Search

This work is aimed to prevalidate and apply UV/Vis spectrophotometric procedure for flavonoid determination in herbal material using aluminium chloride as a reagent. Fast and simple, full prevalidation for quality contol and standardization od analytical procedure, based on mathematical/statistical testing coupled with system of diagnosis was used to evaluate and demonstrate the reliability of method for flavonoid determination with aluminium chloride (F-Al procedure). Favourable prevalidation characteristics verified this procedure as a valuable tool in flavonoid analysis, so it was successfully applied for determination of flavonoids in leaves, stems and flowers of Plantago L. species growing in Croatia. The results showed the various flavonoid contents between different plant parts (leaves: up to 0.13% ; stems: up to 0.07% and flowers: up to 0.07%).The results of flavonoid determination were statistically evaluated by using Principal Component Analysis (PCA) and Student's t-test as a contribution to investigation of different taxa of genus Plantago L.

The prevalidation strategy was applied to evaluate UV/Vis spectrophotometric procedure with nitrite-molybdate reagent for total hydroxycinnamic derivatives determination (THD procedure). Favorable prevalidation characteristics verified this procedure as a valuable tool in plant analysis and it was successfully applied for determination of total hydroxicinnamic derivatives (THD) in various medicinal plants of Lamiaceae family growing in Croatia.The most of Mediterranean Lamiaceae species contain considerable amounts of these secondary metabolites, especially rosmarinic acid, which has a number of interesting biological activities, e.g. antioxidant, anti-inflammatory, antiviral and antibacterial. Our results showed the variety of THD content between investigated plant species. Plants used in official medicine, such as Lavender, Sage, Thyme, Rosemary, and Lemon Balm contained THD from 2.08% to 5.97%, respectively. The highest quantity of THD (7.10%) was found in the Croatian endemic species Micromeria croatica (Pers.) Schott.

Ochratoxin A (OTA) is a widespread mycotoxin produced by several species of fungi Aspergillus and Penicillium. OTA was found in relative high concentrations in human sera in areas where Endemic Nephropathy (EN) occurs. Since the occurrence of high serum OTA is not restricted to EN areas the link between OTA exposure and EN remains yet to be verified. However, animal experiments show that OTA is a potent nephrotoxic and carcinogenic agent. In addition, it adversely affects blood coagulation and the immune response. OTA-induced oxidative stress may explain its genotoxic effects and apoptosis, which in turn are likely to play important roles in the development of chronic tubulointerstitial nephritis. The aim of this study was to investigate the cell defence impact of flavonoids in OTA treated cell lines. MDCK, LLC-PK1, HeLa and K562 cell lines were exposed to 1 micro M of quercetin, kaempferol, myricetin naringenin and apigenin and /or the different doses of OTA (0.1 to 10 micro M OTA/ mL of medium) for 24 hrs. We studied the effects of OTA and flavonoids on cell viability and the type of cell death (apoptosis or necrosis), total antioxidative status, reduced-oxidized GSH-GSSG levels and intracellular ATP concentration. The free radical scavenging ability of flavonoids with different substitution patterns were also tested. We used DPPH• radical scavenging assay. The decreased total antioxidant status during exposure to OTA would emphasise the role of cellular antioxidants in the cell defence mechanisms against oxidative stress. All investigated flavonoids possessed scavenging activity against DPPH radicals, but they exhibited effects of different magnitude. The maximal antiradical activity was recorded for myricetin and quercetin, respectively. We conclude that the administration of antioxidative adjuvants such as flavonoids could be used as a preventive action or as a therapeutic intervention in OTA-induced toxicity.

Helichrysum italicum (Roth) G. Don (primorsko smilje), višegodišnji aromatični polugrm iz porodice Asteraceae, karakteristična je vrsta Mediteranske flore. Dosadašnjim znanstvenim istraživanjima dokazano je protuupalno i antimikrobno djelovanje nekih vrsta roda Helichrysum. Cilj ovog rada bio je provesti fitokemijsku karakterizaciju i istražiti antifungalni učinak vrste Helichrysum italicum. Primjenom metoda difuzije i dilucije ispitano je djelovanje tekućih etanolnih ekstrakata cvata te stabljike s listovima na jedanaest standardnih i klinički izoliranih sojeva dermatofita, kvasaca i kvascima sličnih gljivica. Najsnažniji učinak zabilježen je na dermatofite roda Trichophyton i Microsporum. Izmjerene zone inhibicije (ZI) bile su u granicama od 15 mm do 30 mm, a minimalne fungicidne koncentracije (MFK) 0, 5-1 vol%. Ostale vrste gljivica pokazale su manju osjetljivost na djelovanje ispitivanih ekstrakata (ZI: 7-10 mm, MFK: 2-5 vol%). Dobiveni rezultati ukazuju na primorsko smilje kao potencijalni izvor novih bioaktivnih tvari antifungalnih svojstava i upućuju na biomedicinski značaj te vrste.

Helichrysum italicum (Roth) G. Don (primorsko smilje) višegodišnji je aromatični polugrm iz porodice Asteraceae, rasprostranjen na kamenjarima i kamenjarskim travnjacima Mediteranskog područja. Poput nekih srodnih vrsta roda Helichrysum, cvjetne glavice tradicionalno se koriste kao spazmolitici i koleretici, te u liječenju infekcija, upala i alergija. U ovom radu istraženo je antimikrobno djelovanje tekućih etanolnih ekstrakata cvata te stabljike s listovima primorskog smilja hrvatskog podrijetla, u kojima je dokazana prisutnost flavonoida, sterola i terpenskih sastavnica. Primjenom metode difuzije testiran je antimikrobni učinak na dvadeset i jednu vrstu bakterija, kvasnica i dermatofita. Pokazujući vrlo slično djelovanje, ispitivani ekstrakti inhibirali su rast većine mikroorganizama. Zabilježene zone inhibicije (ZI) kretale su se u granicama od 7 mm do 31 mm. Najveće zone inhibicije dobivene su za gram-pozitivne bakterijske vrste i dermatofite (18-31 mm), dok su kvasnice i gram-negativne bakterije pokazale manju osjetljivost (ZI: 7-10 mm). Ustanovljen je najsnažniji učinak na bakterijsku vrstu Sarcina lutea te dermatofit Microsporum canis. Dobiveni rezultati ukazuju da su nadzemni dijelovi primorskog smilja potencijalni izvor novih bioaktivnih tvari antibakterijskih i antifungalnih svojstava.

S u m m a r y – Thymus vulgaris L. (common thyme) is an aromatic, medicinal and spice plant belonging to the Lamiaceae family. Its aerial parts are considered to have bronchospasmolytic, expectorant and antibacterial effects and becouse of that they are common ingredient of the cough and bronchial teas and other phytopreparations. Thymus pulegioides L. (large wild thyme) has been often united with T. serpyllum, but Flora Europaea clearly distinguishes these two species. The aim of this comparative study was to determine morphological, anatomical and phytochemical features required for the differentiation and identity proof of T. vulgaris and T. pulegioides. Based on different morphological features, the leaves in toto of T. vulgaris and T. pulegioides can be easily distinguished. Comparative anatomical analysis showed that T. vulgaris has a stem pubescent all round while the stem of T. pulegioides is hairy on the angles only. On the lower surface of the thyme leaf there are characteristic warty bicellular (or tricellular) elbow-shaped covering trichomes, absent in T. pulegioides. Furthermore, long multicellular covering trichomes were only found on the base of T. pulegioides leaf. Thin-layer chromatography of leaf extracts revealed the presence of flavonoids, phenolic acids and monoterpenoid phenols. Characteristic features of chromatograms of flavonoids as chemotaxonomic markers enable simple and reliable identification of Thymus species studied and their preparations as well. Finally, quantitative analysis showed that the contents of total flavonoids in the leaves of T. vulgaris and T. pulegioides were 0, 06 % and 0, 10 % respectivelly.

