Search

In the estuaries, sediments may represent both a sink and a secondary source of metals, due to the various biological and physico-chemical processes which control the metal dynamics in the sediment and the overlying water column. To evaluate the sediment contamination by metals and to identify the main metal input pathways, surface sediments were sampled at 40 locations in the Krka River estuary, an environment so far regarded as relatively unpolluted. To study the dynamics of metal behaviour in the estuarine environment and to quantify metal exchanges at the sediment water interface, sediment cores were retrieved from 7 locations within the estuary. To achieve research objectives, a comprehensive approach was used, which included geochemical characterization of dissolved (pore water) and solid fraction of the sediment and the overlying water column, determination of mineralogical and granulometric composition of the sediment, measurement of physico-chemical parameters of the sediment and water column and dating of one sediment core. Two distinct areas were distinguished; the upper unpolluted estuary and the lower estuary where sediment profiles reflected the history of anthropogenic metal input associated with the city of Šibenik. Three main point sources of contamination were identified: the former Electrode and Ferroalloy Factory, the Port of Šibenik and nautical marina/repair shipyard. The mobility of metals in the sediment was mainly controlled by the degradation of organic matter, either through primary redox reactions in the sediment, such as reductive dissolution of Fe and Mn oxyhydroxides by which metals are released to the pore water, either through secondary reactions which may remove metals from the pore water through formation of the authigenic phase or increase metals solubility by forming metal-DOM, metal-(poly)sulphide or metal-sulphide-DOM complexes. According to calculated benthic diffusive fluxes, sediment in the Krka River estuary is dominantly acting as a source of metals. U estuarijima, sedimenti mogu biti krajnje odredište metala, ali i njihov sekundarni izvor zbog djelovanja različitih bioloških i fizikalno-kemijskih procesa koji kontroliraju dinamiku metala u sedimentu i na granici faza sediment-vodeni stupac. Kako bi se procijenilo onečišćenje sedimenta metalima i odredili glavni izvori onečišćenja, površinski sediment je uzorkovan na 40 lokacija duž estuarija rijeke Krke koji je smatran relativno čistim okolišem. Kako bi se istražila dinamika metala u estuarijskom okolišu te kvantificirala izmjena metala na granici faza sediment-vodeni stupac, jezgre sedimenta su uzorkovane na 7 lokacija u estuariju. Za postizanje ciljeva istraživanja, primijenjen je sveobuhvatni pristup koji je uključivao geokemijsku karakterizaciju krute frakcije sedimenta i dijela frakcije koje je prešao u otopinu (porna voda) te vodenog stupca, određivanje mineraloškog i granulometrijskog sastava sedimenta, mjerenje fizikalno-kemijskih parametara u sedimentu i vodenom stupcu, te datiranje jedne sedimentne jezgre. Na temelju rezultata, estuarij se može podijeliti na dva područja; gornji, nezagađeni tok i donji tok, gdje udio metala u sedimentnim jezgrama odražava povijest antropogenog utjecaja grada Šibenika na okoliš. Tri su glavna izvora onečišćenja: bivša tvornica elektroda i ferolegura (TEF), Luka Šibenik i nautička marina/remontno brodogradilište. Mobilnost metala u sedimentu uglavnom je kontrolirana procesima razgradnje organske tvari, bilo primarnim redoks reakcijama u sedimentu, poput reduktivnog otapanja Fe i Mn oksihidroksida u suboksičnoj zoni sedimenta pri čemu se metali oslobađaju u pornu vodu, bilo kroz sekundarne reakcije koje mogu ukloniti metale iz porne vode stvaranjem autigenih minerala ili povećati topivost metala stvaranjem kompleksa metal-DOM, metal-(poli)sulfid ili metal-sulfid-DOM u anoksičnom sedimentu. Prema izračunatim difuznim tokovima, sedimenti u estuariju rijeke Krke većinom predstavljaju izvor metala za pridneni sloj vodenog stupca.

