Search

S obzirom na činjenicu kako su na području Republike Hrvatske relativno rijetka istraživanja koja se bave ispitivanjem percipirane buduće zapošljivosti visokoobrazovanih mladih koji čine generaciju Z, cilj ovog istraživanja bio je ispitati percipiranu buduću zapošljivost mladih koji su studirali ili su završili studij (minimalno završene tri godine studija) u dobi između 21 i 30 godina. Konkretno, nastojalo se ispitati kakav posao visokoobrazovani pripradnici generacije Z u Hrvatskoj žele zbog čega je konstruiran mjerni instrument kako bi se ispitale preferencije budućeg posla. Ujedno je i jedan od istraživačkih problema bio provjeriti faktorsku strukturu i pouzdanost novog mjernog instrumenta. Također, nastojalo se utvrditi i razlikuju li se sudionici koji studiraju i koji su završili studij s obzirom na percipiranu buduću zapošljivost, opću samoefikasnost te intrinzične i ekstrinzične motive za odabir budućeg posla te ispitati relativan doprinos intrinzičnih i ekstrinzičnih motiva za izbor zaposlenja i samoefikasnosti u predikciji percipirane buduće zapošljivosti. Pored navedenog novokonstruiranog mjernog instrumenta, sudionici su ispunili i kratki upitnik demografskih podataka, Upitnik opće samoefikasnosti i Upitnik percipirane buduće zapošljivosti. Statističkom obradom podataka potvrđena je dvofaktorska struktura preferanih karakteristika budućeg posla (intrinzični i ekstrinzični motivi budućeg zaposlenja). Nadalje, utvrđeno je kako su sudionici koji su završili studij samoefikasniji od sudionika koji su u to vrijeme studirali te je utvrđeno kako je opća samoefikasnost pozitivan prediktor samopercipirane buduće zapošljivosti, dok intrinzični motivi za budući posao doprinose percepciji buduće zapošljivosti posredstvom opće samoefikasnosti. Considering the fact that there is a relatively limited amount of research in the area of the Republic of Croatia that focuses on examining the perceived future employability of highly educated young individuals belonging to Generation Z, the aim of this study was to investigate the perceived future employability of young people who have studied or completed their studies (at least three years of study) between the ages of 21 and 30. Specifically, the study sought to explore the type of job that highly educated members of Generation Z in Croatia desire, which is why a measurement instrument was constructed to assess job preferences. Additionally, one of the research objectives was to verify the factorial structure and reliability of the new measurement instrument. Furthermore, the study aimed to determine whether there are any differences between participants who are currently studying and those who have completed their studies in terms of perceived future employability, general self-efficacy, and intrinsic and extrinsic motivations for choosing a future career. It also aimed to examine the relative contributions of intrinsic and extrinsic motivations for employment choice, as well as self-efficacy, in predicting perceived future employability. In addition to the aforementioned newly constructed measurement instrument, participants completed a brief questionnaire on demographic information, a General Self-Efficacy Scale, and a Perceived Future Employability Scale. Statistical data analysis confirmed a two-factor structure of preferred job characteristics (intrinsic and extrinsic motivations for future employment). Furthermore, it was found that participants who had completed their studies demonstrated higher levels of self-efficacy compared to participants who were still studying at the time. The study also revealed that general self- efficacy is a positive predictor of self-perceived future employability, while intrinsic motivations for a future job contribute to the perception of future employability through general self-efficacy.