Provedena ja karakterizacija polifenolnih spojeva u devet hrvatskih crnih i bijelih vina, uz prethodno optimiranje gradijentne RP-HPLC metode. U nepolarnim ekstraktima analiziranih vina dokazana je prisutnost trans-resveratrola, fenolnih kiselina i flavonoida, sa značajno većim udjelima u crnim vinima. Ispitana crna vina isticala su se sadržajem galne (17, 09-39, 06 mg/L), kavene (2, 11-17, 5 mg/L) i p-kumarinske kiseline (1, 63-4, 73 mg/L), te kvercetina (0, 17-8, 17 mg/L) i miricetina (1, 28-2, 82 mg/L). Udjeli trans-resveratrola u crnim vinima bili su u granicama od 0, 83 mg/mL do 1, 59 mg/L, dok su u bijelim vinima zabilježene koncentracije 0, 04-0, 38 mg/L. Dobiveni rezultati pokazuju da su ispitana hrvatska crna vina iznimno bogata polifenolnim spojevima, kojima se pripisuju brojni blagotvorni učinci na ljudsko zdravlje.

Propolis ethanolic solutions are the most often used propolis products on market for the treatment of minor ulcers in the mouth, angina, thrush or infections of the skin. Because it is still unofficial drug in pharmacy, we analysed the contents of flavonoids in the ten commercially available ethanolic solutions of propolis from Croatian market using two complementary colorimetric methods. Antimicrobial activity with diffusion method against six bacterial strains (Bacillus subtilis NCTC 8236, Staphylococcus aureus ATCC 25923, Staphylococcus pyogens ATCC 12204, Enterococcus faecalis ATCC 29212, Escherichia coli ATCC 10536, Pseudomonas aeruginosa ATCC 27853), and one yeast-like fungi Candida albicans ATCC 10231 were compared. Results of flavonoid analysis suggested that content of flavones and flavonols in products were uniform and ranged from 0.14% to 0, 41%, but content of flavanones varied greatly from 0.43% to 18.78%. Total flavonoid content, as the sum of two colorimetric methods in propolis, was between 0.78% and 19.20%, and the most products had flavonoids content below 9%. All products with the content of total flavonoids more than 1% showed antimicrobial activity against four Gram-positive bacterial strains tested, and against P. aeruginosa and yeast-like fungi C. albicans. Total flavonoid contents, represented as the sum of two colorimetric methods, could be useful methods for estimation of flavonoid contents products with propolis. Our results indicate that the quality of commercially propolis products does require verification.

Propolis ethanolic solutions are the most used propolis products on the market for the treatment of minor ulcers in the mouth, angina, thrush or skin infections. Since it is still unofficial drug in pharmacy, we analyzed the contents of flavonoids in ten commercially available ethanolic solutions of propolis from the Croatian market using two complementary colorimetric methods. Antimicrobial activity, determined with the diffusion method, against six bacterial species (Bacillus subtilis NCTC 8236, Staphylococcus aureus ATCC 25923, Streptococcus pyogenes ATCC 12204, Enterococcus faecalis ATCC 29212, Escherichia coli ATCC 10536, Pseudomonas aeruginosa ATCC 27853, and one yeast-like fungi Candida albicans ATCC 10231 were compared. Results of flavonoids analysis suggested that the contents of flavones and flavonols in the products were uniform and ranged from 0.14 to 0.41%, but the content of flavanones varied greatly from 0.43 to 18.78%. Total flavonoid content, as the sum of two colorimetric methods, in propolis products was between 0.78 and 18.92%, and the most products had flavonoids content below 9%. All products with the total flavonoids content above 1% showed antimicrobial activity against the four Gram-positive bacterial species tested, and against P. aeruginosa and the yeast-like fungus C. albicans. Total flavonoid contents, expressed as the sum of two colorimetric methods, could be useful methods for estimating the flavonoid contents of propolis products. Our results indicate that the quality of commercially available propolis products requires verification., Etanolne iscprine propolisa najčešće su korišteni proizvodi od propolisa na tržištu za liječenje manjih vrijedova u usnoj šupljini, angine, mlječca i kožnih infekcija. Zbog toga što je propolis još uvijek neoficijelna droga u ljekarništvu, ispitali smo sadržaj flavonoida u deset komercijalno dostupnih etanolnih iscrpina propolisa na hrvatskom tržištu koristeći dvije komplementarne spektrofotometrijske metode. Antimikrobna aktivnost uspoređena je primjenom difuzionog testa na šest bakterijskih vrsta – Bacillus subtilis NCTC 8236, Staphylococcus aureus ATCC 25923, Streptococcus pyogens ATCC 12204, Enterococcus faecalis ATCC 29212, Escherichia coli ATCC 10536, Pseudomonas aeruginosa ATCC 27853 i jednu kvascima sličnu gljivičnu vrstu – Candida albicans ATCC 10231. Rezultati sadržaja flavonoida pokazuju da je sadržaj flavona i flavonola u proizvodima ujednačen (od 0,14 do 0,41%), međutim sadržaj flavanona jako varira između 0,43 i 18,78%. Ukupni sadržaj flavonoida prikazan kao zbroj dviju komplementarnih metoda u proizvodima od propolisa je između 0,78 i 18,92%, a većina proizvoda sadrže flavonoide ispod 9%. Svi proizvodi sa sadržajem ukupnih flavonoida višim od 1% pokazuju antimikrobnu aktivnost protiv četiri gram-pozitivne bakterijske vrste, na vrstu Pseudomonas aeruginosa i kvascima sličnu gljivičnu vrstu Candida albicans. Ukupni sadržaj flavonoida prikazan kao zbroj dviju spektrofotometrijskih metoda koristan je podatak za procjenu sadržaja flavonoida u proizvodima od propolisa. Naši rezultati ukazuju na potrebu analize kakvoće proizvoda od propolisa.

