Search

Ovaj je članak nastao povodom 85. rođendana dr. sc. Stanka Škunce (rođen 1937.) i donosi osnovne informacije glede njegova životnog i profesionalnog puta. Škuncina aktivnost u dosadašnjem radu bila je usmjerena, osim u redovničko-pastoralnoj dimenziji kao člana Reda male braće sv. Franje, ujedno na autorskom polju kao klasičnog filologa, povjesničara i publicista. Sastavni dio članka je kratak osvrt na Škuncine monografske publikacije, a potom se donosi popis njegovih izabranih objavljenih radova u razdoblju od 1971. do 2021. godine., The article was written on the occasion of the 85th anniversary of the birth of Dr. sc. Stanko Škunca (*1937), and provides general information about his life and professional career. As a member of the Order of Friars Minor of St. Francis, Škunca’s activities were mainly directed towards the monastic and pastoral dimension. However, as an author, Škunca also worked as a classical philologist, historian and publicist. Part of the article is devoted to the evaluation of Škunca’s monographic editions, and at the end the reader can find a selected bibliography of Škunca’s published works in the period from 1971 to 2021.

U ovome su prozopografskome prilogu navedeni biografski podatci o Andreu Danielu di Raunnochu, prije svega kao pićanskom biskupu u razdoblju 1670. – 1686. godine. Opisano je njegovo djelovanje na pastoralnom polju kao što su predstavljeni i njegovi najbliži suradnici – svećenici. Naime, rekonstruiran je sastav osoblja pićanskoga biskupskog doma, članstvo katedralnog kaptola i hijerarhijska mreža klera u vrijeme Raunnochova biskupovanja. Očuvanost gradiva, napose matičnih knjiga, svela nas je na svega dva istraživačka primjera župa: Gračišća i Lindara, gdje smo ukazali na broj i strukturu pastoralnog osoblja. Ukazano je isto tako i na povezanost toga biskupa s društvenom elitom Pazinštine kroz njegovu ulogu djelitelja sakramenta krštenja. Većina podataka iznesena u prilogu istražena je u nizu arhivskih ustanova (Državni arhiv u Pazinu, Župni arhiv Pićan, Arhiv Ljubljanske nadbiskupije, Arhiv Republike Slovenije, Hrvatski državni arhiv, Apostolski vatikanski arhiv, Povijesni arhiv Kolegija Germanicum et Hungaricum) te se u manjoj mjeri kritički prenosi iz literature. Raunnochovo djelovanje u Pićnu bilo je pod znatnim pritiskom njegove bolesti, koja ga je pratila od ustoličenja do smrti., In this prosopographical text, the author sets forth biographical data on Andrea Daniel di Raunnoch, primarily in the context of his office of the Bishop of Pićan in the period 1670–1686. The Bishop’s activity in the pastoral field has been described, and his closest associates – priests presented. The staff at the Pićan bishop home, the members of the cathedral chapter, and the priesthood hierarchy during Raunnoch’s Bishop’s office have been reconstructed. Due to the preserved condition of the material, particularly of parish registers, the focus has been reduced to two parishes as study examples – Gračišće and Lindar, where the number and the structure of the pastoral staff have been indicated. The text further tackles the Bishop’s connection with the social elite of the wider Pazin area through his role of bestowing the sacrament of baptism. The majority of the data listed in the article have been studied in many archival institutions (State Archive in Pazin; Parish Archive in Pićan; Ljubljana Archdiocesan Archive; Archives of the Republic of Slovenia; Croatian State Archive; Vatican Apostolic Archive; Historical Archives Pontificium Collegium Germanicum Hungaricum), while a smaller number thereof has been quoted from literature. Raunnoch’s office in Pićan was heavily marked by his illness, from which he had suffered from his inauguration to his death.

U ovome su prozopografskome prilogu navedeni biografski podatci o Andreu Danielu di Raunnochu, prije svega kao pićanskom biskupu u razdoblju 1670. – 1686. godine. Opisano je njegovo djelovanje na pastoralnom polju kao što su predstavljeni i njegovi najbliži suradnici – svećenici. Naime, rekonstruiran je sastav osoblja pićanskoga biskupskog doma, članstvo katedralnog kaptola i hijerarhijska mreža klera u vrijeme Raunnochova biskupovanja. Očuvanost gradiva, napose matičnih knjiga, svela nas je na svega dva istraživačka primjera župa: Gračišća i Lindara, gdje smo ukazali na broj i strukturu pastoralnog osoblja. Ukazano je isto tako i na povezanost toga biskupa s društvenom elitom Pazinštine kroz njegovu ulogu djelitelja sakramenta krštenja. Većina podataka iznesena u prilogu istražena je u nizu arhivskih ustanova (Državni arhiv u Pazinu, Župni arhiv Pićan, Arhiv Ljubljanske nadbiskupije, Arhiv Republike Slovenije, Hrvatski državni arhiv, Apostolski vatikanski arhiv, Povijesni arhiv Kolegija Germanicum et Hungaricum) te se u manjoj mjeri kritički prenosi iz literature. Raunnochovo djelovanje u Pićnu bilo je pod znatnim pritiskom njegove bolesti, koja ga je pratila od ustoličenja do smrti.

Na temelju neobjavljenih matičnih knjiga krštenih odnosno rođenih (1664.-1732.), koje se čuvaju u Državnom arhivu u Pazinu, autori razmotraju neke aspekte demografske i obiteljske povijesti stanovništva Pićna. Osobita pozornost posvećena je analizi godišnje i mjesečne distribucije krštene odnosno rođene djece, uz posebnu pozornost obzirom na sezonske varijacije, analizi spolne strukture, udjelu blizanaca u ukupnom broju djece, odnosu djece rođene u zakonitom braku i one rođene iz crkveno neozakonjenih veza (tzv. illegitimi), izboru imena djece i razmatranju mogućih utjecaja liturgijskog kalendara i hagiotopografskih elemenata na izbor imena djece. Kako bi se rezultati analize smjestili u regionalni istarski i širi, hrvatski kontekst, autori su usporedili dobivene rezultate sa stanjem u nekim drugim istarskim i hrvatskim mjestima u razmatranom razdoblju.