Građani RH se nalaze pri vrhu europske ljestvice po učestalosti nezaraznih kroničnih bolesti koje su izravna posljedica neaktivnog načina života. Zdravlje nije samo nedostatak fizičke i psihičke bolesti nego pretpostavlja i psihofizičko blagostanje. Vježbanje osim što je jedan od čimbenika koji je u funkciji prevencije fizičke i psihičke bolesti, unapređuje tjelesno zdravlje, povećava opće samopoštovanje i psihološku dobrobit.U skladu s navedenim cilj ovog istraživanja bio je ispitati postojanje razlika u percepciji kvalitete života, samoefikasnosti i zadovoljstva tjelesnim izgledom između muškaraca i žena različite životne dobi koji redovito vježbaju i onih koji ne vježbaju. U istraživanju koje je provedeno online sudjelovalo je 383 sudionika koji žive na području Republike Hrvatske od čega 290 žena i 92 muškarca u dobi od 20 do 80 godina. Samo istraživanje uključivalo je primjenu sljedećih mjernih instrumenata: Skalu opće samoefikasnosti (Schwarzer i sur., 1997), Skala za procjenu opće kvalitete života (WHOQOL-BREF), Upitnik zadovoljstva izgledom (Franzoi i Shields, 1984), te Upitnik o sociodemografskim karakteristikama sudionika. Analizom rezultata utvrđeno je da su osobe koje vježbaju zadovoljnije svojim tjelesnim izgledom (atraktivnost, kondicija, snaga/težina), imaju višu opću samoefikasnost te percipiraju svoj život kvalitetnije od osoba koje ne vježbaju. Muškarci su zadovoljniji fizičkom kondicijom od žena temaju veću opću samoefikasnost od žena, ali samo u kategoriji sudionika koji redovito vježbaju. Zadovoljstvo tjelesnim izgledom, a pogotovo dimenzija zadovoljstvo fizičkom kondicijom, direktno su pozitivno povezane s participacijom u vježbanju, a dijelom i preko samoefikasnosti i kvalitete života. The citizens of the Republic of Croatia are at the top of the European ranking in terms of the frequency of non-communicable chronic diseases that are a direct consequence of an inactive lifestyle. Health is not the absence of physical and mental illness, but also presupposes psychophysical well-being. In an online survey, 383 participans that live in teritory of Republic of Croatia took part, 290 women and 92 men between the ages of 20 and 80 participated. The research itself included the application of the following measuring instruments: the General Self-Efficacy Scale (Schwarzer et al., 1997), the Scale for the Assessment of the General Quality of Life (WHOQOL-BREF), the Appearance Satisfaction Questionnaire (Franzoi and Shields, 1984), and the Questionnaire on the Sociodemographic Characteristics of the Participants . Analysis of the results found that people who exercise are more satisfied with their physical appearance (attractiveness, fitness, strength/weight), have higher general self-efficacy and perceive their life as better than people who don't exercise. Men are more satisfied with their physical condition than women, they have higher general self-efficacy than women, but only in the category of participants who exercise regularly. Satisfaction with physical appearance, and especially the dimension of satisfaction with physical condition, are directly positively related to participation in exercise, and partly through self-efficacy and quality of life.

Ljudi procesiraju informacije na različite načine. Reflektivne su osobe sklone promišljanju i zbog toga sporije u donošenju odluka, dok impulzivne osobe donose brze odluke bez svjesnog truda i refleksije. Osobe impulzivnog kognitivnog stila uglavnom koriste brz i intuitivan Sustav 1, a one reflektivnog kontroliraniji Sustav 2. Reflektivnost se mjeri Testom kognitivne refleksije koji se sastoji od matematičkih zadataka koji poput mamca navode osobu na pogrešan odgovor. Pri rješavanju CRT-a reflektivni sudionici dulje razmišljaju o odgovoru i ulažu veći kognitivni napor koristeći Sustav 2, pa je u njihovom organizmu zastupljenija simpatička aktivnost koja se očituje u niskim frekvencijama srčanog varijabiliteta. Impulzivni sudionici pri rješavanju CRT-a nude intuitivan odgovor do kojeg dolaze bez mentalnog opterećenja automatskim Sustavom 1. Stoga je u njihovom organizmu zastupljeniji prasimpatikus koji se očituje u visokim frekvencijama srčanog varijabiliteta. Cilj je istraživanja bio ispitati karakteristike srčane aktivnosti, uspješnost i vrijeme rješavanja CRT-a te ih usporediti s rješavanjem matematičkih zadataka bez mamca. Sudionici su rješavali zadatke spojeni na EKG koji je bilježio njihovu srčanu aktivnost. Rezultati su pokazali da je kod rješavanja CRT-a sudionicima potrebno