Search

Fibre bulkiness is an extremely complex notion, defined as a relation between the volume of air and volume of fibre in a unit volume. The expression is highly subjective and is often used by estheticians and fashion designers, while the volume of the specific mass of fibres, specific volume ([cm3g-1] = quantitative expression of bulkiness), describing the usability of the fibres, is used both in professional and scientific literature, as well as in internal regulations of certain research and production institutions. Since the early investigations done by Van Wyk, specific volume has been defined on various apparatuses and employing different methods. The researchers vary the diameter and volume of the testing chamber, the amount (mass) of the sample, the manner of arranging the samples and pre-load used. All these factors strongly influence the reproducibility of the results, and is one of the reasons why there is no (besides the Australian, AS 3535, and a preliminary draft of the New Zealand standard for wool bulkiness) worldwide accepted standard (equipment and methods) for determining the bulk characteristics of textile fibres. Original equipment for investigating bulkiness properties of textile fibres has been constructed at the Faculty of Textile-technology in Zagreb, employing the basic idea of E.Sebastyen and T.S. Hickie. On the basis of numerous preliminary investigations of various textile fibres and wool of different origin, a method for testing bulk properties of the fibres has been developed. Characteristic properties for estimating fibre bulkiness, regarding their usage, have been defined. These are: - specific volume [cm3g-1], compressibility [%], relaxation or volume recovery Vo in [%] ; Employing the above terms and the methodology, we have tried to investigate the impact of wool quality (especially its fineness and medullation) and its general condition - cleanliness (dirty, raw wool - cleaned, scoured wool), together with the scouring conditions, or type of treatment (traditionally scoured wool - wool treated with enzymes), upon the bulkiness of coarse wool grown in Croatia. Investigations indicate there is no significant dependence of either of the three bulkiness properties of wool fibres (specific volume, compressibility and relaxation) upon its mean diameter - fineness, medullation and the content of dead fibre. Two bulkiness properties (specific volume and relaxation) are strongly influenced by the origin of the wool, as well as the sort and breed of the sheep, while the origin of the wool has no influence on the compressibility of the wool (specific volume of samples under high pressure).

Predloženo je prošireno istraživanje grubih meduliranih vuna koje mogu biti dobar adsorbens i izolacijski materijal (zvučni i toplinski), te tako postati sirovina za tehničke tekstilije širokog spektra (građevinarstvo, medicina itd.).

Na području Republike Hrvatske prije domovinskog rata zabilježeno je prema Statističkom zavodu Hrvatske 1989/90. 750000 ovaca od čega 67000 (9%) na osječkom području (Beli Manastir, Vukovar, Županja, Vinkovci, Osijek, ValpovoDonji Miholjac, Đakovo, Požega, Orahovica, Podravska Slatina, Gradiška). U tom području postojao je veliki privatni interes za uzgojem ovaca koji nije zabilježen u Statističkom Zavodu. U poslijeratnoj obnovi stočnog fonda Hrvatske trebalo bi voditi računa da se smanji raznolikost stada ovaca kako bi se uz meso i mlijeko dobila vuna ujednačene i zadovoljavajuće kvalitete koja bi se mogla prerađivati u industriji. U tu svrhu za područje Hrvatskog Podunavlja trebalo bi koristiti iskustva i postojeća stada mađarske merino ovce. vuna kao nusproizvod ovčarstva ali i kao prirodno proteinsko vlakno je nezamjenjiva tekstilna sirovina a uz to je i važan izvor lanolina, sirovine za farmaceutsku i kozmetičku industriju. Skupljanjem, sortiranjem i pranjem pažljivo izabranih tipova vune uklonile bi se opasnosti od onečišćenja prirodnog bogatstva zbog odbacivanja vune ili ispuštanja otpadnih voda nakon pranja. U ovom radu uz ispitivanje kvalitete oprane vune ispitane su i mogućnosti pročišćavanja otpadnih voda nakon pranja sirove vune pomoću tenzida i enzima. Upotrebljena je metoda adsorpcije, a rezultati su praćeni fizikalno-kemijskim metodama: mjerenjem napetosti površine, električne vodljivosti, pH i gravimetrijskom analizom filtrata nakon izotermne adsorpcije na aktivnom ugljenu i aluminosilikatima.

