Search

U trogodišnjim poljskim ispitivanjima utvrđen je utjecaj godine, tretmana navodnjavanja i sorte na visinu biljaka i urod zrna soje u uvjetima istočne Hrvatske. Statistički vrlo značajan utjecaj (P=0,01) na visinu biljaka soje pokazuju sva tri ispitivana faktora, kao i njihove interakcije, izuzev interakcije navodnjavanja i sorte koja je bila značajna na razini P=0,05. Na urod zrna soje ispitivani faktori, kao i sve njihove interakcije, utječu na razini značajnosti P=0,01. Dobivene vrijednosti uroda zrna soje tijekom istraživanja (uglavnom veće od 3000 kg ha-1), ukazuju na važnost odabira sorte i tretmana navodnjavanja u prilagodbi proizvodnje soje nepovoljnim vremenskim utjecajima godine., Three-year field trials determined the influence of the year, irrigation treatment and varieties on plant height and grain yield of soybeans in the eastern Croatia conditions. All three investigated factors, as well as their interactions, with the exception of irrigation interactions and varieties that were significant at P=0.05, show a statistically significant influence (P=0.01) on the height of soybean plants. Soybean grain yields, as well as all their interactions, affect the significance level P=0.01. The obtained values of soybean grain yields during the study (mostly greater than 3000 kg ha-1) indicate the importance of selecting appropriate varieties and irrigation treatment in adapting soybean production to adverse weather effects of the year.

Suncokret (Helianthus annuus L.) je ratarska kultura od krucijalne važnosti za proizvodnju jestivog ulja, kako u svijetu tako i u Republici Hrvatskoj. U razdoblju 2004. - 2013. godine, suncokret se u svijetu uzgajao na prosječno 24 milijuna hektara godišnje s prosječnim urodom zrna od 1, 40 t/ha. U Republici Hrvatskoj se u navedenom razdoblju, suncokret uzgajao na prosječno 33 086 hektara godišnje pri čemu je ostvaren prosječan urod zrna od 2, 55 t/ha. U Poljoprivrednom institutu Osijek, osnovni cilj rada na oplemenjivanju suncokreta je stvaranje hibrida visokog i stabilnog uroda zrna i sadržaja ulja te hibrida široke adaptabilnosti. Razvoj domaćih hibrida, dobrih agronomskih svojstava, doprinosi unapređenju domaće proizvodnje i prerade suncokreta. Povećanje obradivih poljoprivrednih površina, primjena suvremene tehnologije u poljoprivrednoj proizvodnji, korištenje visoko produktivnih hibrida poboljšane kvalitete zrna, omogućit će veću i sigurniju proizvodnju kvalitetne hrane. Proizvodi od suncokreta su visoke hranidbene i ljekovite vrijednosti pa redovitom konzumacijom njegovih proizvoda doprinosimo prevenciji brojnih kardiovaskularnih bolesti.

Suncokret (Helianthus annuus L.) je jednogodišnja ratarska kultura koja je od krucijalne važnosti za proizvodnju jestivog ulja u svijetu i Republici Hrvatskoj. U razdoblju 2001. - 2010. godine, suncokret se u svijetu uzgajao na prosječno 22, 5 milijuna hektara s prosječnim urodom zrna 1, 28 t/ha. Pet vodećih svjetskih proizvođača zajedno proizvode suncokret na 12, 15% ukupne svjetske obradive površine. U navedenom razdoblju u Republici Hrvatskoj suncokret se prosječno uzgajao na 31 000 hektara pri čemu je ostvaren prosječan urod zrna od 2, 34 t/ha. Velika su variranja u uzgojnim površinama i urodima zrna po godinama. U Poljoprivrednom institutu Osijek osnovni cilj rada na oplemenjivanju suncokreta je stvaranje hibrida visokog i stabilnog uroda zrna i sadržaja ulja, te hibrida široke adaptabilnosti. Razvoj domaćih hibrida suncokreta dobrih agronomskih svojstava doprinosi unaprjeđenju domaće proizvodnje i prerade suncokreta. Pravilnim odabirom hibrida te primjenom odgovarajuće agrotehnike moguće je osigurati okolišno prihvatljivom proizvodnju ove kulture te proizvodnju kvalitetne i sigurne hrane. Proizvodi od suncokreta su visoke hranidbene i ljekovite vrijednosti. Redovitom konzumacijom njegovih proizvoda stvaramo prevenciju od brojnih degenerativnih bolesti današnjice, poput kardiovaskularnih i malignih oboljenja.

Cilj istraživanja bio je procijeniti učinak bakterizacije na urod i kakvoću zrna soje te varijabilnost biološke nitrofiksacije u ovisnosti od genotipa, okoline i njihove interakcije. U razdoblju od 2004. do 2008. godine na lokaciji Osijek ispitivano je 8 genotipova soje u dvije varijante: kontrola i sjeme tretirano sojem B. japonicum. Učinak bakterizacije bio je značajno pozitivan kod svih ispitivanih genotipova, a prosječno povećanje iznosilo je 13, 76% za urod zrna, 1, 90% za količinu bjelančevina u zrnu i 8, 14% za količinu ulja u zrnu. Učinkovitost biološke fiksacije dušika značajno je ovisila o genotipu, okolini i njihovoj interakciji. Selekcija usmjerena na povećanje potencijala nitrofiksacije germplazme soje imala bi ekonomsku i ekološku opravdanost u proizvodnji soje.