više vremena da dođu do točnog nego intuitivnog odgovora. Impulzivni sudionici zbog kognitivne su lijenosti dominantno koristili Sustav 1, čak i u slučajevima kada su zahtjevi situacije bili takvi da bi bilo optimalnije koristiti Sustav 2. Reflektivne osobe, pak, dominantno su koristile Sustav 2 te pristupale zadacima analitički i u situacijama kada nisu znali riješiti zadatak. Nadalje, pri rješavanju CRT-a i matematičko-logičkih zadataka bez mamca dominantno reflektivni i dominantno impulzivni sudionici nisu se razlikovali u parametrima srčane aktivnosti. People process information in different ways. Some are inclined to think and therefore slower in making decisions - reflexive, while others make quick decisions without conscious effort and reflection - they are impulsive. Reflexivity is measured by the Cognitive Reflection Test, which consists of mathematical tasks that, like a bait, lead a person to the wrong answer. When solving the CRT, reflexive participants think longer about the answer and make a greater cognitive effort using System 2, so sympathetic activity dominates in their organism, which is manifested in low frequencies of cardiac variability. Furthermore, considering that impulsive participants offer an intuitive answer without mental load on automatic System 1, parasympathetic system dominates their organism, whose effects are manifested in higher frequencies. Therefore, the aim of the research was to examine the characteristics of cardiac activity, success and time of solving CRT and compare them with solving mathematical problems without bait. The participants solved the tasks connected to an EKG that recorded their heart activity. The results showed that when solving the CRT, the participants needed more time to reach the correct answer than the intuitive answer. Due to cognitive laziness, impulsive participants dominantly used System 1, even in cases where the demands of the situation were such that it would be more optimal to use System 2. Reflective people, on the other hand, dominantly used System 2 and approached tasks analytically even in situations when they did not know how to solve the task. Furthermore, dominantly reflexive and dominantly impulsive participants did not differ in cardiac activity parameters when solving CRT and numerical tasks without bait.

Svaka akcija determinirana je očekivanjima ishoda ponašanja, percepcijom pojedinca da je istu sposoban započeti, ali i završiti te percepcijom da ima kontrolu nad ishodima do kojih će njezino poduzimanje dovesti. Trgovina kao vodeća gospodarska grana obuhvaća veliki broj zaposlenika u svom sektoru stoga je cilj istraživanja bio utvrditi razlikuju li se motivacijska snaga i druge odrednice motivacije u okviru teorije očekivanja, kao i lokus kontrole, kod različito samoefikasnih djelatnika u trgovini. U istraživanju je sudjelovalo ukupno 218 djelatnika jednog trgovačkog lanca, pri čemu je 171 žena i 47 muškaraca. Prosječna dob ispitanika bila je 35.91 godina, prosječni radni staž bio je 12.9 godina, dok je prosječni radni staž u trenutnoj organizaciji 6.3 godine. Rezultati pokazuju da je motivacijska snaga za postizanje intrinzičnih ishoda i ishoda vezanih uz autonomiju veća u odnosu na motivacijsku snagu za postizanje ekstrinzičnih ishoda na tri razine percipirane samoefikasnosti. Osim toga, djelatnici s visokom percipiranom samoefikasnošću imaju značajno višu motivaciju za postizanjem svih vrsta ishoda u odnosu na djelatnike sa srednjom i niskom samoefikasnošću, kao i oni sa srednjom u odnosu na one s niskom. Nadalje su detaljnije ispitane komponente motivacijske snage. Djelatnici s visokom razinom percipirane samoefikasnosti imaju veća očekivanja da trud vodi dobroj izvedbi, kao i očekivanja da bivanje dobrim radnikom vodi određenim ishodima, u odnosu na druge dvije grupe. Kada je riječ o intrinzičnim ishodima, viša razina percipirane samoefikasnosti znači višu valenciju tih ishoda. Što se tiče ekstrinzičnih i ishoda vezanih uz autonomiju, djelatnici s niskom razinom percipirane samoefikasnosti daju značajno nižu valenciju ishodima u odnosu na one srednje i visoke razine percipirane samoefikasnosti. Konačno, utvrđeno je da se internalni radni lokus kontrole razlikuje među sve tri kategorije djelatnika pri čemu porastom razine percipirane samoefikasnosti raste i internalni lokus kontrole. Trade includes large number of employees in its sector, so the aim of this study was to determine whether motivational force and other determinants of motivation differ within