Tema istraživanja su klastične naslage Istarskog fliša. Zajedno sa Foraminiferskim vapnencima, one čine ispunu Dinarskog predgorskog bazena koji je postojao na području Istre za vrijeme srednjeg eocena. Naslage fliša sastoje se od autohtonih hemipelagičkih lapora i naslaga taloženih iz gravitacijskih tokova. Za potrebe istraživanja analiziran je niz sedimentoloških stupova i točaka opažanja te su izdvojeni i opisani sedimentološki facijesi: olistoliti, megaslojevi, ruditni turbiditi, arenitni turbidit, lapori s rijetkim slojevima arenita, masivni lapori, te facijes slampova i klizišta. Megaslojevi su građeni od litoklasta porijeklom iz kredno-paleogenske karbonatne podloge, od fosilnog detritusa pretaloženog iz istovremenih karbonatnih rampi i od prerađenog bazenskog lapora. Karbonatni fosilni detritus prevladava i u ruditnim turbiditima, dok se siliciklastični detritus pojavljuje u tanjim turbiditima u gornjim dijelovima fliškog slijeda. Analize smjerova paleotransporta slojeva siliciklastičnog sastava ukazuje na dominantan smjer paleotransporta sa sjeverozapada prema jugoistoku, dok je za slojeve karbonatnog sastava prema sjeveru. Prema analizi facijesa možemo zaključiti da je Istarski fliš taložen na području podmorske padine i bazenske ravnice. Na taloženje megaslojeva glavni utjecaj imala je tektonika, koja je bila posljedica napredovanja dinaridskih struktura. Na temelju analiza zajednica planktonskih foraminifera i vapnenačkog nanoplanktona Istarskom flišu je potvrđena srednjeocenska starost. The topic of research are the clastic deposits of the Istrian flysch, which together with the Foraminiferal limestones, were deposited within a Dinaric foreland basin that existed in Istria during the Middle Eocene. The flysch consists of hemipelagic marls and various gravity-flow deposits which are the main focus of this study. For the purpose of the research, 13 sedimentological logs and four additional outcrops were analyzed. Sedimentary facies include: olistoliths, megabeds, rudite turbidites, arenite turbidites, marl with sparse beds of arenite, massive marl, slumps and landslides. The megabeds are composed of lithoclasts derived from older neritic limestones underlying the flysch, bioclastic sediments derived from synchronous carbonate ramps, and reworked basinal marls. Bioclastic fossil detritus is also one of the main components of rudite turbidites, while siliciclastic material is found only in arenite turbidites in the upper part of the Istrian flysch succession. Paleoflow measurments from siliciclastic strata indicate a dominant paleotransport direction towards the southeast, while the direction of carbonate beds was towards the north. According to the investigated facies, it is concluded that the Istrian flysch was deposited in deep-water paleoenvironments, base-of-slope and the basin plain. The deposition of megabeds and other deposits was influenced by tectonic activity related to the propagation of Dinaric structures. Based on the analysis of planktonic foraminifera and limestone nanoplankton assemblages, the age of the Istrian flysch was confirmed as Middle Eocene.

Tijekom miocenske epohe Paratethys more preplavljivalo je veliki dio prostora današnje sjeverne Hrvatske. Zbog različitog sastava podloge i izraženog paleoreljefa, transgresivne se naslage razlikuju po starosti, litološkim i paleontološkim osobitostima. Na području Medvednice srednjomiocenski morski okoliši mogu se, prema paleookolišima i fosilnoj fauni, grupirati u tri skupine („Doljanski“, „Čučerski“ i „Zelinski“ razvoj), a na temelju mekušaca i popratne morske faune mogu se detaljnije definirati i interpretirati facijesi unutar svakog od njih. Provedenim terenskim istraživanjem dopunjene su postojeće zbirke Hrvatskoga prirodoslovnog muzeja novim nalazima badenskih školjkaša i puževa iz sva tri razvoja. Načinjena je revizija muzejskih zbirki koje sadrže badenske mekušce Medvednice. Znanstveno je revidirana skupina Pectinidae (školjkaši) i opisani su novi nalazi planktonskih puževa Pteropoda iz „Čučerskog“ i „Zelinskog“ razvoja. Uz njih, zabilježena je rijetka i specijalizirana fauna školjkaša u „Čučerskom“ razvoju, koja ukazuje na specifične paleoekološke prilike u pojedinim razvojima tijekom badena. Nalazi planktonskih puževa ukazuju na periode visokih morskih razina i omogućuju rekonstrukciju migracijskih puteva tijekom badenskih transgresivno-regresivnih ciklusa. Na temelju novih nalaza i dosadašnjih spoznaja, načinjen je pregled utjecaja badenskih transgresivno-regresivnih ciklusa na prostor današnje Medvednice. Zabilježene su naslage transgresivno-regresivnih ciklusa TB 2.4 (NN5 zona) u „Čučerskom“ i „Zelinskom“ razvoju i TB 2.5 (NN6 zona) u sva tri razvoja. Pretpostavljena je mogućnost taloženja morskih naslaga i tijekom najstarijeg ciklusa [(?) TB 2.3 (NN4 zona)] u nekadašnjim najdubljim dijelovima paleoreljefa u „Čučerskom“ razvoju. Mogući migracijski put fauni mekušaca tijekom starijeg badena bio je pretpostavljeni „Transtetijski koridor“ na zapadu, koji je vjerojatno bio otvoren do gornjeg badena, kada je postojala i veza s istočnim dijelom Paratethysa. During the Miocene, Paratethys Sea flooded a large part of present day northern Croatia. Because of the different composition of the rock substrate and expressed paleorelief, the transgressive deposits differ by age, lithological and paleontological characteristics. In the Medvednica area, Middle Miocene marine environments can be divided into three groups (“Doljanski”, “Čučerski” and “Zelinski” development), based on paleoecology and fossil fauna. Based on mollusks and associated fossil fauna, each development can be defined and clarified within by facies. Carried out research has supplemented existing collections of the Croatian Natural History Museum, which contain Badenian marine mollusks of Medvednica Mt., with new finds of bivalves and gastropods from all three developments. As part of this research, revision of these museum collections was carried out. Specimens of Pectinidae family (bivalves) have been scientifically revised, as well as new findings of planktic gastropod - pteropods from “Čučerje” and “Zelina” development. Along with them, rare and specialized bivalve fauna was recorded in “Čučerje” development, pointing to specific paleoecological conditions in certain Badenian developments. Findings of planktic gastropods indicate high sea levels, and allow reconstruction of migratory pathways during transgressive-regressive cycles in the Badenian. Based on the new findings and synthesis of present knowledge, an overview of transgressive-regressive cycles during the Badenian on today's Medvednica area was made. Deposits of transgressive-regressive cycle TB 2.4 (NN5 zone) are recorded in “Čučerje” and “Zelina” development and TB 2.5 (NN6 zone) in all three developments. Possibility of marine deposition in the oldest cycle [(?) TB 2.3 (NN4 zone)] is assumed in the former deepest parts of paleorelief in “Čučerje” development. Possible migratory path of mollusks in the Early Badenian was supposed “Transtethyan Corridor” in the west, which was probably opened until the Late Badenian, when existed also connection between Central and Eastern Paratethys.

