Search

Sušni uvjeti i ekstremno visoke temperature kao posljedica klimatskih promjena se sve češće pojavljuju u jačem intenzitetu na području Hrvatske i postaju glavni uzrok niskih prinosa najznačajnijih usjeva, osobito jarih čije se najosjetljivije vegetacijsko razdoblje podudara s pojavom suše. Kukuruz je najzastupljeniji usjev u Republici Hrvatskoj i uzgaja se na oko 300 000 ha što čini gotovo 35 % udjela na oranicama. U razdoblju od 2000. do 2016. godine zabilježeno je nekoliko ekstremnih godina (2000., 2003., 2007., 2012.) u kojima je prosječan prinos kukuruza bio manji od 4, 5 t ha-1. Najučinkovitiji i ujedno najjeftiniji način prevladavanja negativnog utjecaja suše je stvaranje hibrida tolerantnih na sušu. U Hrvatskoj ne postoji sustavni oplemenjivački program kukuruza kojim bi se poboljšala tolerantnost na sušu niti je provođeno ciljano testiranje postojećih hibrida na ovo svojstvo. Stoga je cilj ovog istraživanja utvrditi adaptabilnost najzastupljenijih hibrida kukuruza u Hrvatskoj glede tolerantnosti na sušu radi identifikacije superiorne germplazme i razvoja novih tolerantnih genotipova. Poljski pokusi postavljeni su u proljeće 2017. godine na 14 lokacija u kontinentalnom dijelu Hrvatske u glavnim proizvodnim područjima kukuruza i na 5 lokacija u primorskom dijelu Hrvatske, suši sklonim okolinama. Uzgajala su se 32 komercijalna domaća i inozemna hibrida kukuruza FAO grupa od 300 do 600 u ukupno 22 poljska pokusa. Na svim pokusnim lokacijama provedeno je prikupljanje preciznih mikrometeoroloških podataka kao i sustavna opažanja i mjerenja niza agronomskih svojstava uz analizu simptoma suše. Prvi rezultati analize prinosa zrna ukazuju na velike razlike između lokacija među kojma su neke bile izrazito sušne, ali i između FAO grupa, odnosno pojedinih genotipova. Statistički opravdane razlike između genotipova u pogledu njihove razine tolerantnosti na sušu omogućit će njihovo daljnje testiranje i korištenje u stvaranju hibrida kukuruza prilagođenih uzgoju u sušnim uvjetima.