Search

Ciljevi: Cilj ovog istraživanja je bio prikazati podatke o djeci, u dobi od 0-18 godina, koja su bila pozitivna na SARS-CoV-2 na PCR testu u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Materijali i metode: Istraživanje je provedeno retrospektivnom analizom baze podataka Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. Prikupljeni su podatci o broju SARS-CoV-2 pozitivnih osoba na području Splitsko-dalmatinske županije, od početka pandemije do 31. ožujka 2022. Za djecu, starosti od 0 do 18 godina, analizirani su podatci o dobi, spolu, općini i datumu rezultata PCR testa. Za potrebe utvrđivanja stopa prevalencije korišteni su podatci o ukupnom broju djece, broju djece prema dobnim skupinama i spolu iz popisa stanovništva Republike Hrvatske 2021. za Splitsko-dalmatinsku županiju. Rezultati: Rezultati istraživanja pokazali su da je u tom razdoblju oboljelo ukupno 26.995 djece u dobi od 0-18 godina, što čini 18,43% ukupne SARS-CoV-2 pozitivne populacije Splitsko-dalmatinske županije. Većina njih (13.205, 48,92%) je bila pozitivna u petom valu. Učestalost SARS-CoV-2 pozitivne djece je, u većini valova pandemije, bila veća u zaobalju u odnosu na priobalje i otoke. Najveći broj pozitivne djece, u svim valovima COVID-19 pandemije, utvrđen je u dobnoj skupini 7-14 godina (13.942, 51,65%). Infekcija SARS-CoV-2 nije bila značajno češća ni u muške ni u ženske djece u ukupnoj COVID-19 pandemiji. Prema popisu stanovništva iz 2021., prevalencija SARS-CoV-2 pozitivne djece iznosila je 33,52%. Prevalencija u muške djece je bila 32,66%, a u ženske djece 34,42%, što nije značajno. Najniža prevalencija utvrđena je u dobnim skupinama 0-4 godine i 5-9 godina (16,51% odnosno 29,94%), dok je najviša u dobnim skupinama 10-14 godina i 15-19 godina (42,79% odnosno 42,54%). Zaključak: Napredovanjem COVID-19 pandemije, učestalost SARS-CoV-2 pozitivne djece se povećava. Na važnost njihove uloge u tekućoj pandemiji, ukazuju i utvrđene visoke stope prevalencije u djece u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Također, iako djeca imaju obično blažu kliničku sliku bolesti, ne smiju se zanemariti učinci i dugoročne posljedice COVID-19 pandemije na ove ranjive dobne skupine., Objectives: The aim of this study was to present data on children, aged 0-18 years, who tested positive to SARS-CoV-2 on a PCR test in Split-Dalmatia Country. Materials and methods: The study was conducted by retrospective analysis of the database of the Croatian Institute of Public Health. Data on the number of SARS-CoV-2 positive persons in the Split-Dalmatia County were collected from the beginning of the pandemic untill March 31 2022. For children, aged 0 to 18, data on age, sex, municipality and date of PCR test results were analyzed. Data on the total number of children, the number of children by age groups and sex from the 2021 census of the Republic of Croatia for the Split-Dalmatia County, were used to determine the prevalence rates. Results: The results of the study showed that, during this time, the total number of positive children, aged 0-18, was 26.995, which is 18.43% of the total SARS-CoV-2 positive population. Most of them (13.205, 48.92%) tested positive in the fifth wave. The frequency of SARS-CoV-2 positive children was higher offshore than on the coast and islands, in most waves of the pandemic. When analyzing all waves, the highest number of positive tests was found among children aged 7-14 (13.942, 51.65%). SARS-CoV-2 infection was not significantly more common in both male and female children in the overall COVID-19 pandemic. According to the 2021 census, the prevalence of SARS-CoV-2 positive children in Split-Dalmatia County was 33.52%. The prevalence in male children was 32.66% and in female children 34.42%, which is not significant. The lowest prevalence was found in the age groups 0-4 years and 5-9 years (16.51% and 29.94%, respectively), while the highest in the age groups 10-14 years and 15-19 years (42.79% and 42.54%, respectively). Conclusions: As the COVID-19 pandemic progresses, the number of SARS-CoV-2 positive children increases. The importance of their role in the current pandemic is indicated by the established high prevalence rates among children in the Split-Dalmatia County. Also, although children usually have a milder clinical picture of the disease, the effects and long-term consequences of the COVID-19 pandemic on these vulnerable age groups should not be neglected.