Cilj rada je bio istražiti utjecaj navodnjavanja (kontrola, sadržaj vode u tlu 60%-100% PVK, sadržaj vode u tlu 80%-100% PVK) i gnojidbe dušikom (kontrola, 100 kg N/ha i 200 kg N/ha)na urod zrna soje. U svim godinama istraživanja utvrđena je statistički značajna razlika uroda soje između varijanti navodnjavanja, razina gnojidbe dušikom i u njihovoj interakciji. Najveći prosječan urod na varijanti navodnjavanja ostvaren je pri sadržaju vode u tlu 60-100% poljskog vodnog kapaciteta (PVK)4, 02 t/ha, na varijanti gnojidbe s 200 kg N/ha 3, 88 t/ha te u kombinaciji 60-100% PVK i 100 kg N/ha, 4, 13 t/ha. Navedena kombinacija je i preporuka za proizvodnju soje u Istočnoj Hrvatskoj.

Proces simbiozne fiksacije dušika ima važnu ulogu u održivom uzgoju soje zbog ekonomskih i ekoloških prednosti. Cilj ovog istraživanja bio je procjeniti učinak bakterizacije sjemena na urod i kakvoću zrna soje te varijabilnost učinkovitosti simbiozne fiksacije dušika u ovisnosti od soja Bradyrhizobium japonicum, okoline i njihove interakcije. Učinak bakterizacije bio je značajno pozitivan kod svih ispitivanih sojeva, a prosječno povećanje iznosilo je 14, 92% za urod zrna i 4, 31% za količinu bjelančevina u zrnu. Intenzitet simbiozne fiksacije dušika značajno je ovisio o soju, okolini i njihovoj interakciji. Identifikacija i selekcija najučinkovitijih sojeva doprinosi povećanju kvalitete inokuluma što ima za posljedicu veće iskorištenje procesa simbiozne fiksacije dušika. Na taj način se može smanjiti uporaba dušičnih gnojiva što ima ekonomsku i ekološku opravdanost u daljem razvoju i unaprjeđenju proizvodnje soje.

Prema zahtjevima široke proizvodnje za domaćim ranijim sortimentom soje visokog genetskog potencijala rodnosti, oplemenjivački rad na soji u Poljoprivrednom institutu Osijek usmjeren je k razvoju takve germplazme soje. Iz obimnog rada stvoreno je više ranih sorata, a u ovom radu dat je prikaz agronomskih vrijednosti dvije nove vrlo rane sorte soje 'Korana' i 'Lucija'. Sorte su nastale iz različitih križanja, a izdvojene su iz hibridnih populacija u F4 generaciji. Prema dužini vegetacije nove sorte svrstavaju se u grupu zriobe 00, indeterminiranog su tipa rasta, ljubičastih cvijetova, smeđih dlačica, žutog zrna sa smeđim hilumom kod sorte 'Korana' te sivim hilumom kod sorte 'Lucija'. Dobiveni rezultati egzaktnih linijskih pokusa sa standardima, koji su provedeni na selekcijskom polju Poljoprivrednog instituta Osijek u razdoblju od 2000. do 2002. godine, zatim rezultati ispitivanja gospodarske vrijednosti u više okolina od Komisije za priznavanje sorti Republike Hrvatske, ukazali su na visoku agronomsku vrijednost sorti 'Korane' i 'Lucije'. Glavne odlike ovih sorti su ranozrelost, visoki i stabilni urod zrna (posebno sorta 'Lucija'), zadovoljavajuća kakvoća zrna s obzirom na količinu bjelančevina i ulja te kvalitetu ulja, zatim visoka otpornost na polijeganje i zadovoljavajuća otpornost na glavne bolesti soje. Sorte su pogodne za uzgoj u svim područjima uzgoja soje u Republici Hrvatskoj, a prvi rezultati iz široke proizvodnje potvrđuju njihovu visoku agronomsku vrijednost. Općenito, dobiveni rezultati ukazuju na genetski napredak u rodnosti unutar 00 grupe zriobe.

Cilj istraživanja bio je procijeniti genetsko poboljšanje uroda i kakvoće zrna soje u okviru oplemenjivačkog programa soje Poljoprivrednog instituta Osijek, usporedbom vrijednosti elitnih linija sa standardima kroz poljske pokuse (2002.-2004. ; Osijek). Varijabilnost i genetski parametri određivani su za urod zrna te količinu bjelančevina i ulja u zrnu. Dobiveni rezultati ukazali su na postignuti genetski napredak u rodnosti i kakvoći zrna soje unutar grupa zriobe 00, 0 i I. Visoku agronomsku vrijednost novih ranih elitnih linija soje potvrdili su i rezultati Komisije za priznavanje sorti R. Hrvatske za dvije sorte soje ('Tena' i 'Toma') priznate 2008. godine Poljoprivrednom institutu Osijek.

Cilj istraživanja bio je procijeniti povezanost učinka bakterizacije i rodnosti genotipova soje. Učinkovitost bakterizacije bila je visokoznačajno pozitivna kod svih ispitivanih genotipova soje, a prosječno povećanje vrijednosti analiziranih svojstava iznosilo je 21, 3% za visinu biljke, 18, 1% za broj mahuna, 16, 6% za broj zrna, 23, 7% za masu zrna, 4, 9% za žetveni indeks te 14, 1% za urod zrna. Dobiveni rezultati ukazali su na razlike između genotipova u iskoristivosti procesa simbiotske nitrofiksacije, a kroz to na mogućnost korištenja ovog svojstva za daljnji genetski napredak kultivara soje. U oplemenjivanju soje, selekcija usmjerena na povećanje potencijala nitrofiksacije germplazme soje imala bi ekonomsku i ekološku opravdanost u proizvodnji soje.