the theory of expectations, as well as work locus of control, between retail store employees with different level of self-efficacy. A total of 218 employees of one retail chain participated in this research, of which 171 were women and 47 were men. Average age of the participants was 35.91 years, average length of service was 12.9 years, while average length of service in the current organization was 6.3 years. The results show that motivational force to achieve intrinsic and autonomy-related outcomes is higher than motivational force to achieve extrinsic outcomes at all three levels of perceived self-efficacy. Employees with high perceived self-efficacy have significantly higher motivation to achieve all types of outcomes compared to employees with medium and low self-efficacy, as well as those with medium versus those with low self-efficacy. Furthermore, components of motivational force were examined. Employees with high level of perceived self-efficacy have higher expectations that effort leads to good performance, as well as expectations that being a good worker leads to certain outcomes, compared to other two groups. When it comes to intrinsic outcomes, higher level of perceived self-efficacy means higher valence of those outcomes. In terms of extrinsic and autonomy-related outcomes, employees with low level of perceived self-efficacy give significantly lower valences to outcomes compared to those of medium and high levels of perceived self-efficacy. Finally, it was found that internal work locus of control differs between all three groups of employees, and as level of perceived self-efficacy increases, so does internal locus of control.

Organizacijska pravednost pokazala se jednim od ključnih konstrukata za razumijevanje poslovnog ponašanja. Štoviše, neki stručnjaci tvrde kako je organizacijska pravednost ključ uspješnog vođenja organizacije (Sareshkeh, Ghaziani i Tayebi, 2012). Iako je tema organizacijske pravednosti popularna u područjima organizacijske psihologije, marketinga i menagementa, sportski psiholozi su izrazili potrebu za istraživanjem uloge organizacijske pravednosti u sportu (DeBacker i sur., 2011; Kim i Andrew, 2012; Nikbin i sur., 2014; Whisenant, 2005). Rezultati istraživanja posljednja dva desetljeća upućuju na to da percepcija pravednosti, pogotovo u timskim sportovima, utječe pozitivno na stavove i ponašanja sportaša, zajedništvo tima i odanost klubu (DeBacker i sur., 2011; Jordan, Gillentine i Hunt, 2004; Kerwin, Jordan i Turner, 2014; Mahony i sur., 2006; Whisenant, 2005). Cilj je ovog istraživanja bio otkriti odnose između organizacijske pravednosti trenera i kluba te odanosti organizaciji kod profesionalnih nogometaša. Također se provjerila medijacijska uloga zadovoljstva poslom u tom odnosu. U istraživanju je sudjelovalo 114 nogometaša starosti od 17 do 39 godina. Primijenjeni su Upitnik pravednosti u organizacijskom kontekstu autora Jakopec i Sušanj (2014), Skale afektivne, instrumentalne i normativne odanosti (Meyer i sur., 1993), koju je na hrvatski jezik prevela Maslić Seršić (1999) te Indeks zadovoljstva poslom (Brayfield i Rothe, 1951). Rezultati ukazuju na umjerenu pozitivnu vezu distribucijske, proceduralne i interakcijske pravednosti, afektivne, normativne i instrumentalne odanosti te zadovoljstva poslom kod profesionalnih nogometaša. Tehnikom linearnog strukturalnog modeliranja utvrđeno je pristajanje modela djelomične medijacije. Veća pravednost trenera i uprave doprinose većem zadovoljstvu poslom i odanosti organizaciji. Također, nogometaši koji su zadovoljniji poslom ujedno su i odaniji organizaciji. Organizational justice has proven to be one of the key constructs for understanding organizational behavior. Moreover, some experts argue that organizational justice is the key to successful organization management (Sareshkeh, Ghaziani, & Tayebi, 2012). Although the topic of organizational justice is popular in the fields of organizational psychology, marketing, and management, sports psychologists have expressed a need to explore the role of organizational justice in sports (DeBacker et al., 2011; Kim and Andrew, 2012; Nikbin et al., 2014; Whisenant, 2005). Research conducted over the last two decades suggests that the perception of fairness, especially in team sports, has a positive effect on athletes ’attitudes and behaviors, team togetherness, and loyalty to the club (DeBacker et al., 2011; Jordan, Gillentine, & Hunt, 2004; Kerwin, Jordan, et al. Turner, 2014; Mahony et al., 2006; Whisenant, 2005). The