Izvanbolnička upala pluća jest potencijalno ozbiljna infekcija u djece. Dijagnostika izvanbolničkih upala pluća u djece temelji se na anamnestičkim podatcima i kliničkim simptomima i znacima, potpomognuto dodatnim dijagnostičkim pretragama: laboratorijskim, slikovnim i mikrobiološkim. Etiologija izvanbolničke upale pluća ovisi o brojnim čimbenicima, kao što su sezonstvo, geografski položaj, dob bolesnika i težina bolesti. Liječenje djeteta s izvanbolničkom upalom pluća uključuje primjenu simptomatskih mjera i u većine bolesnika antimikrobnu terapiju. U radu su prikazane kliničke preporuke Hrvatskog društva za pedijatrijsku pulmologiju radi ujednačenja postupaka i kriterija postavljanja dijagnoze, liječenja i prevencije izvanbolničkih upala pluća u djece.

U ranoj fazi kod opeklinskih ozljeda može se dati samo gruba prognoza o trajanju liječenja. Mi smo stoga proveli analizu povezanosti mehanizma ozljede s omjerom prosječnog trajanja hospitalizacije (PTH) i ukupne površine tijela zahvaćenom opeklinom (UPT). Proveli smo retrospektivnu analizu 375-ero pacijenata koji su u razdoblju između 1. siječnja 2010. i 31. prosinca 2019. hospitalizirani zbog opeklinskih ozljeda na Klinici za dječju kirurgiju Klinike za dječje bolesti Zagreb. Pacijenti su s obzirom na mehanizam nastanka ozljede razdijeljeni u sljedeće podskupine - opekline vrućom vodom (n=210), opekline vrućim uljem (n=22), opekline padom u vruću vodu (n=7), kontaktne opekline (n=54), opekline plamenom (n=36), opekline vrućim parama (n=7), eksplozivne opekline (n=13) i opekline strujnim udarom (n=12). Analizirali smo omjer prosječnog trajanja hospitalizacije (PTH) i ukupne površine tijela (UPT) s obzirom na mehanizam opeklinske ozljede. Kontaktne opekline nose veći rizik za veći omjer trajanja hospitalizacije s ukupnom površinom tijela (PTH/UP) od opeklina vrućim uljem (t=2,485, p= 0,015), opeklina vrućom tekućinom (t=3,948, p < 0,001), opeklina plamenom (t= 2,485, p= 0,015), eksplozivnih opeklina (t=2,900, p= 0,005), opeklina zbog pada u vruću vodu (t=4,369, p, In the early phase in paediatric burns, one can only give a rough estimate regarding the length of treatment. Therefore, we analysed the relationship between the burn injury mechanism and the length of stay (LOS) to total body surface area aff ected (TBSA) ratio. We performed a retrospective review of 375 patients who had been hospitalised for burn injuries in the period from January 1, 2010 until December 31, 2019 at the Department of Paediatric Surgery, Zagreb Children’s Hospital. According to the mechanism of burn injury, patients were divided into the following groups: hot water scalds (n=210), hot oil scalds (n=22), bath scalds (n=7), contact burns (n=54), fl ame burns (n=36), steam burns (n=7), explosive (n=13) and electrical burns (n=12). We analysed the mean LOS/TBSA ratio according to diff erent patient groups. Study results revealed that contact burns had a signifi cantly greater risk of higher LOS/TBSA ratio than hot oil scalds (t=2.485, p=0.015), hot water scalds (t=3.948, p

