Search

U turističkoj promociji i brendiranju destinacije, hrvatske plaže su predstavljene kroz stereotipne slike krajolika izvan prostora i vremena, kao mjesta bez identiteta koja samo čekaju turiste željne zabave, mora i sunca. Ova predodžba "globalne plaže" sa standardiziranim opisom mjesta, krajolika, objekata i aktivnosti za provođenje odmora i dokolice u suprotnosti je s predodžbom plaže kao "kulturne arene" (Löfgren, 2002) i "kaleidoskopa kulture" (Lenček i Bosker, 1998 ). "Lokalna, mjesna plaža" je važan geografski simbol i fizički (stvarni) krajolik koji obalne i otočne zajednice prepoznaju kao područje dnevnih i sezonskih aktivnosti, lokalnih kultura, životnih stilova, povijesti i specifičnih tradicija. Kako spojiti ove dvije predodžbe, fizičke stvarnosti i reprezentacije plaža u koncept "glokalne plaže"? Kako možemo okupiti turističke slike, fantazije, želje i očekivanja te vizije i potrebe obalnih i otočnih zajednica tijekom ljetne sezone? Uključivanjem otočne povijesti, tradicijskih zanimanja (npr. ribarstvo, brodogradnja) i praksi, kultura, kupališne baštine poveznih s otočnim plažama u turističku promociju, one će dobiti specifičan i prepoznatljiv imidž unutar standardizirane turističku ponude ljetnih, morskih destinacija.

Otoci su posebne prostorno-socijalne zajednice na kojima život nema samo speci+ *ne gospodarske, socijalne, povijesne, ambijentalne i druge zna*ajke, nego na otocima i vrijeme “speci+ *no prolazi”. Otok Vis, + zi*ki odvojen i prometno-komunikacijski izoliran, ima status perifernog podru*ja, a gospodarski i depopulacijski problemi utje*u na život oto*ne zajednice. Posljednjih godina, zahvaljuju-i o*uvanoj prirodi, otoci postaju osobita turisti*ka destinacija, a turizam perspektiva razvoja. Cilj istraživanja je ispitati stavove i mišljenja stanovnika Visa i Komiže o životu na otoku, kako procjenjuju njegove prednosti i nedostatke, kako raspodjeljuju dnevno vrijeme te razmišljanja o budu-nosti otoka i osobnim planovima za budu-nost. Korištena je metoda ankete (N=250), istraživanje je provedeno tijekom svibnja i lipnja 2015. godine. Nalazi pokazuju kako polovina ispitanika smatra život na otoku prednoš-u, dok ga 37 % njih smatra boljim nego u ostatku Hrvatske. Zadovoljstvo životom na otoku intenzivnije je ljeti. Determinante svakidašnjeg života na otoku su obitelj, mogu-nost zaposlenja, + nancijska situacija te odnosi s prijateljima, dok su s druge strane od manjeg utjecaja društveno djelovanje, prometna infrastruktura i povezanost, telekomunikacije i obrazovni sustav. Kao prednosti života na otoku isti*u se mir i ljepota (88 %), zdrav život (49 %), osje-aj slobode (44 %) i *ist okoliš (30 %), dok se me)u nedostatcima isti*u skupo-a (61 %), odlazak mladih (54 %), udaljenost od kopna (52 %) i nezaposlenost (45 %). U pogledu dnevnog vremena ispitanika prevladava slobodno vrijeme, koje naj*eš-e provode u druženju s prijateljima (68 %), u ka+ -u (36 %) te s djecom (34 %). Najistaknutiji problemi mladih su nezaposlenost (87 %), nedostatak mjesta za izlazak (78 %) i nemogu-nost nastavka školovanja (75 %). U pogledu budu-nosti prevladavaju pesimisti*na vi)enja. Ekonomsku situaciju lošijom predvi)a 45 % ispitanika, dok je boljom vidi *etvrtina njih. Bilo za stalno ili privremeno, tre-ina ispitanika izjasnila se kako planiraju odlazak s otoka. Kao perspektivu razvoja otoka 76 % ispitanika navodi turizam. Sagledani sveukupno rezultati upu-uju na speci+ *nosti života stanovnika dvaju mjesta na otoku. Istodobno, u društvenoj i ekonomskoj problematici rezultati su podudarni ranijim istraživanjima otoka.

Development policy for the Croatian islands was introduced in the late 1990s. It was designed as a top down policy with bottom up elements. The policy approach, main goals and measures were defined by the National Island Development Program (NIDP) passed by the Croatian Parliament in 1997. The Island Act which specified the measures and obligations of the state policy body for islands was passed in 1999. Sustainable Island Development programs (SIDP) prescribed by the Law for 26 particular islands and island groups were commisioned in 2003. They were accomplished in 2006. The Ministry in charge for island development started implementing island development measures already in mid 1990s. By 2006 they had policy documentation completed and 200 – 250 mil HRK earmarked in the national budget for the island development every year. The paper deals with ex post evaluation of the island development policy and focuses on internal consistency of policy documentation and legislation and measures that have been actually implemented in the period from late 1990s till nowdays. As the theory of change have been stated in the NIDP without previous institutional analysis an inquiry into the institutional capacity of the ministry in charge and other state bodies relevant for island development is made. It is found that the ministry has been only partially capacitated for the implementation of the NIDP and the Island Act and that necessary horizontal coordination between the relevant state bodies has never been established. Vertical coordination between various state bodies and island municipalities and towns has never been established either. Institutional capacity appeares particularly low in monitoring and evaluation. As virtually no monitoring has ever been performed, effects of policy measures performed by the ministry have remained unknown for nearly two decades. The analysis is thus focused on effects of selected measures on development of Croatian islands. Appropriate methods of evaluation are discussed and used. In the remainder proposal for improvement of island development policy is put forward.