Na prostoru sjeverne Dalmacije pet je geoloških stupova ranopaleogenskih karbonatnih naslaga (Čikola I i II, Novigrad, Ostrovica i Grabova Glava) bilo predmetom detaljnih sedimentoloških i mikropaleontoloških istraživanja, te su biostratigrafskim pristupom u kombinaciji s mikrofacijesnom analizom rekonstruirani karbonatni taložni okoliši tijekom taloženja. Taloženje se odvijalo u okolišima unutarnjih, srednjih i vanjskih dijelova rampi, a organizmi koji su obilježili te okoliše bile su velike bentičke foraminifere. Tijekom paleogena kolizijski procesi između Jadranske mikroploče i Euroazijske kontinentalne ploče uzrokovali su formiranje predgorskog bazena ispred uzdižućeg dinaridskog orogena, te je ranopaleogenska transgresija započela u različitim bazenima, odnosno u različitim dijelovima Vanjskih Dinarida, u različito vrijeme taloženjem naslaga bočatih laguna, koje su u literaturi poznate pod imenom Kozinske naslage. Istraživane naslage nalaze su u dijelu bazena poznatom kao sjevernodalmatinski bazen. Tijekom postojanja sjevernodalmatinskog dijela predgorskog bazena optimalni uvjeti za taloženje karbonatnih naslaga postignuti su u dva navrata, u ranom eocenu, kada su taloženi Foraminiferski vapnenci na širokom području forebulge sustava, te u srednjem eocenu kada su na padinama wedge-top bazena taloženi Gornji Numulitni vapnenci. Tijekom različitih vremenskih intervala, od ipra do bartona, na prostorima predgorskog bazena, pružanja SZ–JI, u okolišima nastalim na rampama, uz kontrolu sinsedimentacijske tektonike, taložen je nekoliko stotina metara debeo slijed naslaga u okolišima koje opisujemo kao Dinaridski sustav karbonatnih rampa. In the Northern Dalmatia area five outcrops of the lower Palaeogene carbonate deposits (Čikola I i II, Novigrad, Ostrovica i Grabova Glava) have been the subject of detailed sedimentological, micropaleontological and microfacies research. Furthermore, the biostratigraphic approach in combination with conventional facies analysis was used to reconstruct a range of carbonate depositional systems. Carbonate sedimentation took place in the inner, middle to outer ramp environments, where the dominant organisms were Large Benthic Foraminifera. The collision processes between the Adriatic continental microplate and Euroasia continental plate caused the formation of the Dinaridic foreland basin, developed during the Palaeogene in front of the uplifting mountain belt. Early Palaeogene transgression occurred in different times in different basins, as parts of the Outer Dinarides, firstly by the brackish lagoonal deposits known in literature as Kozina beds. Studied deposits are part of the Northern Dalmatian foreland basin and during its existence the conditions for the carbonate sedimentation were attained on two occasions. During the Early Eocene Foraminifera limestones were deposited on the vast forebulge area, and in the Middle Eocene Upper Nummulitic limestones deposited on the limbs of the wedge-top basins. During the different time intervals, spanning from the Ypresian to the Bartonian, in the NW–SE oriented foreland basin, carbonate ramps developed, controlled by synsedimentary tectonics, creating a couple hundreds of meters of deposits within environments described as Dinaridic Carbonate Ramps System.

Analiziran je prostor Bjelovarske subdepresije na lokalnoj (polje Šandrovac) i regionalnoj razini (cijela subdepresija). Ulazni podatci bile su dubine EK granice Pt/Tg i EK markera Rs7, Rs5, Z', Δ i D'. Statistički je analizirano više od sedamsto podataka očitanih s pravilne mreže kojom su prekrivene postojeće paleostrukturne karte, s ćelijama veličine 2x2 km. Kartirano je metodama Thiessenovih poligona (program SAGA GIS) i krigiranja (Surfer). Poligonalna, tj. zonalna procjena uporabljena je kao jednostavna i brza metoda prikaza dubina. Krigiranje je dalo znatno bolje regionalne karte. Obično krigiranje je dokazano u većini slučajeva kao najbolja moguća interpolacija podataka dubine (Pt/Tg, Rs7, Z' i D'), uz najmanje vrijednosti krosvalidacije. Njome su interpolirane karte debljina formacija iz kojih su reinterpretirani neogensko-kvartarni okoliši. Nadalje, unutar pojedinačnih struktura, tehnika univerzalnoga krigiranja određena je kao najprimjerenija interpolacijska metoda, jer je samo u takvim slučajevima bilo moguće izdvojiti jasan linearni trend u pružanju i dubinama promatrane strukture. The area of Bjelovar subdepression was analyzed at the local (Šandrovac Field) and regional level (the entire subdepression). Input data were depths of Pt/Tg e-log border and Rs7, Rs5, Z’, Δ and D' e-log markers. More than seven hundred data were statistically analyzed. The data were collected in a regular grid that covers the existing paleostructural maps, with cells 2x2 km in size. Mapping was carried out using Thiessen polygon method (program SAGA GIS) and Kriging (Surfer). The polygonal, i.e. the zonal assessment was used as a simple and fast method for displaying depths. Kriging gave significantly better regional maps. Ordinary Kriging has been proved in most cases to be the best possible interpolation of depth data (Pt/Tg, Rs7, Z' and D'), with the lowest cross-validation values. It was used for interpolation of formation thickness maps from which Neogene-Quaternary environments were reinterpreted. Furthermore, within the individual structures, Universal Kriging technique is determined as the most appropriate interpolation method, because it was only possible in such cases to extract a clear linear trend in extent and depths of the observed structure.