Izvanbolnička upala pluća jest potencijalno ozbiljna infekcija u djece. Dijagnostika izvanbolničkih upala pluća u djece temelji se na anamnestičkim podatcima i kliničkim simptomima i znacima, potpomognuto dodatnim dijagnostičkim pretragama: laboratorijskim, slikovnim i mikrobiološkim. Etiologija izvanbolničke upale pluća ovisi o brojnim čimbenicima, kao što su sezonstvo, geografski položaj, dob bolesnika i težina bolesti. Liječenje djeteta s izvanbolničkom upalom pluća uključuje primjenu simptomatskih mjera i u većine bolesnika antimikrobnu terapiju. U radu su prikazane kliničke preporuke Hrvatskog društva za pedijatrijsku pulmologiju radi ujednačenja postupaka i kriterija postavljanja dijagnoze, liječenja i prevencije izvanbolničkih upala pluća u djece., Community-acquired pneumonia is potentially serious infection in children. The diagnosis can be based on the history and clinical signs and symptoms. Additional diagnostic tests (laboratory, imaging, and microbiology) may be helpful when diagnosis is unclear. The most likely etiology depends on a number of factors such as seasonality, geographic location, the age of child, and the severity of disease. Treatment involves symptomatic measures, and in most children antibiotic therapy. This paper presents the clinical guidelines of the Croatian Society of Pediatric Pulmonology to standardize the procedures for the diagnosis and treatment of children with community-acquired pneumonia.

Čovjek je biološko i socijalno biće. Stoga isprepletenost raznolikih čimbenika iz obaju područja ima utjecaj na zdravlje i bolest. Socijalna medicina, pa tako i socijalna pedijatrija razvila se kao izraz prepoznavanja socijalnih utjecaja na zdravlje i nastanak bolesti pojedinca, obitelji i čitave populacije. Iako se socijalna medicina kao medicinska disciplina veže za građanske revolucije sredinom 19. stoljeća, i u današnje doba postoji izrazita potreba za njom jer u suvremenom svijetu prevladavajuća usko specijalizirana, tehnicistička medicina ne može samostalno dati odgovore na rastuće probleme, posebice “novog“ morbiditeta. Cilj je ovog priručnika potaknuti čitatelja na prepoznavanje cjelovitosti i kompleksnosti raznolikih utjecaja na dijete u procesu u kojemu još uvijek ima puno nepoznanica. Razumijevanje tih nepoznanica, uz postojeće znanje, doprinijet će učinkovitijoj prevenciji u budućnosti. Priručnik Preventivni i socijalni aspekti pedijatrije nastao je ponajprije kao nastavni tekst za istoimeni predmet u okviru poslijediplomskog studija Pedijatrija Medicinskog fakulteta u Zagrebu. No priručnik može poslužiti kao uvodno gradivo za sve zainteresirane za ovo područje – i za liječnike i za druge stručnjake. Za one koji imaju interes i osjećaju potrebu produbiti i proširiti svoje spoznaje iz područja preventivne i socijalne pedijatrije preporučujem udžbenik urednika Josipa Grgurića i Milivoja Jovančevića u izdanju Medicinske naklade, Zagreb 2017., također pod naslovom Preventivna i socijalna pedijatrija. Autori udžbenika su stručnjaci raznih profila koji daju širok pregled utjecaja socijalnih čimbenika i mogućnosti preventivnog djelovanja i unapređenja zdravlja djece.

