Search

Najznačajniji pritisak na području doline Neretve koji može negativno utjecati na održivost poljoprivrednih površina i cijelog ekosustava je zaslanjivanje tala, što je povezano sa stupnjem zaslanjenosti površinske i podzemne vode. Hidrogeološka struktura aluvijalne doline Neretve vrlo je složena te uvjetuje kompleksne procese kretanja vode. Zbog neposredne blizine mora i okršenih vapnenačkih stijena vodonosnika rijeke, prodor morske vode u dolinu Neretve je vrlo izražen i do nekoliko 10-taka km. Posljedica toga su povremeno ili trajno zaslanjeni izvori vode koji se koriste za navodnjavanje, a što može imati brojne negativne posljedice za agrobiocenozu delte. Primarno su ugrožena tla u kojima zbog visokih koncentracija klorida i natrija dolazi do strukturnih promjena, a pojava pokorice i alkalizacija tala jedni su od dijagnostičkih znakova koji ukazuju na smanjenje plodnosti i uporabne vrijednosti tla. U takvom ionskom okolišu kod većine nehalofitnih biljnih vrsta dolazi do brojnih nespecifičnih i specifičnih promjena. Nespecifične promjene usko su povezane s vodnim stresom, a odnose se na promjene u osmotskoj ravnoteži između biljke i tla, gubitku turgora i smanjenju stope rasta. Neki od specifičnijih učinaka posljedica su toksičnosti pojedinačnih iona koji mogu izazvati promjene u staničnoj strukturi, inhibiciju fotosinteze, smanjenje sinteza klorofila, promjene u mineralnoj ishrani biljke te promjene u metabolizmu N. Takvo tlo postaje medij koji ograničava rast poljoprivrednih kultura. Prinosi mogu biti smanjeni i za više od 50% što izravno umanjuje ekonomsku dobit poljoprivrednih proizvođača. Također, brojna znanstvena istraživanja su pokazala da u zaslanjenim uvjetima biljka može pojačano primati i akumulirati određene elemente koji su štetni za ljudsko zdravlje. Stoga se neizostavno nameće potreba za uspostavom kontrole nad daljnjim procesima zaslanjivanja vode i tla u dolini Neretve kako bi se iskoristio puni potencijal ovog područja za održivu poljoprivrednu proizvodnju, ali i zaštitili prirodni resursi što je i glavni cilj ovoga monitoringa. U ovom dokumentu prikazani su rezultati monitoringa koji je proveden u 2021. godini.

Najznačajniji pritisak na području doline Neretve koji može negativno utjecati na održivost poljoprivrednih površina i cijelog ekosustava je zaslanjivanje tala, što je povezano sa stupnjem zaslanjenosti površinske i podzemne vode. Hidrogeološka struktura aluvijalne doline Neretve vrlo je složena te uvjetuje kompleksne procese kretanja vode. Zbog neposredne blizine mora i okršenih vapnenačkih stijena vodonosnika rijeke, prodor morske vode u dolinu Neretve je vrlo izražen i do nekoliko 10-taka km. Posljedica toga su povremeno ili trajno zaslanjeni izvori vode koji se koriste za navodnjavanje, a što može imati brojne negativne posljedice za agrobiocenozu delte. Primarno su ugrožena tla u kojima zbog visokih koncentracija klorida i natrija dolazi do strukturnih promjena, a pojava pokorice i alkalizacija tala jedni su od dijagnostičkih znakova koji ukazuju na smanjenje plodnosti i uporabne vrijednosti tla. U takvom ionskom okolišu kod većine nehalofitnih biljnih vrsta dolazi do brojnih nespecifičnih i specifičnih promjena. Nespecifične promjene usko su povezane s vodnim stresom, a odnose se na promjene u osmotskoj ravnoteži između biljke i tla, gubitku turgora i smanjenju stope rasta. Neki od specifičnijih učinaka posljedica su