Kvartarni period obilježen je izrazitim klimatskim oscilacijama. Izmjene glacijala i interglacijala, odnosno stadijala i interstadijala uzrokova le su nagle promjene u okolišu, a time i u sastavu životinjskih zajednica. U radu su predstavljeni rezultati detaljnih paleoekoloških i tafonomskih analiza ptičjih ostataka s četiriju špiljskih nalazišta na istočnoj jadranskoj obali koja su bogata ptičjim ostatcima i čije su naslage datirane u gornji pleistocen i/ili holocen (MIS 3 1). To su sljedeći lokaliteti: Marlera I, Šandalja II i Ljubićeva pećina u južnoj Istri te Vela spila na otoku Korčuli. Rezultati su interpretirani u vremenskom i prostornom ok viru : uspoređena je fosilna ptičja fauna iz istovremenih naslaga istraženih nalazišta smještenih na suprotnim krajevima Jadrana (sjeverozapadni i jugoistočni dio) te je uspoređena ukupna istražena avifauna različite starosti: MIS 3, MIS 2 i MIS 1. Iako se većina determiniranih vrsta može i danas vidjeti na istočnoj jadranskoj obali, u gornjopleistocenskoj avifauni prisutni s u arktički i sibirski faunistički elementi koji danas žive na sjeveru Europe ili u planinama. Holocenska avifauna sastojala se od vrsta koje i danas obitavaju na jadranskoj obali. Na svim su nalazištima primarni faktori akumulacije biogeni: mali grabežljivci, ptice grabljivice i/ili ljudi. Može se zaključiti da je tijekom gornjega pleistocena i početkom holocena jadranska obala obilovala različitim staništima te je bila pogodna za život raznovrsnim pticama. The Quaternary period is characterized by dramatic climate changes. Glacial - interglacial cycles as well as stadials and interstadials caused abrupt environmental changes that affected faunal communities and changed their compo sition. To make better our understanding of spatial and temporal environmental, as well as cultural changes, a vifaunal remains from four Late Pleistocene to Holocene (MIS 3 MIS 1) palaeontological and archaeological sites on the eastern Adriatic coast ar e taxonomically and taphonomically examined: Marlera I (NISP=100), Šandalja II (NISP=1936), Ljubićeva pećina (NISP=336), and Vela spila (NISP=601). The results are palaeoenviromentally, palaeoecologically and archaeozoologically interpreted. The Late Pleis tocene avifauna contained Arctic faunal elements, but the majority of the taxa can be found on the eastern Adriatic coast today. Early Holocene avifauna consisted of extant bird taxa of the eastern Adriatic coast, whether present as seasonal migrants or ye ar - round residents. Different taphonomic agents accumulated the bird bones, and bone surface modifications show that birds of prey, small carnivores, and humans helped accumulate these remains. Avifaunal assemblages from the eastern Adriatic coast indicate that a mosaic of habitats was present during the Late Pleistocene and beginning of the Holocene and that the Adriatic Plain supported a diverse and rich biome.

