Search

Plućni edem je komplikacija zatajenja srca koja ima postotak jednogodišnje smrtnosti od 40%. To je stanje u kojem zbog popuštanja lijeve klijetke dolazi do plućne hipertenzije i nastanka tekućine u alveolama, te posljedično tome nakupljanju tekućine u plućnom intersticiju. Manifestira se kao kardiogeni ili nekardiogeni plućni edem. Kardiogeni edem pluća za uzrok ima bolest srca, dok nekardiogeni mogu uzrokovati druga stanja ili čimbenici poput akutnog respiratornog distresa (ARDS) te direktne ili indirektne ozljede pluća. U kliničkoj slici prevladava dispneja. Također se očituje i cijanozom okrajina i usnica, korištenjem pomoćne muskulature pri disanju, orošenost hladnim znojem te nekad i poremećajem svijesti. Daljnjim razvojem edema dolazi do otežanijeg disanja, pojavljuje se inspiratorni hropci i iskašljavanje vodenastog, pjenušavog sadržaja koji ima primjese krvi. Dijagnoza se postavlja na temelju kliničke slike, anamneze, fizikalnog pregleda, RTG snimkom pluća i EKG-om te laboratorijskim nalazima. Plućni edem liječi se istovremeno s kontinuiranom dijagnostičkom obradom. Terapija se postiže kisikom, diureticima, vazodilatatorima i morfinom. U sprječavanju edema pluća veliku odgovornost imaju i medicinske sestre / tehničari. Njihova uloga je važna u liječenju, dijagnostici, prevenciji i edukaciji bolesnika. Zbrinjavanje bolesnika s plućnim edemom provodi se na temelju procesa zdravstvene njege i holističkog pristupa. Od velike važnosti je precizna procjena stanja bolesnika radi boljeg prepoznavanja problema iz područja zdravstvene njege, dobre izrade plana zdravstvene njege što rezultira ispunjenjem ciljeva. Pulmonary edema is a complication of heart failure that has a one-year mortality rate of 40%. It is a condition in which, due to the loosening of the left ventricle, pulmonary hypertension and the formation of fluid in the alveoli occur, and consequently the accumulation of fluid in the pulmonary interstitiality. It manifests itself as cardiogenic or non-otherrdiogenic pulmonary edema. Cardiogenic lung edema has heart disease to cause it, while non-nerdiogenic can cause other conditions or factors such as acute respiratory distress (ARDS) and direct or indirect lung injury. The clinical picture is dominated by dyspnea. It is also manifested by cyanosis of okranine and lips, using auxiliary musculature when breathing, cold sweat decomposed and sometimes a disturbance of consciousness. With the further development of edema, breathing problems become more pronounced, whooping and expectoration of the watery, frothy content appears, which may have admixtures of blood. The diagnosis is made on the basis of a clinical picture, history, physical examination, X-ray of the lungs and ECG and laboratory findings. Pulmonary edema is treated simultaneously with continuous diagnostic treatment. Therapy is achieved by oxygen, diuretics, vasodilators and morphine. In preventing edema of the lungs, nurses / technicians also have a great responsibility. Their role is important in the treatment, diagnosis, prevention and education of patients. The care of patients with pulmonary edema is carried out on the basis of health care processes and a holistic approach. Of great importance is a precise assessment of the patient's condition in order to better identify problems in the field of health care, to make a good health care plan resulting in the fulfillment of the goals.

