Search

Zadebljali korijeni crvenog i narančastog batata skladišteni su na prosječnoj temperaturi od 15, 28 stupnjeva C i relativnoj vlagi zraka od 72, 58% tijekom 180 dana.U svježim korijenima, te tijekom skladištenja batata svakih 30 dana određivan je osnovni kemijski sastav, te je praćena promijena mase. Iz dobivenih rezultata gubitka mase dobivene su prosječne krivulje koje su modelirane linearnom regresijom, te je zaključeno da su korijeni narančastog batata intenzivnije gubili masu tijekom skladištenja.

Čišćenje žitarica važan je činilac normalnog odvijanja procesa sušenja i skladištenja. Analizirani predčistač ubraja se u skupinu predčistača za srednje čišćenje. Osnovna mu je namjera izdvajanje lakih primjesa.

Radom se obrađuje primjenljivost regulatora vlage zrna u sustavu vođenja i upravljanja postupkom sušenja zrnja žitarica i uljarica

Osnovna uloga ambalaže je zaštita jaja tijekom rukovanja, skladištenja i transporta. Novi trendovi i globalizacija tržišta zahtijevaju distribuciju hrane na velike udaljenosti, što na ambalažu stavlja sve vede zahtjeve u cilju zaštite zapakirane robe. Osnovne karakteristike dobrih ambalažnih materijala su mogudnost njihove masovne proizvodnje, efikasnost samog materijala, pogodnost njegove strukture i oblika, praktičnost upotrebe i utjecaj tog materijala na okoliš. Fizička zaštitna uloga pakiranja važna je kod proizvoda osjetljivih na udarce i vibracije kao što su jaja. Pri tome značajnu ulogu ima i sam materijal od kojeg su kutije izrađene. Konstrukcija kutija omogudava da se svako jaje postavi u za to predviđeno mjesto pri čemu je spriječen kontakt s drugim jajima u pakiranju. Materijal izrade i konstrukcija kutija štite jaja od neželjenih posljedica koje se javljaju tijekom prijevoza i skladištenja preuzimanjem sila umanjujudi njihovo djelovanje na ljusku jaja. Istraživanje je provedeno na 3 najzastupljenija tipa kutija za jaja koja se koriste na području Republike Hrvatske. Kutije su podvrgnute djelovanjem sila u smjerovima osi z. Sila potrebna za lom jaja ovisi o konstrukciji i materijalu izrade kutije. Najbolje rezultate pokazale su kartonske kutije kod kojih je za lom jaja potrebno primijeniti najveću silu. The basic role of packaging is the protection of eggs during handling, storage and transport. New trends and globalization of the market require food distribution over long distances, which place on the packaging ever increasing demands. Conditions necessary to produce appropriate packaging are possibility for mass production, reasonable and efficient packaging material, suitable structure and form, convenience, and consideration of disposal. The physical protective role of packaging is important for shock and vibration sensitive products such as eggs. The boxes may be made from materials having different strengths and different wall thicknesses in order to control the deformation of the boxes. Box shapes have a dimpled form in which each dimple accommodates an individual egg and isolates that egg from eggs in adjacent dimples. This structure helps protect eggs against stresses exerted during transportation and storage by absorbing a lot of shock and limiting the incidents of fracture to the fragile egg shells. Boxes were compressed along their z-axis effectively indicated the cartons relative protective abilities. The force needed to break the eggs depends on the boxes design and material. Cardboard boxes showed best results according to maximum forces needed to break eggs.

U okviru provedenih istraživanja analiziran je makronutritivni sastav dviju vrsta slatkog krumpira, crvenog i narančastog da bi se ispitala makronutritivna stabilnost tijekom sušenja i skladištenja. Udio sirovih proteina u svim uzorcima određen je Kjeldahl metodom. Brašno narančastog slatkog krumpira sadržavalo je 11.37 g proteina / 100 g suhe tvari, što je značajno više u odnosu na udio proteina u brašnu crvenog slatkog krumpira (7.59 g). Tijekom sušenja razgradnja proteina u gomolju slatkog krumpira iznosila je 9.19%. dok je nakon skladištenja udio proteina snižen za dodatnih 9.91%. Udio masti je određen metodom po Soxhletu u kojoj je petroleter korišten kao ekstrakcijsko sredstvo. Srednja vrijednost udjela masti bila je oko 0.91% odnosno 1.15% za crveni i narančasti krumpir. Brašno crvenog krumpira imalo je viši sadržaj glukoze i fruktoze (36.75 %) u usporedbi s narančastim (27.59 %). Skladišteno crveno brašno imalo je oko 17.13% manje glukoze i fruktoze nego svježi uzorak brašna. Na temelju dobivenih rezultata može se zaključiti da su razlike u vrstama slatkog krumpira imale veći značaj na makronutritivni sastav nego promjene nastale tijekom skladištenja. Promjene u makronutritivnom sastavu analiziranih uzoraka nastale tijekom skaldištenja bile su značajno veće u usporedbi s promjenama nastalima sušenjem svježih uzoraka.