Oplemenjivanje soje (Glycine max (L.) Merr) u Poljoprivrednom institutu Osijek obavlja se kontinuirano više od 35 godina. Glavni cilj oplemenjivačkog rada je stvaranje novih boljih kultivara soje višeg genetskog potencijala rodnosti i bolje kakvoće zrna sa zadovoljavajućom razinom i drugih agronomskih svojstava u okvirima 00 do II grupe zriobe (GZ). Genetsko unaprijeđenje potencijala rodnosti soje temelji se na unaprijeđenju genetske osnove i drugih kvantitativnih svojstava. Cilj ovog istraživanja bio je odrediti genetsku dobit u urodu zrna i kakvoći zrna ostvarenu kroz nove elitne oplemenjivačke linije soje GZ 00 i 0, stvorene iz različitih križanja u okviru oplemenjivačkog programa soje Instituta. Ostvarena genetska dobit procijenjena je kroz trogodišnje (2002-2004) poljske pokuse usporedbom novih elitnih linija sa komercijalnim sortama (standardima)iste grupe zriobe. Fenotipska varijabilnost, heritabilnost u širem smislu, te ostvarena i relativna genetska dobit od selekcije određivani su za urod zrna, sadržaj bjelančevina i sadržaj ulja u zrnu. Dobiveni rezultati biometričkih analiza ukazuju na genetski napredak u produktivnosti i kakvoći zrna novih elitnih linija GZ 00 i 0. Visoku agronomsku vrijednost novih elitnih linija soje dobivenih oplemenjivanjem na ranozrelost potvrđuju i rezultati Komisije za priznvanje sorti R. Hrvatske za dvije nove rane sorte soje (Korana i Lucija) priznate 2006 godine Poljoprivrednom institutu Osijek rješenjem Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva R. Hrvatske.

U okviru dijela znanstvene suradnje između oplemenjivačkih programa soje Poljoprivrednog instituta Osijek-PIO (Hrvatska) i University of Guelph (Kanada), 15 kultivara soje priznatih PIO i 15 kultivara priznatih Univerzitetu ispitivano je u dvije mega-okoline: Hrvatska (lokacija Osijek) i Kanada (tri lokacije) u 2002. i 2003. godine sa ciljem: 1) procjene vrijednosti kultivara analizom visine i stabilnosti uroda i kakvoće zrna te razine adaptabilnosti ; 2)identifikacije superiornih kultivara prema okolini. Analizirano je više kvantitativnih svojstava, a u ovom radu naglasak je stavljen na urod zrna i sadržaj bjelančevina u zrnu. Razina adaptabilnosti ispitivanih kultivara na testirane mega-okoline određena je primjenom pattern analize interakcije genotip x okolina. Identificirano je 17 superiornih kultivara (8 OS ; 9 CA)u urodu zrna i 13(10 OS ; 3 CA) u sadržaju bjelančevina u zrnu. Ovi rezultati su značajni za razumijevanje utjecaja mega-okoline, posebno između Hrvatske i Kanade, na urod zrna i sadržaj bjeančevina u zrnu te mogu biti korišteni kao smjernice u oplemenjivanju novih komercijalnih kultivara soje koristeći germplasme stvorene u Hrvatskoj i Kanadi.

U radu je dat prikaz rezultata istraživanja vrijednosti jednog dijela ranije izdvojenih najboljih OS-elitnih linija soje u okviru 00 i 0 grupe zriobe u usporedbi sa standardima kroz analizu važnih agronomskih svojstava. Istraživanja su provedena na pokusnom polju Poljoprivrednog instituta Osijek u razdoblju od 2002. do 2003. Pokusni materijal obuhvaćao je 2 seta elitnih linija soje 00 (7) i 0 (10) grupe zriobe u usporedbi sa standardima (2). Procjena stabilnosti istraživanih genotipova u urodu i kakvoći zrna obavljena je metodom grupiranja genotipova po Francis i Kannenbergu (1978.). Dobiveni rezultati ispitivanja ukazuju na visoku agronomsku vrijednost elitnih linija 00 i 0 grupe zriobe jer su iste u prosjeku bolje od standarda u važnim komponentama uroda zrna, urodu zrna i kakvoći zrna.

Cilj istraživanja bio je procijeniti visinu i stabilnost uroda zrna te razinu adaptabilnosti nekoliko domaćih kultivara soje. Pokusi su provedeni na tri lokacije na području istočne Hrvatske (Osijek, Brijest, Donji Miholjac) u razdoblju od 1998. do 2002. godine, a obuhvaćali su 14 kultivara soje. Ispitivani kultivari stvoreni su u okviru oplemenjivačkog programa soje u Poljoprivrednom institutu Osijek, a prema dužini vegetacije pripadaju 0, 0-I i I. grupi zriobe. U analizi stabilnosti uroda zrna i adaptabilnosti kultivara korištena su dva parametra: udio varijance interakcije genotip x okolina u ukupnoj varijanci interakcije genotip x okolina te koeficijent regresije. Dobiveni rezultati ukazali su na značajne razlike u visini i stabilnosti uroda zrna te razini adaptabilnosti kultivara. Između 14 ispitivanih kultivara, šest kultivara: Ika, Podravka 95, Smiljana, Kuna, Anica i Tisa imalo je visok i stabilan urod zrna te široku adaptabilnost. Ostali ispitivani kultivari imali su nestabilni urod zrna te usku(specifičnu) adaptabilnost.

Ispitivanje sorte vršeno je tijekom 2000-2002. godine na lokacijama Osijek, Našice, Nova Gradiška, Zagreb.. Ispitivanje se vršilo uspoređivanjem sa standardom Dubravka. Sorta je u gospodarskim svojstvima-VCU testiranje pokazala bolje rezultate od standarda u urodu zrna, prinosu ulja i proteina.

