Search

Velebit je kultna i mitska hrvatska planina, "sveta gora", simbol nacionalnog identiteta. On je i perjanica hrvatskih zaštićenih područja prirode, UNESCO-ov (Organizacija Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu) rezervat biosfere od 1978., Park prirode od 1981., a dio pripada nacionalnom parku Paklenica od 1949. i nacionalnom parku Sjeverni Velebit od 1999. U cijelosti je dio ekološke mreže EU Natura 2000, što jasno upućuje na širi globalni značaj. Za dobra vremena cijeli se Velebit vidi iz zraka s visine od 8.000 m te ima oblik bedema koji se u luku izbočio u more. Viša je primorska padina koja se od mora pruža u visini od 700 m do najnižeg prijevoja, pa do 1.757 m najvišeg vrha. Sa sjeverne kopnene strane padina se od 150 m do 1.150 m uzdiže iznad ličke visoravni koja leži na 500 do 600 m nadmorske visine. Velebit je centar bioraznolikosti te najznačajnije endemsko čvorište flore i kopnene faune u Republici Hrvatskoj. Prema posljednjem izdanju Liste zaštićenih područja Ujedinjenih Naroda – UN – iz 2003. u svijetu je zaštićeno 102.102 područja s ukupno zaštitom od 11,5% kopnene i 0,5% morske površine Zemlje. U RH prema Upisniku zaštićenih područja Ministarstva zaštite okoliša i prirode sa stanjem od 9. rujna 2015.,ukupno je zaštićeno 408 područja koja obuhvaćaju 8,56% ukupne površine RH, odnosno 12,23% kopnenog teritorija i 1,94% teritorijalnog mora što je iznad svjetskog prosjeka. Najveći dio zaštićenih površina je u kategoriji parkova prirode na koje otpada 4,56% ukupne površine RH, a najveći doprinos tome daje upravo Velebit. Važeći Zakon o zaštiti prirode utvrđuje devet kategorija zaštićenih područja, a koje u najvećoj mjeri odgovaraju jednoj od međunarodno priznatih kategorija zaštićenih područja IUCN – Međunarodne unije za zaštitu prirode. Šire područje Paklenice s površinom od 9.500 ha je zbog svoje prirodne osnove, geomorfoloških oblika i očuvanih šuma proglašeno među prvima nacionalnim parkom (iste godine kad i Plitvička jezera). U sjevernom dijelu Velebita 1999. s površinom od 10.900 ha proglašen je nacionalni park Sjeverni Velebit, prepoznatljiv po bioraznolikosti i iskonskoj divljini. U viziji nacionalnog parka Sjeverni Velebit upravo to je istaknuto kao oslonac održivog razvoja lokalne zajednice temeljen na tradiciji, ali i kao prostor stjecanja novih spoznaja. Osim dva nacionalna parka preostali dio Velebita u površini od 200.000 ha zaštićen je u kategoriji parka prirode. Sve navedeno upućuje na iznimno visok doprinos Velebita zaštiti prirode. Da li je i na koji način zaštita prirode doprinos opstanku i održivom razvoju velebitske regije i posebno lokalne zajednice tog područja još uvijek je aktualno pitanje te također, je li na ovome prostoru moguće povezati opće i globalne izazove današnjice s onim lokalnim.

