Search

Trajnost plastike, sposobnost plastičnog otpada da »putuje« rijekama i prelazi velike udaljenosti, kao i da se skuplja u morima te dugo ostaje u okolišu, predstavlja veliku opasnost, ali i izazov kako bi se ovaj problem riješio na globalnom nivou. Mikroplastika je dio, odnosno komadić plastike manji od 5 mm, a ovaj naziv koristi se i za sve »male« komade plastike. Posljednjih godina raste svijest o tome da količinu plastičnog otpada treba hitno smanjiti, posebno u morskom okolišu. Najveći izvor onečišćenja mora su rijeke, odnosno izvori s kopna. U rijeke dospijevaju velike količine plastike, a njihovo konačno odredište također je more. U radu se iznose podaci o podjeli i vrstama plastike, količinama plastike u morskom okolišu te problemima koji se ovdje javljaju. Bit će riječi i o onečišćenju morskog okoliša i morskom otpadu i onečišćenju riječnog okoliša. Soft law dominira globalnim naporima za rješavanje problema morskog otpada. Trenutačno ne postoji međunarodni ugovor koji regulira onečišćenje okoliša plastikom, ali postoji niz propisa koji, među ostalim, sadrže odredbe o sprečavanju onečišćenja morskog okoliša. Cilj je rada analizirati ključne odredbe relevantnih međunarodnih izvora prava koji reguliraju onečišćenje i morskog okoliša i riječnog okoliša. Promotrit će se sadrže li odredbe koje se odnose na (mikro)plastiku i plastični otpad te pružaju li one dovoljan pravni okvir za sprečavanje onečišćenja mora i rijeka plastikom. Posebno će se analizirati najvažnije europske direktive, kao i zakoni Republike Hrvatske koji se odnose na onečišćenje mora, voda i na otpad. Na kraju se iznose prijedlozi za rješavanje problema plastike u okolišu i bolju pravnu regulaciju., The durability of plastics, plastic litter’s ability to “travel” on rivers and across long distances as well as to accumulate in the seas and remain in the environment for a long period pose a great danger, the solution to which raises a challenge at the global level. Microplastic is a part or piece of plastic smaller than 5 mm, although this name is also used for all “small” pieces of plastic. In recent years, there has been growing awareness that plastic waste needs to be urgently reduced, especially in the marine environment. The primary source of marine pollution is rivers, i.e., land-based sources. Large amounts of plastic flow into rivers, and their final destination is the seas. This paper presents data on the categorisation and types of plastics, quantities of plastics in the marine environment, and the problems that arise there. Pollution of the marine environment, marine litter, and pollution of the riverine environment are also discussed. Soft law dominates global efforts to address marine litter problems. There is currently no international treaty regulating plastic pollution, although some regulations include, among other things, provisions on the prevention of marine pollution. The paper aims to present the key provisions of relevant international sources of law governing pollution of the marine environment and the river environment. Whether they contain provisions related to (micro)plastics and plastic waste and whether they provide a sufficient legal framework to prevent plastic and river pollution are duly examined. The most important European directives and the laws of the Republic of Croatia relating to marine pollution, water pollution, and waste are presented in particular. Finally, proposals are made for solving the problem of plastic in the environment and for better legal regulation of this issue.

U ovom završnom radu provedena je analiza utjecaja životnog ciklusa kućanskog aparata u ovom slučaju kuhala za vodu na okoliš i ljudsko zdravlje te ostale kategorije uporabom računalnog programa SimaPro. Usporedbom i analizom dvaju kuhala vidljivo je kako je odabir materijala u izradi kuhala veoma bitan, iz razloga što „pametnim“ odabirom materijala možemo uvelike promijeniti utjecaj na okoliš i ljudsko zdravlje. Također u radu je opisana povijest nastanka LCA (engl. Life cycle-assessment, Life cycle analysis, LCA) analize, opisani su eko indikatori te njihova podjela, standardni eko indikatori te uporaba istih. U završnom radu opisan je računalni program SimaPro te su objašnjene sve njegove dostupne licence. Pri analizi kuhala objašnjen je postupak rada u računalnom programu. In this final paper, an analysis of the impact of the life cycle of a household appliance in this case of a water cooker on the environment and human health and other categories was done using the computer program SimaPro. Comparing and analyzing the two water cookers shows that the choice of materials in the manufacture of cookers is very important, because "smart" choice of materials can greatly change the impact on the environment and human health. The paper also describes the history of LCA (Life cycle-assessment, Life cycle analysis, LCA) analysis, describes eco-indicators and their division, standard eco-indicators and their use. The final paper describes the computer program SimaPro and explains all its available licenses. During the analysis of the cooker, the procedure of working in a computer program was explained.

