Search

Triazophos (TAP), an organophosphorus insecticide, is widely used in agricultural practice for controlling various insect pests. The present research work aimed to elucidate the impact of TAP on the antioxidant status and DNA content of the freshwater fish Cyprinus carpio. The fish were grouped into batches (n=6) and received a sublethal dose of 0.3mg/L for a duration of 1 (E1), 10 (E2), 20 (E3) and 30 days (E4). Another group, devoid of any toxicant, was maintained as the control (C). Changes in the enzymatic threshold of the selected antioxidants and malondialdehyde (MDA) levels suggested the conformation of oxidative stress in the livers of the freshwater fish C. carpio due to TAP exposure. Additionally, comet assays and micronucleus tests performed on the peripheral blood of the fish suggested increased damage in the form of the percentage of tail DNA formation and a high frequency of micronucleus as compared to the control. A positive correlation was seen between the decline in antioxidant activity, the elevation in MDA and the comet length and micronucleus frequency. The study thus highlights the impact of TAP on antioxidant levels in the livers and genotoxicity in the blood of the freshwater fish C. carpio. The findings of the study confirm that the antioxidant status, along with the comet assay and micronucleus tests could be used as tools in determining the potential genotoxicity due to the TAP impact. It is therefore suggested that extensive use of TAP should be avoided as it may contribute to the decline in the C. carpio population in its natural habitats., Triazofos (TAP) je organofosforni insekticid koji se široko koristi u poljoprivrednoj praksi za suzbijanje raznih štetnih insekata. Cilj ovog istraživanja bio je procjeniti utjecaj TAP-a na antioksidativni status i DNK slatkovodne ribe Cyprinus carpio. Ribe su razvrstane u skupine (n = 6) u kojima su primale subletalnu dozu TAP-a 0.3mg/L u trajanju od 1 (E1), 10 (E2), 20 (E3) i 30 dana (E4). Druga skupina, koja nije izložena TAP-u, smatrana je kontrolnom (C). Promjene enzimskog praga odabranih antioksidansa i razina malondialdehida (MDA) potvrdile su da izloženost TAP-u izaziva oksidativni stres u jetrama slatkovodne ribe C. carpio. Osim toga, komet analize i mikronukleusni testovi provedeni na perifernoj krvi riba ukazali su da u eksperimentalnih skupina u odnosu na kontrolu postoji povećani postotak oštećenja u obliku DNK repa i povećane učestalosti mikronukleusa. Uočena je pozitivna korelacija između pada antioksidativne aktivnosti, porasta MDA, duljine kometa i učestalosti mikronukleusa. Uzevši u obzir navedeno, istraživanje naglašava utjecaj TAP-a na razine antioksidansa u jetrama i genotoksičnost u krvi slatkovodne ribe C. carpio. Rezultati potvrđuju da se antioksidativni status, zajedno s kometnim testom i mikronukleusnim testovima, može koristiti kao alat za određivanje potencijalne genotoksičnosti TAP-a. Stoga se predlaže izbjegavanje široke uporaba TAP-a koja bi mogla doprinijeti smanjenju populacije C. carpio u njezinim prirodnim staništima.

