Search

Defining war as the most tragic form of anti-humanism, anti-personalism and anti-culturalism, the authors address the war crime of rape as the most difficult form of traumatic experience. The introductory section of the paper presents crimes and abuses at many levels that are characteristic for every war, including the Croatian War of Independence. Among all forms of traumatic experience, rape is reported as a complex event characterized by extremely negative emotional consequences that leave severe and lasting consequences visible in the everyday life of the traumatized person. The first part of the paper deals with life after a traumatic rape event. The second part is largely devoted to the psychosocial consequences that rape victims of war live with today. The authors use the findings of a survey of rape victims from the War of Independence in the area of the Đakovo-Osijek Archdiocese. Based on testimonies, predominant feelings among victims are described, as well as mechanisms to manage these feelings and live with the trauma. The paper also describes the challenges faced by family members and society in providing support. The third part particularly emphasizes the consequences of the Greater-Serbian aggression during the War of Independence in the Đakovo-Osijek Archdiocese., Definirajući rat kao najtragičniji oblik antihumanizma, antipersonalizma i antikulture, autori progovaraju o ratnom zločinu silovanja kao najtežem obliku traumatskog iskustva. U uvodnom dijelu rada prikazani su zločini i zlostavljanja na mnogim razinama koji su obilježje svakog pa tako i Domovinskog rata. Među svim oblicima traumatskog iskustva navedeno je silovanje kao kompleksan događaj obilježen iznimno negativnim životno emocionalnim posljedicama koje ostavljaju teške i trajne posljedice vidljive u svakodnevnom životu traumatizirane osobe. Prvi dio rada govori o životu nakon traumatskog događaja silovanja. Drugi dio rada je u najvećoj mjeri posvećen psihosocijalnim posljedicama s kojima žrtve ratnog zločina silovanja i danas žive, a do rezultata se došlo provedenom anketom među žrtvama ratnog zločina silovanja tijekom Domovinskog rata na području Đakovačko – osječke nadbiskupije. Temeljem iskaza, prikazani su dominantni osjećaji prisutni u žrtvama ratnog zločina silovanja, mehanizmi suočavanja i življenja s traumom te velike poteškoće glede pitanja podrške članova obitelji i društva. Treći dio posebno ističe posljedice dijela velikosrpske agresije tijekom Domovinskog rata u Đakovačko – osječkoj nadbiskupiji.