Radi oživljavanja interesa za domaću vunu, ovaj u Republici Hrvatskoj zapostavljen izvor tekstilne sirovine, razmatrana je pasminska i brojčana struktura postojećeg fonda ovaca čime se je utvrdila stvarna raspoloživa količina domaće vune i, iako indirektno, sagledala kvaliteta domaće vune. Budući da dosada na teritoriju Republike Hrvatske nije postojalo praćenje proizvodnje po strukturi kvalitete poduzeta su, pored terenskih istraživanja tijekom kojih su sistematski prikupljeni reprezentativni uzorci runa i laboratorijska istraživanja fizikalno-kemijskih svojstava vune pa je definirana (opisana) kvaliteta vune najdominantnije pasmine ovaca u Hrvatskoj - tzv. pramenke, posebno njena dva soja - autohtone istarske i creske pramenke. Uspoređujući eksperimentalno dobivene podatke o kvaliteti domaće vune (posebno o finoći i medulaciji) s podacima o kvaliteti sličnih vuna u svijetu, a u skladu sa svjetskim normama (IWTO, WRONZ, AWTA) zaključeno je da domaća vuna uz pravilnu pripremu striga može uspješno zamjeniti dio uvozne vune, pa je shodno tome dan prijedlog kako povećati upotrebnu i tržišnu vrijednost domaće vune s istarsko-creskog područja. Time se domaćoj vuni, koja trenutačno predstavlja narastajući eko problem, osigurava primjena u industriji i mjesto u hrvatskom gospodarstvu koje joj s pravom pripada.

The paper presents specific quality of Croatian wool clip.

Terenskim istraživanjima na cresko-lošinjskom području snimljene su vrste ovaca i raspoložive količine vune. Kako ova vuna nije pravilno pripremljena za prodaju teško nalazi kupca i daljnju primjenu. Rezultati laboratorijskih ispitivanja nekih kvalitativnih karakteristika vune, izvedenih na reprezentativnim uzorcima vune i runa, daju odgovor na pitanje kako treba sortirati i vrednovati (tj. pravilno pripremiti) vunu za prodaju.

U okviru znanstveno-istraživačkog projekta "Domaće vune" na Tekstilno-tehnološkom fakultetu u Zagrebu istražuju se svojstva domaćih vuna i iznalaze mogućnosti njene primjene u tekstilnoj industriji.

Terenskim istraživanjima na istarsko-creskom području snimljene su vrste ovaca i raspoložive količine vuna. Dobivena snimka stvarnog stanja broja ovaca i različitosti pasmina i sojeva, predstavlja osnovu za izradu karte kvalitete i randmana domaćih vuna.

Na području Istre i otoka Cresa zabilježen je porast broja ovaca od 32732 u 1989./90. na 49277 u 1992.god. Osim toga zabilježena je velika šarolikost u sojevima i pasminama ovaca, što je nepovoljno kad se ta vuna želi preraditi u tekstilnoj industriji.

U radu su analizirani elementi kvalitete pojedinih vrsta keratinskih i fibroinskih vlakana koji ih opisuju kao luksuzna vlakna.

U ovom radu se pokušalo eksperimentalno odrediti da li postoji ovisnost između bubrenja keratinskih vlakana u vodi i promjera vlakana, odnosno da li postoje sličnosti ili razlike u ponašanju vlakana prilikom njihovog bubrenja u vodi.

U radu je istražena kvaliteta glavnih kategorija devine dlake na tržištu.

