Search

Studija je podijeljena u osam poglavlja. Nakon uvodnog poglavlja, u drugom poglavlju prikazan je pregled kretanja u prerađivačkoj industriji u Europskoj Uniji, kao polazište za istraživanje. U okviru poglavlja detaljnije su analizirani strateški okvir koji koristi EU za formuliranje razvitka prerađivačke industrije, pojedine politike i SWOT analiza sektora prerađivačke industrije EU. Na kraju poglavlja su analizirani regionalni aspekti klasterizacije u EU pojedinih sektora prerađivačke industrije. U trećem poglavlju sadržana je analiza stanja prerađivačke industrije u Republici Hrvatskoj po bitnim obilježjima prerađivačke industrije strukturirana na način da se analiziraju kvantitativna obilježja i kvalitativni pokazatelji stanja i razvitka prerađivačke industrije. Na kraju poglavlja se nalazi analiza regionalnih aspekata razvitka prerađivačke industrije te tehnološka struktura prerađivačke industrije na regionalnim razinama. U četvrtom poglavlju izvršena je analiza konkurentnosti prerađivačke industrije u Republici Hrvatskoj. Ova analiza se fokusira na strukturu bruto dodane vrijednosti, međunarodnu razmjenu i specijalizaciju, te na učinke i strukturu izravnih inozemnih ulaganja u prerađivačkoj industriji. Analizirani su pokazatelji učinkovitosti, te tehnološke promjene po sektorima prerađivačke industrije. U petom poglavlju sadržana je SWOT analiza hrvatske prerađivačke industrije s obzirom na temeljne sastavnice i nalaze po grupama djelatnosti s prijedlogom politika poboljšanja konkurentnosti za pojedine djelatnosti. Šesto poglavlje razrađuje odrednice razvitka prerađivačke industrije u Republici Hrvatskoj koje sadrže: makro i mikroekonomske odrednice razvojne politike, projekcije razvitka hrvatske prerađivačke industrije po djelatnostima do godine 2013. i matricu čimbenika konkurentnosti s pripadajućim horizontalnim programima i aktivnostima za rast konkurentnosti. Sedmo poglavlje sadrži prijedloge za provođenje Strategije sukladno analitičkim nalazima, te matrici horizontalnih programa i aktivnosti, te sektorskih inicijativa. Osmo poglavlje sadrži zaključke Studije sa sažeto prikazanim nalazima svih ranijih poglavlja.

U studiji su prikazani rezultati anketnog istraživanja poduzetnika iz hrvatske prerađivačke industrije. Analizirani su kvalitativni i kvantitativni čimbenici razvitka prerađivačke industrije. Provedena je SWOT analiza hrvatske prerađivačke industrije. Na temelju rezultata provedenih analiza donesena je ocjena budućeg razvitka hrvatske prerađivačke industrije.

Autori u radu analiziraju različite metodologije i pokazatelje nacionalne konkurentnosti. Poseban je naglasak stavljen na povezanost tzv. tvrdih indikatora konkurentnosti prema istraživanjima različitih institucija i mekih (anketnih) percepcija o stanju konkurentnosti. Razina konkurentnosti hrvatskoga gospodarstva sagledana je sa stajališta različitih metodologija, pa je s velikom pouzdanošću i primjenom dviju različitih tehnika analize, zaključeno kako je nedvojbeno da metodologija WEF koju objavljuje tzv. Global Competitiveness Index ponajbolje u velikoj skupini analiziranih tranzicijskih zemalja opisuje napredak po pojedinim područjima i korelira s ostvarenom razinom gospodarskoga razvitka. Potom po pouzdanosti slijedi EBRD metodologija, a na začelju je metodologija kojom se koristi Svjetska banka – Doing Business.