Plastika je materijal bez kojeg je danas gotovo nemoguće zamisliti život. Najraširenija je jednokratna plastika (plastične boce, slamke, štapići za uši), plastična ambalaža za prehrambene proizvode te plastične vrećice. Veliki ekološki problem predstavlja neadekvatno zbrinjavanje otpada i razlaganje plastike u manje komadiće – mikroplastiku koju možemo pronaći svugdje u okolišu kao i ljudskom i životinjskom organizmu. Kako bi smanjili količinu plastičnog otpada neke su države uvele potpune zabrane korištenja jednokratnih plastičnih vrećica, dok su druge, poput Hrvatske uvele naplatu vrećica debljih od 50 mikrona (lagane plastične vrećice za nošenje), no vrlo lagane plastične vrećice za nošenje (tanje od 15 mikrona) i dalje se daju besplatno te na takvim prodajnim mjestima mora stajati vidljivo upozorenje o racionalnom korištenju ovih vrećica: „Vrećice koristite štedljivo“. U ovom ću radu prikazati rezultate online anketnog istraživanja provedenog među stanovnicima Republike Hrvatske kojem je cilj bio utvrditi uporabu plastičnih vrećica pri kupnji namirnica kao i stavove potrošača o plastičnoj ambalaži za hranu. U anketi su sudjelovala 302 ispitanika. Istraživanje je pokazalo kako je većina ispitanika svjesna opasnosti plastičnog otpada za okoliš te kako u velikoj mjeri koriste platnene vrećice umjesto plastičnih. Pošto u Hrvatskoj kao i u ostalim državama još nema alternativne zamjene za većinu plastične ambalaže, ispitanici se prvenstveno oslanjaju na praktičnost i dostupnost ambalaže, a tek onda na ekološku prihvatljivost. Plastic is a material without which it is almost impossible to imagine life today. The most common are disposable plastics (plastic bottles, straws, ear sticks), plastic packaging for food products and plastic bags. The biggest problem is the inadequate disposal of waste and the decomposition of plastic into a smaller piece - microplastic that is found everywhere in the environment as well as the human and animal organism. In order to reduce the amount of plastic waste, some countries have introduced complete bans on the use of disposable plastic bags, while others, such as Croatia, have introduced charging for bags thicker than 50 microns (lightweight plastic carrying bags), but very lightweight plastic carrying bags (thinner than 15 microns) are still provided free of charge, and at such points of sale there must be a visible sign of the rational use of these bags marked as: "Use the bags sparingly". In this paper, I will present the results of an online survey distributed among the population of the Republic of Croatia. 302 respondents participated in the survey. The aim of the study was to determine the use of plastic bags when buying groceries as well as consumer attitudes about plastic food packaging. The research showed that most of the respondents are aware of the dangers of plastic waste for the environment and that they largely use cloth bags instead of plastic ones. Since in Croatia, as in other countries, there is still no alternative to most plastic packaging, respondents primarily rely on the practicality and availability of packaging and then on environmental acceptance.