Gorska bresina - Micromeria thymifolia (Scop.) Fritsch, višegodišnji aromatični polugrm iz porodice Lamiaceae, endem je Dinarskog gorja i karakteristična biljna vrsta Velebita. Istražen je sastav i diuretični učinak eteričnog ulja nadzemnih dijelova uzorka s Učke. Postupkom hidrodestilacije u Clevenger-aparaturi izolirano je 1, 52% (V/m) eteričnog ulja i podvrgnuto analizi u vezanom sustavu: plinski kromatograf-spektrometar masa. Ustanovljeno je da osnovu ulja čine ciklični monoterpeni s kisikom (72, 21%) s prevladavajućom ketonskom frakcijom (69, 29%), u kojoj je najzastupljeniji pulegon (67, 53%). Ostatak eteričnog ulja pripada monoterpenskim ugljikovodicima (11, 59%), alifatskim monoterpenima s kisikom (5, 22%) te seskviterpenskim spojevima (7, 33%). Ispitano je djelovanje eteričnog ulja i pulegona u koncentracijama 0, 05-0, 3% (V/V) na izlučivanje urina i elektrolita u štakora, uz furosemid kao poredbeni diuretik. Utvrđeno je da sve ispitane otopine eteričnog ulja, nakon jednokratne peroralne primjene, stimuliraju diurezu i izlučivanje elektrolita tijekom 24 sata tretmana, te da pulegon značajno pridonosi navedenim učincima. Također je ustanovljeno da eterično ulje u optimalnoj koncentraciji 0, 1% (V/V) snažno i dugotrajno potiče izlučivanje urina (ekvivalentno furosemidu u dozi 10 mg/kg), a da pri tome ne uzrokuje neželjene učinke u pokusnih životinja.

U nadzemnim dijelovima vrsta roda Plantago L. (P. altissima L., P. argentea Chaix, P. coronopus L., P. holosteum Scop. subsp. holosteum, P. h. subsp. depauperata Pilger i P. h. subsp. scopulorum (Degen) Horvatić, P. lagopus L. i P. maritima L.) određen je sadržaj ukupnih polifenola, trjeslovina i flavonoida primjenom spektrofotometrijskih metoda prema Schneideru, te prema Christu i Mülleru. Najveći sadržaj ukupnih polifenola određen je u listovima (do 10, 15%), potom u cvatovima (do 5, 56%), a najmanji u stabljikama (do 4, 34%) istraživanih vrsta. Udio trjeslovina u listovima iznosio je do 2, 26%, u cvatovima do 2, 21%, a u stabljikama do 1, 00%. Listovi vrsta roda Plantago L. sadržavali su do 0, 13%, flavonoida, a cvatovi i stabljike do 0, 07%. Općenito je najveći sadržaj ukupnih polifenola izmjeren u nadzemnim organima (list + stabljika + cvat) vrste P. holosteum subsp. holosteum (18, 19%), dok je najviše trjeslovina (4, 03%) i flavonoida (0, 22%) sadržavala zelen vrste P. argentea. Matematičko-statistička prosudba eksperimentalnih rezultata određivanja ukupnih polifenola, trjeslovina i flavonoida provedena je analizom glavnih komponenata (PCA) i klaster analizom (metoda prosječne vezanosti, UPGMA), kao prilog kemotaksonomiji roda Plantago L. PCA analizom dobivene su glavne komponente, od kojih prva sadrži 35, 42% ukupne varijance, druga 27, 28%, a treća 14, 97%, ili ukupno 77, 67% ukupne varijance, što dobro predstavlja izvorne varijable. Prvoj komponenti najviše pridonosi sadržaj polifenola u stabljici i listu, te udio flavonoida u cvatu. Drugoj komponenti najviše pridonosi sadržaj flavonoida u listu, a trećoj udio flavonoida u stabljici. Slične je rezultate dala UPGMA metoda, uz primjenu Euklidove udaljenosti. Ispitivane biljne vrste klasificirane su u dvije skupine koje se razdvajaju na visokoj razini (D=4, 67). Prvu skupinu čine P. altissima, P. holosteum subsp. depauperata, P. maritima, P. coronopus i P. lagopus, a drugu P. argentea, P. holosteum subsp. holosteum i P. holosteum subsp. scopulorum. Prema provedenoj analizi utvrđeno je da su međusobno najsličnije vrste P. coronopus i P. lagopus (D=2, 68).

Inula crithmoides L. (Limbarda crithmoides (L.) Dumort.), Asteraceae je važan dio mediteranske flore, poglavito zbog toga što je sposobna rasti u uvjetima visokog saliniteta. U dosadašnjim ispitivanjima kemijskog sastava I. crithmoides veća je pozornost posvećena nadzemnim dijelovima, dok korjen biljke nije podrobnije ispitivan. U ovom radu ispitane su morfološko-anatomske osobine korjena te prisutnost fenolnih spojeva, flavonoida, saponina, sterola, triterpenskih kiselina i aminokiselina. Prisutnost saponina, sterola i triterpenskih kiselina u korjenu I. crithmoides utvrđena je tankoslojnom kromatografijom na sloju silikagela u mobilnim fazama: benzen-aceton (9:1), kloroform-metanol-H2O (64:50:10 V/V/V) i kloroform-metanol-H2O (80:20:1, 5 V/V/V). Potvrđena je prisutnost stigmasterola ili/i b-sitosterola. Kvalitativni sastav aminokiselina ispitivan je tankoslojnom kromatografijom na sloju celuloze s mobilnom fazom n-butanol-aceton-ledena octena kiselina-voda (35:35:10:20 V/V/V/V) Detekcijom s ninhidrinskim reagensom utvrđeno je da korjen I. crithmoides sadržava histidin, lizin, alanin, glicin, prolin i asparaginsku kiselinu. Ukupna količina fenolnih spojeva je određena spektrofotometrijski pomoću Folin-Ciocalteu-ovog reagensa i iznosi 3, 58 &plusmn ; 0, 01 %. Količina flavonoidnih spojeva je određena spektrofotometrijski nakon tvorbe kompleksa flavonoida s aluminijevim ionima u octenokiselom mediju. Utvrđeno je da korjen sadržava 0, 0120 &plusmn ; . 0, 0001 % flavonoidnih spojeva.

Primorska bresina - Micromeria juliana (L.) Bentham ex Reichenb. jedna je od slabo izučavanih biljnih vrsta iz porodice Lamiaceae. Rasprostranjena je u mediteranskim i submediteranskim područjima, a u Hrvatskoj raste u Istri, Kvarneru i Dalmaciji. U ovom radu istražena su morfološka i anatomska obilježja uzorka iz južne Dalmacije, te je provedena kvalitativna i kvantitativna analiza biološki aktivnih tvari. Iz nadzemnih biljnih dijelova izolirano je postupkom hidrodestilacije 0, 06% (V/m) eteričnog ulja, koje je podvrgnuto analizi u vezanom sustavu: plinski kromatograf-spektrometar masa. Identificirane su 124 sastavnice, među kojima prevladavaju seskviterpenski oksidi i ugljikovodici (42, 20%) te monoterpenski alkoholi (35, 15%). Kariofilen-oksid (19, 39%), borneol (7, 18%) i cis-verbenol (6, 42%) detektirani su kao glavne sastavnice eteričnog ulja. Primjenom tankoslojne kromatografije ustanovljena je prisutost flavonoida (derivata kvercetina i apigenina), ružmarinske kiseline, saponina, triterpena i sterola. Triterpenska komponenta odgovarala je oleanolnoj i ursolnoj kiselini, dok je u sterolnoj frakciji bio prisutan beta-sitosterol i stigmasterol. Spektrofotometrijski je određeno da nadzemni dijelovi ispitivane vrste sadrže 10, 47% polifenola, u kojima udio trjeslovina iznosi 5, 01%, a flavonoida 0, 05%.

