Search

U posljednjih dvadesetak godina objavljeno je na stotine analitičkih istraživanja koje pokazuju prisutnost gotovo svih skupina terapijskih lijekova u vodenom okolišu. Koncentracije lijekova u okolišu su niske, no to ne znači da rizik za ljude ili okoliš ne postoji, jer lijekovi su aktivne tvari pripravljene na način da izazivaju biološke učinke upravo pri vrlo niskim dozama. Poseban problem lijekova u okolišu predstavljaju njihovi razgradni produkti ili metaboliti. Pod utjecajem svjetla ili prilikom kemijske obrade otpadnih voda mnogi se lijekovi transformiraju u toksičnije produkte. Također, metaboliti mogu biti otporniji prema biorazgradnji, pa se dulje vremena zadržavaju u okolišu. Lijekovi i njihovi razgradni produkti uvelike djeluju na životinje, a pitanje je vremena kad će slični učinci biti uočeni i u ljudskoj populaciji [1]. Konvencionalne metode obrade vode podrazumijevaju nastajanje sekundarnih produkata koji također zahtijevaju zbrinjavanje. Iz tog razloga pojavila se potreba za novim, modernijim i učinkovitijim metodama obrade vode. Metoda koja je zadovoljila te uvjete je ona koja obuhvaća procese napredne oksidacije i fotokatalize. Međutim, da bi se mogla odvijati fotokataliza, farmaceutik se mora prethodno adsorbirati na katalizator, stoga je provedeno istraživanje sorpcijskog afiniteta farmaceutika imatiniba na mrežice s imobiliziranim TiO2 te mrežice s imobiliziranim TiO2 i ugljikovim nanocjevčicama. Pritom se pratio utjecaj kinetike sorpcije, pH vrijednosti, temperature, ionske jakosti i mase imobiliziranog fotokatalizatora TiO2. Ispitivani parametri opisani su linearnom sorpcijskom izotermom, čije vrijednosti regresijskog koeficijenta (R2) i koeficijenta raspodjele (Kd) ukazuju kako porastom vrijednosti navedenih parametara raste i sorpcija ispitivanog farmaceutika. Promatrajući sorpciju na dvjema različitim mrežicama utvrđen je veći sorpcijski afinitet imatiniba prema mrežicama s imobiliziranim TiO2 i ugljikovim nanocjevčicama što je rezultat, osim veće mase imobiliziranog katalizatora na navedenim mrežicama, i njihove veće specifične površine, tj. broja aktivnih mjesta na koje se farmaceutik može vezati zbog prisutnih ugljikovih nanocjevčica kao dodatnog adsorbensa.