Search

Od svih ekstremnih vremenskih nepogoda izazvanih klimatskim promjenama suša ima najveći ekonomski utjecaj. Negativni utjecaj suše moguće je smanjiti raznim agrotehničkim mjerama, ali je najučinkovitiji pristup razvoj sorti tolerantnih na sušu. Stoga, postoji potreba za razvojem germplazme soje tolerantne na sušu, a adaptabilne na različite uvjete uzgoja. Cilj ovog istraživanja je procijeniti adaptabilnost hrvatskog sortimenta soje u funkciji oplemenjivanja za tolerantnost na sušu. Mreža poljskih pokusa soje postavljena je u 2017. godini na 19 lokacija širom Hrvatske, a uključivala je 32 genotipa soje (17 domaćih sorti, 7 introdukcija, 8 oplemenjivačkih linija) različitih grupa zriobe. Na svim lokacijama obavljena su mjerenja meteoroloških podataka te niza agronomskih svojstava. S obzirom na vremenske uvjete, 2017. godina je definirana na mnogim lokacijama kao sušna godina. Prikupljeni i analizirani podaci za prinos zrna ukazuju na razlike: (1) između lokacija što je pokazatelj različitosti uzgojnih područja s obzirom na vremenske uvjete i tip tla ; (2) između genotipova unutar lokacije što pokazuje genetsku divergentnost testiranog materijala te (3) između lokacija unutar genotipa što je pokazatelj stupnja prilagodbe genotipa uvjetima uzgoja, odnosno njegove interakcije s okolinom. Rezultati iz poljskih pokusa u 2017. godini pokazuju razlike između genotipova u stupnju prilagodbe na utvrđenu razinu suše u proizvodnji.

Brojna recentna istraživanja potvrđuju postupni porast prosječnih dnevnih temperatura u zadnjih nekoliko decenija te povećanu učestalost ekstremnih godina u smislu količine i rasporeda oborine, a brojne simulacije upućuju da će se ovaj trend nastaviti i u narednim decenijama. Zbog velikih površina na kojima se uzgajaju i dominantnom uzgoju bez navodnjavanja, proizvodnji kukuruza i soje u Hrvatskoj prijete snižavanje prosječnih uroda i velike štete u ekstremnim godinama, posebno onim s obilježjima suše. Među inim agrotehničkim mjerama kojima se mogu ublažiti utjecaji suše, svakako najekonomičniji i najpoželjniji je razvoj novih sorata s povećanom tolerancijom na sušu. U cilju procjene adaptabilnosti i tolerantnosti na sušu tijekom 2017. godine proveden je poljski pokus na 19 lokacija širom RH u kojemu je u mikropokusima testirano po 32 komercijalna genotipa, a na svakoj pokusnoj lokaciji prikupljani su od sjetve pa do žetve u satnom režimu sljedeći meteorološki podaci: temperatura i vlaga zraka, količina oborina, jačina, brzina i smjer vjetra, te vlažnost tla na dubini od 30 cm na dnevnoj bazi. U ovom radu detaljno prikazujemo vremenske prilike utvrđene izravno u usjevima za 8 lokacija u Slavoniji, 6 u zapadnoj Hrvatskoj, 3 u Istri i 2 u Dalmaciji. U radu se analizira intenzitet i trajanje razdoblja nepovoljnih uzgojnih uvjeta u 2017. spram višegodišnjih prosjeka, kao i razlike među lokacijama i posljedice na prosječne prinose kukuruza i soje.

Sušni uvjeti i ekstremno visoke temperature kao posljedica klimatskih promjena se sve češće pojavljuju u jačem intenzitetu na području Hrvatske i postaju glavni uzrok niskih prinosa najznačajnijih usjeva, osobito jarih čije se najosjetljivije vegetacijsko razdoblje podudara s pojavom suše. Kukuruz je najzastupljeniji usjev u Republici Hrvatskoj i uzgaja se na oko 300 000 ha što čini gotovo 35 % udjela na oranicama. U razdoblju od 2000. do 2016. godine zabilježeno je nekoliko ekstremnih godina (2000., 2003., 2007., 2012.) u kojima je prosječan prinos kukuruza bio manji od 4, 5 t ha-1. Najučinkovitiji i ujedno najjeftiniji način prevladavanja negativnog utjecaja suše je stvaranje hibrida tolerantnih na sušu. U Hrvatskoj ne postoji sustavni oplemenjivački program kukuruza kojim bi se poboljšala tolerantnost na sušu niti je provođeno ciljano testiranje postojećih hibrida na ovo svojstvo. Stoga je cilj ovog istraživanja utvrditi adaptabilnost najzastupljenijih hibrida kukuruza u Hrvatskoj glede tolerantnosti na sušu radi identifikacije superiorne germplazme i razvoja novih tolerantnih genotipova. Poljski pokusi postavljeni su u proljeće 2017. godine na 14 lokacija u kontinentalnom dijelu Hrvatske u glavnim proizvodnim područjima kukuruza i na 5 lokacija u primorskom dijelu Hrvatske, suši sklonim okolinama. Uzgajala su se 32 komercijalna domaća i inozemna hibrida kukuruza FAO grupa od 300 do 600 u ukupno 22 poljska pokusa. Na svim pokusnim lokacijama provedeno je prikupljanje preciznih mikrometeoroloških podataka kao i sustavna opažanja i mjerenja niza agronomskih svojstava uz analizu simptoma suše. Prvi rezultati analize prinosa zrna ukazuju na velike razlike između lokacija među kojma su neke bile izrazito sušne, ali i između FAO grupa, odnosno pojedinih genotipova. Statistički opravdane razlike između genotipova u pogledu njihove razine tolerantnosti na sušu omogućit će njihovo daljnje testiranje i korištenje u stvaranju hibrida kukuruza prilagođenih uzgoju u sušnim uvjetima.