Maligne bolesti koje se javljaju u dječjoj dobi predstavljaju kako medicinski tako i psihosocijalni problem djeteta, obitelji i zajednice u kojem se nalazi. Dijagnosticiranje, liječenje te oporavak od ove vrste bolesti kod djece je zahtjevan klinički, organizacijski i edukacijski problem kojem je, kako zbog svoje specifičnosti obzirom na dobnu skupinu, tako i obzirom na bolest, nužno pristupiti s posebnom pažnjom. Vrlo bitan segment u postupku liječenja ovog oboljenja čini i prehrana. Invazivni terapijski postupci, slabost organizma, loše psihičko stanje su sami po sebi otežavajući čimbenici u cjelokupnom postupku. Dobra i kvalitetna prehrana doprinosi poboljšanju stanja organizma, jačanju istog te olakšava borbu sa malignim oboljenjima. Da bi se izbjegle komplikacije koje mogu nastati ukoliko pedijatrijski onkološki bolesnik ima problema sa prehranom, nužno je posvetiti pažnju u pogledu adekvatne prehrane i specifičnostima za svakog pojedinog pacijenta. Childhood malignancies represent both the medical and psychosocial problems of the child, family and community in which he or she is present. Diagnosing, treating and recovering from this type of illness in children is a clinical, organizational and educational challenging problem that, due to its specificity in terms of age and disease, needs to be addressed with particular care. Nutrition is a very important segment in the treatment of this disease. Invasive therapeutic procedures, weakness of the organism and poor mental state are aggravating factors in the overall procedure. Good and quality nutrition contributes to improving the body’s condition, strengthening it and facilitating the fight against malignant diseases. In order to avoid complications that may arise if a pediatric oncology patient has nutritional problems, it is necessary to pay attention to adequate nutrition and specificities for each individual patient.

Osnovna zadaća projekta je preispitati područje KBC-a Firule te ponuditi logičan završetak bolničkog kompleksa. Jedan od ciljeva projekta je i istraživanje kako dobna granica korisnika utječe na arhitekturu zdravstvenih objekata. Oblikovanje objekta proizlazi kao spoj različitih tipologija, bolnice kao projektnog zadatka te vrtića, kao jedne od rijetkih tipologija uistinu prilagođenih mjerilu djeteta.Tipologije bolnice po smislu funkcionalnosti, međuovisnosti pojedinih dijelova i nužnih arhitektonskih parametara, te tipologije vrtića, a to je niži objekt, relativno rahla kompozicija prilagođena mjerilu korisnika te važnost kontakta s vanjskim površinama.

Cilj istraţivanja: Pronaći najbolje dostupne dokaze o sigurnosti i učinkovitosti probiotika u prevenciji proljeva povezanih s antibioticima u djece. Materijal i metode: Na stranici Cochrane knjiţnice je pronaĎen sustavni pregled „Probiotics for the prevention of pediatric antibiotic-associated diarrhea“ koji je bio okosnica daljnjeg istraţivanja. Dalje su pretraţene baze podataka MEDLINE (PubMed), DARE i CENTRAL u potrazi za novim randomiziranim kontoliranim pokusima i sustavnim pregledima, a prema ulaznim i izlaznim kriterijima navedenima u Cochrane sustavnom pregledu. Nakon pretraţivanja literature napravljena je procjena kvalitete Cochrane sustavnog pregleda i novih pronaĎenih sustavnih pregleda pomoću R-AMSTAR ljestvice. Rezultati: Prema Cochrane sustavnom pregledu rezultati analiza pokazuju da probiotici mogu biti djelotvorni u prevenciji AAD (RR 0.52, 95%CI 0.38 - 0.72, I2 = 56%). Nakon ITT analize osjetljivosti koja je provedena koristeći random-effect modele, korist probiotika u prevenciji AAD nije bila statistički značajna (RR 0.81, 95% CI 0.63 - 1.04, I2 = 59%) dok je analiza osjetljivosti podgrupe bila granično značajna za probiotike visokih doza. U nijednoj od 11 studija koje su prijavile nuspojave nisu zabiljeţene nikakve ozbiljne nuspojave. PronaĎene su i 3 nove studije u kojima se jasno navodi postojanje signifikantne razlike izmeĎu skupina s probiotikom i kontrolnih skupina. Rezultati dviju studija nedvojbeno ističu djelotvornost probiotika u prevenciji i smanjenju rizika od AAD (RR = 0.419, 95% CI 0.217 - 0.808; P = 0.008). U trećoj studiji rezulati su pokazali da su probiotici osim u prevenciji djelotvorni i u terapiji AAD skraćujući trajanje proljeva (P