aim of this research is to reveal the relationship between the organizational justice of coaches and club menagement and commitment to the organization among professional footballers. The mediating role of job satisfaction in this relationship was also examined. The study involved 114 football players aged 17 to 39. The Justice Questionnaire in the Organizational Context of Jakopec and Sušanj (2014), Scales of Affective, Instrumental and Normative Loyalty (Meyer et al., 1993), translated into Croatian by Maslić Seršić (1999) and the Job Satisfaction Index (Brayfield and Rothe, 1951) were applied. The results indicate a moderately positive relationship between distributive, procedural and interactional justice, affective, normative and instrumental commitment, and job satisfaction among professional footballers. Better model fit of the partial mediation model was determined by a linear structural modeling technique. Greater perception of coaches and management justice contribute to greater job satisfaction and commitment to the organization. In addition to this, footballers who are more satisfied with their work are also more commited to the organization.

Društvene mreže, pogotovo Instagram, su pokrile svaki aspekt našeg života te tako postale važan segment bavljenja fitness-om. Cilj provedenog istraživanja je bio ispitati osobine ličnosti i vrijednosti pratitelja fitness sadržaja na Instagram-u. U istraživanju je sudjelovalo 179 sudionika razliĉitih demografskih obilježja, kojima je svima zajedničko praćenje fitness sadržaja na Instagram-u. Sudionici su bili podijeljeni u 4 kategorije Instagram korisnika s obzirom na omjer broja pratitelja i profila koje prate na Instagram-u, te ukupan brojkontakata: Utjecatelji, Pratitelji, Nedefinirani i Angažirani. Ispitivanje je provedeno putem online anketa objavljenih na društvenim mrežama. Za prikupljanje podataka korišteni su:demografski upitnik, HEXACO-PI-(R)-60 i Schwartzov upitnik vrijednosti. Utvrđene su značajne razlike u osobinama ličnosti i vrijednostima između 4 kategorije Instagram korisnika. Utjecatelji i Angažirani su ekstrovertiraniji od preostale dvije kategorije sudionika, a međusobno se razlikuju po razini savjesnosti, odnosno Utjecatelji postižu više rezultate na dimenziji savjesnosti i to prvenstveno na subdimenziji razboritosti od Angaţiranih. Što se tiče sustava vrijednosti, sudionici većinu vrijednosti smatraju vrlo važnima osim dvije vrijednosti: Moć i Tradicija za koje smatraju da su važne, ali ne toliko koliko i ostale vrijednosti. Upravo su na tim vrijednostima, između ostalog, utvrđene razlike između ispitivanih kategorija ispitanika. Tako je Utjecateljima i Angažiranima važnija Moć nego Pratiteljima, a Angažiranima je također važnija Tradicija i Konformizam nego Pratiteljima. Isto tako je Angažiranima važnija Dobrohotnost nego Utjecateljima. Naposljetku, Pratiteljima je važniji Hedonizam nego Nedefiniranima. Social networks, especially Instagram, have covered every aspect of our lives, making them an important segment of fitness. The aim of research was to examine the traits and values of users who follow fitness content on Instagram. The study involved 179 participants of different demographics, all following fitness content on Instagram. Participants were divided into 4 categories of Instagram users by the ratio of the number of followers and profiles they follow on Instagram: Influencers, Followers; Undefined and Engaged. The survey was conducted through online surveys distributed on social networks. A demographic questionnaire, HEXACO-PI- (R) -60 and the Schwartz values questionnaire were used to collect the data. Influencers and Engaged are more extroverted than the other two categories of participants, and they differ in their level of conscientiousness, specifically, Influencers score higher than Engaged on the conscientiousness dimension, primarily on the subdimension of discernment. With regard to the value system, the participants consider most values very important except for two values: Power and Tradition, which they consider to be important, but not as much as other values. It was exactly these values, among other things, that differiate the examined categories of participants. Thus, Power is more important to Influencers and Engaged than to Followers, and Tradition and Conformism are more important to Engaged than to Followers. Also Kindness is more important to Engaged than to Influencers. Finally, Hedonism is more important to Followers than to the Undefined.

