Search

Cilj rada bio je kvalitativnom metodom istražiti kako studenti/ce razumiju vlastiti proces odabira studija na visokoškolskoj razini. Teorijski okvir činila je teorija situiranih očekivanja i vrijednosti Eccles i sur. Istraživačka su pitanja bila: što studenti/ce prepoznaju kao glavne razloge za vlastitu odluku o odabiru studija, kako percipiraju ulogu važnih drugih osoba u odluci o odabiru studija te kako razumiju odnos rodnih stereotipa o studijima i zanimanjima te vlastitog odabira studija. Polustrukturirani intervjui provedeni su sa 44-ero studenata i studentica prve godine sveučilišnih i stručnih studija (22 djevojke i 22 mladića). Tematska analiza intervjua pokazala je da su motivacijska uvjerenja, važne druge osobe te rodni stereotipi imali različite uloge u odabiru studija. Subjektivne vrijednosti, posebno interes, percipirana korisnost i cijena truda, prepoznate su kao važni motivacijski utjecaji. Roditelji, profesori/ce te posebno prijatelji/ce utjecali su na odabir studija svojim savjetima, pružanjem informacija i podrške. Analiza rodne dimenzije pokazala je da je prisutnije shvaćanje da rodni stereotipi nisu utjecali na vlastiti odabir studija. No kada se prepoznaje utjecaj rodnih stereotipa na odabir, on je u skladu s očekivanjima teorije: studenti/ce rodno tipičnih studija navode da su izbjegavali rodno nestereotipne profesionalne odabire, dok studentica rodno nestereotipnog studija (strojarstva) opisuje važnost odbacivanja stereotipa za svoj odabir studija. Praktične implikacije rezultata odnose se na dodatno informiranje učenika/ca o sveučilišnim i stručnim studijskim programima te njihovo osvještavanje o utjecaju rodnih stereotipa na obrazovne odabire radi širenja spektra mogućih odabira studija., The goal of the paper was to investigate, using the qualitative method, how students understand their own process of choosing a study course at the higher education level. This study was grounded in the Eccles et al.’s situated expectancy-value theory. The research questions were the following: 1) What do students recognize as the main reasons for their own course choice decision?, 2) How do they perceive the role of important others in their decision to choose a course?, and 3) How do they understand the relationship between gender stereotypes about studies and occupations, and their own course choice? A semi-structured interview was conducted with 44 first-year university students (22 young men and 22 young women). The thematic analysis of the interviews showed that motivational beliefs, important others and gender stereotypes played different roles in the choice of a study course. Subjective values, especially interest, perceived usefulness and cost of effort are recognized as important motivational influences. Parents, teachers, and especially friends influenced course choices with their advice, information and support. The analysis of gender dimension showed the prevalence of a perception that gender stereotypes did not influence one’s own study course choice. However, when the influence of gender stereotypes was recognized, it was in line with the expectations: students of gender-typical courses stated that they avoided gender non-stereotyped professional choices, while a female student of mechanical engineering described the importance of rejecting stereotypes for her decision to study a typically male course. Practical implications aiming at expanding the spectrum of possible course choices include providing additional information for pupils about study courses and raising their awareness about the influence of gender stereotypes on educational choices.

Cilj istraživanja je ispitati učeničku motivaciju za fiziku i biologiju, teme koje učenike zanimaju u tim predmetima kao i njihove planove za odabir studija, na primjeru Gimnazije Matije Antuna Reljkovića iz Vinkovaca. Svrha provedenog istraživanja je korištenje dobivenih spoznaja kako bi se modernizirao i osuvremenio nastavni proces uvođenjem fakultativnih predmeta iz biologije i fizike. Uvođenjem novih kurikuluma želi se stvoriti stimulativno radno okruženje u kojem će se učenicima ponuditi istraživačka nastava kao temelj za njihovo uvođenje u svijet znanosti. Kao teorijski okvir rada korištena je teorija očekivanja i vrijednosti (Eccles i sur., 1983) prema kojoj su obrazovna postignuća i odabiri učenika/ca određeni njihovom motivacijom za obrazovno područje, ali i uvjerenjima o tim područjima (npr. stereotipima). U istraživanju, provedenom u sklopu projekta Prirodne znanosti su in, sudjelovala su 424 učenika/ce od 1. do 4. razreda vinkovačke gimnazije. Od toga su 63, 8% činile djevojke, a 36, 2% mladići. Istraživanje je provedeno uz pomoć on-line upitnika kojeg su ispunili učenici. Instrumentom je ispitan učenički školski uspjeh iz fizike i biologije, planirana područja studija, motivacija za biologiju i fiziku, preferirane teme iz biologije i fizike te preferirani načini rada na nastavi. Rezultati su pokazali da mladići, osim što imaju bolji uspjeh iz fizike od djevojaka, također očekuju da će biti uspješniji u fizici i na kraju školske godine, fizika ih više zanima, smatraju je korisnijom za nastavak školovanja i u svakodnevnom životu te im je važnije biti uspješnima u fizici nego što je djevojkama. S druge strane, djevojke biologiju smatraju korisnijom nego mladići, dok se u ocjenama, očekivanju uspjeha, interesu i važnosti postignuća ne razlikuju od mladića. Osim toga, mladići smatraju da su muškarci talentiraniji za fiziku, dok djevojke smatraju da su žene talentiranije za biologiju. U skladu s time, mladići u najvećoj mjeri planiraju upisati studij matematike ili prirodnih znanosti ili tehničke znanosti, a djevojke društveno-humanističke studije ili studij iz područja biomedicine i zdravstva. Od tema koje biraju, moderna fizika im je najzanimljivija tema iz područja fizike, a ljudsko tijelo iz biologije, dok najzanimljivijim načinom rada na nastavi smatraju osmišljavanje eksperimenata i sudjelovanje u njima. U diskusiji će se dati osvrt na način implementacije spoznaja iz ovog istraživanja u procesu razvoja kurikuluma fakultativnih predmeta iz biologije i fizike, posebno vezano uz preferencije tema i načina rada na nastavi, kao i uz problematiku rodnih razlika u motivaciji te obrazovnom postignuću i odabirima.

