Search

U sklopu ovogodišnje Noći istraživača, manifestacije financirane u okviru programa Horizon Europe koja ima za cilj približiti znanost i istraživanje javnosti, znanstvenici iz Centra za Proteomiku i Zavoda za Histologiju pripremili su 3 slikovnice naslova: „Što je rak?“, „Što su protutijela“ i „Što rade znanstvenici“. Navedene slikovnice imaju za cilj na jednostavan i razumljiv način objasniti djeci i mladima osnovne koncepte koji se tiču biologije raka, protutijela kao alata za istraživanje ili terapiju, te znanstvenika kao profesije koja sudjeluje u „borbi“ protiv raka. Naime, djeca, čak i ako nisu u stanju razumjeti rak, posebno su pažljiva i jako pogođena dijagnozom raka, a istraživanja pokazuju da otvorenost i iskrenost pomažu djeci da se nose s problemima. Osnovne informacije o raku pokrivene su u prvoj slikovnici “Što je rak?”, autorice dr.sc. Paole Kučan Brlić, koja je namijenjena djeci predškolske dobi i nižih razreda osnovne škole. Druga slikovnica, “Što su antitijela?”, autorice Dore Gašparini, dr.med., namijenjena je starijoj djeci te objašnjava kako funkcioniraju protutijela i kako se ona mogu koristiti za liječenje raka ili u znanstvenim istraživanjima. Zadnja slikovnica, „Što rade znanstvenici“, autorica dr.sc. Jelene Železnjak i dr.sc. Marije Mazor, predstavlja i promovira znanstvenike kao profesiju koja se, između ostalog, bavi istraživanjem i liječenjem raka, te objašnjava kako se postaje znanstvenik. Uz navedene autorice, u pripremi ovih slikovnica za tisak, sudjelovali su i ostali članovi tima Noći istraživača: izv. prof. dr. sc. Vanda Juranić Lisnić, dr. sc. Maja Cokarić Brdovčak, Cristina Paulović i Fran Krstanović.

U sklopu ovogodišnje Noći istraživača, manifestacije financirane u okviru programa Horizon Europe koja ima za cilj približiti znanost i istraživanje javnosti, znanstvenici iz Centra za Proteomiku i Zavoda za Histologiju pripremili su 3 slikovnice naslova: „Što je rak?“, „Što su protutijela“ i „Što rade znanstvenici“. Navedene slikovnice imaju za cilj na jednostavan i razumljiv način objasniti djeci i mladima osnovne koncepte koji se tiču biologije raka, protutijela kao alata za istraživanje ili terapiju, te znanstvenika kao profesije koja sudjeluje u „borbi“ protiv raka. Naime, djeca, čak i ako nisu u stanju razumjeti rak, posebno su pažljiva i jako pogođena dijagnozom raka, a istraživanja pokazuju da otvorenost i iskrenost pomažu djeci da se nose s problemima. Osnovne informacije o raku pokrivene su u prvoj slikovnici “Što je rak?”, autorice dr.sc. Paole Kučan Brlić, koja je namijenjena djeci predškolske dobi i nižih razreda osnovne škole. Druga slikovnica, “Što su antitijela?”, autorice Dore Gašparini, dr.med., namijenjena je starijoj djeci te objašnjava kako funkcioniraju protutijela i kako se ona mogu koristiti za liječenje raka ili u znanstvenim istraživanjima. Zadnja slikovnica, „Što rade znanstvenici“, autorica dr.sc. Jelene Železnjak i dr.sc. Marije Mazor, predstavlja i promovira znanstvenike kao profesiju koja se, između ostalog, bavi istraživanjem i liječenjem raka, te objašnjava kako se postaje znanstvenik. Uz navedene autorice, u pripremi ovih slikovnica za tisak, sudjelovali su i ostali članovi tima Noći istraživača: izv. prof. dr. sc. Vanda Juranić Lisnić, dr. sc. Maja Cokarić Brdovčak, Cristina Paulović i Fran Krstanović. Sakrij dio sažetka

U sklopu ovogodišnje Noći istraživača, manifestacije financirane u okviru programa Horizon Europe koja ima za cilj približiti znanost i istraživanje javnosti, znanstvenici iz Centra za Proteomiku i Zavoda za Histologiju pripremili su 3 slikovnice naslova: „Što je rak?“, „Što su protutijela“ i „Što rade znanstvenici“. Navedene slikovnice imaju za cilj na jednostavan i razumljiv način objasniti djeci i mladima osnovne koncepte koji se tiču biologije raka, protutijela kao alata za istraživanje ili terapiju, te znanstvenika kao profesije koja sudjeluje u „borbi“ protiv raka. Naime, djeca, čak i ako nisu u stanju razumjeti rak, posebno su pažljiva i jako pogođena dijagnozom raka, a istraživanja pokazuju da otvorenost i iskrenost pomažu djeci da se nose s problemima. Osnovne informacije o raku pokrivene su u prvoj slikovnici “Što je rak?”, autorice dr.sc. Paole Kučan Brlić, koja je namijenjena djeci predškolske dobi i nižih razreda osnovne škole. Druga slikovnica, “Što su antitijela?”, autorice Dore Gašparini, dr.med., namijenjena je starijoj djeci te objašnjava kako funkcioniraju protutijela i kako se ona mogu koristiti za liječenje raka ili u znanstvenim istraživanjima. Zadnja slikovnica, „Što rade znanstvenici“, autorica dr.sc. Jelene Železnjak i dr.sc. Marije Mazor, predstavlja i promovira znanstvenike kao profesiju koja se, između ostalog, bavi istraživanjem i liječenjem raka, te objašnjava kako se postaje znanstvenik. Uz navedene autorice, u pripremi ovih slikovnica za tisak, sudjelovali su i ostali članovi tima Noći istraživača: izv. prof. dr. sc. Vanda Juranić Lisnić, dr. sc. Maja Cokarić Brdovčak, Cristina Paulović i Fran Krstanović.