Morinda citrifolia L. (noni) pantropski je rasprostranjena biljna vrsta iz porodice Rubiaceae, čija se ljekovita i nutritivna svojstva cijene već više od 2000 godina. Prema rezultatima suvremenih znanstvenih istraživanja noni regulira stanične funkcije, jača imunološki sustav, suzbija rast tumora, djeluje protuupalno, antimikrobno, antioksidativno i sedativno, te ublažava bol i snižava visoki krvni tlak. Fitokemijskim istraživanjima utvrđeno je da noni obiluje brojnim bioaktivnim tvarima, kao što su alkaloidi, antrakinoni, kumarini, polisaharidi, iridoidi, flavonoidi, lignani, terpeni, aminokiseline, masne kiseline, minerali i vitamini. U okviru ovoga rada određen je sadržaj makro- i mikroelemenata u dehidriranoj pulpi i koncentratu soka svježih plodova vrste Morinda citrifolia havajskog podrijetla primjenom metode atomske apsorpcijske spektrofotometrije. Plamenom tehnikom (FAAS) izmjerene su koncentracije Ca, Cu (samo pulpa), Fe, K, Mg, Mn, Na i Zn. Primjenom grafitne tehnike (GFAAS) određen je sadržaj Ag, Cd, Co, Cr, Cu (samo sok), Ni, Pb, i Tl. Hidridnom tehnikom (HGAAS) određeni su As i Se, dok je koncentracija Hg izmjerena primjenom postupka toplinskog razaranja, amalgamiranja i AAS (AMA). Kalij je određen u najvećoj količini u oba pripravka ploda (pulpa: 15187, 10 mg/kg ; sok: 6548, 36 mg/kg), dok je u ispitivanim uzorcima bilo najmanje žive (pulpa: 0, 0036 mg/kg ; sok: < 0, 0005 mg/kg. Općenito je utvrđeno da pulpa, u odnosu na sok, sadrži znatno veće količine svih ispitanih makro- i mikroelemenata.

Prevalidacijska strategija primijenjena je u kontroli kakvoće i standardizaciji spektrofotometrijskog postupka određivanja polifenola prema Schneideru, koji se zasniva na reakciji polifenola s Folin-Ciocalteuovim reagensom (T-FCR). Standardizirani postupak prevalidacije temelji se na skupu od 24 podatka unutar 6 analitičkih skupina, dobivenih mjerenjem standarda (tanina), kao i pripadajućih slijepih pokusa. U postupku prosudbe T-FCR metode ulazne podatke predstavljaju mase ispitivanog tanina, te vrijednosti apsorbancija dobivenih mjerenjem slijepih i ispitivanih uzoraka na 720 nm. Matematičko-statistički postupak prosudbe, proveden primjenom ekspertnog sustava ESKULAP, sastojao se od: provjere graničnih skupina, ispitivanja homogenosti podataka, postavljanja kalibracijske i prosudbene analitičke funkcije, utvrđivanja graničnih vrijednosti, otkrivanja bjegunaca i ekstrakcije prevalidacijskih značajki. &not ; ; ; Provedenom analizom utvrđeno je da se sustav T-FCR odlikuje idealnom linearnom kalibracijskom i prosudbenom analitičkom funkcijom (S = 0, 011x, x = 94, 01S) unutar ispitivanog radnog područja analita (tanin, 5, 0-50, 0 μ g). Utvrđen je nizak prag određivanja (LQ=1, 30 μ g) i prisutnost jednog bjegunca koji nema utjecaja na rezultate. Sustav je karakteriziran slučajnim i sustavnim odstupanjima u rasponu od &plusmn ; 0, 60% do &plusmn ; 5, 28%, odnosno od +0, 94% do -27, 2%. Matematičko-statistička prosudba, kao i dobivene prevalidacijske značajke, prilog su potvrdi valjanosti analitičkog postupka spektrofotometrijskog određivanja sadržaja polifenola postupkom prema Schneideru.

Specimes of Satureja montana subsp. montana and Satureja subspicata subsp. liburnica from mountain Velebit were comparatively analyzed regarding their anatomy and chromatographic features. Microscopical observation of their leaf section revealed the presence of papillose, unicellular and bicellular covering trichomes with warty walls as well as two types of glandular trichomes that are characteristic far Lamiaceae family. Differences of studied Satureja species are based on the structure of glandular trichomes, pubescence density and the frequency of each trichome type as well. In contrast to S. subspicata that has glabrous stem, the stem of S. montana is covered with numerous unicellular and multicellular trichomes. Chemical analysis of leaf extracts performed by thin layer chromatography showed the presence of flavonoids, caffeic acid, rosmarinic acid, ursolic acid and monoterpene phenols (thymol and/or carvacrol). It has been found that different chromatographic features of flavonoid composition enable reliable characterization each of Satureja species studied.

Plantago L. is a polymorfic genus of Plantaginaceae family, with 22 species and a few subspecies in Croatian flora. Taxonomic relationships, including levels of speciation and subspecific differentiation, are still not completely investigated. Botanical analysis of some Plantago species from the western part of Croatia: P. altissima L., P. argentea Chaix, P. coronopus L., P. holosteum Scop., P. lagopus L., and P. maritima L. was carried out as a contribution to the taxonomy of the genus Plantago. Complete micromorphological and anatomical characterizations of leaves and stems were performed, including analysis of types and distribution of characteristic covering trichomes. Significant morphological and anatomical variability was observed between all examined plant samples, including lower taxa of the same species (P. holosteum).

Qualitative phytochemical analysis of some Plantago species from the western part of Croatia (P. altissima L., P. argentea Chaix, P. coronopus L., P. holosteum Scop., P. lagopus L., and P. maritima L.) was carried aut. Histochemical reactions revealed the presence of tannins, mucilage, glycosides, alkaloids, inulin, and proteins. The existence of iridoids ( aucubin and catalpol), flavonoids (rutin, hyperosid, isoquercitrin, quercitrin, and quercetin), saponin substances, triterpenes (oleanolic and ursolic acids), and sterols (beta-sitosterol and stigmasterol) was confirmed using thin-layer chromatography. Significant differences were observed in distribution of iridoids, flavonoids, and phenolic acids between investigated plant samples. The results of the present work show that examined Plantago species have considerable phytotherapeutic potential and they could be a good resource of biologically active compounds.

Antibacterial and antifungal activity of ethanolic extract of grapefruit (Citrus paradisi Macf., Rutaceae) seed and pulp was examined against 20 bacterial and 10 yeast strains. The level of antimicrobial effects was established using an in vitro agar assay and standard broth dilution susceptibility test. The contents of 3.92% of total polyphenols and 0.11% of flavonoids were determined spectrometrically in crude ethanolic extract. The presence of flavanones naringin and hesperidin in the extract was confirmed by TLC analysis. Ethanolic extract exibited the strongest antimicrobial effect against Salmonella enteritidis (MIC 2.06%, m/V). Other tested bacteria and yeasts were sensitive to extract concentrations ranging from 4.13% to 16.50% (m/V).

