Search

U pokusima provedenim na plantaži Polka u Belovaru kraj Zeline, analizirane su fizikalne značajke plodova 16 kultivara jagode (devet kultivara sa sortne liste, sedam ne). Biljke su posađene u šest repeticija (redova), tri na otvorenom i tri u plasteniku. Rezultati su pokazali da postoje značajne razlike među kultivarima u određenim fizikalnim svojstvima kao što su težina, širina i tvrdoća, dok kod visine značajnih razlika nije bilo. Gledajući ukupno, kultivar Raurica ima najveću prosječnu težinu plodova, dok najmanju ima SYMPHONY. Najveću prosječnu širinu plodova također ima kultivar Raurica, dok najmanju ima CAMAROSA. Najveću prosječnu tvrdoću plodova ima kultivar Arosa, dok najmanju ima kultivar HONEOY. Razlika prosječnih visina plodova unutar kultivara i mjesta sadnje (otvoreno i plastenik) nije značajna. Fizikalne značajke plodova jagoda uzgajanih na otvorenom statistički su značajno različite, od plodova jagoda uzgojenih u plasteniku. Prosječna visina plodova jagoda uzgojenih na otvorenom i u plasteniku nije bila značajno različita.

U istraživanju je analiziran kemijski sastav šesnaest kultivara jagode uzgojenih na plantaži Polka u Belovaru kraj Zeline. Biljke su posađene u tri repeticije s dva načina uzgoja (tri reda na otvorenom i tri reda u plasteniku). Rezultati su pokazali značajne razlike između kultivara u svim navedenim svojstvima. Također su postojale značajne razlike između plodova uzgojenih na otvorenom i u plasteniku. Lambada je imala najviše suhe tvari sušenjem, a najmanje Maya. Najviše suhe tvari refraktometrijski imale su sorte Lambada, Clery, Gemma i Arosa, a najmanje Marmolada i Maya. Najkiseliji kultivari bile su Symphony, Honeoye i Gemma, dok se s najmanjom količinom kiseline izdvojila Miss. Najviše vitamina C imao je kultivar Honeoye, a najmanje Raurica. Plodovi uzgojeni na otvorenom imali su značajno više suhe tvari sušenjem i suhe tvari refraktometrijski te manje vitamina C od jagoda uzgojenih u plasteniku. Sadržaj ukupnih kiselina u plodovima uzgojenim na otvorenom i u plasteniku nije bio značajno različit. U organoleptičkom ocjenjivanju kultivara uzgojenih na otvorenom najbolje je ocjenjena Alba, a najlošije Elsanta, dok je kod kultivara uzgojenih u plasteniku najbolja bila Clery, a najlošija Elsanta.

Jagoda je voćna vrsta koja se svake godine u Hrvatskoj sadi na površini od oko 100 ha, za što je potrebno cca 4 milijuna sadnica. Istraživanja su pokazala da postoje vrlo značajne razlike kad su u pitanju prirodi 16 ispitivanih kultivara, broj plodova po biljci, prosječna težina ploda i pogodnost za berbu. Također, utvrđene su značajne razlike u prirodu ostvarenom u plasteniku i na otvorenom. Temeljem provedenih istraživanja razvidno je da je neophodno godišnje uvoditi u istraživanje pet do deset novih potencijalno interesantnih kultivara jagode kako bismo na vrijeme dobili informacije koje su neophodne proizvođačima za donošenje odluka. Posebnu pozornost potrebno je posvetiti kasnim kultivarima, jer Raurica i posebice Florence nisu za preporučiti.

Na sortnoj listi Republike Hrvatske postoji određen broj kultivara («Narodne novine», br., 45/00, 73/02) čije pomološke osobine nisu ispitane u našim ekološkim uvjetima tj. nisu prošle cjelokupan postupak zakonske procedure koja regulira područje priznavanja. Predmetna analiza i preliminarni rezultati pokazuju da je parametar ukupnih kiselina pokazao značajnu razliku i ujedno to je parametar koji je imao najveći raspon između najniže i najviše vrijednosti s jakim naglaskom sortne specifičnosti. Također, utvrđeno je da su dobivene vrijednosti, promatrane po kultivarima, bliže rezultatima talijanskih nego slovenskih istraživača. Rezultati analiza za kultivar Pegasus pokazali su da je riječ o najnižim vrijednostima suhe tvari (dobivene sušenjem ili refraktometrijskim putem), dok su ostali parametri u prosjeku vrijednosti ostalih kultivara. Ukoliko se istima pridoda relativno loša ocjena organoleptičkih svojstava može se zaključiti da je potreban poseban oprez prije masovnijeg uvođenja iste u proizvodnju. Kultivar Honeoye imao je najviši postotak suhe tvari, najvišu ukupnu kiselost, jako dobro je prihvaćena kod potrošača, te ozbiljno treba razmisliti o uključivanju iste na sortnu listu i uvođenju u masovniju proizvodnju. Imajući u vidu brzu promjenu sortimenta kod jagode, veliki interes za sadnju, visoka ulaganja po jedinici površine, posebnosti zahtjeva potrošača, troškova istraživanja (poljskih i analitičkih) neophodno je što ranije u poljske pokuse uključiti što više kultivara jagode kako bismo na vrijeme imali neophodne informacije za uključivanje istih na sortnu listu i uvođenje u masovnu proizvodnju.