Virdžinijski sljez ili Sida hermaphrodita (L.) Rusby (SH) je višegodišnja biljka iz porodice Malvaceae (sljezovi) koja se koristi u medicinske svrhe, ali i za smanjenje erozije tla i čišćenje tla te u novije vrijeme i u energetske svrhe. U ovom je radu naglasak stavljen na primjenu ekološkog postupka predobrade celulozne biomase sljeza. Praćen je utjecaj primijenjenih sredstava i metoda obrade na kvalitetu dobivenih vlakana (ojačala) s ciljem njihove naknadne ugradnje u biokompozite. Rezultati ovog rada potvrđuju da Sida hermaphrodita (L.) Rusby ima dobra sorpcijska svojstva, slična onim kod drugih stabljičnih vlakana. Vlakno Side hermaphrodite (L.) Rusby svojom gustoćom od 1.576 g/cm3 može konkurirati staklenom vlaknu (GF), a vrijednosti vlačne čvrstoće i prekidnog istezanja su kompatibilne ostalim stabljičnim vlaknima. Modifikacijom površine vlakna Side hermaphrodite (L.) Rusby proteazom dobivamo vlakna veće čvrstoće zbog uklanjanja mreže hemiceluloza – lignin, no tako defibriliranom vlaknu povećavamo dostupnost površine i interakciju s polimernom matricom. Mjerenjem optičke gustoće otopine kao najučinkovitija obrada pokazala se ona gdje se vlakna obrađuju s 0.01% otopinom enzima tijekom 3h. Ostaci nakon izdvajanja vlakna pokazali su se kao kvalitetna biomasa za proizvodnju krutih biogoriva. Ovim radom se ostvarilo potpuno iskorištavanje sirovine biljke SH, a time i postizanje kružnog modela gospodarstva.

Divovski trst ili Arundo donax je jedna od najvećih travnatih vrsta koja dostiže visinu od 8 do 9 metara, raste u gustim nakupinama, a ubraja se u skupinu energetskih kultura koje se prvenstveno koriste za proizvodnju biogoriva. Prinos biomase ove kulture se kreće u rasponu od 20 do 25 t/ha. Poljoprivrednu lignoceluloznu biomasu karakterizira velika heterogenost kemijskog sastava, odnosno strukturnih organskih komponenti kao što su celuloza, hemiceluloza i lignin. Navedeno direktno utječe kako na energetsku vrijednost biomase, tako i na kvalitetu celuloznih vlakana koja su u ovom diplomskom radu izdvojena ekološkim postupkom predobrade. S obzirom da klimatski čimbenici utječu na sazrijevanje biljke i mogu utjecati na kvalitetu dobivenih vlakana, u radu su ispitana neka od važnijih svojstava izdvojenih vlakana s obzirom na različite periode i godinu žetve (siječanj 2020. i siječanj 2021.) Istraženi su najpovoljniji parametri predobrade lignocelulozne biomase Arundo Donax-a i praćen je utjecaj koncentracije pojedinih ekološki povoljnih sredstava na kvalitetu dobivenih vlakana. U radu je ispitana gustoća vlakana, njegove morfološke karakteristike i stupanj polimerizacije (DP). Rezultati su ukazali na mogućnost primjene dobivenih vlakanaca za industrijske filtre koje ubrajamo u skupinu tehničkih tekstilija. Ovim radom su date smjernice za cjelovito iskorištenje kulture divovskog trsta s primjenom u različitim granama industrije, što je u skladu sa strategijom kružnog gospodarstva.

The starting point of this thesis are Slavonian ducats integrated into a smart textile where, with the color-changing function, a combination of tradition and innovation is created. Textile design process is visually portrayed and created using a UX/UI case study, where UX design refers to user experience of design, while UI refers to user interface design with the common goal of increasing customer satisfaction, and improving usability and accessibility. In the experimental part, traditional methods, combined with technologies such as 3D printing, were used to produce the smart textile proposed., Polazna točka ovog rada su slavonski dukati integrirani u pametni tekstil gdje s funkcijom mijenjanja boja, nastaje kombinacija tradicije i inovacija. Proces dizajna tekstilije vizualno je prikazan i izrađen uz pomoć računalnog programa kao UX/UI studija slučaja, gdje se UX dizajn odnosi na dizajn korisničkog iskustva, dok dizajn UI označava dizajn korisničkog sučelja s zajedničkim ciljem povećanja zadovoljstva korisnika proizvodom, poboljšanja upotrebljivosti i pristupačnosti. U eksperimentalnom dijelu rada, za realizaciju pametnog tekstila korištene su tradicionalne metode u kombinaciji s tehnologijom 3D ispisa.