Antibacterial and antifungal activity of ethanolic extract of grapefruit (Citrus paradisi Macf., Rutaceae) seed and pulp was examined against 20 bacterial and 10 yeast strains. The level of antimicrobial effects was established using an in vitro agar assay and standard broth dilution susceptibility test. The contents of 3.92% of total polyphenols and 0.11% of flavonoids were determined spectrometrically in crude ethanolic extract. The presence of flavanones naringin and hesperidin in the extract was confirmed by TLC analysis. Ethanolic extract exibited the strongest antimicrobial effect against Salmonella enteritidis MIC 2.06%, m/V). Other tested bacteria and yeasts were sensitive to extract concentrations ranging from 4.13% to 16.50% (m/V)., Ispitano je djelovanje etanolnog ekstrakta sjemenki i pulpe ploda grejpa (Citrus paradisi Macf., Rutaceae) na 20 sojeva bakterija i 10 sojeva kvasnica. Antibakterijski i antifugalni učinak ekstrakta testiran je postupkom difuzije na hranjivom agaru i standardnom metodom dilucije. Spektrofotometrijski je određeno da suhi ekstrakt sadrži 3,92% ukupnih polifenola, dok je udio flavonoida iznosio 0,11%. Prisutnost flavonona naringina i hesperidina u etanolnom ekstraktu potvrđena je tankoslojnom kromatografijom. Ekstrakt je pokazao najsnažniji učinak na vrstu Salmonella enteritidis (MIC 2,06%, m/V), dok je na ostale ispitane bakterije i kvasnice djelovao u koncentracijama od 4,13% do 16,50% (m/V).

Brojna su znanstvena izvješća o antimikrobnom djelovanju velikog broja prirodnih aktivnih tvari. Ekstrakt češnjaka, crvenog luka, eteričnih ulja mnogih biljaka te brojni proteini sjemenki različitih žitarica imaju inhibitorno djelovanje na rast mikroorganizama. Poslijednjih godina uveliko se istražuje antimikrobno djelovanje sjemenki grejpa (GSE) (Citrus paradisi). Međutim, objavljena su i neka istraživanja koja taj učinak osporavaju pripisujući ga konzervansima u pripravku. Zbog oprečnih mišljenja znanstvenika o djelotvornosti ekstrakta sjemenki grejpa cilj rada bio je utvrditi antimikrobni učinak preparata tvorničkog imena CITROSEPT i vlastitog pripravka. Suhi ekstrakt usitnjene libovine (pulpa) i sjemenki grejpa otopljen u etanolu (250 mg/mL) testitan je na 10 Gram-pozitivnih i 10 Gram-negativnih bakterija i 10 kvasnica. Postupkom difuzije dokazano je antimikrobno djelovanje CITROSEPT pripravka sa promjerima zona inhibicije maks. 30 mm. Ekstrakt grejpa pripremljen u laboratoriju nije pokazao antimikrobno djelovanje na Gram-negativne bakterije. Inhibicija rasta s promjerima zona inhibicije do 20 mm utvrđena je u grupi Gram-pozitivnih bakterija i kvasnica. Tankoslojnom kromatografijom GSE-a dokazana je prisutnost flavonoida naringina i hesperidina.

In recent years a number of research studies have been focusing on the use of many natural substances for their antimicrobial properties. Studies on bactericidal activites showed that certain compounds of essential oils as well as some proteins from plant seeds are potent inhibitors of bacterial growth. Garlic and anion, two members of Allium genus were the most common plants examined for the antimicrobial effect. This study was designed to determine the effects of leek (Allium porrum L.) extract on the growth of various bacteria. The edible parts of fresh green leaves of leek were extracted with ether and evaporated under low pressure. Dry extract was dissolved in dimethysulphoxyde to 50 mg/mL and tested on 7 Gram-positive (Bacillus spp., Sarcina lutea, Streptococcus spp., Staphylococcus aureus, Listeria monocytogenes) , 7 Gram-negative (Escherichia coli, Klebsiella oxytoca, Proteus mirabilis, Pseudomonas aeruginosa, Salmonella enteritidis, Shigella sonnei, Yersinia enterocolitica), 20 clinical isolates of multiple-resistant Staphylococcus spp. and P. aeruginosa strains. Results of the diffusion method show that 52.9% of tested bacteria are inhibited with max. 18 mm of inhibition zones. Broth dilution suspectibility method shows MIC's values between 7.5 and 10 mg/mL for Staphylococcus spp. strains and between 6.5 and 10.5 mg/mL of dry leek extract for P. aeruginosa strains. Determination of compounds with antimicrobial activity in leek extract is next step for future research.

Thymus longicaulis C. Presl, tankolisna majčina dušica, malena je aromatična trajnica iz porodice Lamiaceae. Vrlo je polimorfna vrsta s mnogo opisanih varijacija i formi, a svrstava se u skupinu ilirsko-mediteranskih biljaka. U ovom je radu istražen sastav eteričnog ulja izoliranog hidrodestilacijum iz osušenih nadzemnih dijelova navedene biljne vrste. Primjenom plinske kromatografije odijeljena je 51 sastavnica ulja, od kojih su 33 identificirane (97, 3% ulja). Utvrđeno je da osnovu ulja čine monoterpenski spojevi (95, 7%), praćeni malim udjelom seskviterpena (1, 6%). Među monoterpenima prevladavali su fenoli (41, 6%), ugljikovodici (39, 3%) i alkoholi (12, 7%). Određene su glavne sastavnice ulja: timol (40, 1%), limonen + 1, 8-cineol (16, 0%), p-cimen (15, 1%) i alfa-terpineol (8, 4%). Udjeli alfa-pinena, sabinena, mircena, o-cimena, borneola, nerola, karvakrola i alfa-terpinilacetata bili su u granicama od 1, 1% do 2, 2%, dok su ostale sastavnice ulja bile pojednično zastupljene u količini manjoj od 1, 0%. Rezultati su pokazali da vrsta T. longicaulis sadrži 1, 2% eteričnog ulja bogatog timolom koji ima snažna antimikrobna svojstva.

Propolis je smolasta tvar koju pčele medarice (Apis mellifera L.) sakupljaju s raznog drveća i nose u košnicu kako bi se zaštitile od propuha, nametnika i sl. Propolis se dugo upotrebljava u narodnoj medicini, a danas je dokazano da djeluje antimikrobno, protuupalno i antioksidativno. Najznačajnije skupine bioaktivnih spojeva u propolisu su flavonoidni aglikoni, fenilpropenske kiseline i esteri te eterično ulje. Sastav i koncentracija tih sastavnica ovisi o vrsti bilja s kojeg pčele sakupljaju propolis, o geografsko-klimatskim uvijetima i godišnjem dobu. U ovom radu smo spektrometrijski odredili udjele flavonoida u 20 uzoraka sirovog propolisa iz Sjeverne Hrvatske (od Varaždina do Osijeka) prikupljenih tijekom jeseni 2002. godine. Flavoni i flavonoli određeni su prema kvercetinu primjenom metode s aluminij-kloridom, a flavanoni prema naringeninu korištenjem metode s 2, 4-difenilhidrazinom. Utvrđeno je da ispitani uzorci propolisa sadrže 1.25-2.34% flavona i flavonola, dok su koncentracije flavanona određene u širokom rasponu od 3.91% do 22.19%. Sadržaj ukupnih flavonoida propolisa podrijetlom iz sjevernih hrvatskih područja u granicama je između 5.16% i 25.94%. Primjenom dviju komplementarnih spektrofotometrijskih metoda brzo i jednostavno može se odrediti koncentracija flavonoidnih aglikona kao pokazatelja kvalitete propolisa.

