlade se trudnice suočavaju sa strahom, sramom i odbacivanjem od strane okoline. Cilj završnog rada bio je ispitati stavove u zajednici o adolescentnoj trudnoći danas, utvrditi najbolji način prevencije, najčešće rizične čimbenike, razlike u pojmu adolescentne trudnoće nekad i danas te način djelovanja sudionika ankete u prilici savjetovanja adolescentnih trudnica ili majki. Rezultati su pokazali da je adolescentna trudnoća tema o kojoj se premalo zna i govori. U prilog tome govori da se 13% sudionika ankete do sad nije susreo s ovim pojmom. Najviše sudionika je upravo iz adolescentne dobne skupine i manji broj osoba starosti 36 godina. U prilog neinformiranosti govori i podatak da sudionici u prilici djelovanja ne bi znali ili ne bi ništa učinili (40%) da se u njihovoj okolini dogodi adolescentna trudnoća. Kao faktori rizika adolescentne trudnoće mogu se izdvojiti neznanje o korištenju i metodama kontracepcije (62%), neadekvatni obiteljski odnosi (49%) i neznanje o spolnosti (35%), a najbolji način prevencije edukacija adolescenata (34%), smanjenje rizičnih ponašanja (24%) i uporaba kontracepcije (19%), a sve to uz dobar roditeljski odgoj i edukacije stručnih i za to postojećih službi.

Štitna žlijezda ili štitnjača, endokrina je žlijezda koja je smještena u donjem dijelu vrata, odmah ispred dušnika. Svojim oblikom podsjeća na leptira jer je građena od desnog i lijevog lateralnog režnja, a koje povezuje središnji suženi dio. Štitna žlijezda izlučuje dva važna hormona: tiroksin(T4) i trijodtironin(T3). Oba hormona zadužena su za poticanje metaboličkih procesa u organizmu. Svu količinu hormona koje izlučuje štitnjača, većim dijelom čini T4 (čak 93%) a preostalih 7% čini T3. Hipotireoza je poremećaj metabolizma koji je nastao zbog smanjene funkcije štitnjače ili izostanka učinka hormona štitnjače u stanicama. Ona je najčešći poremećaj funkcije štitnjače koji se pojavljuje u 1-2% žena i u 0,2% muškaraca. Veliki problem koji može uzrokovati hipotireozu je neadekvatna prehrana. Tu se ponajprije misli na nedostatan unos joda, ali i manjak selena, kalija, cinka te vitamina B skupine i vitamina D igraju svoju ulogu u smanjenju funkcije štitnjače. Pojam kvalitete života koristi se u raznim područjima, te tako ima i više pojmova kojima se može opisati. To je subjektivan doživljaj i osjećaj svakog pojedinca. Cilj istraživanja bio je ispitati neke aspekte kvalitete života osoba oboljelih od hipotireoze te ispitati percepciju utjecaja hipotireoze na kvalitetu života. U istraživanju je sudjelovalo sveukupno 709 ispitanika oboljelih od hipotireoze. Podatci su prikupljeni pomoću online ankete koja se sastojala od 20 pitanja od kojih su se 4 odnosila na opće socio-demografske podatke a ostalih 16 na kvalitetu života. Prema dobivenim podatcima može se zaključiti kako je njihova kvaliteta života osrednja. Također, ono što najviše muči oboljele od hipotireoze nisu tjelesne poteškoće, tj. tegobe, već narušeno psihičko zdravlje. Bitnu ulogu u zdravlju i očuvanju zdravlja bolesnika sa hipotireozom ima medicinska sestra. Njega uloga je da pacijenta educira o prehrani, uzimanju terapije ali i novom načinu života koji je pun promjena. Thyroid gland or just thyroid is an endocrine gland that is placed in the lower part of the neck, right in front of the trachea. It is composed of two lobes, left and right, connected by a narrow isthmus and by shape reminds of butterfly. Thyroid gland produces two type of hormones: triiodothyronine (T3) and thyroxine (T4). They are primary responsible for regulation of metabolism. The majority of hormones that thyroid gland releases goes to T4 (93%) while only 7% goes to T3. Hypothyroidism is a disorder of the metabolism that is caused by a low functioning thyroid or not enough thyroid hormones in the cells. This type off disorder is the most common one and affects 1-2% women and 0,2% men. One of the big problems that can cause Hypothyroidism is inadequate nutrition that has a low amount of iodine, selenium, potassium, zinc, also B-complex and D vitamins. Quality of life terminology is used in many fields and can be described in a few different ways. It’s a subjective experience of every individual. The purpose of this research was to get more and better information about the quality of life that people with hypothyroid disorder have. In this research, 709 respondents where involved that have the disorder. The research was posted as an online questionnaire and had 20 questions: 4 of them referred on socio-demographic informations and the rest on the quality of life. By the collected data, it can be concluded that their quality of life is mediocre. What actually bothers people with the disorder the most is not their physical health, but their mental health. One of the most important role in the patients life has the nurse. Her job is to educate the patient about the disorder and also how to increase his or hers quality of life.