Biljni bioaktivni polifenoli su relativno dobro poznati po svojim antioksidativnim, antimutagenim, antikancerogenim, protuupalnim, antiangiogenim, antiulkusnim i antimikrobnim (baktericidnim, fungicidnim te antivirusnim) osobinama. Temeljem preliminarnih istraživanja antigenotoksičnosti ekstrakata različitih biljnih vrsta, uočeno je da one vrste koje su bogate polifenolima imaju značajan antigenotoksični učinak sprječavanjem oksidativnih oštećenja izazvanih citostaticima u kulturi ljudskih limfocita. Ispitano je djelovanje vodenih i alkoholnih ekstrakata vrste Echinacea purpurea L. antigenotoksično u uvjetima in vitro. Rezultati pokazuju konkretan utjecaj vodenih i alkoholnih ekstrakata, kao i najdominantnijih sastavnica E. purpurea, te polifenola (tanina), nakon tretmana stanica mikotoksinima ohratoksinom A i aflatoksinom B1. Nadalje, ispitan je sadržaj polifenola u ekstraktima vrsta Echinacea purpurea L. Moench te određen antioksidativni učinak ekstrakata primjenom elektronske spinske rezonancije i kolorimetrijske metode gašenja slobodnog radikala DPPH. Antioksidativna aktivnost ekstrakata bi mogla biti jedan od pokazatelja antigenotoksičnog učinka s obzirom na mogućnost nastanka oštećenja DNA djelovanjem slobodnih radikala. Antigenotoksični potencijal ekstrakta utvrđen je primjenom alkalnog kometnog testa na ljudskim leukocitima ex situ.

Učinak sekundarnog metabolita masline (Olea europaea L.) oleuropeina, njegovog razgradnog produkta hidroksitirosola i vodenog ekstrakta maslinova lista na staničnu vijabilnost medicinski značajne gljivične vrste Candida albicans ispitan je in vitro testovima. Metodom mikrodilucije određene su minimalne inhibitorne koncentracije (MIK) koje uzrokuju 80 % smanjenja stanične vijabilnosti i koje su iznosile 12,5 mg/ml za oleuropein, 6,25 mg/ml za hidroksitirosol i 25 mg/ml za vodeni ekstrakt maslinova lista. Kvantitativna analiza s fluorescentnim bojanjem upućuje na zaključak da je apoptoza primarni način stanične smrti u uzorcima tretiranim sa sub-MIK koncentracijama ovih tvari. Budući da je patogenost vrste određena virulentnim čimbenicima, ispitani su učinci oleuropeina i hidroksitirosola na najznačajnije virulentne čimbenike vrste C. albicans. Utvrđen je inhibitorni učinak ovih fenolnih tvari na promjenu u hifalni oblik rasta kod vrste C. albicans induciranu u uvjetima staničnog gladovanja. Pri sub-MIK koncentracijama, oleuropein i hidroksitirosol nisu pokazali inhibitorno djelovanje na stvaranje biofilma ove vrste. Pri subinhibitornim koncentracijama nakon 24 sata inkubacije, oleuropein i hidroksitirosol su uzrokovali modulaciju stanične površinske hidrofobnosti koja se dovodi u svezu s adherencijom vrste C. albicans na biomaterijale. Uzgoj vrste C. albicans u prisutnosti oleuropeina i hidroksitirosola je uzrokovao inhibiciju aktivnosti kandidinih hidrolitičkih enzima, aspartil-proteaza (Sap) i α-glukozidaza. Tretiranjem vrste C. albicans s oleuropeinom i hidroksitirosolom utvrđeno je višestruko djelovanje ovih tvari uključujući oštećenje stanične stijenke, stanične membrane i otpuštanje citoplazmatskog sadržaja (DNA i proteina). S obzirom da neki antimikotici djeluju kao inhibitori biosinteze ergosterola, provedeno je ispitivanje učinka oleuropeina i hidroksitirosola na modulaciju ergosterola kojima je utvrđeno smanjenje ovog sterola u ovisnosti o primijenjenoj koncentraciji. Uz testove određivanja djelovanja na gljivičnu vrstu, ispitani su mogući citotoksični i genotoksični učinci na stanice nositelja. Navedene tvari nisu pokazale hemolitičku aktivnost na humanim eritrocitima pri testiranim koncentracijama u rasponu 