Na području Nacionalnog parka Paklenica kao i na velikom broju ostalih zaštićenih područja ljudska aktivnost u obliku poljoprivredne proizvodnje je ograničena i mora se odvijati sukladno uvjetima zaštite prirode. Budući da je upravo poljoprivreda jedna od osnovnih djelatnosti vezanih za opstanak stanovništva na takvim je područjima trebalo pronaći model između proizvodnje i očuvanja prirode i okoliša. Tradicionalna, ekološki prihvatljiva poljoprivreda omogućuje proizvodnju namirnica po ekološkim načelima, pridonosi očuvanju biološke raznolikosti, te očuvanju autohtonih kultura i pasmina. U radu su opisane osnovne značajke NP Paklenica (smještaj, geografski položaj, te geološke klimatske i hidrološke značajke). Tijekom ovog istraživanja zabilježen je sveukupno 41 vrt koji se nekada koristio ili se još uvijek koristi za proizvodnju osnovnih poljoprivrednih kultura. Prikazani su najznačajnije biljne i životinjske vrste, te tradicionalan načini proizvodnje. Prikazana je organizacija plodoreda, agrotehnika (obrada, gnojidba i navodnjavanje), te metode njege biljaka. Ovakav način proizvodnje temelji se na ekološki prihvatljivim mjerama čija je svrha smanjiti onečišćenje okoliša i očuvati biološku raznolikost. Premda okarakterizirano kao tradicionalni, neki od navedenih načina proizvodnje predstavljaju okosnicu suvremene ekološke poljoprivrede. Osim toga takva proizvodnja ima izuzetnu vrijednost u etnološkom smislu ali i u obogaćivanju turističke ponude podvelebitskog dijela Zadarske županije., In the Paklenica national Park as well as in a large number of other protected areas, human activity in the form of agricultural productions is limited and must be conducted in accordance with the nature protection requirements. Since agriculture is one of the basic activities related to the survival of the population in such areas, a model must be found between the production and preservation of nature and environment. Traditional, environmentally friendy agriculture allows the production of food by ecological principles, contributes to the conservation of biodiversity and the preservation of indigenous cultures and breeds. The paper disribes the basic features of NP Paklenica (location, geographical position, as well as geological climatic and hydrological characteristis). Durring this research a total of 41 gardens that were once used or are still used for the production of basic agricultural crops was recorded. The most significant plants, animals and traditional ways of production were presented. Furthermore, the organization of crops, agrotechnics (soil tillage, fertilization and irrigation) and methods of plant protection were also presented. This mode of agricultural productionis based on environmentally friendly measures whose purpose is to reduce environmental pollution and preserve biodiversity. Although characterized as traditional, some of the above mentioned forms of production represent the backbone of modern ecological agriculture. In addition, such production has an exceptional value in the ethnological sense as well as in enriching the tourist offer of below Velebit Riviera (Zadar County).

Velebit je kultna i mitska hrvatska planina, "sveta gora", simbol nacionalnog identiteta. On je i perjanica hrvatskih zaštićenih područja prirode, UNESCO-ov (Organizacija Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu) rezervat biosfere od 1978., Park prirode od 1981., a dio pripada nacionalnom parku Paklenica od 1949. i nacionalnom parku Sjeverni Velebit od 1999. U cijelosti je dio ekološke mreže EU Natura 2000, što jasno upućuje na širi globalni značaj. Za dobra vremena cijeli se Velebit vidi iz zraka s visine od 8.000 m te ima oblik bedema koji se u luku izbočio u more. Viša je primorska padina koja se od mora pruža u visini od 700 m do najnižeg prijevoja, pa do 1.757 m najvišeg vrha. Sa sjeverne kopnene strane padina se od 150 m do 1.150 m uzdiže iznad ličke visoravni koja leži na 500 do 600 m nadmorske visine. Velebit je centar bioraznolikosti te najznačajnije endemsko čvorište flore i kopnene faune u Republici Hrvatskoj. Prema posljednjem izdanju Liste zaštićenih područja Ujedinjenih Naroda – UN – iz 2003. u svijetu je zaštićeno 102.102 područja s ukupno zaštitom od 11,5% kopnene i 0,5% morske površine Zemlje. U RH prema Upisniku zaštićenih područja Ministarstva zaštite okoliša i prirode sa stanjem od 9. rujna 2015.,ukupno je zaštićeno 408 područja koja obuhvaćaju 8,56% ukupne površine RH, odnosno 12,23% kopnenog teritorija i 1,94% teritorijalnog mora što je iznad svjetskog prosjeka. Najveći dio zaštićenih površina je u kategoriji parkova prirode na koje otpada 4,56% ukupne površine RH, a najveći doprinos