Diabetes mellitus ili šećerna bolest je poremećaj metabolizma sa zajedničkom karakteristikom kronične povišene vrijednosti glukoze u krvi zbog apsolutnog ili relativnog nedostatka inzulina. Najpoznatiji oblici dijabetesa su: diabetes mellitus tip 1 i diabetes mellitus tip 2. Diabetes mellitus tipa 2 je najčešći od svih tipova dijabetesa kod osoba starije životne dobi. Najvažniji rizični čimbenici za nastanak dijabetesa su pretilost i prekomjerna tjelesna težina, tjelesna neaktivnost i sjedilački način života. Oblici liječenja su samokontrola, tjelesna aktivnost, pravilna prehrana, oralni lijekovi i inzulin. Kako DM tip 2 može imati dugotrajni pretklinički tok, važno je rano otkrivanje bolesti i liječenje s kojom se smanjuje ili sprječava nastanak komplikacija. Komplikacije mogu biti akutne i kronične, akutne su hipoglikemija i hiperglikemija, a kronične su kardiovaskularne komplikacije, retinopatija, neuropatija, nefropatija i dijabetičko stopalo. Cilj ovoga istraživanja je bio ispitati educiranost osoba starije životne dobi o dijabetesu te ispitati i usporediti odgovore osoba starije životne dobi sa dijabetesom i osoba starije životne dobi koje nisu oboljele od dijabetesa. Za potrebe istraživanja izrađen je anketni upitnik koji se sastojao se od 16 pitanja. Primijenjen je na uzorku od 57 ispitanika starije životne dobi sa i bez dijabetesa. Istraživanje je provedeno slučajnim odabirom na području Općine Ivanca i Općine Lepoglave. Rezultati istraživanja pokazuju da su ispitanici starije životne dobi dobro educirani o dijabetesu, no da polovica ispitanika se smatra nedovoljno educirana o kroničnim komplikacijama dijabetesa. Diabetes mellitus is a metabolic disorder with a common characteristic of chronic elevated blood glucose levels due to an absolute or relative lack of insulin. The most famous forms of diabetes are diabetes mellitus type 1 and diabetes mellitus type 2. Diabetes mellitus type 2 is the most common type of diabetes in elderly people. The most important risk factors for the onset of diabetes are obesity and overweight, physical inactivity and sedentary lifestyle. Treatment forms are self-control, physical activity, proper nutrition, oral medications and insulin. As DM type 2 can have long-term preclinical flux, it is important to early detect the disease and the treatment which then decreases or prevents the occurrence of complications. Complications can be acute and chronic, acute hypoglycemia and hyperglycemia, and chronic cardiovascular complications, retinopathy, neuropathy, nephropathy and diabetic foot. The goal of this study was to examine the education of elderly people about diabetes and to examine and compare the responses of elderly people diagnosed with diabetes and elderly people who are not suffering from diabetes. For the purpose of the survey, a survey questionnaire was made, consisting of 16 questions. It has been applied to a sample of 57 elderly subjects with and without diabetes. The investigation was conducted randomly in the area of Ivanec municipality and Lepoglava municipality. Research results show that subjects of older age are well educated on diabetes, but half of the subjects are considered insufficiently educated on chronic complications of diabetes.