Cilj ovog istraživanja je utvrditi prisutnost i količinu plastike u tunama (Thunnus thynnus) ulovljenima na lokacijama Zadarske županije, ribolovne zone B. S obzirom na trenutno stanje ugroženosti okoliša, plastika je sveprisutna. Plastični materijali se razlikuju prema sastavu i gustoći od prirodnih materijala, te sukladno tome uzrokuju oštećenja prilikom gutanja, odnosno unosa u organizam. Kao otpad, plastika, započinje svoj fizički i kemijski proces degradacije pod utjecajem bakterija, UVA i UVB zraka, povišene temperature i u reakciji s vodom. Na taj način ima negativan utjecaj na sva živa bića. Tuna je vrsta koja je, s obzirom na svoje kretanje i način života, izložena plutajućim česticama u vodenom stupcu ili na površini, a koje se u organizam unose na direktan način ili se prenose kroz hranidbenu mrežu. Organizmi su, manje ili više, izloženi gutanju plastike što ovisi o tjelesnoj veličini, načinu hranjenja, poziciji u hranidbenom lancu i staništu na kojem obitavaju, na primjer površini vode, dubokoj vodi, obalnom području, otvorenom moru, vodenom stupcu. Isti čimbenici utječu na vrstu plastičnog otpada i veličinu plastičnih čestica koje možemo očekivati u pojedinoj vrsti organizma. Nažalost dubina na kojoj plastična materija dospijeva u probavni trakt i izvor onečišćenja uglavnom se ne može odrediti. Za potrebe analize prikupljeni su želudci ulovljene ribe te je potom sastav želudaca analiziran vizualnom metodom. Pronađene čestice identificirane su kad god je to moguće, izdvajaju se i testiraju uz pomoć otopine kalijevog hidroksida kako bi se isključile čestice organskog podrijetla. Čestice se pohranjuju u otopinu KOH u koncentraciji od 1M u trajanju od 24 sata. Takvim postupkom otopina otapa organsku materiju dok neorgansku materiju, odnosno čestice plastike, ostavlja neobrađenima. Od 15 analiziranih želudaca u jednom je pronađena plastična nit užeta. U prva tri analizirana želudca pronađen je veliki broj bijelih okruglih čestica za koje se sumnjalo da su stiropor po obliku i mekoći, ali se prilikom testiranja otopinom dokazalo da su organskog podrijetla. The aim of this study is to obtain information on the presence and amount of plastic in tuna (Thunnus thynnus) within the area of Zadar, fishing zone B. Given the current state of the environment, plastic is ubiquitous. Plastic materials are different in composition and density from natural materials and accordingly cause disruptions when ingested. As a waste in the sea, plastic begins its physical and chemical degradation process under the influence of bacteria, UVA and UVB rays, elevated temperatures and in reaction with water. In this way plastic becomes available for the intake by marine organisms which facilitates various negative effects. Fish are especially exposed to floating particles in the water column or on the surface, which are ingested directly into the body or transmitted through the food web. Organisms are more or less likely to accidentally ingest plastic based on their body size, feeding mode, position in the food web, and by the habitat they occupy, e.g. surface vs. deep waters, nearshore vs. offshore vs. within gyres. The same factors also predicts, what kinds of plastic waste and what size particles we can expect in a given species. Unfortunately the actual depth of ingestion and the original source of the plastic can mostly not be determined. Here we sampled stomachs of tuna fish legally caught by a commercial fisherman in the Fishing zone B around Zadar. The tuna stomachs were extracted and the composition of the stomach content was analyzed. Plastic particles found were described and identified when possible, including tests with KOH solution, in concentration of 1M during the period of 24 hours, to accommodate the distinction of particles of natural organic vs. plastic composition. In the 15 analyzed stomachs, few plastic specimens were found, e.g. some threads originating from a plastic rope. We found many white round particles suspected to be styrofoam by sight and softness, but upon reaction with KOH they proved to be of organic origin.

Sadržaj istraživačke studije su definirale potrebne informacije za realizaciju projekta RePlast 3D. Projekt je definiran kao svojevrsna platforma projektiranja i postavljanja malog pokaznog reciklažnog pogona koji bi poslovao u sklopu društvenog poduzeća u javnom ili javno privatnom partnerstvu. Zamišljeni koncept bi imao za cilj usporedno rješavanje dva društvena i ekonomska problema. Prvi je vezan uz problem dugotrajne nezaposlenosti brojnih teže zapošljivih društvenih skupina, a drugi rastuća količina plastičnog otpada za čiju razgradnju su potrebna desetljeća, pa i više stotina godina. Projektna ideja je proistekla iz nastojanja nalaženja novih načina zbrinjavanja rastućih količina plastičnog otpada, bilo onoga na deponijima ili u prirodi (na kopnu, u moru, rijekama i jezerima). Obzirom da je turizam temeljen na očuvanom i čistom krajobrazu u Republici Hrvatskoj i strateško opredjeljenje rješavanje problema plastičnog otpada na lokalnim razinama je imperativ. Rješavanje problema rastućih količina plastičnog otpada u životnom okruženju ima pozitivne reperkusije i na mnoge druge uočene probleme. Jedan od njih je porast mikroplastike u želucima komercijalno važnih ribljih vrsta u Jadranu. Na porast ove koncentracije upozoravaju mnoga recentna istraživanja (EU projekt DeFishGear u kome je sudjelovalo sedam zemalja Jadransko-jonske regije). Jedno drugo istraživanje zagrebačkog PMF-a je utvrdilo da se u probavnom sustavu svake treće glavate želve u Jadranu nalaze ostatci neke vrste plastičnoga otpada. Koncentracija otpada na morskom dnu Jadrana je zabrinjavajuću i među najvišima u Europi. 80% otpada s morskog dna je tu odbačeno s kopna. Količina odbačenog, posebno plastičnog otpada u more je u porastu tijekom turističke sezone. Na globalnoj razini procjene UN-a ukazuju da godišnje u oceanima i morima završi više od 6, 4 metričkih tona plastike. Plastični otpad i pluta morskom površinom. Smatra se da Mediteranom danas pluta više od 1000 tona plastike. Upozoravajuće su procjene fondacije Ellen MacArthur da će do 2050. godine u morima biti više plastičnog otpada nego žive riba. Pored iskorištenog plastičnog otpada svake se godine proizvede novih 250 - 300 milijuna tona plastičnih proizvoda. U naredna se dva desetljeća očekuje udvostručenje ukupne godišnje proizvodnje, a do 2050. godine učetverostručenje. Usprkos rastućoj potražnji za sirovinama u proizvodnji plastičnih proizvoda, trenutno se na globalnoj razini vrlo malo plastičnog otpada reciklira, 40 posto se odlaže na deponije, a za više od trećine se smatra da završava odbačena u more. Problem je utoliko veći jer proces raspadanja plastičnog otpada (ovisno o sastavu) traje od desetak do više stotina godina. Tijekom procesa razgradnje plastičnog otpada razvijaju se različiti toksini slijedom kojih su evidentne posljedice na prirodno okruženje i sve žive organizme. Uvažavajući sve iznesene činjenice plastični otpad je s jedne strane prijetnja čovječanstvu, a s druge potencijalni i nedovoljno iskorišten proizvodni resurs. Orijentiranost zelenom gospodarstvu, što je jedna od direktiva Europske unije podrazumijeva društvo koje reciklira. Proaktivnim djelovanjem se može doprinijeti sprječavanju rasta količine plastičnog otpada, njegovoj reciklaži i ponovnoj uporabi. Plastični otpad u Republici Hrvatskoj najčešće završava na odlagalištima, pa odvojeno prikupljanje ove kategorije otpada predstavlja potencijal za procese reciklaže. Pojedine vrste plastike se mogu reciklirati topljenjem, pri čemu ne dolazi do ispuštanja toksičnih plinova. Grijanjem se plastični materijali omekšavaju, a hlađenjem se vraćaju u prvobitno stanje. Argumenti za reciklažu plastičnog otpada su smanjivanje toksičnih plinova koji završavaju u atmosferi i smanjivanje količina otpada na deponijima. Sukladno EU Direktivi 2008/98/EZ, odnosno Zakonu o održivom gospodarenju otpadom, do 2020. godine Republika Hrvatska bi trebala osigurati uvjete za recikliranje 50% komunalnog otpada od papira, metala, plastike i stakla. Iskoristiva su iskustva model povrata PET ambalaže koja se nakon prikupljanja reciklira. No postoji i PET ambalaža koja se ne otkupljuje, kao i druge vrste plastike koje završavaju na deponijima, u prirodi, moru i kopnenim vodama. Gospodarenje plastičnim otpadom na nacionalnoj razini je potrebno uskladiti s prioritetima te težiti rastu udjela ponovnog korištenja, recikliranja i drugih načina njegove oporabe. Nastavno na tim ciljevima je oblikovana istraživačka studija koja slijedi provedena sukladno standardima izviđajnog istraživanja.