Karakteristike i percepcije životnih uloga kod majki djece s teškoćama u razvoju nedovoljno su istraženo područje, naročito u Hrvatskoj. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati obilježja njihovih životnih uloga, s posebnim naglaskom na provjeravanju razlika između majki djece s teškoćama u razvoju (N=97) i majki djece tipičnog razvoja (N=99) u salijentnosti i zadovoljstvu životnim ulogama, roditeljskoj samoefikasnosti, težnji ka postignuću i žaljenjem za propuštenim prilikama vezanim uz radnu domenu. Uz to su provjereni doprinosi salijentnosti životnih uloga, težnje ka postignuću, roditeljske samoefikasnosti, zadovoljstva ulogom majke i radnom ulogom u objašnjenju zadovoljstva životom i žaljenja za propuštenim prilikama vezanim uz posao. U tu svrhu korišteni su: Upitnik sociodemografskih karakteristika i karakteristika djeteta, modificirana verzija Supitnika salijentnosti uloga, Skala zadovoljstva životom, ulogom majke i radnom ulogom, modificirana verzija Skale težnje ka postignuću, modificirana verzija Skale žaljenja i Skala roditeljske samoefikasnosti. Majkama djece s teškoćama u razvoju manje je salijentna radna uloga te uloga korisnice slobodnog vremena, te im je niža težnja ka postignuću nego majkama iz kontrolne skupine. Osim toga, one pokazuju i nižu roditeljsku samoefikasnost i niže zadovoljstvo ulogom majke, ali i niže zadovoljstvo životom i manje žaljenja za propuštenim prilikama vezanim uz posao od ekvivalentne skupine majki čija djeca nemaju teškoće u razvoju. Kod obje skupine majki potvrđena je hipoteza prelijevanja, odnosno utvrđena je pozitivna povezanost zadovoljstva ulogom majke i radnom ulogom sa zadovoljstvom životom. Rezultati hijerarhijskih regresijskih analiza pokazali su kako su značajni pozitivni prediktori zadovoljstva životom materijalni status, salijentnost uloge korisnice slobodnog vremena te zadovoljstvo radnom ulogom i ulogom majke. Značajni pozitivni prediktori žaljenja za propuštenim prilikama su težnja ka postignuću i salijentnost radne uloge, dok je zadovoljstvo poslom značajan negativni prediktor. Characteristics and perceptions of life roles of mothers of children with disabilities are an underresearched topic, especially in Croatia. The aim of this study was to examine the features of their life roles with a special emphasis on investigating the differences in life roles saliences and satisfaction, parental self-efficacy, achievement aspiration and regret about missed work opportunities between mothers of children with disabilities (N=97) and mothers of typically developed children (N=99). Furthermore, the contribution of life role salience, achievement aspiration, parental self-efficacy, mother and work role satisfaction in explaining life satisfaction and regret about missed work opportunities was investigated. For this purpose, the following instruments were used: Sociodemographic and child's characteristics questionnaire, the modified version of Role salience inventory, Life satisfaction, Mother and Work role satisfaction questionnaires, the modified version of Achievement aspiration scale, modified version of Regret scale and Parental self-efficacy scale. Mothers of children with disabilities showed less salient work and leisure roles, lower achievement aspiration, parental self-efficacy and mother role satisfaction as well as lower life satisfaction and less regret about missed opportunities related to work. In both groups, support for the spillover hypothesis was found: mother and work role satisfaction were positively related to overall life satisfaction. Results of hierarchical regression analyses showed that financial status, leisure role salience, work and mother role satisfaction are significant positive predictors of life satisfaction. Furthermore, achievement aspiration and work role salience were shown to be negative predictors of regret about missed work opportunities, whereas job satisfaction positively contributed to regret about missed work opportunities.