Primjenom nekoliko razvijača za odijeljivanje flavonoida, kumarina, saponina, triterpena i sterola metodom tankoslojne kromatografije, dobiveni su karakteristični kromatogrami droga Callunae herba i Uvae ursi folium na temelju kojih se može s većom pouzdanošću utvrditi njihova prisutnost u fitopreparatima. Kvantitativna analiza, provedena spektrofotometrijskom metodom, pokazala je da se unatoč razlikama u broju i vrsti flavonoidnih sastavnica, ispitivane droge neznatno razlikuju sadržajem ukupnih flavonoida.

The genus Plantago L. comprises 265 species and has cosmopolitan distribution. Medicinally, they are astrigents, demulcents, emollients, expectorants, diuretics, antibacterials and antivirals. In recent years, a considerable number of different iridoids have been isolated from the genus Plantago, and these include aucubin, catalpol and compounds biosynthetically related to them. The considerable interest in iridoids has been generated by their relatively wide spectrum of biological activity, as well as by their use as markers in plant taxonomy. Micellar electrokinetic chromatography (MEKC) was used for the separation and determination of two iridoid glycosides, aucubin and catalpol, in several Plantago species growing in Croatia: P. altissima L., P. argentea Chaix, P. coronopus L., P. holosteum Scop. (subsp. depauperata, subsp. holosteum and subsp. scopulorum), P. lagopus L., P. lanceolata L. and P. maritima L. Hot water extraction (HWE) was applied for the isolation of iridoid substances. Significant differences appeared between the iridoid contents in the examined species. The yield of aucubin and catalpol was up to 0.27% and 1.81% of the dry mass of the drug, respectively. Besides aucubin and catalpol, two iridoid related compounds were determined in plant samples.

Pod Plantago L. polimorfan je rod porodice Plantaginaceae, zastupljen u flori Hrvatske s 22 vrste i nekoliko podvrsta. Srodstveni odnosi pojedinih svojti, razine specijacije, te dubine subspecifične diferencijacije nisu dovoljno poznati. U svrhu rasvjetljavanja spomenutih nejasnoća, provedena su fitokemijska istraživanja svojti: P. altissima L., P. argentea Chaix, P. coronopus L., P. holosteum Scop. (subsp. depauperata, subsp. holosteum i subsp. scopulorum), P. lagopus L. i P. maritima L. iz zapadnog dijela Hrvatske. Ispitivanju su podvrgnuti na zraku osušeni listovi navedenih biljnih taksona. Metodom micelarne elektrokinetičke kromatografije (MEKC) provedena je karakterizacija iridoidnih sastavnica. Utvrđeno je da vodeni ekstrakti listova sadrže do 0, 27% aukubina i do 1, 81% katalpola (P. argentea). Uporabom metode reverzno-fazne tekućinske kromatografije visoke djelotvornosti (RP-HPLC) uspješno su karakterizirani flavonoidi i fenolne kiseline u metanolno-vodenim ekstraktima listova. Maseni udjeli analiziranih aktivnih sastavnica znatno su varirali među taksonima.Sadržaj rutina iznosio je 0, 005-0, 024%, hiperozida 0, 007-0, 020%, kvercitrina 0, 001-0, 013%, kvercetina 0, 006-0, 028%, dok su maseni udjeli fenolnih kiselina bili u granicama od 0, 002 do 0, 115% za klorogensku, te od 0, 001 do 0, 046% za kavenu kiselinu. Eksperimentalni fitokemijski rezultati analize iridoida, flavonoida i fenolnih kiselina obrađeni su metodom multivarijatne statistike ("cluster" analiza), kao doprinos kemotaksonomiji roda Plantago. Utvrđeno je da analizirane niže svojte vrste P. holosteum ne pripadaju istoj kemotaksonomskoj skupini, jer se sadržajem bioaktivnih sastavnica podvrsta holosteum znatno razlikuje od druga dva niža taksona iste biljne vrste. Vrsta P. argentea se najviše fitokemijski razlikuje od ostalih istraženih biljaka, te posjeduje najveći fitoterapijski potencijal, kako u odnosu na sve ispitivane zapadnohrvatske taksone, tako i u odnosu na terapijski dokazano vrijednu vrstu P. lanceolata.

Plantago L. is polymorphic genus of Plantaginaceae family. P. altissima L, P. argentea Chaix, P. coronopus L., P. holosteum Scop. (subsp. depauperata, subsp. holosteum and subsp. scopulorum), P. lagopus L. and P. maritima L. were botanicaly and phytochemicaly investigated. Complete morphological and anatomical characterization of leaves and stems were carried out. Histochemical reactions revealed the presence of following biologicaly active and secondary substances: tannins, mucilage, glycosides, alkaloids, inulin and proteins. The existence of iridoids, flavonoids, saponins, triterpenes and sterols in leaves of examined species were confirmed by using thin layer chromatography. Two iridoid substances were identified as aucubin and catalpol. Detected flavonoids were quercitrin, isoquercitrin, rutin and hyperoside. Six saponin and triterpene substances were separated. The presence of oleanolic and ursolic acid was confirmed as well as beta-sitosterol and stigmasterol. Spectrophotometric methods were used to determine total amount of polyphenols varied from 4.55% to 10.15%, tannins from 0.56% to 2.26% and flavonoids from 0.17% to 0.41%. The obtained results have contributed valuable information to the chemotaxonomy of genus Plantago L.

The yield of essential oil obtained by hydrodistillation from aerial parts of Micromeria thymifolia (Scop.) Fritsch varied from 0.3% to 0.5% (V/m) during the vegetation period. The oils were characterised by a very high content of oxygenated monoterpenes (90.2-96.5%). Other components were monoterpene hydrocarbons and sesquiterpenes. Piperitenone oxide, pulegone and piperitone were identified as the major components of the investigated oils (GC, GC-MS). Significant seasonal variations in the relative amounts of the main components were confirmed. A continuous reduction in the oxide fraction with an accompanying increase in the proportion of ketones was observed.

Micromeria thymifolia (Scop.) Fritsch (gorska bresina) je aromatičan višegodišnji polugrm iz porodice Lamiaceae. Endem je Dinarskog gorja i karakteristična vrsta Velebita. Dosadašnja kemijska i biološka ispitivanja, te uspješan eksperimentalni uzgoj navedene vrste ukazali su na njezin veliki ljekoviti potencijal i potaknuli daljnja istraživanja. Svrha rada bila je provesti kvalitativnu i kvantitativnu analizu flavonoida i srodnih spojeva u samoniklim i uzgojenim uzorcima. Primjenom tankoslojne kromatografije utvrđeno je da metanolni ekstrakti nadzemnih dijelova sadrže pet flavonoidnih spojeva i tri fenolne kiseline. Dominirale su sastavnice koje su odgovarale poredbenim supstancijama naringinu i ružmarinskoj kiselini. Također je dokazana prisutnost izokvercitrina, apigenin-monoglukozida i klorogenske kiseline. Određen je udio flavonoida u ispitivanim biljnim uzorcima spektrofotometrijskom metodom. Samonikli uzorci sadržavali su 0, 53-0, 95% flavonoida, dok su se vrijednosti masenih udjela flavonoida u uzgojenim uzorcima kretale u granicama između 0, 23% i 0, 65%. Utvrđene su promjene udjela flavonoida tijekom vegetacijskog perioda. Ispitivana biljna vrsta sadržavala je najviše flavonoida u lipnju, dok su najniže vrijednosti zabilježene u srpnju.