Površine diskontinuiteta predstavljaju ključne horizonte u sedimentacijskom zapisu, koji su povezani s prekidima sedimentacije, čime predstavljaju hijatuse neovisno o njihovu trajanju. U ovaj ne-interpretativni skupni naziv uključene su različite vrste površina diskontinuiteta, uključujući marinske firmground-e i hardground-e, subaerske površine izlaganja, kao i kompozitne (poligenetske) površine. Površine diskontinuiteta su korisni marker horizonti pri stratigrafskoj korelaciji te se često primjenjuju i u sekvencijskoj stratigrafiji karbonatnih sljedova. Značaj kalkreta i paleokrša, ihnofosila i ihnofacijesa te autigene marinske mineralizacije, pri genetskim interpretacijama površina diskontinuiteta, je vrlo dobro poznat u literaturi. Vrijednosti stabilnih izotopa pedogenih karbonata (kalkreta) su također vrlo vrijedan indikator okoliša meteorske dijageneze, kao i odlično oruđe pri paleokolišnim rekonstrukcijama u kvartarnim sedimentima. Budući da je do sada napravljen vrlo mali broj detaljnih ihnoloških, sedimentoloških, pedo(dija)genetskih, mineraloških i izotopnih analiza površina diskontinuiteta, koje se pojavljuju u mezozojskim do kenozojskim karbonatnim sljedovima Vanjskih Dinarida, postoji potreba za njihovim istraživanjem. Unutar gornjokrednih do paleocenskih karbonatnih naslaga na području središnje Dalmacije (južni dio nekadašnje Jadransko-Dinaridske karbonatne platforme, ADCP), te u donjojurskim naslagama na području jugozapadne Slovenije, zabilježeno je nekoliko vrsta površina diskontinuiteta, uključujući subaerske površine izlaganja, marinske omisijske površine, te kompozitne površine, koje su karakterizirane dobro razvijenim i indikativnim ihnološkim, sedimentološkim, pedo(dija)genetskim, mineraloškim i izotopnim karakteristikama. Regionalni krednopaleogenski (KPg) subaerski nekonformitet, zabilježen u istraživanim formacijama Gornji Humac (konijaksanton; lokalitet Šibenik), Čiovo (gornji kampan; jugozapadni dio otoka Čiovo), te Sumartin (mastrihtpaleocen; zapadni dio otoka Hvara) na području središnje Dalmacije, karakteriziran je biogenim (beta mikrostrukturnim) kalkretama s rizolitima, uključujući in situ Microcodium agregate i tubule korijenja s razvijenom alveolarno-septalnom građom, laminiranim kalkretama i pizoidima (dijelom nastalim kalkretizacijom boksitnih naslaga), kao i tipičnim paleokrškim obilježjima (uključujući in situ i resedimentirane speleoteme). Faza regionalnog subaerskog izlaganja tijekom kasne krede do paleogena, koja je različito trajala na različitim dijelovima ADCP-a, uzrokovana je vrlo intenzivnim kasnokrednim sin-sedimentacijskim tektonskim zbivanjima koji su povezani s kolizijom Jadranske i Euroazijske ploče, što se također očituje i u diferenciranim taložnim okolišima na području ADCP-a tijekom tog razdoblja. Kredno IX paleogenski hijatus je interpretiran kao posljedica dijakronog i različitog izdizanja različitih dijelova platforme(i) kao odgovor na dijakroni forebulging (blago izdizanje predgorja) u fronti približavajućeg dinaridskog orogena. Unutar formacije Gornji Humac (konijaksanton; peritajdalni vapnenci taloženi u unutrašnjosti platforme) na lokalitetu Šibenik zabilježeno je nekoliko površina diskontinuiteta, uključujući marinske firmground-e i kompozitnu površinu. Dok Thalassinoides ihnorod (vjerojatno T. paradoxicus) koji pripada Glossifungites ihnofacijesu karakterizira stadij marinskog firmground-a u oba tipa zabilježenih diskontinuiteta, unutar bioturbacija kompozitne površine je naknadno došlo do razvoja rizogenih laminiranih kalkreta, što upućuje na to da je ova površina prošla kroz naknadni stadij subaerskog izlaganja. Na temelju asocijacije facijesa ispod i iznad dvaju firmground-a zabilježena na lokalitetu Šibenik, proizlazi da su ove površine mogle nastati kao posljedica pada relativne razine mora koji je uzrokovao razdoblje omisije. S druge strane, različite vrste ihnofosila (firmground Thalassinoides bioturbacije i rizogene laminirane kalkrete) zabilježene u kompozitnoj površini upućuju na to da je ova površina prošla kroz nekoliko perioda regresije i transgresije. Unutar formacije Dol (srednji do gornji kampan; padinski taložni okoliši) i nove litostratigrafske jedinice Čiovo (gornji kampan; taložni okoliš vanjske rampe) na jugozapadnom dijelu otoka Čiovo zabilježeno je nekoliko marinskih firmground-a, koji su karakterizirani Thalassinoides bioturbacijama koje pripadaju Glossifungites ihnofacijesu, te s fosfatnom mineralizacijom. Bočno prostiranje donjeg firmground-a koji markira granicu između podinske formacije Dol i krovinske formacije Čiovo veće je od 5 km, što upućuje na regionalnu važnost ovog diskontinuiteta. Do naglog oplićavanja taložnih okoliša na granici između formacija Dol i Čiovo te do nastanka donjeg firmground-a, moglo je doći zbog gornjokampanskog događaja (UCE) koji predstavlja globalni eustatski pad razine mora, koji je također zabilježen i regionalno na južnom dijelu ADCP-a (npr. otok Brač). Unutar donjojurskih dubljevodnih kondenziranih vapnenaca na području Trnovskog Gozda (lokalitet Kovk, jugozapadna Slovenija) (moguće povezanih s maksimumom transgresije tijekom ranog toarcija) zabilježen je firmground karakteriziran Thalassinoides bioturbacijama koje pripadaju Glossifungites ihnofacijesu. Bioklasti bodljikaša i intraklasti madstona, koji predstavljaju komponentu krovinskih bioklastično-intraklastičnih pekstona do grejnstona koji ispunjavanju bioturbacije, zahvaćeni su procesom glaukonitizacije. Glaukonitični minerali, čija je mineralogija dokazana