U ovom završnom radu dotaknute su teme sestrinstva kao profesije te sama sestrinska njega kao temelj rada medicinskih sestara. Razvojem sestrinstva kao profesije i uvođenjem procesa zdravstvene njege zajedno sa sve većim brojem istraživanja iz područja sestrinske njege, formiraju se nova znanja i novi pogled na pacijenta. Razvija se usmjerenost medicinskih sestara na pojedinca kao na čovjeka, a ne isključivo na bolest kao što je to bilo povijesno gledano dugi niz godina. Pacijent postaje subjekt kroz proces zdravstvene njege što znači da sudjeluje u donošenju odluka o njegovom liječenju i zdravstvenoj njezi. Njega kao pojam obuhvaća mnogo više od provođenja standardnih medicinskih postupaka usmjerenih na fizičke potrebe. Ona se danas sve više razvija i kroz kontinuiranu edukaciju zdravstvenih djelatnika. U ovom završnom radu navedena su istraživanja koja potkrepljuju zadovoljstvo pacijenata pruženom zdravstvenom njegom. Prihvaćanjem drugačijeg pogleda na pacijenta kroz kontinuiranu edukaciju nastaje kvalitetniji zdravstveni sustav. Holistički pristup podrazumijeva gledanje pacijenta kao cjelovito biće, poštujući njegovu individualnost i autonomiju. Kroz proces zdravstvene njege, teoriju motivacije i biopsihosocijalni pristup objedinjujemo holistički pristup pacijentu. Koristeći širok spektar znanja pružamo zdravstvenu njegu na pravilan i kvalitetan način. Kontinuiranim usavršavanjem medicinskih sestara primjećujemo pozitivne ishode holističke skrbi. Naravno, sama kvaliteta pružene zdravstvene njege ovisi o mnogim parametrima. Dobra komunikacija je preduvjet stvaranja kvalitetnog odnosa. Poštovanje, empatija, razumijevanje i zainteresiranost za pacijenta objedinjuju etičke i moralne vrijednosti koje podsjećaju koliko je briga o pojedincu kompleksna i da profesionalnu medicinsku sestru treba pratiti velika ljubav prema svojoj profesiji da bi svoja znanja i kompetencije primjenjivala na najbolji mogući način. In this final paper, the topics of nursing as a profession and nursing itself as the basis of the work of nurses are touched upon. With the development of nursing as a profession and the introduction of the health care process together with an increasing number of research in the field of nursing, new knowledge and a new view of the patient are formed. Nurses ’focus on individuals as human beings is evolving, not exclusively on disease as has historically been the case for many years. The patient becomes a subject through the process of health care which means that he participates in making a decision about his treatment and health care. Care as a term encompasses much more than the implementation of standard medical procedures focused on physical needs. Today, it is increasingly developing through continuous education of health professionals. In this final paper, research is presented that supports the satisfaction of patients with the provided health care. By accepting a different view of the patient through continuous education, a quality health care system is created. A holistic approach involves looking at the patient as a whole being, respecting his individuality and autonomy. Through the process of health care, motivation theory and biopsychosocial approach, we combine a holistic approach to the patient. Using a wide range of knowledge, we provide health care in a proper and quality manner. Through the continuous training of nurses, we notice positive outcomes of holistic care. Of course, the very quality of health care provided depends on many of the parameters. Good communication is a prerequisite for creating a quality relationship. Respect, empathy, understanding and interest in the patient combine ethical and moral values that remind us how complex caring for an individual is and that a professional nurse needs to be accompanied by a great love for her profession to apply her knowledge and competencies in the best possible way.

Non-Hodgkinov limfom je vrsta raka koji se razvija u limfnom sustavu, dijelu našeg imunološkog sustava koji nas štiti od bolesti i infekcija. Limfni sustav se sastoji od limfnog tkiva i limfnih žila koje transportiraju i skupljaju limfu koja sadrži bijele krvne stanice zvane limfociti. U non-Hodgkinovim limfomima pogođeni limfociti se počinju množiti na nenormalan način i skupljati u određenim dijelovima limfnog sustava kao što su limfni čvorovi. Pogođeni limfociti gube svoju obrambenu svrhu što dovodi do oslabljenog imunološkog sustava. Najčešći simptom NHL je bezbolno naticanje limfnih čvorova, obično na vratu, pazuhu ili preponama. Kada se sumnja da pacijent ima limfom, uzima se kompletna anamneza i obavlja se fizički pregled, nakon čega slijedi niz dijagnostičkih testova. Biopsija povećanih limfnih čvorova ili organa potrebna je kako bi se utvrdilo postoji li limfom. Kod agresivnijih tipova NHL-a liječenje obično uključuje kombinaciju kemoterapije, terapije zračenjem i imunoterapije. Odluke o liječenju temelje se na vrsti NHL-a, stadiju i stupnju bolesti te popratnim bolestima povezanim s pacijentom. Značajni životni događaji pacijenta poput dijagnoze limfoma zadaju posebne izazove medicinskim sestrama koje skrbe o njima. Medicinske sestre imaju odgovornost prema pacijentima ne samo u zadovoljavanju njihovih osnovnih ljudskih potreba, već i u edukaciji koja nije tako jednostavna s obzirom na to da pacijenti dolaze iz različitih etničkih i socioekonomskih sredina, te imaju različite prioritete u samom procesu zdravstvene njege. Pacijentima je potrebno pružiti psihološku podršku te ih saslušati o njihovim strahovima vezanim uz bolest. Cilj ovog rada je pobliže opisati važnost kvalitetnog procesa zdravstvene njege, te važnost podrške obitelji i zdravstvenih djelatnika odnosno medicinskih sestara kod pacijenata oboljelih od non-Hodgkinovog limfoma. Non-Hodgkin lymphoma is a cancer that starts in the lymphatic system, the part of our immune system that protects us from diseases and infections. The lymphatic system consists of lymphatic tissue and lymphatic vessels that transport and collect the lymph that contains white blood cells called lymphocytes. In non-Hodgkin's lymphomas, the affected lymphocytes begin to multiply in an abnormal way and begin to collect in certain parts of the lymphatic system, such as the lymph nodes. The affected lymphocytes lose their infection-fighting properties making the immune system vulnerable. The most common symptom of non-Hodgkin lymphoma is a painless swelling in a lymph node, usually in the neck, armpit or groin. If the signs or symptoms suggest that the patient might have lymphoma, a complete medical history is made and physical examination is performed, followed by a series of diagnostic tests. A biopsy of enlarged lymph nodes or organs is needed to determine whether lymphoma exists. The treatment of the aggressive type of lymphoma usually includes a combination of chemotherapy, radiation or immunotherapy. Treatment decisions are based on the type of NHL, its staging and degree of the disease and comorbidities associated with the patient. Significant events in the life of a patient, such as lymphoma diagnosis is especially challenging for the nurses who take care for them. Nurses are responsible not only for meeting their basic human needs, but also for educating them, which is not that simple given that patients come from different ethnic and socio-economic backgrounds, and have different priorities in the healthcare process itself. Patients need psychological support and they need to be listened to regarding their disease-related fears. The aim of this paper is to describe in detail the importance of the quality health care, family support and medical staff support, especially nurses´ support in patients with non-Hodgkin lymphoma.