Najčešći razlozi dolaska djece u hitnu pedijatrijsku ambulantu

Cilj ovog rada bio je pregledno prikazati mogućnosti koje pruža inhalacijska primjena lijekova u pedijatriji te izdvojiti ograničenja i problematiku vezanu uz inhalacijsku primjenu lijekova. Primjena lijekova udisanjem je otežana kod djece zbog anatomskih i fizioloških karakteristika vezanih za njihovu dob, ali takva primjena lijekova posjeduje prednosti kao što je mogućnost lokalne i sistemske terapije. Lijek primijenjen udisanjem zaobilazi metaboličku inaktivaciju tijekom prvog prolaska kroz jetru. Najčešće korišteni inhalacijski uređaji su stlačeni inhalati s odmjerenim dozama i prašci inhalata kod osoba koje su ih sposobne ispravno koristiti. Kod djece, osobito dojenčadi se koriste atomizatori jer omogućavaju uzimanje lijeka prirodnim ritmom disanja. Da bi se osigurala dostatna količina lijeka u plućima djece koriste se pomagala koja omogućuju unošenje lijeka u organizam bez potrebe za koordinacijom pokreta i udaha ili ovisnosti o snazi udaha. Izbor pomoćnih tvari ima bitnu ulogu u proizvodnji lijekova za udisanje jer utječe na brzinu oslobađanja ljekovite tvari, učinkovitost pripravka na mjestu djelovanja te potencijalnu toksičnost pulmonalno primijenjenog lijeka. Uspješno komercijalizirani terapijski sustavi za inhalacijsku primjenu dodatno unapređuju terapijsku učinkovitost inhalacijskih lijekova te potiču daljnje usavršavanje postojećih, kao i istraživanje i razvoj novih terapijskih sustava za primjenu u pluća. The aim of this thesis was to present possibilities, limitations and problems related to inhalation drug delivery in children population. Drug application could be difficult in pediatric patients because of their anatomic and physiologic limitations, but inhalation delivery offers many benefits such as possibility of local and systemic therapy. Pulmonary administration of drugs bypasses the hepatic inactivation during first- pass metabolism in the liver. The most frequently used inhalation devices are pressurized metered dose inhalers and dry powder inhalers. They are used within the population who are capable to use it in correct way. Children population, especially infants, use nebulizers commonly because it allows taking the drug by normal breathing patterns. Different interfaces are used to provide inhaled doses of drug in children's population. Selection of excipients has an important role in production of inhalation formulations because they affect the velocity of release, efficacy of drugs and potential toxicity of pulmonary administration. Successfully commercialized inhalation drug devices confirmed their superior performance in respect to traditional oral dosage forms encouraging further research and development of existing and new therapy systems.

Krvotvorne matične stanice (KMS) sakupljene iz periferne krvi postupkom leukafereze se sve više koriste umjesto koštane srži za potrebe autologne transplantacije i u odraslih bolesnika i u djece. U ovom radu su analizirane 73 leukafereze učinjene u 25 djece s hematološkim malignim bolestima i solidnim tumorima. Djeca su bila u dobi od 3 do 18 godina (medijan 15 godina) s tjelesnom težinom od 16 do 67 kg (medijan 48 kg). KMS su sakupljene iz periferne krvi staničnim separatorom s kontinuiranim protokom COBE Spectra. Bolesnicima su učinjene od 1 do 6 leukafereza (medijan 2). Medijan ukupnog broja sakupljenih stanica s jezgrom bio je 11, 86 x 108/kg (raspon 1, 94-21, 21), mononuklearnih stanica 6, 01 x 108/kg TT (raspon 0, 97-12, 73) i CD34+ stanica 3, 5 x 106/kg TT x 104/kg TT (raspon 0, 19-28, 01). Neželjene reakcije javile su se tijekom 6 (8, 22%) leukafereza. Najčešći su bili simptomi hipokalcemije zbog infuzije citrata. Te reakcije bile su blage, a samo jedan postupak sakupljanja je morao biti prekinut zbog problema s venskim protokom. Rezultati ovog istraživanja, s obzirom na učinkovitost sakupljanja i mali broj nuspojava, pokazuju da je leukafereza siguran postupak koji može uspješno nadomjestiti sakupljanje KMS vađenjem koštane srži.