Search

Ivan Klobučarić jedan je od najznačajnijih hrvatskih kartografa s kraja 16. i početka 17. stoljeća. Autor je panoramske vedute Rijeke iz 1579. koja se čuva u Ratnom arhivu (Kriegsarchiv) u Beču. U Štajerskom zemaljskom arhivu (Steiermärkische Landesarchiv) u Grazu nalazi se karta Riječkog zaljeva s vedutom Rijeke iz 1586. koja se pripisuje Klobučariću. U tom Arhivu, u fondu Clobucciarich – Skizzen čuva se Klobučarićeva kartografska ostavština nastala u razdoblju 1601–1605. Sastoji se od 108 listova. Na većini listova prikazi se nalaze s obiju strana papira. Na pojedinim stranicama postoje dva ili više prikaza, tako da čitav fond sadrži oko 500 kartografskih prikaza. Za područje zapadne Hrvatske, Klobučarićeva ostavština sadrži dvadesetak kartografskih prikaza. U radu je dan popis sadržaja Klobučarićevih kartografskih prikaza koji se odnose na područja Hrvatske. Opisana je skica Kvarnerskog primorja od Rijeke do Sv. Jurja s kopnenim zaleđem i karta dijela Hrvatske od Rijeke do Omiša s kopnenim zaleđem. Provedena je analiza sadržaja dijela skice i karte na kojem je prikazano Kvarnersko primorje, usporedbom zastupljenosti naselja koja je Klobučarić prikazao i onih koja nije te usporedbom toponima sadržanih na karti s toponimima prikazanim na ranije izrađenim kartama na kojima je prikazano Kvarnersko primorje. Ukazano je na pogreške uočene u dosadašnjim radovima o Klobučarićevu životu i njegovu kartografskom djelovanju., Ivan Klobučarić was one of the most important Croatian cartographers at the turn of the 17th century. In 1579 he produced a panorama of Rijeka which is kept in the War Archives (Kriegsarchiv) in Vienna. The Styrian Provincial Archives (Steiermärkische Landesarchiv) in Graz houses a map of the Bay of Rijeka with a panorama of the city dated 1586, attributed to Klobučarić. His cartographic legacy created between 1601 and 1605 can be found in the Clobucciarich – Skizzen collection. It comprises 108 sheets. Most are double-sided. Some pages show two or more items, so that the entire collection includes around 500 cartographic depictions. In terms of western Croatia, there are about twenty. This paper provides a list of the contents of Klobučarić’s cartographic depictions relating to the area of Croatia. A sketch of the Kvarner Littoral from Rijeka to Sveti Juraj with the mainland hinterland is described, with a map of parts of Croatia from Rijeka to Omiš with the mainland hinterland. An analysis was conducted of the contents of the parts of the sketch and map showing the Kvarner Littoral, comparing the representation of settlements showed and those omitted, with toponyms on the map and those shown on earlier maps of the Kvarner Littoral. The paper indicates errors in previous works about Klobučarić’s life, work and cartographic activities.

Prikazani su rezultati natječaja za dječju kartu svijeta u Hrvatskoj za 2017. godinu.

Prikazano je sudjelovanje Hrvatske na Međunarodnoj izložbi dječjih radova na temu Život u globaliziranom svijetu održane u sklopu 25. međunarodne kartografske konferencije u Parizu, od 3. do 8. srpnja 2011.

Biografski i bibliografski podaci o hrvatskim kartografima prikupljaju se sustavno od 1995., naprije u okviru znanstveno-stručnog projekta Hrvatski kartografi, a zatim u znanstvenom projektu Kartografija i nove tehnologije, koji su se izvodili na Geodetskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Nakon toga, rad na prikupljanju i sređivanju gradiva o hrvatskim kartografima nastavljen je u okviru znanstvenog projekta Kartografija Jadrana. Osnovni izvori građe o hrvatskim kartografima bile su baze podataka, odnosno evidencije u zbirkama karata (kao što su primjerice one u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici i Hrvatskome državnom arhivu), zatim nekoliko monografija, katalozi izložbi karata, zbornici radova sa simpozija, razne spomenice, enciklopedije i leksikoni te veći broj časopisa. Studenti na dodiplomskom i poslijediplomskom studiju na Geodetskom fakultetu obrađivali su hrvatske kartografe u okviru svojih seminarskih, diplomskih i magistarskih radova i disertacija. Na osnovi prikupljena materijala izrađena je baza koja sadrži odgovarajuće biografske i bibliografske podatke. Nakon četrnaest godina rada na prikupljanju podataka objavljen je biografski leksikon Hrvatski kartografi. U radu su obrađeni oni hrvatski kartografi koji su ujedno i mađarski kartografi. Neki su od njih rođeni u Mađarskoj, neki su ondje pohađali školu i/ili bavili se kartografijom, a neki i danas ondje žive i rade. Prema našoj definiciji hrvatski kartografi nisu samo Hrvati ili ljudi hrvatskog podrijetla koji su živjeli diljem svijeta i djelovali na području kartografije, nego i pripadnici drugih naroda i narodnosti koji su rođeni na tlu Hrvatske, bez obzira gdje su boravili, te stranci koji su živjeli i djelovali na hrvatskom tlu dajući svoj doprinos kartografiji.