Medicinske sestre trajnim usavršavanjem na području zdravstvene njege, te edukacijama u užem specijalnim područjima pružat će kvalitetnu zdravstvenu njegu u zadovoljavanju osnovnih ljudskih potreba. Procesom zdravstvene skrbi medicinska sestra promatranjem, planom, ciljem i evaluacijom omogućava kvalitetnu zdravstvenu njegu bolesnika s kognitivnim poremećajima. Delirij je akutna, najčešće reverzibilna, nespecifična psihoza u čijoj kliničkoj slici dominiraju dezorjentiranost, psihomotorni nemir, konfuzija i dezorganizirano ponašanje. Sa druge strane demencija je vodeći rizični čimbenik za razvoj delirija jer se 2/3 delirija javljaju u osoba s demencijom. Pojava delirija najčešće će znatno pogoršati kognitivno funkcioniranje osobe s demencijom. Znanstvena istraživanja pokazala su da se osobe nakon deliratnog stanja rijetko vračaju na prijašnju razinu funkcioniranja, imaju višu stopu kognitivnog oštečenja i institucionalizacije. Zdravstvena njega osoba s delirijem i demencijom usmjerena je na smiravanje bolesnika, i osiguravanje od samoozljeđivanja, te ozljeđivanje drugih. Nurses, with permanent training in the field of health care and education in narrow special areas, will provide quality health care in satisfying the basic human needs. Providing quality health care for patients with cognitive disabilities consists of: observation, planning, goal and evaluation. Delirium is an acute, most often reversible, nonspecific psychosis in whose clinical image predominates disorientation, psychomotor disorder, confusion, and disorganized behaviour. Dementia is the leading risk factor for delirium development because 2/3 delirium occurs in people with dementia. The appearance of delirium will most likely significantly exacerbate the cognitive functioning of a person with dementia. Scientific researchers have shown that people after delirium rarely return to their previous level of functioning, have a higher rate of cognitive deterioration and institutionalization. The health care of person with delirium and dementia is focused on calming the patient, ensuring from self-injury, and injuring others.

U populaciji maligne bolesti zauzimanju drugo mjesto po smrtnosti i učestalosti. Karcinom kolona jedan je od najčešćih karcinoma čija pojavnost je jednako zastupljena u oba spola. Važnost prevencije neizmjereno je važno jer je rano otkrivanje bolesti jedna od najznačajnijih faktora u smanjenju smrtnosti. Liječenje obuhvaća kirurški tretman, te zraćenje i kemoterapiju. Bolest izaziva promijene u životu pojedinca i njegove obitelj. Holistički pristup zbrinjavanja pacijenta, edukcija te podrška obitelji jedan su od važnih segmenata u skrbi za pacijenta. Cilj rada je prikazati specifičnosti zdravstvene njege kod bolesnika oboljelog od karcinoma kolona s naglaskom na proces zdravstvene njege. Sadržaj je koncipiran tako što sadrži deset poglavlja kroz koja je detaljno obrađen karcinom kolona, od anatomije sve do simptoma, liječenja, procesa zdravstvene njege, zdravstvenoj njezi kolostome, prehrani, važnost edukacije bolesnika i njihove obitelji o načinu života nakon operacije, kako bi bolesnik postao što prije samostalan u aktivnostima samozbrinjavanja i kako bi mu se olakšao povratak u normalan život. In the population, malignant disease taking second place by mortality and frequency. Colon cancer is one of the most common carcinomas whose appearance is equally represented in men and woman. Prevention is important because early detection of disease is one of the most important factors in reducing mortality. Treatment includes surgical treatment, radiation and chemotherapy. Disease causes change in the life of an individual and his family. Holistic approach to patient care, education, and family support are one of the most important segments of patient care. The purpose of these paper is to show the specificity of health care in patients with colon cancer, with an emphasis on the health care process. Content is conceived to include ten chapters. These chapters described column cancer, from anatomy to symptom, treatment, health care process, cholesterol care, nutrition, the importance of educating patients and their families about lifestyle after surgery, so that the patient becomes as early as possible in self-defamation activities in order to facilitate his return to normal life.