Ispitivanja su provedena na 3 lokacije na području istočne Hrvatske od 1998-2002. Pokusni materijal obuhvaćao je 14 domaćih kultivara soje: Nada, Podravka 95, Kuna, Ika, Anica, Kruna, Darija, Smiljana i Nika, Tisa, Drina, Kaja, Una, Lika. Poljski pokusi postavljeni su po RCBD metodi u 4 ponavljanja. Analiza stabilnosti uroda i kakvoće zrna te adaptabilnosti obavljena je sa dva parametra: udio varijance GEI svakog genotipa u ukupnoj varijanci GEI i koeficijent regresije.Između 14 testiranih kultivara po vrlo visokim agronomskim vrijednostima izdvajaju se Ika, Podravka 95, Smiljana, Kuna, Anica, Tisa.

Cilj ovih istraživanja bio je procijeniti vrijednost novih linija soje (Glycine max (L.) Merrill) u usporedbi sa standardnim kultivarima analizom visine i stabilnosti uroda i kakvoće zrna(sadržaj bjelančevina i ulja) te adaptabilnosti. Pokusi su provedeni na pokusnom polju Poljoprivrednog instituta Osijek u razdoblju od 1998. do 2000. godine, a obuhvaćali su 33 genotipa (29 linija i 4 kultivara) u okviru I. grupe zriobe. U analizi stabilnosti i adaptabilnosti korištena su tri parametra: ekovalenca (Wi), udio interakcije genotip x godina pojedinog genotipa u ukupnoj interakciji genotip x godina (S2GxY) i koeficijent regresije (bi). Dobiveni rezultati ukazali su na značajne razlike u visini i stabilnosti uroda i kakvoće zrna te razini adaptabilnosti genotipova. Između 33 ispitivana genotipa, po urodu zrna bilo je stabilno 14, sadržaju bjelančevina 11, a po sadržaju ulja 13 genotipova. Najbolji genotipovi po visini i stabilnosti uroda zrna, sadržaja bjelančevina i sadržaja ulja u zrnu te adaptabilnosti su:L-108, L-106, L-107 te cv. Tisa.

Glavni cilj ovoga ispitivanja bio je procjena visine i stabilnosti uroda zrna te adaptabilnosti nekoliko domaćih kultivara soje. Pokusi su provedeni na pokusnom polju Poljoprivrednog instituta Osijek kroz pet godina (1996-2000.), a obuhvaćali su 14 kultivara soje: Kaja, Una, Iva, Ilova, Lika, Drina, Tisa, Vuka, Nada, Podravka 95, Kuna, Ika, Anica i Kruna. Svi ispitivani kultivari stvoreni su u okviru oplemenjivačkog programa soje u Poljoprivrednom institutu Osijek. Dobiveni rezultati za urod zrna obrađeni su analizom varijance uz LSD test. Stabilnost uroda zrna za svaki kultivar procijenjena je s tri parametra: koeficijentom regresije (bi), ekovalencom (Wi) te na osnovu udjela interakcije kultivar x godina pojedinog kultivara u ukupnoj interakciji kultivar x godina (S2 GxY). Izračunate su i korelacije između uroda zrna i parametara stabilnosti te između samih parametara stabilnosti. Sumirani rezultati ukazuju na značajnu varijaciju u visini i stabilnosti uroda zrna te razini adaptabilnosti kultivara. Između 14 ispitivanih kultivara, šest kultivara:Ika, Podravka 95, Anica, Kuna, Tisa i Drina imalo je visok i stabilan urod zrna te široku opću adaptabilnost. Korelacije između visine uroda zrna i parametara stabilnosti upućuju da je moguće obavljati istovremenu selekciju na visok i stabilan urod zrna soje. Vrlo visoka značajna pozitivna korelacija između parametara Wi i S2 GxY upućuje na korištenje manjeg broja parametara za procijenu stabilnosti uroda zrna soje bez smanjenja točnosti u procjenama.

Ispitivanja su provedena sa ciljem procijene agronomske i oplemenjivačke vrijednosti novih kulitivara soje u usporedbi s komercijalnim kultivarima analizom visine i stabilnosti uroda i kakvoće zrna te adaptabilnosti. Pokusi su provedeni na pokusnom polju Poljoprivednog instituta Osijek kroz pet godina (1996-2000), a obuhvaćali su 14 kultivara soje (8 komercijalnih:Kaja, Una, Iva, Ilova, Lika, Drina, Tisa, Vuka i 6 novih: Nada, Podravka 95, Kuna, Ika, Anica, Kruna). Ispitivani kultivari stvoreni su u okviru oplemenjivačkog programa soje u Poljoprivrednom institutu Osijek. Pokusi su bili dizajnirani po randomziranoj blok metodi u 4 ponavljanja s veličinom parcele od 10 m2. Na pokusima je svake godine primjenjena optimalna agrotehnika za soju. Podaci za urod zrna, sadržaj bjelančevina i ulja u zrnu obrađeni su analizom varijance uz LSD test. Stabilnost uroda zrna i kakvoće zrna za svaki kultivar procijenjena je sa tri parametra: koeficijent regresije (bi), ekovalenca (Wi) te udio interakcije kultivar x godina pojedinog kultivara u ukupnoj interakciji kultivar x godina (S2 GxY). Korelacije između ispitivanih svojstava i parametara stabilnosti te između samih parametara stabilnosti su izračunate. Dobiveni rezultati ukazuju na značajnu varijaciju u visini i stabilnosti uroda i kakvoći zrna te adaptabilnosti kultivara. Između 14 ispitivanih kultivara, samo četiri kultivara:Tisa, Ika, Podravka 95 i Anica imala su visok i stabilan urod zrna, sadržaj bjelančevina i ulja u zrnu te široku opću adaptabilnost. Isto tako, rezultati su potvrdili i vrijednosti cv. Tise, najzastupljenijeg kultivara u širokoj proizvodnji soje u Hrvatskoj te ukazali na vrlo visoke agronomske i oplemenjivačke vrijednosti novih kultivara Ike, Podravke 95 i Anice. Korelacije između ispitivanih svojstava i parametara stabilnosti ukazuju da je moguća istovremena selekcije na visok i stabilan urod te visoku i stabilnu kakvoću zrna. Dobivena vrlo visoka značajna pozitivna korelacija između parametara Wi i S2GxY ukazuju da je moguće koristiti manji broj parametara za procjenu stabilnosti uroda ili kakvoće zrna bez smanjenja točnosti.