U studiji se istražuje dosadašnji razvoj i stanje kemijske industrije. Polazište u istraživanju je analiza stanja, strukturnih obilježja i perspektiva rasta europske kemijske industrije i njihov utjecaj na hrvatsku kemijsku industriju. Analiza stanja ukazuje na zakonske i institucionalne uvjete razvitka kemijske industrije. U studiji se daje ocjena stanja i razvoja kemijske industrije u Hrvatskoj s obzirom na bitne makroekonomske pokazatelje. Nadalje se razrađuju relevantni aspekti analize učinkovitosti kemijske industrije i njene konkurentske pozicije u okviru bitnih parametara analize konkurentnosti, uključujući i aspekte analize vanjskotrgovinske razmjene kemijske industrije RH. Nalazi studije služe kao polazište za izradu strategije razvoja hrvatske kemijske industrije.

Ova znanstvena monografija istražuje dosadašnji razvitak i stanje industrije tekstila i odjeće u Europskoj Uniji i Hrvatskoj, te nadolazeće promjene. Analizirana su kretanja u industriji tekstila i odjeće, tržišni čimbenici razvoja industrije i odrednice međunarodne razmjene tekstilnih i odjevnih proizvoda. U istraživanju je korišteno anketno istraživanje, intervjui, i sekundarni statistički podaci. Podaci su obrađeni primjerenim statističkim metodama. Rezultati istraživanja pokazuju da industrija tekstila i odjeće prolazi kroz intenzivan proces restrukturiranja i modernizacije. Slabosti u tržišnim aspektima poslovanja pridonose neučinkovitoj tržišnoj poziciji i niskoj uspješnosti ove industrije. Jedan od bitnih preduvjeta ostvarivanja restrukturiranja u ovoj industriji je identificiranje i pozicioniranje prema profitabilnim tržišnim nišama kojima se prilagođavaju male i fleksibilne proizvodne jedinice s višim tehnološkim razinama. Takva struktura proizvodnje mora se temeljiti primarno na razvoju robnih marki. Rezultati istraživanja daju korisne informacije nositeljima industrijske politike u kreiranju strategije i specifičnih razvojnih mjera u području ove industrije. Na kraju knjige su obrađeni strategijska mapa za razvitak industrije, potrebne promjene institucionalnog okvira i ključne strateške smjernice za razvitak industrije tekstila i odjeće u Hrvatskoj.

U ovoj znanstvenoj studiji je analiziran dosadašnji razvitak i trenutno stanje prerađivačke industrije u Hrvatskoj. Ocijenjene su strukturne promjene, razvijenost i konkurentnost hrvatske prerađivačke industrije. Također, analizirano je financijsko stanje prerađivačke industrije u Hrvatskoj.

Knjiga sadrži ekonomsku analizu razvitka industrije kože i proizvoda od kože u Hrvatskoj i ukazuje na ključne čimbenike razvitka i na strateške smjernice razvitka navedene industrije u globalnome okruženju. Analiza povezuje teorijske postavke i empirijske nalaze. Osim sekundarnih podataka autori su se koristili i primarnim podacima prikupljenima anketnim istraživanjem sa ciljem testirati postavljene hipoteze onako kako se to vidi po poglavljima ove knjige. U testiranju hipoteza primijenjene su ekonometrijske i statističke metode. S metodološkoga su stajališta tri djelatnosti analizirane u prerađivačkoj industriji klasificirane sukladno s Nacionalnom klasifikacijom djelatnosti (NKD): Štavljenje i obrada kože (DC 19.1), Proizvodnja kovčega i torbi, ručnih torbica, sedlarskih i remenarskih proizvoda (DC 19.2) i Proizvodnja obuće (19.3). U pojedinim su se poglavljima autori koristili podacima Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske, Hrvatske gospodarske komore i Financijske agencije (FINA).