Rak dojke je najčešća onkološka bolest kod žena. Predstavlja veliki javno-zdravstveni problem te zahvaća sve dobne skupine žena. Statistički je veća smrtnost mladih žena kod kojih se dijagnosticira rak dojke nego kod onih starije dobi. Samopregled je najjednostavnija metoda prevencije koju bi žene trebale provoditi jedanput mjesečno. Vrlo je bitno u kojem stadiju se rak otkrije zbog toga što ranije otkrivanje daje veću mogućnost izlječenja. Uz samopregled metoda ranog otkrivanja je i mamografija. Najbolju učinkovitost liječenja daje kombinacija kirurškog liječenja, sistemskog liječenja i zračenja. Neki od rizičnih čimbenika su dob, nasljeđe, način života, prehrana, rasa, socioekonomski status, reproduktivni status te su vrlo važne antropometrijske značajke. Provedeno je istraživanje s ciljem da se ispita i prikaže razina znanja žena o samopregledu dojke, jesu li upoznate koji čimbenici povećavaju rizik od obolijevanja od tumora dojke te koliko često obavljaju kompletan kontrolni pregled kod liječnika. U istraživanju je sudjelovalo 750 žena. Istraživanje je provedeno putem interneta te je sudjelovanje u istraživanju bilo u potpunosti anonimno i dobrovoljno. Korišten je upitnik od šesnaest pitanja koji je konstruiran za potrebe ovog istraživanja, a prikuplja sociodemografske podatke te ispituje kognitivne, emocionalne i akcijske komponente stavova prema tumoru dojke. Podatci su obrađeni u statističkom programu SPSS (Statistics for Windows). Dobiveni rezultati pokazuju da je više od tri četvrtine žena upoznato sa točnim načinom samopregleda, više od polovine ih se boji obolijevanja od raka dojke, više od tri četvrtine žena se slaže kako rak unutar obitelji povećava strah od vlastitog obolijevanja. Zatim, više od polovine žena smatra kako bi više pažnje posvetile vlastitom zdravlju ako bi neka njihova bliska osoba oboljela. Manje od jedne sedmine sudionica je točno prepoznalo pet i/ili više rizičnih čimbenika, što indicira da je potrebno dodatno educirati žene u području rizičnih faktora koji pridonose oboljenju od raka dojke. Polovina sudionica odgovorilo je kako bi započele s mjesečnom rutinom samopregleda ako bi dobile točne upute obavljanja samopregleda. Više od polovine sudionica izjavilo je da nikad nisu bile na kompletnom kontrolnom pregledu kod liječnika. O utjecaju medijskih kampanja na razmišljanje o vlastitom zdravlju, više od polovine sudionica odgovorilo je da smatraju da ih medijske kampanje potiču na dodatno razmišljanje o vlastitom zdravlju. Rezultati istraživanja ukazuju na korisnost medijskih kampanja i nacionalnih preventivnih programa u ranom otkrivanju raka dojke. Breast cancer is the most common disease in women. It represents a major public health problem and affects all age groups of women. There is a statistically significant increase in the mortality of young women diagnosed with breast cancer compared to older adults.Self-help is the simplest prevention method that women should spend at least once a month. It is very important at which stage the cancer is discovered because earlier detection gives a greater possibility of cure.The mammography is also a self-evident method of early detection. The best treatment efficacy provides a combination of surgical treatment, systemic treatment and radiation. Some of the risk factors are age, inheritance, lifestyle, nutrition, race, socioeconomic status, reproductive status and very important anthropometric features. A study was conducted to examine and demonstrate the level of knowledge of women about breast self-examination, whether they know what factors increase the risk of breast cancer, and how often they perform a complete check-up at the doctor. 