toksičnosti pojedinačnih iona koji mogu izazvati promjene u staničnoj strukturi, inhibiciju fotosinteze, smanjenje sinteza klorofila, promjene u mineralnoj ishrani biljke te promjene u metabolizmu N. Takvo tlo postaje medij koji ograničava rast poljoprivrednih kultura. Prinosi mogu biti smanjeni i za više od 50% što izravno umanjuje ekonomsku dobit poljoprivrednih proizvođača. Također, brojna znanstvena istraživanja su pokazala da u zaslanjenim uvjetima biljka može pojačano primati i akumulirati određene elemente koji su štetni za ljudsko zdravlje. Stoga se neizostavno nameće potreba za uspostavom kontrole nad daljnjim procesima zaslanjivanja vode i tla u dolini Neretve kako bi se iskoristio puni potencijal ovog područja za održivu poljoprivrednu proizvodnju, ali i zaštitili prirodni resursi što je i glavni cilj ovoga monitoringa. U ovom dokumentu prikazani su rezultati monitoringa koji je proveden u 2020. godini. U razdoblju od siječnja do prosinca 2020. godine ukupno je prikupljeno i u laboratoriju ispitano: 318 uzoraka vode i 56 uzoraka tla. Rezultati su grupirani prema mjernim područjima – melioracijskim jedinicama na području donjeg toka rijeke Neretve da bi se analizirao i prikazao prostorni i vremenski trend promjena u vodama i tlu.

Najznačajniji pritisak na području doline Neretve koji može negativno utjecati na održivost poljoprivrednih površina i cijelog ekosustava je zaslanjivanje tala, što je povezano sa stupnjem zaslanjenosti površinske i podzemne vode. Hidrogeološka struktura aluvijalne doline Neretve vrlo je složena te uvjetuje kompleksne procese kretanja vode. Zbog neposredne blizine mora i okršenih vapnenačkih stijena vodonosnika rijeke, prodor morske vode u dolinu Neretve je vrlo izražen i do nekoliko 10-taka km. Posljedica toga su povremeno ili trajno zaslanjeni izvori vode koji se koriste za navodnjavanje, a što može imati brojne negativne posljedice za agrobiocenozu delte. Primarno su ugrožena tla u kojima zbog visokih koncentracija klorida i natrija dolazi do strukturnih promjena, a pojava pokorice i alkalizacija tala jedni su od dijagnostičkih znakova koji ukazuju na smanjenje plodnosti i uporabne vrijednosti tla. U takvom ionskom okolišu kod većine nehalofitnih biljnih vrsta dolazi do brojnih nespecifičnih i specifičnih promjena. Nespecifične promjene usko su povezane s vodnim stresom, a odnose se na promjene u osmotskoj ravnoteži između biljke i tla, gubitku turgora i smanjenju stope rasta. Neki od specifičnijih učinaka posljedica su toksičnosti pojedinačnih iona koji mogu izazvati promjene u staničnoj strukturi, inhibiciju fotosinteze, smanjenje sinteza klorofila, promjene u mineralnoj ishrani biljke te promjene u metabolizmu N. Takvo tlo postaje medij koji ograničava rast poljoprivrednih kultura. Prinosi mogu biti smanjeni i za više od 50% što izravno umanjuje ekonomsku dobit poljoprivrednih proizvođača. Također, brojna znanstvena istraživanja su pokazala da u zaslanjenim uvjetima biljka može pojačano primati i akumulirati određene elemente koji su štetni za ljudsko zdravlje. Stoga se neizostavno nameće potreba za uspostavom kontrole nad daljnjim procesima zaslanjivanja vode i tla u dolini Neretve kako bi se iskoristio puni potencijal ovog područja za održivu poljoprivrednu proizvodnju, ali i zaštitili prirodni resursi što je i glavni cilj ovoga monitoringa. U ovom dokumentu prikazani su rezultati monitoringa koji je proveden u 2019. godini.