Ova znanstvena studija istražuje dosadašnji razvoj i stanje industrije kože i proizvoda od kože u Europskoj uniji i Hrvatskoj. Analizirana su kretanja u industriji kože i proizvoda od kože, učinkovitost industrije, tržišni čimbenici razvoja industrije i odrednice međunarodne razmjene proizvoda od kože. Nalazi ove Studije služe kao polazište za izradu Strategije razvoja hrvatske industrije kože i proizvoda od kože. U istraživanju je korišteno anketno istraživanje, intervjui, i sekundarni statistički podaci. Podaci su obrađeni primjerenim statističkim metodama. Rezultati istraživanja pokazuju da industrija kože i proizvoda od kože prolazi kroz intenzivan proces restrukturiranja i modernizacije. Učinci ovog restrukturiranja jesu zatvaranje poduzeća i pad udjela ove industrije u BDP-u i zaposlenosti prerađivačke industrije. Jedan od problema s kojima je suočena ova industrija je niska ukupna produktivnost rada i općenito niži troškovi rada u usporedbi s ostalom prerađivačkom industrijom. Slabosti u tržišnim aspektima poslovanja pridonose neučinkovitoj tržišnoj poziciji i niskoj uspješnosti ove industrije. Analiza vanjsko-trgovinske razmjene ove industrijepokazala je da je Hrvatska tijekom tranzicije izgubila komparativne prednosti, što je rezultiralo padom izvoza. Iako su polazne osnove za budući razvoj hrvatske industrije kože i proizvoda od kože složene, ova industrija u Hrvatskoj ima perspektivu za razvoj. Pretpostavka za to je aktivno restrukturiranje proizvođača. Nužan je i pomak prema proizvodnji s većim udjelima dodane vrijednosti. Rezultati istraživanja daju korisne informacije nositeljima industrijske politike u kreiranju strategije i specifičnih razvojnih mjera u području ove industrije.

Ova znanstvena studija istražuje dosadašnji razvoj i stanje industrije tekstila i odjeće u Europskoj uniji i Hrvatskoj. Analizirana su kretanja u industriji tekstila i odjeće, učinkovitost industrije, tržišni čimbenici razvoja industrije i odrednice međunarodne razmjene tekstilnih i odjevnih proizvoda. Nalazi ove Studije služe kao polazište za izradu Strategije razvoja hrvatske industrije tekstila i odjeće. U istraživanju je korišteno anketno istraživanje, intervjui, i sekundarni statistički podaci. Podaci su obrađeni primjerenim statističkim metodama. Rezultati istraživanja pokazuju da industrija tekstila i odjeće prolazi kroz intenzivan proces restrukturiranja i modernizacije. Učinci ovog restrukturiranja jesu zatvaranje poduzeća i pad udjela ove industrije u BDP-u i zaposlenosti prerađivačke industrije. Jedan od problema s kojima je suočena ova industrija je niska ukupna produktivnost rada i općenito niži troškovi rada u usporedbi s ostalom prerađivačkom industrijom. Slabosti u tržišnim aspektima poslovanja pridonose neučinkovitoj tržišnoj poziciji i niskoj uspješnosti ove industrije. Analiza vanjsko-trgovinske razmjene industrije tekstila i odjeće pokazala je da je Hrvatska kod značajnog broja tekstilnih i odjevnih proizvoda u tijeku tranzicijskog razdoblja izgubila komparativne prednosti, što je rezultiralo padom izvoza značajnog dijela tekstilnih i odjevnih proizvoda na tržištu EU. Iako su polazne osnove za budući razvoj hrvatske industrije tekstila i odjeće izazovne i kompleksne, industrija tekstila i odjeće u Hrvatskoj ima perspektivu za razvoj, ali uz napore u procesima restrukturiranja proizvođača prema proizvodnji s većim udjelima dodane vrijednosti. Jedan od bitnih preduvjeta ostvarivanja navedenog je identificiranje i pozicioniranje prema profitabilnim tržišnim nišama kojima se prilagođavaju male i fleksibilne proizvodne jedinice s višim tehnološkim razinama. Takva struktura proizvodnje mora se temeljiti na razvoju robnih marki. Rezultati istraživanja daju korisne informacije nositeljima industrijske politike u kreiranju strategije i specifičnih razvojnih mjera u području ove industrije.