750 women participated in the study. The survey was conducted online and participation in the survey was completely anonymous and voluntary.A sixteen-questionnaire questionnaire, constructed for the purposes of this research, was used to collect sociodemographic data and examine the cognitive, emotional, and action components of attitudes toward breast tumors. The data were processed in the SPSS (Statistics for Windows) statistical program. The results show that more than three-quarters of women are familiar with the correct way of self-examination, more than half are afraid of breast cancer, more than three-quarters of women agree that cancer within the family increases fears of their own disease. Then, more than half of women think they would pay more attention to their own health if their loved one became ill.Less than one in seven participants identified five or more risk factors accurately, indicating that women need to be further educated on the risk factors contributing to breast cancer. Half of the participants responded that they would begin a monthly self-examination routine if given the correct self-examination instructions. More than half of the participants stated that they had never undergone a full medical examination. About the impact of media campaigns on thinking about their own health, more than half of the participants said that they felt that media campaigns encouraged them to think about their own health. The research findings highlight the usefulness of media campaigns and national prevention programs in the early detection of breast cancer.

Osteoporoza je bolest karakterizirana smanjenjem koštane mase, poremećajem njene strukture, kao i posljedičnom nedostatnom mineralizacijom kosti što rezultira smanjenjem njezine čvrstoće i elastičnosti, te povećanom mogućnošću i učestalošću prijeloma. Najčešća mjesta prijeloma su kukovi, kralješci i zapešća. Predstavlja jedan od važnih javno-zdravstvenih i društveno-ekonomskih problema razvijenog svijeta. Zbog procijenjene velike učestalosti u populaciji radi porasta udjela starije populacije i uglavnom neprepoznate kliničke slike vrlo često se naziva "tihom epidemijom" modernog doba. Kroz svoju profesiju medicinska sestra ima značajnu ulogu u prevenciji i otkrivanju osteoporoze, kao i u liječenju.Vještine kritičkog razmišljanja, učinkovite komunikacije i interakcije s drugim članovima interdisciplinarnog tima omogućavaju medicinskim sestrama razumijevanje ciljeva prevencije i edukacije, te potrebe pacijenata tijekom liječenja. Cilj završnog rada bio je opisati osteoporozu, njene simptome, dijagnostiku i liječenje, važnost i načine prevencije, edukaciju pacijenata i ulogu medicinske sestre. Tijekom izrade rada provedeno je istraživanje populacije na području Varaždinske i Međimurske županije o poznavanju osteoporoze kao bolesti i njenoj prevenciji. Cilj istraživanja bio je dobiti uvid u upućenost populacije o prevenciji osteoporoze, koliko su sudionici upoznati sa pojmom osteoporoze i mjerama prevencije, od koga prikupljaju informacije i koliko primjenjuju mjere prevencije. U istraživanju je sudjelovalo ukupno 255 osoba, od toga 232 osobe ženskog spola (91%) i 23 osobe muškog spola (9%). Provedenim istraživanjem dobiven je uvid da su skoro svi ispitanici upoznati s pojmom osteoporoze i mjerama prevencije, te su najviše informacija dobili putem medija. No, bez obzira na poznavanje bolesti i mjere prevencije, sudionici većinom navedene mjere ne provode. Rezultati ukazuju da je potrebno kontinuirano raditi na edukaciji i pronalaziti načine kako bi motivirali populaciju da navedene mjere prevencije i koriste. Medicinska sestra pri tome ima važnu ulogu jer kroz svoju profesiju na različitim segmentima zdravstvenog sustava može aktivno sudjelovati kao dio tima. Osteoporosis is a disease characterized by a decrease in bone mass, a disruption of its structure, and consequent in sufficient bone mineralization, which results in a decrease in its strength and elasticity, and anincreased possibility and frequency off ractures. The most common fracturesites are the hips, vertebrae and wrists. It represents one of the important public health and socio-economic problems of the developed world. Due to the estimated high in cidence in the population due to the increasing proportion of the elderly population and mostly in definable clinical picture, it is often referred to as the "silentepidemic" of modern times. Throughout the profession, nurseplays a significant role in the prevention and detection of osteoporosis as well as in the treatment. Critical thinking skills, effective communication, and interaction with other members of the interdisciplinary team enable nurses to understand prevention and education goals, and patient needs during treatment. The aim of the final paper was to describe osteoporosis, its symptoms, diagnosis and treatment, importance