Cilj istraživanja: PVR i njegovi receptori imaju važnu ulogu u imunosnom odgovoru radi čega i tumori i virusi nastoje utjecati na ovaj protein i izbjeći imunosni nadzor. Druga istraživanja pokazala su da humani citomegalovirus negativno regulira PVR, ali s obzirom na specifičnost citomegalovirusa za vrstu i kompleksnu interakciju PVR-a i njegovih receptora na imunosnim stanicama, teško je procijeniti relevantnost tih spoznaja in vivo. Stoga je glavni cilj ovog istraživanja utvrditi ulogu proteina PVR u imunosnom odgovoru na citomegalovirusnu infekciju in vivo te proniknuti u kompleksnost sustava PVR/DNAM1/TIGIT/CD96. Materijali i metode: Kako bih utvrdila učinak MCMV-infekcije na PVR analizirala sam inficirane stanice metodom kvantitativnog PCR-a te metodama protočne citometrije i imunoblot analizom. Kako bih identificirala virusni gen važan za regulaciju PVR-a koristila sam knjižnicu rekombinantnih virusa MCMV-a te konstruirala nove virusne mutante kojima nedostaju pojedini geni. Za karakterizaciju regulatornog virusnog proteina proizvela sam protutijelo na taj protein te ga analizirala imunoblot analizom u inficiranim stanicama. Kako bih utvrdila važnost PVR regulacije in vivo, koristila sam mišji model infekcije MCMV-om. Za identifikaciju imunosnih populacija i mehanizama odgovornih za PVR-posredovanu kontrolu virusa koristila sam reagense za uklanjanje ili blokiranje imunosnih populacija in vivo ili miševe kojima nedostaje ispoljenost određenih receptora. Za fenotipsku i funkcionalnu analizu imunosnih stanica koristila sam protočnu citometriju. Rezultati: MCMV uzrokuje pojačano prepisivanje gena za PVR ali smanjenu površinsku ispoljenost zrelog proteina PVR za što je zaslužan novoidentificirani virusni protein, m20.1. Uklanjanje ovog proteina odnosno sprječavanje negativnog učinka virusa na protein PVR omogućuje učinkovitiji imunosni nadzor koji je ovisan o receptoru DNAM-1 te posredovan stanicama NK i mononulearnim fagocitima, sa značajnom ulogom proupalnih monocita. Zaključak: Rezultati ovog istraživanja ukazuju da DNAM-1-PVR interakcija ima značajnu ulogu u kontroli CMV-a od strane stanica NK i mononuklearnih fagocita. Također, ovi rezultati pokazuju novi mehanizam virusnog reguliranja imunosnog odgovora ovisnog o uparenim receptorima, gdje virus smanjenjem ispoljavanja površinskog proteina PVR zadržava interakciju s inhibicijskim receptorima, ali onemogućuje interakciju s aktivacijskim receptorom. U konačnici, ovi rezultati pokazuju da mononuklearni fagociti imaju važnu ulogu u imunosnom odgovoru na viruse, koja je izvan njihove uloge modulatora drugih efektorskih imunosnih populacija. Objectives: PVR and its receptors play a significant role in immune response which is why both tumors and viruses try to modulate this protein to avoid immune recognition. Research by others has shown that human cytomegalovirus downregulates PVR protein, but given the species specificity of cytomegaloviruses and complex interactions between PVR and its receptors, it is hard to predict the relevance of these findings in vivo. The aim of this study was to determine the role of PVR in immune response to cytomegalovirus infection in vivo as well as comprehend the complexity of PVR/DNAM-1/TIGIT/CD96 interactions. Materials and methods: To assess the effect of MCMV infection on PVR, infected cells were analysed by quantitative PCR, flow cytometry and by Western blot method. To identify viral gene involved in PVR regulation, I used recombinant MCMV library and constructed new viral mutants lacking particular genes. To characterize viral protein in charge for PVR regulation, I produced antibodies to that protein and analysed it using Western blot analysis. To assess the significance of PVR regulation in vivo, mouse model of MCMV infection was used. To identify immune populations and mechanisms responsable for PVR-mediated viral control I used reagents that deplete or block immune populations in vivo as well as mice deficient for certain receptors. Analysis of the phenotype and function of immune cells was performed using flow cytometry. Results: MCMV induces PVR transcription and at the same time prevents surface expression of mature PVR protein. Newly identified viral protein, m20.1, is responsible for this phenomena. Removal of this protein prevents MCMV-caused downregulation of PVR allowing more efficient immune control which depends on DNAM-1 receptor and is mediated by NK cells and mononuclear phagocytes, in particular proinflammatory monocytes. Conclusion: Results of this research show that DNAM-1-PVR interaction has a significant role in CMV control by NK cells and mononuclear phagocytes. In addition, these results show novel mechanism of viral regulation of paired receptors in the immune response where virus by downregulating surface PVR maintains inhibitory interactions but prevents activating interactions. Finally, these results show important role of mononuclear phagocytes in the immune response to viruses that goes beyond their role of modulators of other effector immune cell populations.