Search

U izradi (dvojezičnih) rječnika, kao i pri prevođenju, razgraničavanje značenja predstavlja standardni postupak koji je ponekad nužan iz tvorbenih, ali češće iz morfosintaktičkih razloga, ovisno o polaznom jeziku. Uvodni dio rada daje kratku usporedbu dvaju jezika, hrvatskoga i engleskoga, raspravljajući o leksikografskim postupcima u izradi rječnika sve do odlučivanja na temelju pravila leksikografske odluke. U drugom poglavlju razmatraju se posebnosti dvojezičnih rječnika i metodologija razrade natuknice u rječnički članak, u dvama nesrodnim jezicima kao što su hrvatski i engleski, dajući prednost korištenju relevantnih kontekstualnih izvora (poput tekstova i korpusa). Treće se poglavlje bavi natuknicama s hrvatskim kao polaznim jezikom i obuhvaća razgraničavanje pridjeva s nastavcima -iv, -jiv i -ljiv (npr. jestiv, jediv i jedljiv); razdvojbu pridjeva srednjega roda i priloga (npr. kazneno pravo, kazneno goniti); glagolskih pridjeva, glagolskih priloga i glagolskih imenica (npr. umirući); glagolskih pridjeva trpnih i pridjeva (npr. rođen i rođeni); prijedloga i priloga (npr. poslije); priložnih i prijedložnih sintagami (npr. nàgore, nȁgorē i na gore). U nastavku se razmatraju slučajevi polisemije (npr. zemlja), homofonije (npr. sûd), homonimije (npr. prȁvo, srednji rod pridjeva i prilog), označivanja radnje za razliku od dokumenta i na kraju primjeri lažnih parova. Specifičnosti engleskoga jezika odražavaju se kroz njegove brojne varijetete (prvenstveno BrE i AmE) i obrađuju se u četvrtom poglavlju. Posebno se, s obzirom na varijetet, navode razlike u pravopisu (npr. dialogue i dialog) te razlike na leksičkoj razini (kroz primjere u pravnoj i prometnoj terminologiji). Razrađuje se višefunkcionalnost oblika u engleskom jeziku (npr. drive, glagol ili imenica), sintaktička i morfosintaktička uvjetovanost značenja (član, jednina/množina npr. end of a/the/0 day/s/), višerječni izrazi (npr. golden parachute – velika otpremnina), polisemija (npr. stock), homonimi, homografi i homofoni (npr. bank – obala; banka), sinonimija (npr. freedom i liberty), paronimija (npr. proscribe i prescribe), lažni parovi (npr. billion – milijarda), kulturološki otisci u jeziku (npr. Dear John letter) i glagoli koji izražavaju negativno značenje u engleskom jeziku (npr. ne znati/poznavati – ignore). Primjeri navedeni u radu uzeti su iz rječnika (Gačić, 2010. i 2019) i iz korpusa. Zaključcima u petom poglavlju naglašava se nužnost primjene opisanih postupaka razgraničenja i razdvojbe značenja u dvojezičnoj leksikografiji i u prevođenju, prvenstveno kroz tekstove, korpuse i kontrastivnu analizu., Meaning delimitation as a standard procedure in writing, editing, and compiling (bilingual) dictionaries, as well as in translation, is language dependent. Sometimes it refers to the analysis of word formation, but more frequently requires a morphosyntactic analysis of the lexical unit. The introduction gives a short comparison of the two languages, Croatian and English, discussing lexicographic procedures necessary in preparing a bilingual dictionary up to applying a lexicographic decision rule. Chapter 2 discusses specificities of bilingual dictionaries and the methodology of writing dictionary entries, especially in the case of two unrelated languages such as Croatian and English, giving preference to the use of relevant resources such as contexts (especially corpora). Chapter 3 deals with headwords in the Croatian language that require disambiguation, even for native speakers. The examples discussed in separate subchapters are: Croatian adjectives ending in -iv, -jiv, or -ljiv (e.g. jestiv, jediv, and jedljiv); contextual delimitations of neuter gender adjectives and of adverbs (e.g. kazneno pravo, kazneno goniti); present participial adjectives, verbal adverbs and gerunds (e.g. umirući); past participial adjectives and adjectives (e.g. rođen and rođeni); adverbs and prepositions (e.g. poslije); and adverbials and prepositional phrases (e.g. nàgore, nȁgorē and na gore). Further on, cases of polysemy (e.g. zemlja), homophony (e.g. sûd), and homonymy (e.g. prȁvo as a neuter form of an adjective and as an adverb), ways of denoting actions vs. documents, and finally cases of false friends are reviewed. Specificities of the English language, characterised by numerous varieties (primarily BrE and AmE), are dealt with in Chapter 4. Some differences of orthographic nature (e.g. dialogue and dialog), as well as lexical ones (exemplified by legal and road/railway traffic terminology), are pointed out. In addition, the multifunctionality of word forms in English (e.g. drive, as a verb or a noun); syntactic and morphosyntactic features of meanings (articles, singular/plural, e.g. end of a/the/0 day/s/), multiword expressions (e.g. golden parachute), polysemy (e.g. stock), homonyms, homographs and homophones (e.g. bank as an institution or an edge of a watercourse), synonyms (e.g. freedom and liberty), paronyms (e.g. proscribe and prescribe), false friends (e.g. billion compared to Croatian bilijun), culture-based language imprints (e.g. Dear John letter), and verbs expressing negative meanings in English (e.g. ignore) are delineated. For the most part, examples given in the article are provided from dictionaries (Gačić, 2010 and 2019) and corpora. Chapter 5 closes the paper with some concluding remarks, emphasising the necessity of applying of the described procedures of delimitation and disambiguation of meanings in bilingual lexicography and in translation, mainly through texts, corpora, and contrastive analysis.