Comparative investigation of biologically active compounds of Thalictrum species (T flavum L., T foetidum L., T lucidum L. and T simplex L.) was carried out. Alkaloids, saponins, sterols, triterpenes, pyrogallol tannins, flavonoids and phenolic acids were proved in the leaves of experimental cultivated plants from Croatia, Finland, France, Germany, Italy and Sweden. Rutin, quercitrin, isoquercitrin, chlorogenic, isochlorogenic and caffeic acids were identified in the methanolic extracts of leaves. Variations in the composition of flavonoids and phenolic acids between the investigated plants as well as between different specimens of the same species were observed.

Comparative investigation of biologically active compounds of Thalictrum species (T. flavum L., T. foetidum L., T. lucidum L., T. simplex L.) was carried out. Alkaloids, saponins, sterols, triterpenes, pyrogallol tannins, flavonoids and phenolic acids were proved in the leaves of experimental cultivated plants from Croatia, Finland, France, Germany, Italy and Sweden. Rutin, quercitrin, isoquercitrin, chlorogenic, isochlorogenic and caffeic acids were identified in the methanolic extracts of leaves. Variation in the composition of flavonoids and phenolic acids between the investigated plants as well as between different specimens of the same species were observed.

Metodom hidrodestilacije određeno je da nadzemni dijelovi vrste Micromeria thymifolia (Scop.) Fritsch (Lamiaceae) sadrže 1, 52% eteričnog ulja (V/m). GC-MS analizom utvrđeno je da ulje sadrži 72, 21% cikličnih monoterpena s kisikom, 11, 59% monoterpenskih ugljikovodika i 7, 33% seskviterpenskih spojeva. Pulegon je identificiran kao osnovna sastavnica ulja (67, 53%). Istraživanje antifungalnog učinka metodom difuzije pokazalo je da eterično ulje dobro djeluje na dermatofite i kvasce te da je pulegon najvećim dijelom odgovoran za taj učinak.

The effect of aqueous and ethanol extracts of the above ground parts of the species Solidago virgaurea L. and Solidago gigantea Ait. (Asteraceae) on urine secretion of rats was examined. Solidago species contain large quantities of flavonoids (1.5%) and saponins (2%). Extracts for investigation were prepared as 10% infusion and 2% ethanol extract with an addition of 0.1% Tween 80. For experiments and control tests, three-month-old females of Wistar rats weighing from 170-200 g were used. After oral administration of plant extracts (50 ml/kg), cumulative volumes of urine were measured each half an hour during the five-hour treatment. Electrolites (Na+ and K+) and pH were determined in the urine gathered after five hours. As compared with control, all the extracts greatly stimulated diuresis during the first half of the treatment, working one to three times more strongly. In the second half of the treatment the values for the extracts did not differ significantly from those of the controls. An increased secretion of Na+ and K+ was recorded. The pH values remained unchanged. The best diuretic and saluretic effect was shown by the aqueous extract of the species S. virgaurea.

Teucrium L. je vrlo polimorfan rod iz porodice Lamiaceae u kojemu nisu u potpunosti riješeni taksonomski odnosi. Kako bi se kemotaksonomskim pristupom pridonijelo uspješnijem rješavanju srodstvenih odnosa, provedena je kvalitativna i kvantitativna analiza polifenola i trjeslovina u samoniklih i eksperimentalno uzgojenih vrsta roda Teucrium rasprostranjenih u Hrvatskoj: Teucrium arduini L., T. botrys L., T. chamaedrys L., T. flavum L., T. montanum L., T. polium L. i T. scordium L. subsp. scordioides Schreb. Prisutnost trjeslovina koje hidroliziraju i kondenziranih trjeslovina u nadzemnim dijelovima ispitivanih biljnih vrsta dokazana je primjenom reakcija stvaranja taloga i obojenih produkata. Spektrofotometrijskom metodom utvrđeno je da nadzemni dijelovi vrsta roda Teucrium sadrže 6, 40-13, 68% ukupnih polifenola, u kojima se udio trjeslovina kreće u granicama od 1, 00% do 3, 48%. Uzgojeni oblici vrsta T. arduini i T. botrys sadržavali su najmanje polifenola i trjeslovina, dok je najveća količina tih tvari određena u samonikloj vrsti T. montanum. Usporedna istraživanja pojedinih vrsta roda Teucrium pokazala su da samonikli primjerci sadrže veću količinu ukupnih polifenola i trjeslovina u odnosu na pripadajuće uzgojene uzorke.

Vrsta Plantago holosteum Scop subsp. holosteum (Plantaginaceae) botanički je i fitokemijski slabo istražena, unatoč znatnoj primjeni nekih vrsta roda Plantago kao ekspektoransa, antiflogistika i laksansa u pučkoj medicini i suvremenoj fitoterapiji. Utvrđena su morfološko-anatomska obilježja lista i stabljike ispitivane biljne vrste. Histokemijskim reakcijama dokazane su u nadzemnim biljnim dijelovima sljedeće biološki aktivne i rezervne tvari: trjeslovine, sluzi, glikozidi, alkaloidi, inulin i proteini. Prisutnost iridoida, flavonoida, saponina, triterpena i sterola u metanolnim ekstraktima listova ustanovljena je metodom tankoslojne kromatografije. Jedna iridoidna supstancija odgovarala je glikozidu aukubinu. Detektirano je pet flavonoidnih spojeva koji su vjerojatno kvercetinski derivati. Odijeljeno je šest saponinskih i triterpenskih supstancija. Dokazana je prisutnost oleanolne i ursolne kiseline, te beta-sitosterola i stigmasterola. Spektrofotometrijskim metodama utvrđeno je da listovi ispitivane vrste sadrže 10, 15% polifenola, pri čemu udio trjeslovina koje se talože s kazeinom iznosi 1, 99%, a udio flavonoida 0, 26%.

Thalictrum minus L. (mala kozlačica) je široko rasprostranjena višegodišnja zeljasta biljka iz porodice Ranunculaceae. Istraživanju kemijskog sastava podvrgnuti su biljni uzorci eksperimentalno uzgojeni iz sjemena različitog europskog podrijetla, sa svrhom da se s kemotaksonomskog gledišta pridonese boljem rješavanju srodstvenih odnosa unutar vrste i roda. Metodom tankoslojne kromatografije te reakcijama stvaranja taloga i obojenih produkata dokazana je prisutnost alkaloida, saponina, triterpenskih kiselina, sterola, trjeslovina, flavonoida i fenolnih kiselina u listovima svih ispitanih uzoraka. Spektrofotometrijskim metodama utvrđeno je da uzorak rumunjskog podrijetla sadrži 8, 27% ukupnih polifenola u kojima udio flavonoida iznosi 0, 53%, a trjeslovina 0, 47%. Detektirano je ukupno 19 različitih flavonoidnih sastavnica (uglavnom derivati apigenina i kvercetina) i srodnih spojeva. Dokazana je prisutnost apigenin-monoglukozida, rutina, kvercitrina i izokvercitrina, dok su fenolne kiseline odgovarale klorogenskoj i kavenoj kiselini. Utvrđena je vrlo značajna razlika u sastavu flavonoida među ispitanim biljnim uzorcima, te se pokazalo da bi oni mogli biti dobri kemotaksonomski markeri.