rendgenskom difrakcijom na prahu i X koji predstavljaju dodatan dokaz marinske omisije, mogu biti karakterizirani i zrnatim habitusom, bez mogućnosti prepoznavanja porijekla primarnog supstrata. Negativne 13C (i u manjoj mjeri 18O) vrijednosti biogenih kalkreta, koje markiraju regionalni KPg subaerski nekonformitet na tri analizirana lokaliteta na području središnje Dalmacije (formacija Gornji Humac na lokalitetu Šibenik i formacija Čiovo na jugozapadnom dijelu otoka Čiovo) i istočne Istre (gornjokredni vapnenci na području Labin-Koromačno), značajno se razlikuju od vrijednosti stabilnih izotopa ugljika marinskih vapnenaca domaćina te upućuju na procese zamjene ugljikovih izotopa primarnog CaCO3 sa CO2 koji je nastao respiracijom korijenja i razgradnjom organske tvari u tlu. Postupno povećavanje vrijednosti 13C vapnenaca s povećavanjem dubine ispod površine subaerskog izlaganja (mogući obrazac obrnutog J trenda) na lokalitetu Šibenik također upućuje na subaersko izlaganje ovih gornjokrednih sljedova. Vrijednosti 13C (s rasponom od -13,1 do -8,2 VPDB) i 18O (s rasponom od -10,1 do -6,1 VPDB) svih vrsta KPg kalkreta koje su analizirane u ovom radu su u rasponu vrijednosti kalkreta zabilježenih u literaturi, te su također u rasponu vrijednosti kalkreta koje su zabilježene u recentnim i pleistocenskim subaerski izloženim karbonatnim profilima. Vrijednosti 13C svih vrsta KPg kalkreta, a posebice drugog tipa biogenih kalkreta s tipičnim Microcodium agregatima zabilježenih na lokalitetu Šibenik (13C vrijednosti od -13,1 do -12,3 VPDB), su vrlo blizu ili na donjoj granici apsolutnih vrijednosti pedogenih karbonata koji nastaju u izotopnoj ravnoteži sa CO2 iz tla (-13 do -12 PDB). Ove se vrijednosti očekuju za autigene pedogene karbonate koji su nastali pod isključivim utjecajem C3 zajednice biljaka, te bez očitog unosa izotopno težeg ugljika porijeklom iz primarnih karbonata ili iz atmosferskog CO2. Iako tako niske vrijednosti 13C kalkreta podržavaju interpretaciju da su Microcodium agregati precipitirani pod izravnom biološkom kontrolom unutar tla, otkrivanje preciznih i točnih mehanizama nastanka Microcodium agregata (npr. rizogeni model ili stvaranje pod utjecajem metaboličke aktivnosti mikroba u rizosferi), kao i definiranje njihovog utjecaja na vrijednosti stabilnih izotopa autigenih pedogenih karbonata, zahtijeva daljnja istraživanja. Vrijednosti 13C (od -4,4 do -3,6 VPDB) rizogenih kalkreta, koje su nastale unutar firmground Thalassinoides bioturbacija koji karakteriziraju kompozitnu površinu unutar formacije Gornji Humac na lokalitetu Šibenik, su negativniji od 13C vrijednosti marinskih vapnenaca domaćina te potvrđuju da je kompozitna površina prošla kroz fazu meteorske pedo(dija)geneze. No, vrijednosti 13C kalkreta su manje negativne od vrijednosti koje se očekuju za pedogene karbonate koji su nastali pod prevladavajućim utjecajem C3 zajednice XI biljaka, što upućuje na to da ovdje zabilježene 13C vrijednosti odražavaju kontaminaciju uzoraka s asociranim marinskim karbonatom. Sekundarni karbonati u tlima nastaju u izotopnoj ravnoteži s CO2 u tlu, koji nastaje uglavnom respiracijom korijenja i mikrobijskim raspadom organske tvari u tlu. Potencijalna buduća istraživanja vrijednosti stabilnih izotopa ugljika (13C) i apsolutno datiranje metodom C-14 pedogenih karbonata (prvenstveno rizoliti i kalcificirane stanice korijenja) i asocirane organske tvari (npr. lipida), koje nalazimo u raznim vrstama kvartarnih naslaga na području Hrvatske (npr. sljedovi les-paleotlo u Istri, Kvarneru i u istočnoj Hrvatskoj), mogle bi pridonijeti boljem razumijevanju i nadogradnji paleookolišnih interpretacija u razdoblju kvartara. Ihnološke, sedimentološke, pedo(dija)genetske, mineraloške, te izotopne značajke površina diskontinuiteta analiziranih u ovom radu, kao i njihove stratigrafske implikacije, mogu se koristiti pri identifikaciji, karakterizaciji i interpretaciji diskontinuiteta prisutnih u karbonatnim naslagama različite starosti. Discontinuity surfaces resulting from breaks in sedimentation and representing hiatuses independent of their duration are key horizons in the sedimentary record. Various types of discontinuity surfaces are included under this non-interpretative term, including marine firmgrounds and hardgrounds, subaerial exposure surfaces, as well as composite (or polygenic) surfaces. Discontinuity surfaces are useful marker horizons for correlation of stratigraphic sections and are highly applicable in carbonate sequence stratigraphy. The significance of substrate-controlled trace fossil suites and calcretes, as well as authigenic marine mineralization, for genetic interpretations of discontinuity surfaces has been emphasized by many researchers. Stable isotopic signatures of pedogenic carbonates (calcretes) also represent a very valuable indicator of meteoric diagenesis, and are commonly used for paleoenvironmental reconstructions in Quaternary deposits. There are only a few records of detailed ichnological, sedimentological, pedo(dia)genetic, mineralogical and isotopic analyses of discontinuity surfaces present in the Mesozoic to Cenozoic carbonate successions of the External Dinarides, which also emphasizes the need for continuing investigation of such surfaces. Several types of discontinuity surfaces, including subaerial exposure, marine omission and composite surfaces, characterized by well-developed and indicative ichnological, sedimentological, pedo(dia)genetic, mineralogical, and isotopic signatures, were recorded within Upper Cretaceous