Napredni procesi i tehnologije omogućavaju realizaciju suvremenih, ekoloških i biorazgradivih novih materijala posebnih funkcionalnih svojstava. Prilagodbom procesa postupka dobivanja biorazgradivog polimera željenog oblika moguće je dobiti materijal koji se dodatno može funkcionalizirati posebnim prevlakama s ciljem dobivanja antimikrobnih materijala. U ovom će radu stoga biti opisan postupak dobivanja medicinskog katetera od biorazgradivog polilaktida postupkom taložnog očvršćivanja (3D tiska) koji je pogodan za antimikrobnu funkcionalizaciju. Model katetera iz PLA polimera 3D tiskan je u optimalnim uvjetima nakon pripreme modela pomoću g-coda koji omogućava kvalitetan ispis te osigurava adekvatnu čvrstoću elemenata katetera. Pri izradi prototipa niže razine korišten je 3D printer Creality CR-10 max s prilagodljivom temperaturom podloge i mlaznice, dok se sam proces izvedbe prototipa proveo metodom taložnog očvršćivanja.

Općepoznato je da je čovjek svojim nekontroliranim i nepažljivim ponašanjem utjecao na ravnotežu u životnom ciklusu Zemlje. Uvidom u problematiku procjene otpuštanja mikroplastike iz poliesterske tkanine, postalo je važno proučavati i površinsku strukturu same tkanine. Utjecaj atmosferilija, kao što je sunčeva energija, vlaga ili oborine dodatno oslabljuju poliestersku tkaninu čime povećavaju otpuštanje mikroplastike. Zbog dugotrajnog ispitivanja u realnim vanjskim uvjetima te u svrhu njihove ubrzane simulacije, standardna poliesterska tkanina je podvrgnuta procesu umjetnog starenja. Umjetno starena poliesterska tkanina karakterizirana je na uređaju za mjerenje opipa tkanine Fabric Touch Testeru, tzv. FTT. Na standardnoj te starenoj standardnoj poliesterskoj tkanini mjereni su moduli i fizikalna svojstva povezana s opipom. Za svaku stranu tkanine upotrijebljeni su indeksi koji se koriste za predviđanje subjektivnog primarnog osjeta. Analiza tkanine starene u okviru ovog rada u odnosu na standardnu poliestersku tkaninu nije dala neke značajnije promjene kojima bi se ušlo u dubinu karakterizacije parametara koje nudi FTT. Iako nisu postignuti očekivani rezultati, ova analiza je dala smjernice za daljnja istraživanja. Jedna od ideja je produžiti vrijeme izlaganja procesu umjetnog starenja, te obuhvatiti različite parametre poput načina izlaganja i utjecaj atmosferilija.

Jedan od problema globalnih razmjera u posljednjem desetljeću prisutnost je čestica mikroplastike u okolišu (vodi, tlu, hrani itd.). Američka udruga tekstilnih kemičara i kolorista (AATCC - The American Association of Textile Chemists and Colorists), 2021. godine objavila je prvu metodu za procjenu otpuštanja čestica/fragmenata vlakana tijekom kućanskog pranja (AATCC TM212-2021, Test Method for Fiber Fragment Release During Home Laundering). Unutar predmetne metode definirani su ključni pojmovi: vlakno, fragment vlakna te mikrovlakno koji su često predmet rasprava u znanstvenim i strukovnim krugovima pri definiranju otpuštenih čestica. Objava ove za sada jedine metode donekle rješava nedosljednosti u protokolu provedbe pranja i načina analize otpuštenih čestica, a koje su dvojbene prilikom vrednovanja razmjera zagađenja efluenta od procesa pranja. U ovom radu je načinjena usporedba procesnih parametara i načina analize efluenta od procesa pranja prema TM212 razvijenog u provedbi projekta HRZZ IP-2020-02-7575: Procjena otpuštanja čestica mikroplastike u pranju poliesterskih tekstilija s ciljem dosljednog određivanja otpuštanja čestica/fragmenata vlakana u otpadnoj vodi tijekom kućanskog pranja.