Moralno rasuđivanje se odnosi na proces rasuđivanja u dvojbenim situacijama koje uključuju složene odnose u kojima pojedinac donosi moralnu odluku, poduzima neku radnju u određenom kontekstu i s određenim motivom, a usmjerenu na pojedinca ili druge uz određene posljedice, pozitivne ili negativne. Moralno odlučivanje je složeni, dinamički proces koji uključuje prosuđivanje o različitim mogućnostima djelovanja, te izbor određenog djelovanja, odnosno donošenje odluke o izboru istog. Budući da su neka istraživanja potvrdila pozitivan utjecaj obrazovanja, odnosno pohađanja fakulteta na moralni razvoji, ali isto tako i da taj efekt nije jednak za sva studijska usmjerenja, cilj ovog istraživanja bio je ispitati razlikuju li se studenti/ice različitih godina studija prava u moralnom rasuđivanju i moralnom odlučivanju. Pri tome se na uzorku od 244 studenta pravnog fakulteta (38 % muškaraca i 62% žena, između 18 i 33 godina starosti) primijenio Test moralnog rasuđivanja i Test moralnog odlučivanja. Rezultati su pokazali da ne postoji efekt godine studija ni na moralno rasuđivanje ni na moralno odlučivanje. Razlika između muškaraca i žena utvrđena je samo za neke od parametara moralnog rasuđivanja i moralnog odlučivanja. Također, utvrđeno je da su samo neki od parametara moralnog rasuđivanja i moralnog odlučivanja u međusobnim korelacija, koje pak, nisu snažno pozitivne kao što se očekivalo. Moral reasoning refers to the process of reasoning in dubious situations involving complex relations in which an individual makes a moral decision, takes action in a certain context and with a certain motive, focused on the individual or others with certain consequences, positive or negative. Moral decision-making is a complex, dynamic, sequential process of thinking and judgment that ultimately ends with making a decision as a result of choosing between several possible directions of action oriented towards achieving a particular goal. Since some studies have confirmed the positive influence of education, i.e. the attendance of faculties on moral development, but also that this effect is not the same for all study orientations, the aim of this study was to examine whether law students on different years of study differ in moral judgment and moral decision-making as well as gender effect. On a sample of 244 students of law faculty (38% of men and 62% of women, aged 18-33) Moral Decision-Making Test and Moral judgement test were aplied. The results have shown that there is no effect of the age of study either on moral judgment or moral decision-making. The difference between men and women is found only for some of the parameters of moral reasoning and moral decisionmaking. It has also been found that only some of the parameters of moral reasoning and moral decision-making are correalated, however, not as strong as they were expected.