U radu se analiziraju različite metodologije i pokazatelji konkurentnosti. Posebnim se analizira povezanost tzv. tvrdih indikatora konkurentnosti prema istraživanjima različitih institucija i tzv. mekih (anketnih) pokazatelja konkurentnosti s posebnim naglaskom na položaj Hrvatske.

U radu se analiziraju različite metodologije i pokazatelji konkurentnosti, s posebnim osvrtom na povezanost tzv. tvrdih indikatora konkurentnosti prema istraživanjima različitih institucija i tzv. mekih (anketnih) percepcija o stanju konkurentnosti s posebnim naglaskom na položaj Hrvatske. Zaključno, s velikom pouzdanošću i uporabom dviju različitih tehnika analize, nedvojbeno je da metodologija WEF-a koji objavljuje tzv. Global Competitiveness Index ponajbolje u velikoj grupi analiziranih tranzicijskih zemalja opisuje napredak po pojedinim područjima, te korelira s ostvarenom razinom gospodarskom razvitka. Potom po pouzdanosti slijedi EBRD metodologija, dok se na začelju nalazi metodologija koju koristi Svjetska banka – Doing Business.

Svrha je ovoga rada istražiti konkurentnost Hrvatske međunarodne trgovine prema zemljama Jugoistočne Europe. Makroekonomsko okruženje promatranih zemalja u uvjetima globalne gospodarske krize započete sredinom 2008. godine obilježavaju: deficit tekućeg računa bilance plaćanja, proračunski deficit, visoka razina inozemne zaduženosti, pad industrijske proizvodnje i izvoza te velika nezaposlenost. U okolnostima pada raspoloživog dohotka i osobne potrošnje te prijeke potrebe zaustavljanja rasta državne potrošnje, povećanje izvozne konkurentnosti postaje najznačajnijim izvorom priželjkivanog budućeg gospodarskog rasta. Analiza izvozne konkurentnosti na tržištu EU 27 pokazuje da Hrvatska ostvaruje bolju konkurentsku poziciju u većini promatranih sektora u odnosu na analizirane zemlje jugoistočne Europe. Zajedničko je obilježje promatranih ekonomija poboljšanje vanjskotrgovinske bilance nastalo uslijed osjetnog pada domaće potražnje i većeg smanjenja uvoza nego izvoza. Također, izuzev Slovenije, specijalizacija je u međunarodnoj trgovini izražena u proizvodnim sektorima relativno male dodane vrijednosti.

Republika Hrvatska još je jednom, u dva desetljeća svoje političke samostalnosti, na prekretnici. Dvostruka gospodarska kriza: globalna – regulatorna i konjukturna, te nacionalna – strukturna, otežavaju daljnji gospodarski rast, koji je u proteklom desetljeću bio ostvarivan s relativno visokim stopama, ali temeljen na potrošnji (dominantno) baziranoj na uvozu, te skokovito poraslom zaduživanju svih sektora. Istovremeno je sve veći dio nacionalnog ljudskog kapitala ostajao izvan sfere rada, a nove investicije bile su po svojoj vrsti pretežito brown field, tek u svojem manjem dijelu green field ; one koje su bitni pokretači održivog gospodarskog rasta. Trajno prisutan nizak stupanj nacionalne konkurentnosti ih je usmjeravao prema područjima brzih i često špekulativnih dobitaka: građevinarstvo i trgovina, što je u uvjetima naglo nastale globalne krize nacionalnu ekonomiju učinilo dodatno ranjivom. Istovremeno, izostanak snažnije investicijske aktivnosti u sektor prerađivačke industrije limitira aktualne mogućnosti povećanja izvoza, temelja za prevladavanje konjukturnog aspekta krize. Imperativi prevladavanja datog stanja, skori završetak pregovora o punopravnom članstvu u EU, zahtijevaju da se na nacionalnoj razini pronađe instrumente i mjere i formulira nacionalna politika suštinskih poticaja za atraktiranje domaćih i vanjskih ulaganja u realni sektor ekonomije.