Istraživan je utjecaj načina čuvanja (na temperaturi +1 oC i na +3 oC), vremena čuvanja (nakon 4 i 8 tjedana) te predtretmana (HWD 48, HWD 52 i kontrole) na pojavu ozljeda od niskih temperatura, gubitak plodova na težini, kvalitetu plodova, koncentraciju proteina te aktivnost gvajakol peroksidaze u kori plodova mandarine unshiu sorte Owari. Nakon 4 tjedna čuvanja nisu se pojavile ozljede od niskih temperatura, a nakon 8 tjedana ozljede su se pojavile kod predtretmana HWD 52 kod obje temperature čuvanja. Predtretman nije značajnije utjecao na količinu topljive suhe tvari (TST) u soku i sočnost, dok je količina ukupnih kiselina (UK) u soku bila značajno viša kod kontrole o odnosu na toplinske predtretmane. Kontrola je imala značajno manju koncentraciju proteina u kori, dok je aktivnost peroksidaze u kori plodova bila značajno najveća kod HWD 52, nešto niža kod HWD 48, a signifikantno najniža kod kontrole. Nakon čuvanja na temperaturi od +1 oC izmjeren je znatno manji udio TST i UK u soku, te sočnost i udio proteina u kori, a signifikantno je veći omjer TST/UK u soku kao i aktivnost peroksidaza u kori. TST i UK u soku nisu se značajno razlikovale nakon 4 i 8 tjedana čuvanja. Veća sočnost i omjer TST/UK u soku je bio nakon 4 tjedna čuvanja. Dok je udio proteina bio značajno veći nakon 4 tjedna čuvanja, aktivnost gvajakol preoksidaze pokazao je suprotan terend. Ovi rezultati upićuju na to da su plodovi koji prethodno nisu bili tretirani (kontrola) zadržali prihvatljivu kakvoću nakon 4 tjedna čuvanja na temperaturi +3 oC iako su značajno izgubili na težini ; plodovi čuvani na temperaturi +1 oC imali su manji gubitak težine ali također i manju kakvoću.

Tekstura bresaka različitih sorata često doživljava različite promjene tijekom procesa dozrijevanja i skladištenja, što uvelike utječe na uspješnost njihova transporta, skladištenja i svakako preradbe. Poznavajući taj proces kod određenih sorti može se, ovisno o namjeni, odrediti optimalno vrijeme njihove berbe. Za promjenu teksture odgovorne su promjene sastava i masenog udjela stanične stjenke i njezinih pektinskih frakcija u mezokarpu ploda. U radu su praćene te promjene u bresaka Redskin (kalanka) u različitim stadijima zrelosti te tijekom skladištenja. Nadalje, pratilo se kako te promjene utječu na proces želiranja u proizvodnji marmelade iz bresaka Fayette (kalanke), različitih stadija zrelosti, mjerenjem čvrstoće priređenih marmelada. Dobiveni rezultati upućuju na zaključak da breskve ispitivanih sorti doživljavaju bitne promjene teksture tijekom zrenja i skladištenja. Bitne promjene teksture bresaka Redskin uključuju process mekšanja što je posljedica smanjenja udjela stanične stijenke i pektinskih frakcija u mezokarpu tijekom zrenja i skladištenja. Promjene čvrstoće pripremljenih marmelada iz bresaka Fayette u određenoj mjeri su ovisne o promjenama teksture, mada u svim ispitivanim razdobljima nisu ujednačene. To upućuje na zaključak da pektinske frakcije odgovorne za čvrstoću mezokarpa nisu podjednako odgovorne i za proces želiranja koji se odvija tijekom pripreme marmelada.

Zbog nemogućnosti sinhronizacije vađenja, transporta i prerade šećerne repe dolazi do neophodnosti skladištenja. Nakon vađenja u korijenu šećerne repe se odvijaju procesi biološke, biokemijske i mikrobiološke prirode koji imaju za posljedicu gubitke kako u masi korijena, tako i u količini polarizacijskog šećera i pogoršanje niza tehnoloških osobina koje se teško uočavaju. Veličina gubitaka uslovljena je nizom čimbenika, a uglavnom kakvoćom sirovine, odnosno stupnjem tehnološke zrelosti repe te načina i kakvoće vađenja, zdravstvenim stanjem, ako i režimom koji vlada u skladištu (hrpi) – temperaturna kretanja i vlažnost zraka. Na veličinu gubitaka šećera tijekom skladištenja osobito utječe stupanj uvelosti korijena šećerne repe. Ukoliko je repa duže ležala na polju, povećavaju se gubici šećera i mase korijena. Pravilnim i u pravo vrijeme izvedenim skladištenjem repe, gubici šećera su znatno niži, a zajedničkim radom i proizvođača i prerađivača oni se mogu svesti na najmanju moguću mjeru. Smanjenje gubitaka šećera tijekom skladištenja postiže se kontrolom uvjeta uskladištenja, pokrivanjem repnih prizmi pomoću zaštitnih pokrivača te primjenom kemijskih sredstava.