Inspiracija za oporabom džinsa kao vrijednog materijala proizašla je iz ideje kako bi se učinilo nešto korisno po pitanju ekologije. Poznato je da se samo malen dio tekstila reciklira i na taj način vraća u proizvodni ciklus. S obzirom na činjenicu da je džins izuzetno zahvalna tkanina za postizanje različitih efekata, ali i kao općeprihvatljiv materijal za sve dobne skupine, proizašla je ideja za njegovom oporabom i vraćanjem u novi životni ciklus. Po modelu zamišljenog, proizvoljnog nacrta načinjeni su krojni dijelovi od džinsa te spojeni u jednu cjelovitu, inovativnu i jedinstvenu funkcionalnu torbu. Dodatnom primjenom pojedinačnih obrada na izdvojenim uzorcima, džins tkaninama je dan nov, privlačan i moderan izgled, a izradom torbe i nova namjena odnosno svrha.

S obzirom na široku primjenu tekstilija u bolničkom okružju za različite namjene kao što su posteljno rublje, zaštitna odjeća, gaze i zavoji, osim strukturalnih, mehaničkih, fizikalno- kemijskih i antimikrobnih svojstva nužno je zadovoljiti i svojstvo udobnosti pri dodiru s kožom. Na osjet udobnosti imaju utjecaj različite karakteristike tkanine kao što su savojna i tlačna svojstva, toplinska vodljivost te frikcijska svojstva površine. Za detaljnu karakterizaciju morfoloških karakteristika površine tkanog materijala potrebno je profil hrapavosti sagledati na nekoliko razina: razini površine niti (uvojitost pređe, dlakavost), razini niti (gustoća osnove i potke i utkanje) te razini jedinice veza. Na svim tim razinama uočavaju se topografske specifičnosti površine tkanine koje se opisuju parametrima hrapavosti i valovitosti površine te morfologijom profila. Tipična topografija se izražava periodičnim ponavljanjem valova u okomitom i horizontalnom smjeru koji proizlazi iz strukture tkanine. U radu je provedeno ispitivanje udobnosti na razini površine niti pamuk/poliesterske (50:50) tkanine u atlas vezu s ciljem karakterizacije morfologije njene površine prije i nakon provedenih 3 i 10 ciklusa pranja primjenom uređaja za mjerenje opipa tkanine, Fabric Touch Tester (FTT) SDL Atlas, FTT M293. Obzirom da FTT daje samo brojčane vrijednosti ocjene i srednje vrijednosti amplituda i valnih duljina unutar profila hrapavosti, za analizu izmjerenih vrijednosti metoda obrade podataka je dodatno modificirana radi dubljeg uvida u hrapavost tkanine koja se ispituje s ciljem definiranja udobnosti. Iz rezultata filtriranih profila vidljivo je kako se povećavanjem broja pranja na razini površine niti hrapavost smanjuje, dok se na razini jedinica veza hrapavost povećava. Također, dobiveni rezultati ukazuju da promjene morfološkog parametra zaobljenosti profila ovisi o broju ciklusa pranja, a na razini jedinice veza o ponašanju sustava osnove i potke tijekom procesa pranja.