Najznačajniji pritisak na području doline Neretve koji može negativno utjecati na održivost poljoprivrednih površina i cijelog ekosustava je zaslanjivanje tala, što je povezano sa stupnjem zaslanjenosti površinske i podzemne vode. Hidrogeološka struktura aluvijalne doline Neretve vrlo je složena te uvjetuje kompleksne procese kretanja vode. Zbog neposredne blizine mora i okršenih vapnenačkih stijena vodonosnika rijeke, prodor morske vode u dolinu Neretve je vrlo izražen i do nekoliko 10-taka km. Posljedica toga su povremeno ili trajno zaslanjeni izvori vode koji se koriste za navodnjavanje, a što može imati brojne negativne posljedice za agrobiocenozu delte. Primarno su ugrožena tla u kojima zbog visokih koncentracija klorida i natrija dolazi do strukturnih promjena, a pojava pokorice i alkalizacija tala jedni su od dijagnostičkih znakova koji ukazuju na smanjenje plodnosti i uporabne vrijednosti tla. U takvom ionskom okolišu kod većine nehalofitnih biljnih vrsta dolazi do brojnih nespecifičnih i specifičnih promjena. Nespecifične promjene usko su povezane s vodnim stresom, a odnose se na promjene u osmotskoj ravnoteži između biljke i tla, gubitku turgora i smanjenju stope rasta. Neki od specifičnijih učinaka posljedica su toksičnosti pojedinačnih iona koji mogu izazvati promjene u staničnoj strukturi, inhibiciju fotosinteze, smanjenje sinteza klorofila, promjene u mineralnoj ishrani biljke te promjene u metabolizmu N. Takvo tlo postaje medij koji ograničava rast poljoprivrednih kultura. Prinosi mogu biti smanjeni i za više od 50% što izravno umanjuje ekonomsku dobit poljoprivrednih proizvođača. Također, brojna znanstvena istraživanja su pokazala da u zaslanjenim uvjetima biljka može pojačano primati i akumulirati određene elemente koji su štetni za ljudsko zdravlje. Stoga se neizostavno nameće potreba za uspostavom kontrole nad daljnjim procesima zaslanjivanja vode i tla u dolini Neretve kako bi se iskoristio puni potencijal ovog područja za održivu poljoprivrednu proizvodnju, ali i zaštitili prirodni resursi što je i glavni cilj ovoga monitoringa. U ovom dokumentu prikazani su rezultati monitoringa koji je proveden u 2018. godini.

Najznačajniji pritisak na području doline Neretve koji može negativno utjecati na održivost poljoprivrednih površina i cijelog ekosustava je zaslanjivanje tala, što je povezano sa stupnjem zaslanjenosti površinske i podzemne vode. Hidrogeološka struktura aluvijalne doline Neretve vrlo je složena te uvjetuje kompleksne procese kretanja vode. Zbog neposredne blizine mora i okršenih vapnenačkih stijena vodonosnika rijeke, prodor morske vode u dolinu Neretve je vrlo izražen i do nekoliko 10-taka km. Posljedica toga su povremeno ili trajno zaslanjeni izvori vode koji se koriste za navodnjavanje, a što može imati brojne negativne posljedice za agrobiocenozu delte. Primarno su ugrožena tla u kojima zbog visokih koncentracija klorida i natrija dolazi do strukturnih promjena, a pojava pokorice i alkalizacija tala jedni su od dijagnostičkih znakova koji ukazuju na smanjenje plodnosti i uporabne vrijednosti tla. U takvom ionskom okolišu kod većine nehalofitnih biljnih vrsta dolazi do brojnih nespecifičnih i specifičnih promjena. Nespecifične promjene usko su povezane s vodnim stresom, a odnose se na promjene u osmotskoj ravnoteži između biljke i tla, gubitku turgora i smanjenju stope rasta. Neki od specifičnijih učinaka posljedica su toksičnosti pojedinačnih iona koji mogu izazvati promjene u staničnoj strukturi, inhibiciju fotosinteze, smanjenje sinteza klorofila, promjene u mineralnoj ishrani biljke te promjene u metabolizmu N. Takvo tlo postaje medij koji ograničava rast poljoprivrednih kultura. Prinosi mogu biti smanjeni i za više od 50% što izravno umanjuje ekonomsku dobit poljoprivrednih proizvođača. Također, brojna znanstvena istraživanja su pokazala da u zaslanjenim uvjetima biljka može pojačano primati i akumulirati određene elemente koji su štetni za ljudsko zdravlje. Stoga se neizostavno nameće potreba za uspostavom kontrole nad daljnjim procesima zaslanjivanja vode i tla u dolini Neretve kako bi se iskoristio puni potencijal ovog područja za održivu poljoprivrednu proizvodnju, ali i zaštitili prirodni resursi što je i glavni cilj ovoga monitoringa. U ovom dokumentu prikazani su rezultati monitoringa koji je proveden u 2017. godini.