Gospodarenje otpadnim plastičnim materijalom najčešće uključuje recikliranje i ponovnu preradu te pirolizu i spaljivanje. U novije vrijeme se kao jedan od načina gospodarenja otpadnim plastičnim materijalom nameće i „transformacija“ u frakcije nafte koje se mogu uporabiti kao gorivo ili osnovna sirovina za daljnju preradu u kemijskoj industriji. Primarne sirovine koje se uvode u postrojenje za obradu plastičnih materijala katalitičkim procesom su polietilen i polipropilen. Tijekom obrade plastičnih materijala dolazi do depolimerizacije, isparavanja i kondenzacije, a krajnji proizvod je mješavina (uglavnom) nezasićenih ugljikovodika. Proces podrazumijeva i proizvodnju toplinske energije, a konačni proizvod se može koristiti kao sirovina za rafinerijsku preradu ili ulazna sirovina u nekim granama kemijske industrije. Količina sumpora u proizvodu ostaje unutar intervala dozvoljenog za laka goriva, a sustav je projektiran i izveden na način da je emisija štetnih tvari u okoliš onemogućena. Na kraju procesa prerade, za razliku od pirolize, nema pepela kao ostatka.

Jedna od tema simpozija "Filozofija i tehnika" je "tehnika, granice rasta i zaštita okoliša". U zaštiti okoliša važno mjesto pripada zbrinjavanju otpada. U članku D. Pejovića: Dijalektika ideja i Platonova ontologija (Filozofska istraživanja, 76/2000) pozornost je privukao dijalog između Parmenida i Sokrata. &raquo ; ; Parmenid pita Sokrata je li on stavlja odvojeno ono što naziva idejama, i opet odvojeno one stvari što sudjeluju u tim idejama, što Sokrat prihvaća. Zatim pita Parmenid Sokrata prihvaća li on da ideja po sebi postoji za pravedno, lijepo i dobro, što Sokrat također potvrđuje. Nadalje, ideja po sebi čovjeka, vatre ili vode, te najzad prihvaća li ideju takvih beznačajnih stvari kao što su dlaka, blato i nečistoća, što Sokrata dovodi u dvojbu te se o potonjem ne može odlučiti. Postavlja se pitanje kako bi danas Sokrat odgovorio na Parmenidovo pitanje o tako beznačajnim stvarima kao što su blato i nečistoća ako se te dvije riječi zamijene s riječju smeće ili otpad?