Istražen je učinak etanolnog ekstrakta nadzemnih dijelova gorske bresine - Micromeria thymifolia (Scop.) Fritsch (Lamiaceae) na izlučivanje urina u štakora, uz furosemid kao poredbeni farmakološki diuretik. Djelovanje ekstrakta u dozama 0, 25-1, 00 g/kg praćeno je tijekom pet sati nakon jednokratne peroralne primjene. Kontrolnoj skupini pokusnih životinja aplicirana je 0, 1 vol%-tna vodena otopina solubilizatora (50 mL/kg). U odnosu na kontrolnu otopinu, etanolni ekstrakt u dozama većim od 0, 25 g/kg konstantno je poticao diurezu tijekom pet sati nakon primjene, s pojačanim intenzitetom u drugoj polovici tretmana. Najsnažnije izlučivanje urina u pokusnih životinja zabilježeno je pri primjeni ekstrakta u dozi 1, 00 g/kg. U prva tri sata tretmana navedeni učinak bio je slabiji od djelovanja furosemida (10 mg/kg). Međutim, nakon petog sata, kumulativne vrijednosti izlučenog urina u štakora tretiranih ekstraktom nisu se značajno razlikovale od skupine koja je primila furosemid. Etanolni ekstrakt nije poticao izlučivanje elektrolita u pokusnih životinja.

The yield of essential oil obtained by hydrodistillation from aerial parts of three different wild-growing populations of Micromeria thymifolia (Scop.) Fritsch varied from 0.6% to 1.5%. The oils were characterised by a very high content of oxygenated monoterpenes (77.4-94.0%). Other components were monoterpene hydrocarbons and sesquiterpenes. There were great differences in the relative amounts of cyclic oxygenated monoterpenes (ketones, oxides and alcohols) as the main constituents of the investigated oils. Pulegone, piperitenone oxide and isomenthol chemotypes were determined.

Essential oil composition of Micromeria thymifolia (Scop.) Fritsch was determined by gas chromatography and mass spectrometry during vegetation period. Aerial parts of cultivated plants were collected monthly since June to October. The yields of essential oil obtained by hydrodistillation from dried plant material were 0.26-1.51% (v/w). Essential oils were characterised by a very high content of oxygenated monoterpenes (90.18-96.45%). The rest of the oils was composed of monoterpene hydrocarbons (0-6.23%) and sesquiterpenes (0.64-5.89%). Piperitenone oxide (16.87-65.50%), pulegone (11.51-48.29%) and piperitone (0-23.59%) were identified as the major components of the investigated oils. Significant variations in the relative amounts of the main components during vegetation period were confirmed. A continual decrease in content of oxide fraction followed by simultaneous increase of the percentage of ketones was observed. The essential oil was constituted mainly of piperitenone oxide in June/July, whereas the highest total level of pulegone and piperitone was found in September/October.

Micromorphological investigations of Teucrium species spread in Croatia were carried out as a contribution to the taxonomical study of genus Teucrium. Wild and cultivated samples of T. arduini L., T. chamaedrys L., T. flavum L., T. montanum L., T. polium L. and T. scordium L. were examined. The epidermal surfaces of leaves and stems were observed by light microscopy utilizing hand cut sections. The types, dimensions and distribution of characteristic covering and glandular trichomes were established and measured. The obtained results were statistically evaluated. The extreme micromorphological variability showed wild and cultivated samples of T. arduini and T. scordium, while cultivated and wild specimens of T. polium were almost identical.

Micromeria species (Lamiaceae) are perennial herbs or dwarf shrubs growing mostly in Mediterranean region. Some of them are traditionally used as antispasmodic, expectorant and stimulant agents as well as condiments. The chemical investigations of Micromeria species revealed the presence of essential oil, flavonoids and triterpenes. Data on the biologically active constituents of 46 taxa of the genus Micromeria Bentham are presented in this paper.

The effect of experimental cultivation on the content and composition of the essential oil of Micromeria thymifolia (Scop.) Fritsch (Lamiaceae), which forms chemotypes during wild growth in various areas of its distribution, was investigated. The essential oil of the wild specimen belonging to the pulegone chemotype took on new features in conditions of experimental cultivation. The composition of the ketone fraction was modified and the percentage of the oxides within the most abundant group of cyclic oxygenated monoterpenes was increased. The total yield of the oil decreased. The content and composition of the essential oil from cultivated plant specimen, which in terms of origin belongs to the piperitenone oxide chemotype, were altered only insignificantly as compared with those of the wild specimen.

Activity of the essential oil of Picea abies (L.) Karsten against 25 species of bacteria and fungi was determined by agar diffusion and broth dilution methods. The essential oil was isolated by hydrodistillation. Bornylacetate, alpha- and beta-pinene and phellandrene were characterised as the main components of the oil by thin layer chromatography. The essential oil inhibited the growth of the most tested bacteria in wide concentration range from 0.05 vol% to 12.5 vol%, while the yeasts were sensitive to 0.05-0.8 vol% concentrations. The highest toxicity of the investigated oil was established against the mycelial growth of tested dermatophytes (MIC: 0.01-0.1 vol%).

Metodom denzitometrije određen je sadržaj beta-sitosterola u nadzemnim dijelovima samoniklih i uzgojenih vrsta roda Teucrium (Lamiaceae) rasprostranjenih u Hrvatskoj: T. arduini, T. botrys, T. chamaedrys, T. flavum, T. montanum, T. polium i T. scordium subsp. scordioides. Odjeljivanje sterolnih sastavnica petroleterskih ekstrakata navedenih biljnih droga provedeno je metodom tankoslojne kromatografije, pomoću razvijača benzen-aceton (9:1), a detekcija je izvršena klorsulfonskom kiselinom. Primjenom računalnog programa (CAMAG Evaluation program, TLC/HPTLC Evaluation, CAMAG II/PC/CATS Version - 2.15) skenirane su kromatografske zone beta-sitosterola pri 495 nm, integrirane površine ispod krivulja (količine beta-sitosterola u alikvotu uzoraka), a potom vrijednosti izražene u 100 g droge. Određivanje je provedeno u usporedbi sa standardnom otopinom beta-sitosterola, 10 mg/mL. Koncentracije su bile u granicama od 0,056% (T. montanum) do 0,129% (T. botrys), a pri tome nisu uočene znatne razlike sadržaja beta-sitosterola u samoniklih i uzgojenih oblika istih biljnih vrsta. Provedeno određivanje predstavlja prinos kemotaksonomskim istraživanjima vrsta roda Teucrium.

Utvrđen je snažan antibakterijski i antifungalni učinak pulegona metodom dilucije. Ustanovljeno je da pulegon kratkotrajno potiče izlučivanje urina u štakora nakon jednokratne peroralne primjene.

Provedeno je istraživanje sastava eteričnog ulja različitih uzoraka biljne vrste Micromeria thymifolia. Ciklični monoterpeni s kisikom predstavljali su najzastupljenije sastavnice ispitanih eteričnih ulja, a ostatak su činili monoterpenski ugljikovodici i seskviterpenski spojevi.Utvrđena su tri osnovna kemotipa: pulegon, piperitenon-oksid/pulegon i izomentol kemotip. Dokazan je širok spektar antimikrobnog djelovanja eteričnog ulja i etanolnog ekstrakta, te snažan diuretični učinak.