tome daje upravo Velebit. Važeći Zakon o zaštiti prirode utvrđuje devet kategorija zaštićenih područja, a koje u najvećoj mjeri odgovaraju jednoj od međunarodno priznatih kategorija zaštićenih područja IUCN – Međunarodne unije za zaštitu prirode. Šire područje Paklenice s površinom od 9.500 ha je zbog svoje prirodne osnove, geomorfoloških oblika i očuvanih šuma proglašeno među prvima nacionalnim parkom (iste godine kad i Plitvička jezera). U sjevernom dijelu Velebita 1999. s površinom od 10.900 ha proglašen je nacionalni park Sjeverni Velebit, prepoznatljiv po bioraznolikosti i iskonskoj divljini. U viziji 18 Z. Šikić et al.: Velebit i zaštita prirode Senj. zb. 44, 17-34 (2017.) nacionalnog parka Sjeverni Velebit upravo to je istaknuto kao oslonac održivog razvoja lokalne zajednice temeljen na tradiciji, ali i kao prostor stjecanja novih spoznaja. Osim dva nacionalna parka preostali dio Velebita u površini od 200.000 ha zaštićen je u kategoriji parka prirode. Sve navedeno upućuje na iznimno visok doprinos Velebita zaštiti prirode. Da li je i na koji način zaštita prirode doprinos opstanku i održivom razvoju velebitske regije i posebno lokalne zajednice tog područja još uvijek je aktualno pitanje te također, je li na ovome prostoru moguće povezati opće i globalne izazove današnjice s onim lokalnim., Velebit is a cult and mythical Croatian mountain, "a holy mountain", a symbol of national identity. Velebit is also the feather in the cap of Croatian protected areas of nature, a UNESCO biosphere reserve since 1978, a nature park since 1981, one part of it has been within the Paklenica National Park since 1949, and it has also been part of the Northern Velebit National Park since 1999. In its entirety, it is part of the EU Natura 2000 ecological network which clearly points to its global significance. In good weather, it can be seen entirely from the air at a height of 8,000 m and it has the shape of a dyke, which in a curve, bulges out into the sea. The littoral slope is higher and it rises from the sea to a height of 700 m to the lowest pass, then up to 1,757 m to the highest peak. From the northern landside the slope rises from 150 m to 1,150 m above the Lika plateau which lies at 500 – 600 m above sea level. Velebit is a centre of biodiversity and is the most significant endemic hub of flora and fauna in the Republic of Croatia. According to the last edition of the United Nations List of Protected Areas from 2003 there are 102,102 protected areas in the world with a total area of protection of 11.5% of the land and 0.5% of the surface of the sea. In the Republic of Croatia, according to the Protected Areas Register of the Ministry of Environment Protection and Nature as of 9th September 2015, there are a total of 408 areas which encompass 8.56% of the total surface area of the Republic of Croatia, in other words 12.23% of the land territory and 1.94% of the territorial sea which is above the global average. The largest part of the protected area is in the category of nature parks which accounts for 4.56% of the total surface area of the Republic of Croatia, and the largest contribution to that is in fact Velebit. The current law about the protection of nature sets out nine categories of protected regions, which to a greater extent correspond to one of the internationally recognised categories of protected regions IUCN – the International Union for the Conservation of Nature. The wider region of Paklenica, with the surface area of 9,500 ha was, due to its natural foundations, geomorphological forms and preserved forests, declared amongst the first national parks, the same year as Plitvice Lakes. In the 34 Z. Šikić et al.: Velebit i zaštita prirode Senj. zb. 44, 17-34 (2017.) northern part of Velebit, with a surface area of 10,900 ha, the Northern Velebit National Park was declared in 1999, recognisable by its biodiversity and primaeval wilderness. In the vision of the Northern Velebit National Park this is distinguished as the fulcrum of the sustainable development of the local community based on tradition as well as a place of acquiring new knowledge. In addition to the two national parks the remaining part of Velebit, with an area of 200,000 ha, is protected as a nature park. All of this points to Velebit’s exceptionally high contribution to the protection of nature. Whether in any way the protection of nature is a contribution to the survival and sustainable development of the Velebit region and in particular the local communities of this area is still a current issue, and likewise, whether it is possible in this area to link the general and global challenges of the present day with those of the local.