CILJ ISTRAŽIVANJA: utvrditi prevalenciju kolorektalnog karcinoma u Zadarskoj županiji, te prikazati proces zdravstvene njege i ulogu medicinske sestre u prevenciji bolesti te njenom dijagnosticiranju i liječenju. UVOD: Kolorektalni karcinom (CRC) jedna je od najučestalijih zloćudnih bolesti današnjice, posebice u razvijenim zemljama svijeta. Incidencija i mortalitet su u stalnom porastu, kako u svijetu tako i u Republici Hrvatskoj, gdje CRC zauzima visoko drugo mjesto po pojavnosti. Unatoč neprestanim dijagnostičkim i terapijskim napretkom medicine, stopa preživljavanja nije se bitno promijenila te i dalje iznosi 5 godina. ISPITANICI I METODE: Istraživanje je provedeno u Općoj bolnici Zadar. Uključeni su bolesnici oboljeli od CRC, kojima je potvrđena dijagnoza PHD analizom u periodu od 1.1.2015. do 31.12.2016. godine. Obuhvaćeno je ukupno 268 bolesnika, od kojih je 168 muškaraca i 100 žena. REZULTATI: Incidencija kolorektalnog karcinoma najčešća je između 71. i 80. godine života, a prosječna životna dob iznosi 69,8 godina. Češće oboljevaju muškarci nego žene. Rezultati ukazuju da je najviše oboljelih bilo u dobnoj skupini od 71 do 80 godina, a najmanje u dobnoj skupini od 30 do 40 godina i onoj iznad 90 godina. Kao najčešći simptomi zabilježeni su bol, rektalno krvarenje i promjene u pražnjenju stolice. Trajna kolostoma postavljena je kod 36,2% bolesnika. Primjetno je manji broj oboljelih sa mjestom stanovanja na otoku u odnosu na urbana i ruralna područja. Stopa mortaliteta za promatrani period iznosi 17,9%. ZAKLJUČAK: Rezultati istraživanja ukazuju na veliku incidenciju kolorektalnog karcinoma u Zadarskoj županiji, posebice kod muškaraca (62,7%). Zastupljenost bolesti kod dobnih skupina najveća je od 71. do 80. godine života kod oba spola. Medicinska sestra ima važnu ulogu kao član multidisciplinarnog tima u provođenju programa edukacije, sudjeluje u dijagnostičkim i terapijskim postupcima te koordinira cjelokupni proces zdravstvene njege. OBJECTIVES: Determine the prevalence of colorectal cancer in Zadar county, present the health care process and the role of nurses in the prevention of the disease and its diagnostic and therapeutic treatment. INTRODUCTION: Colorectal cancer (CRC) is one of the most significant malignant diseases today, especially in developed countries. Incidence and mortality rates are on a steady rise, both in the world and in the Republic of Croatia, where CRC occupies a high second place by appearance. Despite continued diagnostic and therapeutic advancement of medicine, the survival rate has not changed significantly and remains 5 years. PARTICIPANTS AND METHODS: The research was conducted at Zadar General hospital. The study involved patients suffering from CRC, with PHD analysis results in the period from 1.1.2015. until 31.12.2016.year. A total of 268 patients were reported, of which 168 were men and 100 women. RESULTS: The occurrence of colorectal cancer is most common between ages 71 and 80, with an average of 69,8 years. Men are more likely to get CRC then woman. he results show that the majority of the patients were in the age group 71 to 80 years, and the lowest in the age group 30 to 40 years and over 90 years. The most common symptoms were pain, rectal bleeding and changes in the discharge of the chair. Permanent colostomy was set at 36.2% of the patients. There is noticeable decrase of disease with people who live on islands compared to urban and rural areas. The mortality rate for the observed period is 17.9%. CONCLUSION: The results of the research indicate a high incidence of colorectal cancer in Zadar county, especially with men population (62,7%). The prevalence of disease is highest in the age group between 71 and 80 years in both men and women. Nurses have an important roles as members of multidisciplinary team in education programs, participate in diagnostic and therapeutic procedures and coordinate the entire health care process.