Cilj ovog ispitivanja bio je procijeniti genetski napredak u urodu i kakvoći zrna soje analizom vrijednosti 29 novih domaćih linija soje u usporedbi sa 4 standardna kultivara u okviru I. grupe zriobe. Pokusi su provedeni na pokusnom polju Instituta u razdoblju od 1998. do 2000. godine. Fenotipska varijabilnost, heritabilnost u širem smislu te očekivana i relativna genetska dobit od selekcije izračunavani su za urod zrna, sadržaj bjelančevina i sadržaj ulja u zrnu. Dobiveni rezultati biometričkih analiza ukazali su na postignut napredak u oplmenjivanju soje na urod i kakvoću zrna u okviru oplemenjivačkog programa soje u Institutu. Rezultati tih ispitivanja ukazuju na vrijednost obećavajućih linija, a bit će ih moguće koristiti za daljnje genetsko unaprjeđenje kultivara.

Svaki kultivar soje Glycine max (L) Merrill zahtijeva određenu gustoću sklopa. Većina kultivara tolerira određena variranja u gustoći sjetve i širini redova bez značajnogutjecaja na urod zrna. Međutim, prema mnogim istraživanjima postoji tendencija prema većim urodima zrna sužavanjem redova. Glavni cilj ovoga rada bio je ispitati reakciju nekoliko dobrih komercijalnih i eksperimentalnih kultivara soje 0 do I. grupe zriobe na sužavanje redova od standardnih 45 cm na 22.5 cm. Ispitivanja su provedena tijekom 1999. i 2000. godine kroz makropokuse na području D. Miholjca. U ispitivanju je bilo uključeno 10 kultivara soje 0 do I grupe zriobe (7 komercijalnih i 3 eksperimentalna), kreacija Poljoprivrednog instituta Osijek. Svaka sorta sijana je na površini 0.25 ha u dvije varijante međurednog razmaka: 45 cm i 22,5 cm. Sjetva je obavljena preciznom traktorskom sijačicom RAU-Maxem. U svakoj godini pokusi su sijani u optimalnim rokovima za soju i na njima je primjenjena optimalna agrotehnika kao na proizvodnim površinama, a u gušćem sklopu nije bilo nikakve njege tijekom vegetacije. Žetva pokusa obavljena je kombajnom i urod sa svake parcele izvagan je preciznom poljskom vagom te preračunat u t/ha s 13% vlage. Iz prosječnog uzorka određena je masa 1000 zrna (g) te sadržaj bjelančevina i ulja (% u AST) u zrnu u laboratoriju Poljoprivrednog instituta Osijek. Svi dobiveni podaci su sumirani i analizirani i oni ukazuju na razlike između kultivara, godina i gustoće sklopa u ispitivanim svojstvima. U gušćem sklopu bila je manja zakorovljenost te tendencija k manjem polijeganju, ali uz razlike između kultivara i godina ispitivanja. U prosjeku za sve kultivare, urodi su bili viši u 1999. godini u odnosu na 2000. godinu, što se povezuje s djelovanjem agroekoloških činitelja. S obzirom na razmak redova, kod svih ispitivanih kultivara urod zrna je u užim redovima imao tendenciju pada, osim za cv. Kaja i Drina, što upućuje da je većinu ispitivanih kultivara povoljnije sijati na klasičan način. Sužavanje redova nije imalo značajnijeg utjecaja na kakvoću zrna. U pogledu ekonomike, treba nadalje ispitivati sužavanje redova jer izostavljene tehnološke mjere uglavnom kompenziraju niže urode.

Soja Glycine max (L) Merrill je poznata na području Hrvatske od 1878. godine. Međutim, kao komercijalna kultura ima kratku tradiciju (66 godina). Premda je u više navrata bilo pokušaja njenog širenja, ostala je manje važna kultura do 1971. U to vrijeme bio je veliki globalni trend povećanja površina pod sojom i on se pozitivno odrazio i na našu zemlju i od tada (1971.)soja se uzgaja kod nas u kontinuitetu. U razdoblju 1971-1998. godine površine pod sojom mijenjale su se od 2000 ha (1971) do 28000 ha (1990.=, odnosno u razdoblju 1987-1998. godine stabilizirale su se uglavnom na 20000 ha s prosječnim urodom zrna od 2.4 t/ha. Proizvodnja soje u Hrvtaskoj dobila je veći značaj u posljednje tri godine s pozitivnim poticajnim mjerama Vlade RH za ovu proizvodnju. Rezultat toga je da su površine pod sojom više nego podvostručene. Posebno je značajno povećanje površina pod sojom na obiteljskim gospodarstvima na kojima ima još mogućnosti za proširenje ove proizvodnje, ali to je vrlo kompleksno pitanje i zahtijeva vremena. U 2000. godini kod nas vremenski uvjeti nisu bili povoljni za soju (suša) i dobiveni urodi soje (1.43 t/ha) bili suznačajno niži nego u ranijim godinama, što će imati negativne posljedice na buduću proizvodnju soje. Iz toga razloga, u ovom radu analizirali smo proizvodnju soje u Hrvatskoj, s posebnim osvrtom na proteklu vegetacijsku sezonu. Analizirani su utjecaji okolinskih uvjeta, postojeća tehnologija proizvodnje sa svim njenim parametrima, odnosno imali smo za cilj idebntificirati i kvantificirati sve činitelje koji utječu na ovu proizvodnju i otkloniti ih prema redoslijedu negativnih utjecaja na urode zrna i cijenu koštanja. Neki rezultati analiza pokazuju da prosječni urodi zrna soje mogu biti zadovoljavajući unatoč nepovoljnim okolinskim uvjetima, ako je primjenjena adekvatna tehnologija proizvodnje. Nadalje, ulaganja u adekvatnu modernu tehniku i sisteme za navodnjavanje može također unaprijediti i održati profitabilnom ovu proizvodnju.