Najznačajniji pritisak na području doline Neretve koji može negativno utjecati na održivost poljoprivrednih površina i cijelog ekosustava je zaslanjivanje tala, što je povezano sa stupnjem zaslanjenosti površinske i podzemne vode. Hidrogeološka struktura aluvijalne doline Neretve vrlo je složena te uvjetuje kompleksne procese kretanja vode. Zbog neposredne blizine mora i okršenih vapnenačkih stijena vodonosnika rijeke, prodor morske vode u dolinu Neretve je vrlo izražen i do nekoliko 10-taka km. Posljedica toga su povremeno ili trajno zaslanjeni izvori vode koji se koriste za navodnjavanje, a što može imati brojne negativne posljedice za agrobiocenozu delte. Primarno su ugrožena tla u kojima zbog visokih koncentracija klorida i natrija dolazi do strukturnih promjena, a pojava pokorice i alkalizacija tala jedni su od dijagnostičkih znakova koji ukazuju na smanjenje plodnosti i uporabne vrijednosti tla. U takvom ionskom okolišu kod većine nehalofitnih biljnih vrsta dolazi do brojnih nespecifičnih i specifičnih promjena. Nespecifične promjene usko su povezane s vodnim stresom, a odnose se na promjene u osmotskoj ravnoteži između biljke i tla, gubitku turgora i smanjenju stope rasta. Neki od specifičnijih učinaka posljedica su toksičnosti pojedinačnih iona koji mogu izazvati promjene u staničnoj strukturi, inhibiciju fotosinteze, smanjenje sinteza klorofila, promjene u mineralnoj ishrani biljke te promjene u metabolizmu N. Takvo tlo postaje medij koji ograničava rast poljoprivrednih kultura. Prinosi mogu biti smanjeni i za više od 50% što izravno umanjuje ekonomsku dobit poljoprivrednih proizvođača. Također, brojna znanstvena istraživanja su pokazala da u zaslanjenim uvjetima biljka može pojačano primati i akumulirati određene elemente koji su štetni za ljudsko zdravlje. Stoga se neizostavno nameće potreba za uspostavom kontrole nad daljnjim procesima zaslanjivanja vode i tla u dolini Neretve kako bi se iskoristio puni potencijal ovog područja za održivu poljoprivrednu proizvodnju, ali i zaštitili prirodni resursi što je i glavni cilj ovoga monitoringa. U ovom dokumentu prikazani su rezultati monitoringa koji je proveden u 2016. godini. U razdoblju od siječnja do prosinca 2016. godine ukupno je prikupljeno i u laboratoriju ispitano: 336 uzoraka vode i 56 uzoraka tla. Rezultati su grupirani prema mjernim područjima – melioracijskim jedinicama na području donjeg toka rijeke Neretve da bi se analizirao i prikazao prostorni i vremenski trend promjena u vodama i tlu.