to Paleocene carbonate deposits in central Dalmatia (southern part of the Adriatic-Dinaridic Carbonate Platform, ADCP) and Lower Jurassic deposits in southwestern Slovenia. The regional Cretaceous to Paleogene (KPg) subaerial unconformity, investigated in the Gornji Humac (ConiacianSantonian; Šibenik locality), Čiovo (Upper Campanian, southwestern part of the Island of Čiovo), and Sumartin (MaastrichtianPaleocene; western part of the Island of Hvar) Formations, is characterized by biogenic (beta microfabric) calcretes with rhizoliths, including in situ Micocodium aggregates and root tubules with alveolar-septal structure, laminar calcretes and pisoids (partly formed by bauxite calcretization), as well as typical paleokarst features (including in situ and re-sedimented speleothems). The Late Cretaceous to Paleogene regional emergence phase of variable duration on different parts of the ADCP was caused by very intensive Late Cretaceous syn-sedimentary tectonics related to the collision of Adria with the Eurasian plate. This is reflected in differentiated depositional settings within the ADCP domain during this time period. The KPg hiatus is interpreted as a consequence of diachronous and differential XIII uplifts of various parts of the platform(s) in response to diachronous forebulging in front of the approaching Dinaridic orogen. Several intraformational discontinuity surfaces, including firmground and composite surfaces, were recorded within the Gornji Humac Formation (ConiacianSantonian; intra-platform peritidal limestones) at the Šibenik locality. Thalassinoides boxworks (probably T. paradoxicus) of the Glossifungites ichnofacies characterize the submarine firmground stage in both types of intraformational discontinuities. Rhizogenic laminar calcretes developed subsequently inside burrows of the composite surface and indicate that this surface also experienced subaerial exposure. According to facies associations below and above the two recorded firmgrounds, these surfaces may have formed due to relative sea-level fall, which caused a phase of omission. Different types of trace fossils (firmground Thalassinoides bioturbations and rhizogenic laminar calcretes) recorded in the composite surface indicate that it may have experienced several stages of regression and transgression. Several marine firmgrounds, characterized by Thalassinoides bioturbations of the Glossifungites ichnofacies and phosphatic mineralization, were recorded within the Dol (MiddleUpper Campanian slope deposits) and Čiovo (new lithostratigraphic unit; Upper Campanian outer ramp deposits) Formations, located in the southwestern part of the Island of Čiovo. Lateral extent of the lower firmground (more than 5 km), which marks the boundary between the underlying Dol and the overlying Čiovo Formations, indicates at least regional importance of this firmground. Abrupt shallowing of depositional environments at the boundary between the Dol and the Čiovo Fms, together with development of the formational boundary firmground, likely correlate with the regionally recorded (southern part of the ADCP, e.g. Island of Brač) Upper Campanian Event (UCE) that represents a global eustatic fall in sea-level. Firmground, characterized by Thalassinoides bioturbations of the Glossifungites ichnofacies, was recorded within the Lower Jurassic deeper-water condensed limestones (possibly connected with the major Early Toarcian transgressive peak) at the Trnovski Gozd (Kovk locality, southwestern Slovenia). Echinoderm bioclasts, as well as mudstone intraclasts, which represent a component of the overlying bioclastic-intraclastic packstone deposits that infill the firmground burrows, show signs of glauconitization. Glauconitic minerals, which were identified by X-ray powder diffraction analysis and which represent an additional evidence for marine omission, are also characterized with granular habit (with completely overprinted primary substrate). XIV Distinctly negative 13C (and to a lesser extent 18O) signatures of biogenic calcretes marking the regional KPg subaerial unconformity in the three analysed localities from central Dalmatia (Gornji Humac Formation at the Šibenik locality and Čiovo Formation on the Island of Čiovo) and eastern Istria (Upper Cretaceous carbonates at the Labin-Koromačno area) differ significantly from carbon isotopic signatures of primary marine limestones, and reflect carbon isotope exchange of primary marine CaCO3 with CO2 released by root and rhizomicrobial respiration and subsequent precipitation of pedogenic calcrete. A trend of increasing 13C values of the underlying marine limestones with increasing depth from the subaerial unconformity (possible inverted J trend) in the Šibenik locality is also an indication of subaerial exposure of these Upper Cretaceous successions. The 13C values (ranging from -13.1 to -8.2 VPDB) and 18O (from -10.1 to -6.1 VPDB) of all calcrete types analysed here are similar to those reported from calcretes elsewhere, with the 13C values also in the range of calcretes recorded in Recent and Pleistocene subaerially exposed carbonate profiles. The 13C values of all calcrete types, and especially of the second type of biogenic calcretes with typical Microcodium aggregates at the Šibenik locality (13C values of -13.1 to -12.3 VPDB), are very close to or are at the absolute limit values for soil carbonates formed in isotopic equilibrium with soil CO2 (-13 to -12 PDB). These values are expected for authigenic pedogenic carbonates formed