Search

Poduzećima je od izuzetne važnosti osigurati pristup odgovarajućim izvorima financiranja osnovnog poslovanja. Osobito važnim smatra se pronalaženje odgovarajućeg financiranja razvojnih i inovativnih projekata. U ovom radu se analiziraju prediktori percepcije pristupa financiranju, odobravanja kredita i odluke poduzetnika u Hrvatskoj da apliciraju za kredit. Poseban naglasak u analizi je na razlikama između inovativnih i neinovativnih poduzeća u pristupu financiranju u Hrvatskoj. Obzirom da se od inovativnih poduzeća očekuje poticanje cjelokupnog gospodarstva, važno je analizirati kakav je njihov pristup financiranju. U analizi su korišteni podaci istraživanja Business Environment and Enterprise Performance Survey (BEEPS). Rezultati pokazuju da inovativna poduzeća u Hrvatskoj u većoj mjeri smatraju kako pristup financiranju predstavlja ograničavajući faktor njihovom poslovanju. Istodobno, rezultati analize su pokazali kako inovativna poduzeća nemaju veću ili manju vjerojatnost traženja ili odobrenja kredita u odnosu na ostale poduzetnike. Negativne percepcije koje naročito dolaze do izražaja kod inovativnih poduzeća, mogu predstavljati značajno ograničenje za budući rast.

Dostignuti stupanj fiskalne decentralizacije u Hrvatskoj nije se značajnije mijenjao u odnosu na početak procesa decentralizacije u srpnju 2001. Hrvatska je u usporedbi s EU-15 i tranzicijskim državama i dalje u skupini visoko centraliziranih država budući da središnja država ostvaruje većinu javnih prihoda i troši najveći dio javnih rashoda, dok lokalna država (sve općine, gradovi i županije) sudjeluje s oko 11 posto u prihodima i rashodima konsolidirane opće države ili 4 posto u bruto domaćem proizvodu. Jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave u Hrvatskoj karakterizira snažna ovisnost o financiranju javnih potreba iz prihoda na čiju visinu ne mogu samostalno utjecati – prihodi od poreza na dohodak koji čine 55 posto i prihodi od pomoći središnje države koji čine 9 posto ukupnih prihoda lokalnih proračuna, pri čemu 429 općina ostvaruje 16 posto, 126 gradova 40 posto, Grad Zagreb 29 posto i 20 županija 15 posto ukupnih prihoda lokalnih proračuna u Hrvatskoj. Fiskalni kapaciteti među pojedinim razinama lokalne vlasti se u velikoj mjeri razlikuju. Čak 13 županija, 63 posto gradova i 70 posto općina ostvaruje ispodprosječne ukupne prihode (bez pomoći) iako je postojeća podjela javnih poslova takva da su iste nadležnosti za sve općine i sve gradove (osim velikih gradova i gradova sjedišta županija). To dovodi do nemogućnosti obavljanja javnih funkcija na istoj razini kvalitete u svim općinama, gradovima i županijama s obzirom na različiti stupanj razvijenosti, fiskalni kapacitet, te veličinu same lokalne jedinice. Uz financijske kapacitete, ograničenje učinkovitom pružanju javnih usluga nalazi se i u nedovoljnim organizacijskim, administrativnim i stručnim kapacitetima na lokalnoj razini. Istraživački je projekt dao niz prijedloga i ukazao na ograničenja mogućih daljnjih pravaca decentralizacije u Hrvatskoj. Prijedlozi obuhvaćaju usklađene prijedloge funkcionalne i fiskalne decentralizacije koji predstavljaju osnovu za predložene promjene u administrativno-teritorijalnoj organizaciji u državi. Svi su prijedlozi usmjereni prema učinkovitijem pružanju javnih usluga, većem stupnju zadovoljstva stanovnika, mjerenju planiranih rezultata i učinaka u provođenju javnih funkcija.