3-60 μM. Ispitivanje učinka na humanim limfocitima periferne krvi provedeno kometnim testom pokazalo je protektivno djelovanje ovih tvari na oštećenja DNA inducirana s mutagenom H2O2, pri čemu je hidroksitirosol imao bolji protektivni učinak u usporedbi s oleuropeinom nakon 120 min predtretmana s ispitivanim tvarima u koncentracijama 1, 5 i 10 μM. Navedeni genoprotektivni učinci su posljedica snažnog antioksidativnog djelovanja ovih fenolnih spojeva utvrđenih ABTS, FRAP i CUPRAC metodom. Activity of oleuropein, a phenol secoiridoid present in olive tree products, its derivative hydroxytyrosol and water extract of olive leaf were investigated using in vitro tests against opportunistic fungal pathogen Candida albicans. Antifungal susceptibility testing was used to estimate the drop of viability up to 80 % in comparison to the control (untreated cells). Minimal inhibitory concentration (MIC) against C. albicans for oleuropein was 12,5 mg/ml, for hydroxytyrosol was 6,25 mg/ml and for water extract of olive leaf was 25 mg/ml. Morphological changes in the nuclei after staining with fluorescent DNA-binding dyes revealed that apoptosis was a primary mode of cell death in analyzed samples treated with sub-MIC concentrations of tested compounds. In order to understand mode of action of oleuropein and hydroxytyrosol, their effect on C. albicans virulence factors essential for development of infection in the host have been investigated. Both oleuropein and hydroxytyrosol modulate morphogenetic coversion and inhibit filamentation of C. albicans induced in the conditions of reduced nutrient availability. On the other hand, treatment with sub-MIC concentractions of these phenolic compounds did not affect C. albicans biofilm formation. The hydrophobicity assay showed that both compounds, in sub-MIC values, have decreased the cellular surface hydrophobicity, a factor associated with adhesion to epithelial cells. Cultivation of C. albicans in the presence of oleuropein and hydroxytyrosol also inhibits, in the dose-dependent manner, acitivity of aspartyl-proteases (Sap), hydrolytic enzymes important in adherence, tissue penetration, invasion and destruction of host tissue. Most therapies for fungal infections target the ergosterol biosynthesis pathway or its end product ergosterol which is necessary for growth and normal function of fungal cells. At subinhibitory concentrations tested compounds have altered sterol content and subsequently affected the cell membrane of C. albicans. Both compounds induced dose-dependent loss of intracellular material to outer space (DNA, protein leakage) and caused membrane depolarisation indicating their direct effect on the membrane. In addition, cytotoxicity and genotoxicity assays were performed to elucidate the effect of oleuropein and hydroxytyrosol on the host cells. Oleuropein and hydroxytyrosol exhibited no hemolytic activity on human erythrocytes at tested concentrations (3-60 μM). Antigenotoxic effects of oleuropein and hydroxytyrosol against H2O2-induced damage in human lymphocytes were evaluated in vitro by alkaline comet assay. Pretreatment of human lymphocytes with each of the substance for 120 min produced dose-dependent reduction of primary DNA damage in the tested cell type. At tested concentrations (1, 5, 10 μM), hydroxytyrosol showed better protective effect than oleuropein against H2O2-induced DNA breaks. Our results suggest that genoprotective effects of these phenolic compounds could be attributed to their radical scavenging and metal ions chelating activity which were determined using ABTS, FRAP and CUPRAC assays.