and methods of prevention, patient education and the role of the nurse. During the preparation of the study, a population survey was conductedin Varaždin and Međimurje counties on the knowledge of osteoporosis as a disease and its prevention. The aim of the study was to gain in sightin to the population's a wareness of osteoporosis prevention, how well the participants are familiar with the concept of osteoporosis and prevention measures, from whom they gather information and in which amount they apply osteoporosis prevention measures. A total of 255 people participated in the study, of which 232 were female (91%) and 23 were male (9%). The survey revealed that almost all respondents were familiar with the notion of osteoporosis and prevention measures, and received most of information through the media. However, despitethe knowledge of the disease and the prevention measures, the participants mostly do notimplement these measures. The result sindicate that there is a need to continuously work on education and to find ways to motivate the population to apply the seprevention measures. The nurse plays an important role in this, because through her professions he can actively participate as part of a team in different segments of the health care system.

Rad liječnika, medicinskih sestara/tehničara i vozača u hitnoj medicinskoj službi izuzetno je težak i zahtijeva visoku razinu znanja, vještina i iznad svega odgovornosti. Pristup i liječenje pacijenata kod kojeg se iznenada razvila neka bolest ili ozljeda, a koja može ugroziti ili već ugrožava život, svakako je jedan od najtežih trenutaka u radu svake medicinske sestre ili tehničara. Mnoge kolegice i kolege diljem Republike Hrvatske godinama rade u hitnoj medicinskoj službi bez posebne pripreme i dodatne edukacije, stječući znanja i vještine tijekom svog rada, iskustvo je zasigurno nezamjenjivo, no ono sigurno nije dostatno. Reorganizacijom hitne medicinske službe postigla se ujednačena i kvalitetna zdravstvena skrb za oboljele i unesrećene diljem Republike Hrvatske. Uvedeni su županijski zavodi čijim osnivanjem su oformljeni Tim 1, Tim 2 i MPDJ, a pacijentima je omogućeno zbrinjavanje hitnih stanja u urbanim sredinama unutar 10 minuta od poziva, a ruralnim 20 minuta od poziva u 80% slučajeva. Medicinskom osoblju omogućen je napredak u svom djelovanju, a općoj populaciji predočeno je kako djelovati u prvim sekundama i pomoći unesrećenome prije dolaska hitne medicinske službe kroz razne edukativne programe. Međusobna suradnja, povjerenje i dobra komunikacija unutar tima od neizmjerne su važnosti. Hitna služba predstavlja timski rad, u kojem je tim jak onoliko koliko mu je jaka najslabija karika. Dobro uvježban tim rezultira brzom reakcijom i kvalitetnom skrbi za pacijenta. The work of doctors, nurses and drivers in emergency medical service is exceptionally difficult and requires high level of knowledge, skills and first of all, responsibility. Approach and treatment of patient whose life is threatened because of a sudden injury or disease is one of the hardest moments in work of every nurse. Lot of colleagues around the Croatia have been working for years in emergency medical service without any special preparation and extra education, gaining knowledge and skills only during their work. Experience is certainly irreplaceable but this is not enough. Uniformed and quality medical care for injured people around Croatia is achieved by reorganization of emergency medical service. County institutes are introduced with Team 1, Team 2 and MPDJ so care for patients is assured in 80% of calls within 10 minutes from call, in urban environment, and within 20 minutes from call in rural environment. Medical personnel is provided with progress in their activities, and general population is provided with information about how to act in first moments of an accident and how to help to injured people before emergency medical service has arrived. This is achieved through various educational programs. Mutual cooperation, confidence and good communication within the team are of immeasurable importance. Emergency medical service presents team work, that is as strong as the weakest link. The result of well trained team is quick reaction and high quality care of patient.