Stari kartografski prikazi dragocjeni su povijesni izvori za analize i interpretacije koje s jedne strane omogućuju nove spoznaje o razvoju nekoga grada ili države, a s druge strane pokazuju razvoj kartografije. Ti su prikazi važni i kao izvori podataka o nekadašnjim izgledima gradova od kojih je većina promijenila svoj izgled, a neki od njih više i ne postoje. Velik dio hrvatske kartografske baštine čuva se u inozemnim arhivima, knjižnicama i muzejima. Neki od kartografskih prikaza hrvatskih gradova koji potječu iz 16. stoljeća nalaze se u atlasima s kartografskim prikazima i drugih gradova na području od Jadranskoga mora do Transilvanije. Dva takva atlasa (signatura Cod. 8607 i Cod. 8609) čuvaju se u Zbirci rukopisa, spisa i ostavštine Austrijske nacionalne knjižnice (Handschriften-, Autographen- und Nachlass-Sammlung der Österreichischen Nationalbibliothek) u Beču, dva (signatura Schr. XXVI, F. 96, Nr. 6 i Schr. XXVI, F. 96, Nr. 11) u Saskom državnom arhivu (Sächsisches Hauptstaatsarchiv) u Dresdenu i jedan (signatura Hfk. Bd. XV) u Glavnom zemaljskom arhivu (Generallandesarchiv) u Karlsruheu. Najprije je dan opširan pregled dosadašnjih radova o tim kartografskim prikazima, koje su objavili hrvatski i inozemni znanstvenici (kartografi, geografi, povjesničari, povjesničari umjetnosti, arhitekti, građevinari, i dr.). Pojedini su istraživači proučavali prikaze iz samo jednog atlasa ne uspoređujući ih s onima iz ostalih atlasa. U različitim se publikacijama mogu naći razultati istraživanja za pojedini grad (npr. Zagreb, Koprivnica, Križevci, Đurđevac, Sisak, i dr.) s reprodukcijama prikaza iz jednog atlasa ili više njih, s navođenjem ili bez navođenja podataka o autoru, godini objavljivanja te mjestu čuvanja izvornika. Budući da je iz pregleda dosadašnjih radova proizašlo niz pitanja, bilo je potrebno detaljnije istražiti spomenute atlase, osobito one iz Beča i Dresdena da bi se rasvijetlile neke od dvojbi. Kako bi se točno znalo koji su hrvatski gradovi prikazani, u koliko primjeraka i gdje se pojedini od njih čuvaju, provedena su vlastita istraživanja. Uvidom u oba atlasa koji se čuvaju u Zbirci rukopisa, spisa i ostavštine u Beču, oba atlasa u Saskome državnom arhivu u Dresdenu te objavljenih radova o atlasu koji se čuva u Glavnom zemaljskom arhivu u Karlsruheu, u disertaciji je po prvi put dan popis svih prikaza za svaki atlas. Sada se točno zna naslov svakoga prikaza. Poznato je i koji su gradovi bili predviđeni za prikazivanje, ali nisu prikazani. Napravljen je usporedbeni popis svih prikaza hrvatskih gradova iz svih pet atlasa. Provedena je rasprava usporedbom vlastitih rezultata istraživanja s istraživanjima drugih znanstvenika. Zasebno su analizirani radovi u kojima su datirani prikazi pojedinih gradova ili atlasa. Pritom se u neočekivanu opsegu pojavio problem dešifriranja objavljenih, ali slabo dokumentiranih prikaza. Dan je pregled dosadašnjih spoznaja o Nicoli Angieliniju koji se smatra autorom nekoliko karata, prikaza gradova (utvrda) iz navedenih atlasa. Nekoliko se prikaza hrvatskih gradova u više varijanti, te dva primjerka karte Hrvatske i Slavonije, kojima se pripisuje njegovo autorstvo, nalaze u tih pet atlasa. Pojedini su istraživači u svojim radovima poistovjećivali Natalea Angelinija s Nicolom Angielinijem. Prema pronađenim leksikografskim i biografskim podacima o njima dvojici i najnovijim istraživanjima mađarskoga znanstvenika Géze Pálffyja, Natale Angelini i Nicolo Angielini dvije su osobe, zapravo braća. U disertaciji su priložene reprodukcije prikaza svih hrvatskih gradova iz svih pet atlasa, te karte Hrvatske i Slavonije koja postoji u dvama primjercima, jedan se nalazi u Beču, a drugi u Karlsruheu. Osim navedenih prikaza, važnih za Hrvatsku, dane su reprodukcije karte Ugarske potpisane s Nicolaus Angielus iz Dresdena i karte Gornje Ugarske potpisane s Nicolo Angielini iz Karlsruhea. Slijede reprodukcije dviju karata pronađenih u Kartografskoj zbirci Austrijske nacionalne knjižnice u Beču, koje do sada nisu bile spominjane u literaraturi. Jedna je od reprodukcija primjerak karte Hrvatske i Slavonije, a druga je karta koja prikazuje jezero Balaton s okolicom, koju je potpisao Natale Angelini.

Prikazana je knjiga Pet stoljeća geografskih i pomorskih karata Hrvatske (Five Centuries of Maps and Charts of Croatia) što su je uredili Drago Novak, Miljenko Lapaine i Dubravka Mlinarić.

prikaz knjige

Johann Christoph Müller jedan je od najznačajnijih kartografa prve polovice 18. stoljeća. Njegov rad od posebnog je značaja za kartografiju Mađarske, Hrvatske, Austrije i drugih podunavskih zemalja. Posebna vrijednost Müllerova topografskog i kartografskog rada je u tome što je izrađivao karte na temelju vlastitih izmjera zemljišta, a ne samo upotrebom postojećih karata. Njegov je opus vrlo velik i još nedovoljno istražen., Johann Christoph Müller is one of the most significant cartographers of the first half of the 18th century. His work is of special importance for cartography of Hungary, Croatia, Austria and other Danube-basin countries. The special value of Müller's topographic and cartographic work is that he produced maps based on land surveys and not only using existing maps. His work is great, but still insufficiently explored.

Leksikon sadrži biografije i bibliografije za oko 2000 osoba koje su ostavile trag u hrvatskoj kartografiji.