Glavni cilj ovog ispitivanja bio je da se analizom visine i stabilnosti uroda i kakvoće zrna (sadržaj bjelančevina i ulja u zrnu) procijeni agronomska vrijednost OS-kultivara soje, te njihova oplemenjivačka vrijednost. Nadalje, primjenom biometrijskih analiza uroda zrna i komponenti uroda zrna procjenjivala se pouzdanost komponenti uroda zrna kao selekcijskih mjerila u procesu oplemenjivanja soje na veći urod zrna. Ispitivanja su provedena na tlu Poljoprivrednog instituta Osijek od 1996. do 1999. godine s 14 domaćih kultivara soje 0-II grupe zriobe (mikropokus, randomizirani raspored s 4 ponavljanja). Podaci su statistički obrađeni analizom varijance. Stabilnost kultivara određena je slijedećim parametrima: koeficijentom regresije (b) (Finlay i Wilkinson, 1963), ecovalencom (W); (Wricke, 1962) te na osnovu udjela interakcije kultivar x godina pojedinog kultivara u ukupnoj interakciji kultivar x godina (S2GxY)(Plaisted i Peterson, 1959). Korelacije između ispitivanih svojstava i parametara stabilnosti, kao i između parametara stabilnosti ukazuju na mogućnost pronalaženja genotipa koje odlikuje visok i stabilan urod i kakvoća zrna. Biometrijska analiza bila je za slijedeća svojstva:srednja vrijednost, koeficijent varijacije (%), te heritabilnost u širem smislu (%). Path-koeficijent analiza je primjenjena za procjenu direktnih i indirektnih utjecaja nezavisnih varijabli (komponenti uroda) na zavisnu varijablu (Urod zrna). Rezultati ukazuju da su u oplemenjivanju na urod zrna, najpouzdanije one komponente uroda koje imaju visoku stabilnost, srednju do visoku heritabilnost i najveći direktni utjecaj na urod zrna.Prema provedenim istraživanjima moguće je odabrati najpouzdanije roditeljske komponente i komponente uroda kao selekcijska mjerila u daljnjem oplemenjivačkom radu.

Najnoviji stvoreni kultivari soje (Glycine max (L) Merrill) Poljoprivrednog instituta Osijek su Ika i Anica. Priznati su od Ministarstva poljoprivrede i šumarstva Republike Hrvatske - Zagreb u 1998. godini, rješenjem broj 525-02-98-01/194 i broj 525-02-98-01/193. Oplemenjivači su Marija Vratarić i Aleksandra Sudarić. Oba kultivara su indeterminiranog tipa rasta i prema dužini vegetacije pripadaju u ranu I grupu zriobe, sa oko128-130 dana vegetacije u našim uvjetima uzgoja. Kultivar Ika izdvojen je iz F4 generacije, a nastao je križanjem (OS-267 x L-1504) x L-OS-C-600, a kultivar Anica je izdvojen u F5 generaciji, a nastao je iz križanja (OS-266 x Hodgson) x L-116. U procesu izbora iz cijepajućih F-generacija korištene su kombinirano:Metoda potomstva jednog zrna i Pedigree metoda. Oba kultivara imaju ljubičaste cvjetove, biljke su obrasle sivim dlačicama, a zrno je žute boje sa žutim hilumom kod kultivara Ika, dok kultivar Anica ima crvenkasti hilum. Primarna vrijednost za kultivare kod priznavanja bila je njihov veliki potencijal uroda zrna u usporedbi sa standardnim kultivarom Drina (I grupa zriobe), u Komisijskim pokusima za priznavanje sorata Republike Hrvatske od 1994. do 1996. godine. Oba kultivara karakterizira visok i stabilan urod zrna, uz zadovoljavajuću kvalitetu zrna (sadržaj bjelančevina i ulja, zatim otpornost na polijeganje, te otpornost na glavnu bolest Peronospora manshurica. Posebno se po otpornosti na Peronosporu izdvaja kultivar Ika. Otpornost na ostale glavne bolesti je u granicama zadovoljavajućeg u uvjetima uzgoja u Republici Hrvatskoj. Visoke kategorije sjemena će se održavati u Poljoprivrednom institutu Osijek. Na osnovu rezultata mikropokusa Republičke komisije na više lokaliteta kao i na bazi rezultata nekoliko provedenih makropokusa i kultivar Ika i kultivar Anica imaju sve predispozicije da se prošire u širokoj proizvodnji u područjima uzgoja Republike Hrvatske gdje se uzgajaju kultivari rane I grupe zriobe.