Cilj ovoga rada bio je ispitati sadržaj polifenola u ekstraktima vrsta Echinacea purpurea (L.) Moench kao i Castanea sativa Mill. te odrediti njihov antioksidativni i antigenotoksični učinak. Antioksidativna aktivnost ekstrakata i glavnih sastavnica je utvrđena primjenom elektronske spinske rezonancije i spektrofotometrijskih metoda hvatanja DPPH, superoksidnog i hidroksilnog radikala. Ispitan je i redoks učinak i citotoksičnost ekstrakata u kulturi stanica raka kolona (SW480). Antigenotoksični i antimutageni učinak procijenjen je kometnim i Amesovim testom uz mutagene i genotoksične mikotoksine – aflatoksin B1 (AFB1) i ohratoksin A (OTA). Provedena je i senzorska analiza tretiranih uzoraka kikirikija i grožđica za preliminarnu procjenu primjenjivosti tretmana ekstraktima. Ekstrakt lista kestena je sadržavao više ukupnih polifenola u odnosu na ekstrakt herbe ehinaceje (10, 57 % prema 6, 74 %). Ekstrakt ehinaceje je sadržavao višestruko veću količinu fenolnih kiselina (prvenstveno cikorijska i kaftarinska kiselina), dok je ekstrakt kestena bio najbogatiji taninima i flavonoidima (derivati galne i elaginske kiseline). Ekstrakt kestena je pokazao znatno veću sposobnost neutralizacije DPPH radikala (EC50 = 1, 87 µg/mL) u odnosu na ekstrakt ehinaceje (EC50 = 15, 67 µg/mL). Slični rezultati utvrđeni i ispitivanjem hvatanja hidroksilnog radikala, pri čemu je ekstrakt kestena bio desetak puta učinkovitiji. ESR analizom antioksidativne aktivnosti prema hidroksilnom i superoksid radikalu izražene EC50 vrijednošću, ustanovljena je višestruko bolja neutralizacija hidroksilnog radikala ekstraktom kestena (EC50 = 42, 3 µg/mL) u odnosu na ekstrakt ehinaceje (EC50 = 210 µg/mL). Ekstrakti su bili podjednake učinkovitosti prema superoksidnom radikalu (ekstrakt kestena, EC50 = 8, 5 µg/mL ; ekstrakt ehinaceje, EC50 =76, 7 µg/mL). Utvrđena je i snažna antioksidativna aktivnost dominantnih sastavnica koja ukazuje na fenolne kiseline (ehinaceja) i elaginsku kiselinu (kesten) kao sastojke koji najviše doprinose učinku ekstrakata. Inhibitorni učinak ekstrakata ehinaceje na mutageno djelovanje aflatoksina B1 zabilježeno je samo kod najniže koncentracije na soju bakterije Salmonella typhimurium osjetljivom na pomak okvira čitanja. S druge strane, utvrđen je snažan inhibitoran učinak ekstrakta kestena, izraženiji na soju osjetljivom na pomak okvira čitanja. Supresija genotoksičnog učinka AFB1 i OTA utvrđena je i kometnim testom, pri čemu je ustanovljena značajna redukcija dužine repa, repnog intenziteta i repnog momenta u leukocitima istovremeno tretiranim mikotoksinima i različitim koncentracijama ekstrakata. Dok ekstrakt ehinaceje tek pri dužoj inkubaciji i višim koncentracijama djeluje citotoksično na stanice raka kolona, ekstrakt kestena je pokazao znatno snažniji učinak već kod najniže koncentracije. Ispitivanjem supresije oksidativnog stresa ekstraktima u kulturi stanica raka zabilježeno je podsticanje oksidativnog stresa kod nižih koncentracija i redukcija pri višim koncentracijama, a slično djelovanje je ustanovljeno i u stanicama tretiranim vodikovim peroksidom. Rezultati upućuju na indukciju antioksidantne zaštite stanica. Senzorska analiza tretiranih kikirikija je utvrdila koncentraciju ekstrakta koja nije izazvala značajnije promjene organoleptike u odnosu na kontrolni uzorak. Tretirane grožđice su bile promijenjenog mirisa i arome, iako bez utjecaja na prihvatljivost samog proizvoda. Dodatak ovdje ispitanih ekstrakata potencijalnog antigenotoksičnog učinka hrani bi, dakle, pored uloge u povećanju održivosti samih namirnica antioksidantnim djelovanjem, mogao modulirati toksičnost prisutnih mikotoksina nakon konzumacije.