U ovoj znanstvenoj studiji je analiziran dosadašnji razvitak i trenutno stanje prerađivačke industrije u Hrvatskoj. Ocijenjene su strukturne promjene, razvijenost i konkurentnost hrvatske prerađivačke industrije. Također, analizirano je financijsko stanje prerađivačke industrije u Hrvatskoj.

Knjiga sadrži ekonomsku analizu razvitka industrije kože i proizvoda od kože u Hrvatskoj i ukazuje na ključne čimbenike razvitka i na strateške smjernice razvitka navedene industrije u globalnome okruženju. Analiza povezuje teorijske postavke i empirijske nalaze. Osim sekundarnih podataka autori su se koristili i primarnim podacima prikupljenima anketnim istraživanjem sa ciljem testirati postavljene hipoteze onako kako se to vidi po poglavljima ove knjige. U testiranju hipoteza primijenjene su ekonometrijske i statističke metode. S metodološkoga su stajališta tri djelatnosti analizirane u prerađivačkoj industriji klasificirane sukladno s Nacionalnom klasifikacijom djelatnosti (NKD): Štavljenje i obrada kože (DC 19.1), Proizvodnja kovčega i torbi, ručnih torbica, sedlarskih i remenarskih proizvoda (DC 19.2) i Proizvodnja obuće (19.3). U pojedinim su se poglavljima autori koristili podacima Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske, Hrvatske gospodarske komore i Financijske agencije (FINA).

U studiji su prikazani rezultati anketnog istraživanja poduzetnika iz hrvatske prerađivačke industrije. Analizirani su kvalitativni i kvantitativni čimbenici razvitka prerađivačke industrije. Provedena je SWOT analiza hrvatske prerađivačke industrije. Na temelju rezultata provedenih analiza donesena je ocjena budućeg razvitka hrvatske prerađivačke industrije.

U studiji se istražuje dosadašnji razvoj i stanje kemijske industrije. Polazište u istraživanju je analiza stanja, strukturnih obilježja i perspektiva rasta europske kemijske industrije i njihov utjecaj na hrvatsku kemijsku industriju. Analiza stanja ukazuje na zakonske i institucionalne uvjete razvitka kemijske industrije. U studiji se daje ocjena stanja i razvoja kemijske industrije u Hrvatskoj s obzirom na bitne makroekonomske pokazatelje. Nadalje se razrađuju relevantni aspekti analize učinkovitosti kemijske industrije i njene konkurentske pozicije u okviru bitnih parametara analize konkurentnosti, uključujući i aspekte analize vanjskotrgovinske razmjene kemijske industrije RH. Nalazi studije služe kao polazište za izradu strategije razvoja hrvatske kemijske industrije.

U radu je dan prikaz znanstvene monografije u kojoj se sagledavju stanje i problemi s kojima se suočava industrija tekstila i odjeće u Hrvatskoj. Pregled sadržaja po poglavljima upućuje kako se radi o cjelovitom pristupu analizi te industrije koji uključuje makroekonomske i mikroekonomske aspekte kao i sagledavanje perspektiva daljnjeg razvitka. Ona pruža cjelovit uvid u hrvatsku industriju tekstila i odjeće i kao takva može poslužiti donosiocima odluka u poduzećima koja se bave proizvodnjom tekstila i odjeće. Također, monografija pruža izvrsnu podlogu za donošenje industrijske politike.

