Search

Divokoza je kao statusom regionalno izumrle vrste, te svojim od čovjeka izoliranim načinom života predmet brojnih znanstvenih istraživanja i literarnih dijela. Velika razgranatost i rasprostranjenost vrste Rupicapra rupicapra povlači pitanja njezinog nastanka i genetskih karakteristika. Životinja je malih zahtijeva po pitanju hrane te izuzetno izbirljiva po pitanju mira u staništu. Upravo to čini ovaj rad zanimljivim, koji pregledom dostupne literature određuje utjecaj različitih abiotičkih i biotičkih čimbenika na populaciju divokoze u njezinom širokom životnom arealu, sa posebnim osvrtom na naša područja. Konkretnije na područje Velebita, kao potencijalno iskoristivo područje za gospodarenje većim brojem divokozje divljači te na samu zaštitu i prilagodbu staništa ovoj jedinstvenoj vrsti.

Divokoza (Rupicapra rupicapra L.) sa području Parka prirode Biokovo spada u najbrojniju i najstabilniju populaciji divokoza u Hrvatskoj. Reintroducirana je 1964. godine, a danas se brojnost populacije procjenjuje na 350 do 400 jedinki. Procjena brojnog stanja populacije vrlo je važna a ponekad i vrlo skupa, jer su životinje rasprostranjene diljem staništa. Stoga je upotrebom senzornih kamera cilj bio procijeniti gustoću populacije i strukturu populacije divokoza na području planine Biokovo. Istraživanje je provedeno u ljetnom razdoblju 2011. godine, sa tri senzorne kamere na tri različita lokaliteta. Kamere su ukupno zabilježile 1.003 JPEG fotografija. Tijekom praćenja zabilježili smo 72 različite jedinke divokoza, od kojih je 46 ženskih te 26 muških jedinki. Dnevna dinamika dolaženja bila je najveća u dva perioda, ujutro između 06:00 i 08:00, te predvečer između 18:00 i 20:00 sati. Rezultati senzornih kamera mogu se smatrati valjanima, te predstavljaju iznimno tehničko pomagalo za što bolje i kvalitetnije gospodarenje i zaštitu životinjskih vrsta jer daju podatke o strukturi populacije.