Političari imaju veliku ulogu u zbivanjima u svijetu, a njihove su odluke od izuzetnog značaja i odražavaju se na živote stanovnika države u kojoj rade, a nerijetko i šire, stoga ne iznenađuju očekivanja ljudi da bi oni u moralnom smislu trebali biti uzor. Usprkos očekivanjima, barem kad je riječ o RH, statistike pokazuju sve veću korumpiranost u državi i nezadovoljstvo građana koji krive političare za takvu situaciju. Upravo stoga ciljana populacija u ovom istraživanju su bili političari, a cilj istraživanja bio je provjeriti odnos mračne trijade ličnosti (makijavelizam, narcizam i psihopatija), ideološke orijentacije i moralnog odlučivanja kod političara i ne-političara. U istraživanju je sudjelovalo 140 sudionika (76 političara i 64 ne-političara) u dobi od 24 do 65 godina. Istraživanje je provedeno krajem 2017. i početkom 2018. godine i to tako da je na mail adrese ljudi koji se aktivno bave politikom upućena zamolba za sudjelovanje i odgovarajuća web adresa na kojoj se nalaze istraživački materijali a koji su uključivali: Upitnik općih podataka, Upitnik mračne trijade ličnosti (Jones i Paulhus, 2012), Upitnik generalnih ideoloških orijentacija (Proroković, 2016), te Test moralnog odlučivanja (Gregov i Tokić, 2017). Nakon što su prikupljeni podaci na uzorku političara istraživanje je provedeno na po relevantnim sociodemografskim karakteristikama sličnom uzorku pojedinaca koji se politikom ne bave. Za razliku od većine dosadašnjih istraživanja dobiveni rezultati ne pokazuju da se pojedinci koji se bave politikom ističu po bilo kojoj osobini ličnosti koja je uključena u mračnu trijadu u odnosu na uzorak pojedinaca koji se ne bave politikom. Što se tiče ideološke orijentacije političari su više lijevo orijentirani kada je u pitanju socijalna domena ideološke orijentacije, ali se stav po pitanju gospodarske domene ideološke orijentacije ne razlikuje od onog od ne-političara. Političari, također, postižu značajno viši indeks moralnog odlučivanja od ne-političara. Općenito govoreći, pojedinci koji imaju izraženije rezultate na facetama mračne trijade više su desno orijentirani i postižu niži indeks moralnog odlučivanja. Pojedinci koji su više lijevo orijentirani pokazuju viši indeks moralnog odlučivanja od onih koji su desno orijentirani. Naposljetku, hijerarhijskom regresijskom analizom izdvojena su tri značajna prediktora moralnog odlučivanja, a to su dob, makijavelizam i subklinička psihopatija. Naime, stariji pojedinci i oni koji imaju niže rezultate na skali subkliničke psihopatije i makijavelizma pokazuju viši indeks moralnog odlučivanja. Politicians play a big part in world affairs, and their decisions are of the high importance and reflect on the lives of the people of the state in which they work, and often and wider, so it is not surprising that politicians are expected to be a model in a moral sense. Despite expectations, at least as far as the Republic of Croatia is concerned, statistics show a growing corruption in the state and the dissatisfaction of citizens who blame politicians for such a situation. That is why the target population in this research were politicians, and the aim of the research was to verify the relationship between the dark triad personality (macchiavelianism, narcissism and psychopathy), ideological orientation and moral decision-making in politicians and non-politicians. The study was attended by 140 participants (76 politicians and 64 non-politicians) at the age of 24 to 65. The research was carried out at the end of 2017 and early 2018, so people actively involved in politics were asked to participate by email that include appropriate web address containing research materials that included: General Data Questionnaire, Questionnaire of the Dark (Jones and Paulhus, 2012), Questionnaire of General Ideological Orientations (Proroković, 2016), and the Test of Moral Decision-Making (Gregov and Tokić, 2017). After collecting data on a sample of politicians, research was conducted on similar sample of individuals (by relevant sociodemographic characteristics) who do not deal with politics. Unlike most studies so far, the results obtained do not show that politicians point out any personality trait involved in the dark triad in relation to a sample of non-politicians. As far as ideological orientation is concerned, politicians are more left-oriented when it comes to the social domain of ideological orientation, but the attitude on the economic domain of ideological orientation is not different from that of non-politicians. Politicians also achieve a significantly higher index of moral decision-making than non-politicians. In general, individuals who have higher results on the faces of the dark triad are also more right-oriented and achieve a lower moral-decision making index. Individuals who are more left-oriented show a higher index of moral decision-making than those who are more rightoriented. Finally, hierarchical regression analysis has distinguished three significant predictors of moral decision-making, which is age, macchiavelianism and subclinical psychopathy. Namely, older individuals and those who have lower scores on the scale of subclinical psychopathy and macchiavelianism show a higher index of moral decisionmaking.