Novi kultivari soje (Glycine max (L) Merrill) Ika i Anica stvoreni su na Poljoprivrednom institutu Osijek. Oplemenjivači su Marija Vratarić i Aleksandra Sudarić. Priznate su od republičkog Ministarstva za poljoprivredu i šumarstvo Zagreb u 1998. godini. Oba ova kultivara su indeterminiranog tipa rasta, a prema dužini vegetacije pripadaju u ranu I grupu zriobe, što je otprilike zrioba u uvjetima uzgoja u Hrvatskoj od 128 do 130 dana. Ika je izdvojena iz F4 generacije hibridne populacije križanja (OS-267 x L-1504) x L-OS-C-600, a Anica u F5 generaciji iz križanja (OS-266 x Hodgson) x L-116. U procesu oplemenjivanja, izborom iz cijepajućih generacija korištene su kombinirano Pedigree metoda i Metoda potomstva jednog zrna (SSD). Kultivar Ika i kultivar Anica imaju ljubičaste cvjetove, sive dlačice, žuto zrno sa žutim, odnosno crvenkastim hilumom. Na osnovu rezultata ispitivanja u formi mikro i makropokusa, oba kultivara karakterizira visok i stabilan urod zrna, zadovoljavajuća kakvoća zrna (bjelančevine i ulja), velika otpornost na polijeganje i zadovoljavajuća otpornost na glavne bolesti soje. Ika posebno na bolest koju izaziva Peronospora manshurica, a Anica na bolesti koju uzrokuju patogeni Phomopsis spp. Općenito oba kultivara posjeduju sve predispozicije da se prošire u širokoj proizvodnji u Hrvatskoj gdje se uzgajaju kultivari rane I grupe zriobe.

Istraživanja su provedena sa ciljem da se procijeni djelotvornost i pouzdanost komponenti uroda zrna kao selekcijskih mjerila u procesu oplemenjivanja soje na veći urod zrna. Pokusi su postavljeni na selekcijskom polju Poljoprivrednog instituta Osijek u razdoblju od 1993. do 1995. godine, a obuhvaćali su 22 genotipa soje (11 kultivara i 11 linija) porijeklom iz oplemenjivačkog programa soje Poljoprivrednog instituta Osijek. Za proučavana svojstva:visinu biljke, broj plodnih etaža po biljci, broj mahuna po biljci, broj zrna po biljci, masu zrna po biljci, masu nadzemnog dijela zrele biljke, žetveni indeks po biljci, masu 1000 zrna, urod zrna, prosječni sadržaj bjelančevina i prosječni sadržaj ulja u zrnu procijenjeni su varijabilnost, heritabilnost, genetska dobit od selekcije i fenotipske korelacije. Također, procijenjeni su fenotipski koeficijenti veza istraživanih svojstava s urodom zrna. Rezultati provedenih istraživanja ukazuju da na fenotipsku ekspresiju kvantitativnih svojstava značajan utjecaj ima genotip, uvjeti okoline i interakcija genotip x okolina. Za masu zrna po biljci i nadzemnu masu biljke utvrđen je najveći, a za visinu biljke najniži koeficijent varijacije. Visoka heritabilnost procijenjena je za svojstva: masa zrna po biljci, broj plodnih etaža po biljci, broj zrna po biljci, visina biljke i broj mahuna po biljci. Genetska dobit od selekcije izborom genotipova s najvećim intenzitetom ekspresije pojedinog svojstva najveća je za broj plodnih etaža po biljci, masu zrna po biljci i broj zrna po biljci. Povećanje uroda zrna u najvećoj je zavisnosti s povećanjem broja zrna po biljci i povećanjem mase 1000 zrna. Fenotipski koeficijenti veza ukazuju na vrlo jak pozitivni direktni utjecaj broja zrna po biljci na urod zrna. Na osnovu rezultata biometričke analize svih proučavanih svojstava , kao najbolje selekcijsko mjerilo može se izdvojiti broj zrna po biljci. Preporučuje se selekciju na urod zrna provoditi u ranim generacijama na svojstva visoke stabilnosti, velike i osrednje nasljednosti te visokog pozitivnog direktnog utjecaja na urod zrna.

Glavni cilj ovoga ispitivanja bio je da se kroz analizu komponenti uroda zrna, uroda zrna i kvalitete zrna procijeni genotipska vrijednost OS-kultivara soje. Ispitivanja su provedena na pokusnom polju Poljoprivrednog instituta Osijek od 1996. do 1998. godine na 14 kultivara soje (Podravka 95, Kaja, Ika, Kuna, Una, Nada, Iva, Anica, Sava, Lika, Drina, Tisa, Ilova i Vuka. Pokus je postavljen po randomiziranoj blok metodi u tri ponavljanja. Svi ispitivani kultivari soje stvoreni su u okviru oplemenjivačkog programa soje u Poljoprivrednom institutu Osijek, te pripadaju 0-II grupi zriobe. Dobiveni podaci statistički su obrađeni analizom varijance uz LSD-test. Stabilnost uroda zrna testiranih kultivara procijenjena je na osnovu udjela varijance interakcije genotip x godina svakog genotipa u ukupnoj varijanci interakcije genotip x godina (S2GxY)(Plaisted and Peterson, 1959;Plaisted, 1960).U trogodišnjem ispitivanju, najveći prosječni urod zrna imao je cv. Ika (4.45 t/ha)(najnoviji priznati),a najmanji cv. Kaja (3.22 t/ha). Novopriznati kultivari soje imali su više vrijednosti komponenti uroda zrna u odnosu na ranije priznate kultivare, iz čega se može zaključiti da povećanje visine komponenti uroda zrna ima značajnu ulogu i u povećanju uroda zrna kod novijih kultivara. Prema sadržaju bjelančevina i sadržaju ulja u zrnu, kao pokazatelja kakvoće zrna, kultivari Ika, Anica, Podravka 95, Tisa svrstavaju se u vrlo kvalitetne kultivare soje. Prema procijenjenom parametru stabilnosti od testiranih kultivara po urodu zrna bilo je stabilno pet kultivara: Ika, Podravka 95, Anica, Tisa i Kuna. Dobiveni rezultati kvantiativne analize pokazuju da je moguiće odabirom odgovarajućih roditelja za križanje i ciljanim programom selekcije u hibridnim populacijama, stvoriti kultivare soje visokog genetskog potencijala rodnosti i dobre stabilnosti za različite agroekološke uvjete proizvodnje.