Cilj ovog rada bio je istražiti utjecaj i postojanost obrade pamučnih tkanina otopinom kitozana i ulja čajevca uz prisutnost maleinske kiseline primjenom UV-C zračenja. Kupelj za obradu pripremljena je uz miješanje na magnetskoj miješalici u trajanju od 15 minuta uz 800 o/min. Nakon toga su pamučni uzorci namočeni u kupelj i ocijeđeni na fularu uz efekt cijeđena približno 100 %. Uzorci su stavljeni na odležavanje u autoklav na 80 oC u vremenu od 24 h. Nakon odležavanja uzorci su osušeni konduktivno na temperaturi od 100 oC u vremenu od 4 minute te su kondenzirani primjenom UV zračenja UV komore (Solarscreen Test Chamber STC 01) s UV-C žaruljom snage 11 W, napona 37V i struje 0, 33 A u trajanju od 30 minuta. Uzorci su podvrgnuti postupku pranja prema standardu EN ISO 15797:2017 uz primjenu standardnog deterdženta s optičkim bjelilima bez fosfata (WFK 88060) i ɛ(ftalimido) peroksi heksanske kiseline (PAP). U okviru istraživanja ispitana je antimikrobna aktivnost tkanine u skladu sa standardom AATCC 147. Fizikalno kemijske promjene na obrađenim tkaninama prije i nakon ciklusa pranja ispitane su Fourierovom transformacijskom infracrvenom spektroskopijom u tehnici prigušene ukupne refleksije (FTIR-ATR). Gustoća pamučne tkanine u smjeru osnove i potke prije i nakon provedenog ciklusa pranja određena je pomoću Dino Lite svjetlosnog digitalnog USB mikroskopa. Rezultati ispitivanja antimikrobne učinkovitosti pokazuju da su obrađene tkanine prije i nakon provedenih ciklusa pranja otporne na djelovanje bakterija i gljivica, što ukazuje na pozitivan učinak ulja čajevca te uspješnost provedenog procesa umrežavanja.

Modna industrija jedna je od važnih proizvodnih industrija u svijetu, koja generira značajni udio gospodarstva na globalnoj razini, međutim to je i industrija koja se u narednom periodu mora usredotočiti na politike i strategije koje će donijeti pozitivne promjene u kontekstu održive proizvodnje i potrošnje te smanjenja negativnog utjecaja na okoliš. Digitalizacija i održivost dvije su od najutjecajnijih tema u današnjem poslovanju, koje predstavljaju novo istraživačko polje. Održivost stavlja proizvođače pred velike izazove u pronalaženju novih poslovnih modela, poboljšanju procesa, učinkovitijem korištenju resursa i promjeni njihove interakcije s dobavljačima, kupcima i drugim dionicima. Cilj ovog rada je istražiti olakšavajuće mogućnosti koje digitalizacija u području dizajna i razvoja novih proizvoda predstavlja za modnu industriju u kontekstu postizanja ciljeva održivosti. Analizirani su digitalni alati i tehnologije te njihov utjecaj na transformaciju poslovnog modela u razvojnom segmentu modnog poslovanja, kao i zahtjevi koje takav model postavlja pred korisnike, u kontekstu potrebnih novih znanja i digitalnih vještina. U okviru eksperimentalnog dijela, definirani su razvojni koraci u procesu digitalnog razvoja modnih odjevnih predmeta, s posebnim osvrtom na održivost koje digitalne tehnologije omogućuju u procesu dizajna, razvoja probnih uzoraka modela te proizvodnje temeljene na konceptu prodaje putem virtualnih platformi. Prezentirana je autorska mini kolekcija virtualnih modnih proizvoda te je istaknut značaj koje prodaja odjeće na temelju prezentacija kolekcija odjeće u virtualnom okruženju i prema zahtjevima kupaca može imati na održivost modnog poslovanja, u kontekstu značajnog smanjenja proizvodnje odjeće brze mode i smanjenja negativnog utjecaja na okoliš.

U vremenu prekomjerne i često nepotrebne proizvodnje i potrošnje resursa, trend upotrebe ekološki prihvatljivih proizvoda postaje nužnost ; u području tekstilnog tiska, ink-jet digitalni tisak smatra se ekonomičnom, ekološki najprihvatljivijom tehnikom s obzirom na smanjeni negativni utjecaj na okoliš zahvaljujući maloj potrošnji vode, energije i kemikalija. U ovom radu istražena je ovisnost karakteristika obojenja dobivenog tehnikom digitalnog ink-jet tiska o konstrukcijskim i fizikalno-mehaničkim karakteristikama tekstilne podloge. Korišteni su tkani uzorci (tri vrste) istog sirovinskog sastava 50% PA i 50% pamuk za osnovu i potku ; identični po parametrima pređe, ali različiti po konstrukcijskim parametrima tkanine (različitih vezova): 1. P 1/1 (platno), 2. K 1/2 Z (3-vezni keper), 3. A 1/5 (6-vezni nepravilni atlas), čime su dobiveni uzorci različitih površinskih tekstura i različite poroznosti. Uzorci su digitalno otisnuti na uređaju za ink-jet digitalni tisak. U obradi rezultata, provedeno je snimanje površine neotisnutih i otisnutih uzoraka mikroskopom DinoLite i analiza karakteristika obojenja temeljena na spektrofotometrijskom mjerenju uzoraka. Rezultati su prikazani kroz smještaj uzoraka u a*/b* prostor boje, analizu parametara svjetline, zasićenosti i tona, analizu K/S vrijednosti (dubina obojenja) te analizu razlika u boji.