Ova znanstvena studija bavi se temeljnim problemima i promišljanjima o razvojnim mogućnostima. Znanstveni doprinos studije je analitička kombinacija mikro i makroekonomskih sastavnica razvoja, te dijagnoze i sagledavanja perspektive razvoja industrijske grane u poteškoćama. Provedena je SWOT analiza industrije kože i proizvoda od kože. Izvršene su projekcije rasta i očekivane strukturne prilagodbe u industriji kože i proizvoda od kože. U studiji se detaljno razmatraju sastavnice razvojne strategije i identificiraju politike i mjere strukturnih prilagodbi industrije. Projekcije su izvršene primjenom ekonometrijskih metoda. Rezultati istraživanja pokazuju da hrvatska industrija kože i proizvoda od kože ima perspektivu, ali uz provedeno aktivno restrukturiranje, modernizaciju i tržišno repozicioniranje. Da bi se ostvarili razvojni ciljevi, važna je uloga države u smislu horizontalnih i regionalnih potpora te aktivnih mjera na tržištu rada. Definirane su sastavnice tržišnog repozicioniranja. One uključuju skup mjera za rast prihoda od prodaje i rast produktivnosti. Vizija razvoja ove industrije temelji se na stalnom tehnološkom napretku, kadrovskom i organizacijskom restrukturiranju, specijalizaciji i tržišno konkurentnoj proizvodnji proizvoda s višim udjelima dodane vrijednosti. Ukazuje se na potrebu institucionalizacije procesa restrukturiranja. Predlaže se institucijska podrška u vidu posebne Agencija za razvoj industrije kože i proizvoda od kože. U provedbi razvojne strategije, u procesu integracije u EU, zadatak je Središnje države stvoriti uvjete za ubrzano strukturno prilagođavanje i rast konkurentnosti. Zadatak poduzetnika je aktivna uloga u procesu restrukturiranja i tržišnog repozicioniranja. Racionalna su očekivanja da je uz sve zajedničke identificirane sastavnice razvojne strategije moguće postići ostvarenje predloženog scenarija rasta ove industrije. Rezultati istraživanja su primijenjene naravi i služe kao osnovica za izradu razvojnog programa industrije kože i proizvoda od kože.

Ova znanstvena studija istražuje dosadašnji razvoj i stanje industrije kože i proizvoda od kože u Europskoj uniji i Hrvatskoj. Analizirana su kretanja u industriji kože i proizvoda od kože, učinkovitost industrije, tržišni čimbenici razvoja industrije i odrednice međunarodne razmjene proizvoda od kože. Nalazi ove Studije služe kao polazište za izradu Strategije razvoja hrvatske industrije kože i proizvoda od kože. U istraživanju je korišteno anketno istraživanje, intervjui, i sekundarni statistički podaci. Podaci su obrađeni primjerenim statističkim metodama. Rezultati istraživanja pokazuju da industrija kože i proizvoda od kože prolazi kroz intenzivan proces restrukturiranja i modernizacije. Učinci ovog restrukturiranja jesu zatvaranje poduzeća i pad udjela ove industrije u BDP-u i zaposlenosti prerađivačke industrije. Jedan od problema s kojima je suočena ova industrija je niska ukupna produktivnost rada i općenito niži troškovi rada u usporedbi s ostalom prerađivačkom industrijom. Slabosti u tržišnim aspektima poslovanja pridonose neučinkovitoj tržišnoj poziciji i niskoj uspješnosti ove industrije. Analiza vanjsko-trgovinske razmjene ove industrijepokazala je da je Hrvatska tijekom tranzicije izgubila komparativne prednosti, što je rezultiralo padom izvoza. Iako su polazne osnove za budući razvoj hrvatske industrije kože i proizvoda od kože složene, ova industrija u Hrvatskoj ima perspektivu za razvoj. Pretpostavka za to je aktivno restrukturiranje proizvođača. Nužan je i pomak prema proizvodnji s većim udjelima dodane vrijednosti. Rezultati istraživanja daju korisne informacije nositeljima industrijske politike u kreiranju strategije i specifičnih razvojnih mjera u području ove industrije.

Ova završna studija rezultat je revizije sustava navješćujućih indikatora i CROLEI indeksa koju su istraživači proveli tijekom 2004. godine. Cilj revizije bio je poboljšati prognostičku snagu, a time i kvalitetu CROLEI indeksa, kao i sustava indikatora na kojima se zasniva i izračunava.