The main objective of our study was to evaluate grain yield stability of some Croatia soybean lines and cultivars of the I maturity group. During the growth season of 1993-1997 both grain yield and yield stability of 29 soybean genotypes (26 lines derived in F4-F6 generations and three cultivars) were investigated by means of microtrials under the climatic conditions of Eastern Croatia. All the lines and cultivars investigated soybean were created at the Osijek Agricultural Institute. Yield stability of the genotypes studied was estimated by the following parameters: mean yield (y), regression of mean yield on an environmental index (b) and the estimation of the remaining interaction component of variance in genotype x environment interaction, due to the contribution of each genotype.

Glavni cilj ovoga ispitivanja bio je procjena visine uroda i kvalitete zrna (sadržaj bjelančevina i ulja u zrnu) te stabilnosti ovih kvantitativnih svojstava kod novih boljih linija soje u usporedbi sa standardnim kultivarima I grupe zriobe. Ispitivanja su provedena u Osijeku (Poljoprivredni institut Osijek) od 1993. do 1997. godine na 29 genotipova soje (26 linija izvedenih iz F4 do F6 generacije i tri standardna kultivara). Sve ispitivane linije i kultivari soje stvoreni su u okviru oplemenjivačkog programa soje u Poljoprivrednom institutu Osijek. Stabilnost genotipova na urod i kvalitetu zrna procijenjena je ekovalencom (Wricke, 1962.) ; koja je pokazatelj ponašanja genotipa u različitim uvjetima vanjske sredine. Rezultati istraživanja pokazali su velika variranja i značajne razlike između testiranih genotipova u visini uroda i kvaliteti zrna. Prema parametru stabilnosti, proučavanja su pokazala velike razlike u stabilnosti genotipova za sva ispitivana kvantitativna svojstva. Od 29 testiranih genotipova, prema procijenjenoj ekovalenci, po urodu zrna bilo je stabilno 16, sadržaju bjelančevina 13, a po sadržaju ulja 23 genotipa. Najstabilniji genotipovi po sva tri svojstva bile su linije: L-4690, L-1493, L-10692 i L-1093 te standradni kultivar Tisa.

Novi kultivar soje Podravka 95 stvoren je na Poljoprivrednom institutu Osijek. Oplemenjivači su Marija Vratarić, Miroslav Krizmanić, Aleksandra Sudarić i Marijan Bilandžić. Priznata je od republičkog Ministarstva za poljoprivredu i šumarstvo, Zagreb, 1995. godine. Kultivar Podravka 95 nastala je iz složenih križanja kultivara i linija (Corsoy x L-360R)x(0619xCM-048). Kultivar Podravka 95 odlikuje se visokim i stabilnim urodom zrna, zadovoljavajućom kvalitetom zrna s obzirom na sadržaj bjelančevina i ulja, te visokom otpornošću na polijeganje i visokom otpornošću na bolesti Peronospora manshurica i zadovoljavajućom na Phomopsis/Diaporthe spp. i ostale glavne bolesti. Prema dužini vegetacije svrstava se u kasniju 0 grupu zriobe i pogodna je za uzgoj u svim područjima uzgoja soje u zemlji.

U ovom radu prikazani su rezultati procjene vrijednosti 56 novih linija soje Igrupe zriobe Poljoprivrednog instituta Osijek u usporedbi sa 3 standardna kultivara (Lika, Drina i Tisa) u razdoblju od 1994. do 1995. godine.Cilj ispitivanja bio je procijeniti vrijednost linija s obzirom na urod i kvalitet zrna i druga agronomska svojstva u odnosu na standardne kultivare. Rezultati provedenih istraživanja ukazuju da se ispitivane linije razlikuju po glavnim agronomskim svojstvima: otpornosti na polijeganje, otpornosti na glavne bolesti, visini biljaka, broju plodnih etaža, urodu zrna, masi zrna i kvaliteti zrna. Između testiranih linija izdvaja se 14 linija kao bolje po većini ispitivanih svojstava u odnosu na sva tri standarda, a od toga dvije linije L- -2693 i L-1093 su najbolje po svim ispitivanim svojstvima.

U razdoblju od 1993. do 1994. godine kroz poljske pokuse u Osijeku obavljena su ispitivanja varijabiliteta najvažnijih komponenti uroda zrna i samog uroda zrna soje, te žetvenog indeksa soje. Ispitivanja su obavljena na 7 kultivara i 9 eksperimentalnih linija soje 0 i I grupe zriobe na selekcijskom polju Poljoprivrednog instituta Osijek. Cilj ispitivanja bio je da se kroz egzaktne poljske pokuse sagledaju zakonitosti između komponenti uroda zrna soje i žetvenog indeksa, te uroda zrna i žetvenog indeksa. U obje godine istraživanja utvrđena je negativna korelacija između visine biljke i žetvenog indeksa kao i mase nadzemnog dijela zrele biljke i žetvenog indeksa. Između broja zrna po biljci i žetvenog indeksa, te mase zrna po biljci i žetvenog indeksa korelacije su bile pozitivne. Rezultati ovog rada ukazuju na mogućnost primjene žetvenog indeksa kao selekcijskog kriterija u procesu oplemenjivanja soje, ali tu mogućnost treba svakako još provjeriti daljnjim istraživanjima.