Etnografske svečane cipele opisane u ovom radu pripadaju bogatom fundusu narodnih nošnji Etnografskog muzeja, Dubrovački muzeji. Datirane su u kasno 19.st. i jedini su primjerak ovoga tipa cipela u zbirci. Kako bi se sačuvala materijalna forma i vrijednosti ovako jedinstvenog predmeta kulturne baštine ovoj se problematici pristupilo s dva aspekta. Prvo je proveden detaljan konzervatorsko-restauratorski zahvat nakon kojega je slijedila izrada njihove kopije, a sve prema odobrenju Konzervatorskog odjela Ministarstva kulture i medija RH. Konzerviranje i restauriranje višeslojnog, trodimenzionalnog predmeta izrađenog od tekstila i kože predstavlja posebnu problematiku, koja je dodatno naglašena slabom istraženosti etnografske obuće s područja Hrvatske, što će se dodatno obraditi u radu.

Nikada kao do sada nije bila toliko jaka svijest o potrebi za ostvarenjem higijene na svim poljima društvenog života. Ono što je godinama bilo na marginama, pojavom koronavirusa promijenilo je shvaćanje i gledište u svakodnevnom životu čovjeka. Higijena, dezinfekcija i antimikrobnost postali su nezamjenjiv parametar. Štetni utjecaji mikroorganizama povećali su potrebu za razvojem antibakterijskih i antimikrobnih materijala u mnogim područjima primjene. Idealni antimikrobno obrađen tekstil trebao bi biti učinkovit protiv širokog spektra bakterijskih i gljivičnih vrsta, ali istodobno pokazivati i nisku toksičnost prema čovjeku i okolišu. Zbog uštede na svim poljima, pa tako i u njezi, danas se tekstilije nastoji prati na što nižoj temperaturi. Upravo radi toga postoji opasnost nedostatne termičke dezinfekcije tekstilija. Kako bi se ovo spriječilo, tekstil se antimikrobno obrađuje različitim postupcima. Vodeći se načelom racionalizacije i uštede, ranijim istraživanjima je modificiran standardni proces pranja bolničkih tekstilija tako da je snižena temperatura pranja i primijenjeno ekološko sredstvo za kemijsko izbjeljivanje i dezinfekciju. Optimirani proces pranja je pokazao povoljne primarne i sekundarne učinke na višestruko opranim pamučnim materijalima. Kako bi se dobila vrijedna saznanja koja će ili potvrditi njegovu svrsishodnost ili pokazati novi smjer istraživanja, optimirani proces pranja je primijenjen i na antimikrobno obrađene tekstilije. U tu svrhu tekstilije su deset puta prane, a rezultati su pokazali da antimikrobna svojstva u potpunosti ostaju očuvana.

Proces završnog glačanja gotovih odjevnih predmeta iznimno je bitan za završni izgled, kvalitetu i funkcionalnost odjevnih predmeta, a u slučaju pogrešnog definiranja parametara završnog glačanja moguće je i potpuno uništenje gotovog odjevnog predmeta. Proces završnog glačanja iznimno je bitan i za uporabna svojstva inteligentne odjeće s obzirom na elektroničke komponente koje se u njima nalazi ili posebne vrste materijala iz kojih je izrađena. Iz tog razloga, pravovremena priprema strojeva i opreme za glačanje bitna je radi optimizacije tehnološkog procesa dorade, a odnosi se na definiranje i odabir procesnih parametara ovisno o vrsti stroja za glačanje, vrsti odjevnog predmeta, te sirovinskom sastavu materijala od kojih su izrađeni odjevni predmeti. Eksperimentalni dio rada izveden je u realnom sektoru. Provedeno je istraživanje utjecaja izrađenih programa glačanja na završno glačanje konvencionalne i inteligentne odjeće.