U ovom radu „Multidisciplinarni pristup pacijentu kod operacije larinksa“ je opisana anatomija larinksa, pojavnost karcinoma larinksa, vrste karcinoma larinksa, vrste operacija, klinička slika bolesti, metode dijagnostike i liječenja bolesti, prijeoperacijska priprema (fizička i psihička sa naglaskom na važnost psihičke pripreme) pacijenta za laringektomiju. Opisane su najčešće sestrinske dijagnoze u poslijeoperacijskoj njezi te specifični postupci u samoj poslijeoperacijskoj njezi pacijenata nakon laringektomije koja obuhvaća toaletu traheostome, trahealne kanile, držača kazete i kazete za ovlaživanje zraka, toaletu govorne proteze, postupak hranjenja na nazogastričnu sondu, primjenu intravenozne terapije, infuzije i analgezije, antikoagulantne terapije, kontrola drenažnih katetera, prijevoj operacijske rane, mobilizacija pacijenata, kontrola diureze, poslijeoperacijske komplikacije nakon laringektomije. Također je opisan tijek rehabilitacije govora, važnost povoljnog nutritivnog statusa pacijenta prije samog operacijskog zahvata te nakon zahvata i poslijeoperacijske komplikacije koje mogu nastati te uloga Udruge laringektomiranih Varaždinske županije i članova obitelji pacijenata. Posebno je opisana važnost dobre edukacije pacijenata i članova njihovih obitelji od samog prijema u bolnicu do otpusta na kućno liječenje. Također su navedeni prikazi slučaja pacijentice i pacijenta uz naglasak na psihičko stanje kod dobivane dijagnoze karcinoma larinksa, zabrinutost oko tijeka i ishoda samog operacijskog zahvata, te dugotrajnog oporavka. U liječenju sudjeluje čitav tim stručnjaka kao što su liječnik operater, nutricionist, fizijatar, fizioterapeut, psiholog, psihijatar, medicinska sestra/tehničar, logoped te Udruge laringektomiranih.

Neurokirurgija je posebna grana kirurgije koja se bavi liječenjem ozljeda i bolesti središnjeg, autonomnog i perifernog živčanog sustava. Neurokirurško sestrinstvo je grana kirurškog sestrinstva koja se bavi skrbi za bolesnika prihvaćanjem tehnoloških i teorijskih znanja iz područja zdravstvene njege neurokirurškog bolesnika. Poslovi medicinske sestre uključuju skrb o bolesniku, skrb o ranama, edukaciju bolesnika i obitelji, poznavanje dijagnostike, te procjenu skrbi za bolesnike. Pružanje skrbi za bolesnike zahtjeva znanja i vještine karakteristične za neurokirurgiju. Cilj skrbi za neurokirurškog bolesnika je pružanje kvalitetne zdravstvene njege koja je usmjerena na pomaganje bolesniku da se vrati u svakodnevni život, te da bude produktivan i neovisan što je više moguće. Neurosurgery is part of surgical practice that treats wounds and diseases of central, autonomic and peripheral nervous system. Neurosurgical nursing is part of surgical nursing that helps patients by accepting technological and the or ethical knowledge from nursing care of neurosurgical patients. Nursing work includes patients care, wound care, education of family and patient, diagnostical knowledge, care evaluation of patient. Nursing care for this patients requires knowledge and skills characteristic for neurosurgery. The goal is to give quality nursing care that is directed to help patient to return to his every day lifea nd to be productive and independent as much as possible.