Istraživanja motivacije za odabir profesije učitelja posljednje su desetljeće sve brojnija, no sve donedavno nedostajala im je jasna teorijska podloga. Takav su okvir predložili Watt i Richardson (2007) u svom modelu odabira učiteljske profesije čiju teorijsku razradu temelje na konstruktima teorije očekivanja i vrijednosti Eccles i suradnika. Prema ovom modelu, ključne odrednice izbora učiteljske profesije su intrinzična, društvena i osobna utilitarna motivacija, percepcija vlastitih sposobnosti za poučavanje, prošla iskustva s učenjem i poučavanjem, percepcija zahtjevnosti ali i pogodnosti učiteljskog posla, zadovoljstvo odabirom ove profesije te odabir učiteljske profesije kao karijere drugog izbora. U ovom radu prikazane su relacije osobina ličnosti i akademskog samopoimanja s elementima motivacije za izbor karijere učitelja. Istraživanje je provedeno na učiteljskim fakultetima tri hrvatska sveučilišta, a u njemu su sudjelovala 374 studenta/ice prve godine. U istraživanju su primijenjeni BFI (John & Srivastava, 1999) koji procjenjuje pet faktora ličnosti, te skale akademskog, verbalnog i općeg samopoimanja, te samopoimanja u području rješavanja problema iz upitnika za mjerenje višedimezionalnog pojma o sebi SDQ III (Marsh & O'Neill, 1984). Motivacija za odabir karijere učitelja procijenjena je primjenom Upitnika faktora koji utječu na izbor učiteljske profesije koji se sastoji od tri dijela s ukupno 18 subskala. Rezultati su pokazali da dimenzije ličnosti i pojam o sebi značajno sudjeluju u objašnjenju varijance intrinzične i društvene motivacije za učiteljsko zanimanje, procjene vlastitih sposobnosti za karijeru učitelja, prethodnih iskustava s učenjem i poučavanjem te zadovoljstva izborom učiteljske profesije. Ugodnost se pokazala najbitnijom osobinom ličnosti, a akademski pojam o sebi najvažnijim elementom samopoimanja u predikciji varijance ispitanih aspekata motivacije za odabir karijere učitelja.

Motivacija za učenje oblikuje se tijekom vremena na temelju učenikovog iskustva sa sadržajem predmeta i njegovih interpretacija tih iskustava. Razvoj motivacije za učenje opisuje model razvoja interesa koje su postavile Hidi i Renninger (2006) prema kojem postoje četiri faze razvoja interesa: pobuđeni situacijski interes, zadržani situacijski interes, početni osobni interes i zreli osobni interes. Zadaća je svakog učitelja da odabire takve aktivnosti poučavanja kojima nastoji pobuditi situacijski interes, kako bi moglo doći do razvoja osobnog interesa za područje poučavanja. Stoga je cilj ovog istraživanja bio ispitati čestinu korištenja i zanimljivost motivirajućih metoda poučavanja poput demonstracija, gledanja filmova, samostalnog izvođenja pokusa, grupnih projekata te terenske nastave u poučavanju fizike, kemije i biologije u osnovnoj i srednjoj školi te povezanost čestine i zanimljivosti navedenih metoda sa samoefikasnosti, subjektivnom vrijednosti i ocjenom u tim predmetima. Istraživanje je provedeno na uzorku 192 učenika 7. i 8. razreda osnovne škole u Zagrebu i 195 učenika 1., 2. i 3. razreda opće gimnazije u Varaždinu. Primijenjen je upitnik koji se za svaki pojedini predmet sastojao od pitanja o čestini korištenja i zanimljivosti navedenih metoda poučavanja, skala samoefikasnosti i subjektivne vrijednosti, a prikupljeni su i podaci o ocjenama u tim predmetima. Učenici osnovne škole navode demonstracije kao dominantno korištenu motivirajuću metodu u poučavanju fizike i kemije, a gledanje filmova i grupne projekte u poučavanju biologije. Učenici srednje škole također navode demonstracije kao dominantnu motivirajuću metode u poučavanju fizike i kemije, dok su dominantne motivirajuće metode u poučavanju biologije samostalni pokusi i grupni projekti. Što se zanimljivosti tiče, učenici osnovne škole sve navedene metode procjenjuju zanimljivima, a osobito demonstracije i samostalne pokuse u učenju fizike i kemije, a gledanje filmova i grupne projekte u učenju biologije. Učenici srednje škole također sve metode procjenjuju zanimljivima i to demonstracije, samostalne pokuse i gledanje filmova u svim prirodoslovnim predmetima, a u biologiji još i grupne projekte i terensku nastavu. Korelacijske analize pokazuju da je učestalost demostracije u predmetima fizike i kemije u osnovnoj školi značajno povezana sa samoefikasnosti, vrijednostima i očekivanom ocjenom. Kod poučavanja biologije čestina demonstracije je i u osnovnoj i u srednjoj školi povezana sa samoefikasnosti i subjektivnom vrijednosti, a u srednjoj školi i s ocjenom. Rezultati ukazuju i na značajne povezanosti zanimljivosti svih metoda (s izuzetkom terenske nastave) u sva tri predmeta sa samoefikasnosti i vrijednosti, a često i s ocjenom i u osnovnoj i u srednjoj školi.