Several studies have reported radioprotective, antimutagenic, anti-infl ammatory, antinociceptive, and anticancer effects of bee venom both in the cell and the whole organism. The aim of this study was to assess the effects of a single high dose of 100 µg mL-1 of whole bee venom in human lymphocytes in vitro over a variety of time spans (from 10 min to 24 h). After the treatment, we used the comet assay and micronucleus test to see the effect of bee venom on the cell. The comet assay confi rmed that the venom damaged the DNA molecule. Tail length, tail intensity, tail moment showed a signifi cant increase (P, Cilj ovog istraživanja je procjena staničnog statusa ljudskih limfocita periferne krvi nakon tretmana visokom koncentracijom pčelinjeg otrova u in vitro uvjetima primjenom alkalnog kometnog testa i mikronukleusnog testa. Limfociti su bili izloženi pčelinjem otrovu u koncentraciji od 100 µg mL-1 u različitom vremenu (od 10 min do 24 h). Rezultati kometnog testa upućuju na oštećenje molekule DNA povećanjem parametara kometnog testa (dužina repa, intenzitet repa i repni moment) te prisutnost limfocita s visokom učestalosti kometa s dugim repovima (LTN). U tim stanicama učestalost LTN premašuje 95 % ukupne raspodjele vrijednosti LTN dobivene za sve stanice kontrolnog uzorka. Parametri mikronukleusnog testa (broj mikronukleusa, nukleoplazmatski mostovi i nuklearni pupovi) također pokazuju značajan porast u odnosu na odgovarajući kontrolni uzorak (P

Atrazine was introduced at the market in 1958 as a triazine herbicide used for the control of broadleaf weeds. It is mostly applied pre-emergence to corn, sorghum, coffee, wheat, sugarcane, in conifer forests, on Christmas tree farms on golf courses and residential lawns. Workers handling pesticides in their production and application are exposed to thousand fold higher concentrations of active ingredients than general population in residential exposure. Further, they are not exposed to active ingredients only, but to entire pesticide formulations. Since they contain wide range of chemical substances together with the atrazine as active ingredient we aimed to evaluate possible genotoxicity of Gesaprim &reg ; as one of its commercially available formulations. Alkaline comet assay and chromosomal aberration analysis on peripheral blood lymphocytes were used to test 3 different concentration of Gesaprim expressed in terms of the final concentration of atrazine in the whole blood cultures (0, 047 μ g/ml, 0, 47 μ g/ml, 4, 7 μ g/ml). Pesticide formulation was tested in the presence of metabolic activator. Lymphocytes were treated for 30 and 8 hours. Both tail length and tail moment increased with the duration of the treatment. They were found to be significantly elevated already after 30 minutes of treatment. After the 8 hours treatment number of chromatid and chromosome breaks has been found to be significantly elevated. It was evident that genotoxicity results for pure active ingredient and commercial formulation differ significantly for the more realistic risk assessment in occupational exposure, testing of entire pesticide formulation should be considered.

Atrazine was introduced at the market in 1958 as a triazine herbicide used for the control of broadleaf weeds. It is mostly applied pre-emergence to corn, sorghum, coffee, wheat, sugarcane, in conifer forests, on Christmas tree farms on golf courses and residential lawns. Until now there are more than 100 different pesticide formulations with atrazine as active ingredient. Beside atrazine they contain various chemical compounds that should facilitate pesticide application, atrazine penetration into the plant and increase its toxicity. In this work human lymphocytes were treated with three different concentrations (0, 047 μ g/ml, 0, 47 μ g/ml, 4, 7 μ g/ml) of both, atrazine and Gesaprim&reg ; , its formulation. Lymphocytes were treated for 30 minutes and 8 hours. We measured DNA damaging potency of atrazine and Gesaprim&reg ; by alkaline comet assay. For atrazine as pure active ingredient we observed significant increase in DNA migration ability only at the highest concentration used after 8 hours of treatment. At all three concentrations tested Gesaprim&reg ; significantly increased the tail length and tail intensity values even after the 30 minutes of treatment. According to these results it is evident that genetoxicity of pure active ingredient and its commercial formulation differ significantly. It could be due to genotoxic effect of additives in the formulation themselves and/or their effect on elevating of the atrazine genotoxicity potential.