exclusively under the influence of C3 plant communities, and without any apparent input of heavier carbon from pre-existing carbonate deposits or from atmospheric CO2. Although such low 13C values of calcretes support the interpretation of Microcodium aggregates as being precipitated under a direct biological control within the soil, the exact formation mechanisms of Microcodium (e.g., rhizogenic, metabolic activity of rhizosphere microbes) and their influence on stable isotope signatures of authigenic pedogenic carbonates require further investigation. The 13C values (-4.4 to -3.6 VPDB) of rhizogenic calcretes formed inside firmground Thalassinoides burrows of the composite surface recorded within the Gornji Humac Formation at the Šibenik locality are more negative than the 13C values of host marine limestones, and confirm that the composite surface went through a phase of meteoric pedo(dia)genesis. However, the overall 13C values of calcretes are more positive than those expected to have formed under the conditions of prevailing C3 plant communities, and are interpreted to reflect contamination with associated marine carbonate. Secondary carbonates in soils and paleosoils may form in isotopic equilibrium with soil CO2, which derives mainly from root respiration and microbial decomposition of soil organic matter. Potential future investigation of stable isotopic carbon signatures (13C), as well as XV radiocarbon dating of pedogenic carbonates (e.g., rhizoliths and calcified root cells) and associated organic matter (e.g., lipids), which can be found in various Quaternary deposits in Croatia (e.g., loess-paleosoil sequences in Istria, Kvarner and in eastern Croatia), may bring to better understanding and improving of paleoenvironmental interpretations of the Quaternary period. Ichnological, sedimentological, pedo(dia)genetic, mineralogical and isotopic signatures of the documented discontinuity surfaces, together with their stratigraphic implications, may be used in identification, characterization, and interpretation of discontinuities from carbonate successions of different stratigraphic age.

Jezerski sedimenti rezultat su donosa materijala iz sliva i jezerske produktivnosti. Promjene u sedimentaciji mogu biti uzrokovane naglim preokretima u klimatskim uvjetima, kao i ljudskom aktivnošću. Jezerski sedimenti, jednom zakopani na dnu jezera, idealan su medij za očuvanje takvih promjena. Paleolimnološka istraživanja na jezerskim sedimentima istočno jadranske obale (Vransko jezero na Cresu, Bokanjačko blato, Vransko jezero kod Biograda i Baćinska jezera-Crniševo) omogućila su praćenje paleookolišnih uvjeta od kasnog pleistocena do danas. Uzorkovanje jezgri sedimenata rezolucijom od 1 cm, duljine 440, 780, 1101 i 840 cm, te precizno datiranje pomoću AMS 14C pružilo je uvid u procese taloženja, izvor materijala, uvjeta u jezerskoj vodi i produktivnosti jezera, na temelju provedenih mineraloških, geokemijskih, granulometrijskih, palinoloških analiza te analiza magnetskog susceptibiliteta i spektralne analize boje. Analizirana jezera su karbonatna jezera, potopljena krška polja, u kojima prevladava karbonatna sedimentacija, isprekidana sa siliciklastičnim donosom materijala iz sliva. Mineralni sastav jezerskih sedimenata uglavnom je reguliran tim procesima te ovisi o mineralnom sastavu slivnog područja i klimatskim faktorima, koji utječu na vrstu trošenja. Minerali glina rijetko su primarni indikatori klimatskih promjena, te je bilo nužno koristiti multidisciplinaran pristup gdje su minerali glina uspoređeni s rezultatima geokemijskih, granulometrijskih i palinoloških analiza. Rekonstrukcije paleookolišnih uvjeta kroz kasni pleistocen i holocen napravljene su za svako jezero te su se utvrdile promjene povezane s klimatskom dinamikom mediteranskog područja i promjenama razine Jadranskog mora. Lake sediments are the result of the input material from the catchment and lake productivity. Changes in sedimentation can be caused by abrupt climate changes, as well as human activity. Lacustrine sediments, once buried on the bottom of the lake, are an ideal medium for the preservation of such changes. Paleolimnological recearch on lake sediments on the eastern Adriatic coast (Lake Vrana on the Island Cres, Bokanjačko blato, Lake Vrana near Biograd and Lake BaćinaCrniševo) enabled tracking paleoenvironmental conditions from the late Pleistocene until present. High sediment sampling resolution (1 cm) of the cores 440, 780, 1101 and 840 cm in length, respectively, and precise dating using AMS 14C has provided us insight into the depositional processes, sediment source, water column conditions and lake productivity, based on mineralogical, geochemical, grain size, playnological, magnetic susceptibility and color reflectance analysis. Lakes represent typical karst lakes, polje filled with water, and are dominated by carbonate sedimentation, with periodic siliciclastic input. Mineral composition is mainly determined by these processes and depends on the mineral composition of the catchment and the climatic factors, i.e. physical or chemical weathering. Clay minerals alone rarely provide primary evidence of climate change and the best approach is the multidisciplinary one where evidence from clays is compared with that from the palynological and geochemical data. The dissertation presents four lacustrine palaeoenvironmental reconstructions that show evidence for Holocene climate changes associated with Mediterraenan climayte dynamics and Adriatic Sea level changes.