Proces štavljenja ima najvažniju ulogu u postizanju trajnosti kože, čemu pridonosi umrežavanje stabilizirajući trostruku spiralnu strukturu kolagena. Čvrstoća nastalih veza ovisi o vrsti sredstva za štavljenje. Zbog dobrih svojstava kože nakon štavljenja, kao i same učinkovitosti, danas se najčešće koriste mineralna štavna sredstva. Međutim, zbog ekoloških aspekata vegatabilno štavljenje još uvijek je značajno prisutno. Mehanizam stabilizacije vegetabilnih štavnih sredstava temelji se na vodikovim vezama između polifenola i kolagena. Posljednjih godina sintetski zeoliti korišteni su u predštavnom procesu proizvodnje "wet-white" koža bez kroma, pokazujući bolja svojstva od drugih metoda "wet- white" predštave. Proces nadoštave omogućuje proizvodnju kože različitih karakteristika i svojstava. Štavna svojstva sintetskih zeolita i njihova učinkovitost u iscrpljivanju kroma iz štavne kupelji već su istraživana. Kombinirana uporaba zeolita i kroma rezultira većim iscrpljenjem kupelji i višim temperaturama skupljanja u kraćem vremenu, nego kod konvencionalnog procesa kromnog štavljenja. U ovom radu istražena je mogućnost štavljenja goveđe kože primjenom vegetabilne štave uz dodatak zeolita. Analiza fizikalno-kemijskih svojstava uzoraka izvedena je pomoću Fourierove transformacijske infracrvene spektroskopije (FT-IR). Uzorci su podvrgnuti termogravimetrijskoj analizi (TGA) s ciljem praćenja toplinske stabilnosti tako štavljenog uzorka goveđe kože.

Poliester je najšire rasprostranjeno umjetno vlakno iz sintetskih polimera. Zbog visokog udjela kristaličnosti ima izvrsna mehanička svojstva ali i nisku hidrofilnost koja uzrokuje poteškoće u oplemenjivanju i pranju te dolazi do nakupljanja statičkog elektriciteta i pilinga. Stoga se površina vlakana najčešće modificira alkalnom hidrolizom pri čemu dolazi do nepovratnih oštećenja materijala, a proces opterećuje okoliš. Zadnjih godina se istražuju ekološki prihvatljiviji enzimatski procesi hidrolize. U ovom radu istražena je mogućnost hidrolize poli(etilentereftalata), PET, amanolipazama u svrhu postizanja ekološki prihvatljivijeg, odnosno ekonomski i energetski učinkovitijeg procesa. U tu svrhu poliesterska tkanina iz 100 % PET modificirana je amanolipazama Amano Lipase A iz Aspergillus niger (ALA) i Amano Lipase iz Pseudomonas fluorescens (ALAK) koncentracije 0, 1 g/l uz varijaciju temperature (60 i 100 °C), pH (3, 5, 7 i 9) i vremena obrade (60 i 120 min). Učinci su istraženi kroz gubitak mase (HRN ISO 3801:2003), pad prekidne sile izmjerene na dinamometru Tensolab (HRN EN ISO 13934-1:2013) i zeta potencijal određen na elektrokinetičkom analizatoru SurPASS, Anton Paar. Morfološka analiza odabranih tkanina provedena je skenirajućom elektronskom mikroskopijom (SEM). Za enzim Amano Lipase A iz Aspergillus niger potvrđeno je da je učinkovit u lužnatom mediju, a obradu je moguće provesti i pri nižoj temperaturi od 60 °C iako je obrada na 100 °C učinkovitija. Enzim Amano Lipase iz Pseudomonas fluorescens je učinkovit i u kiselom i u lužnatom mediju, no u lužnatom je moguće postići zadovoljavajuće rezultate pri nižoj temperaturi i u kraćem vremenu obrade. S obzirom na dobivene rezultate može se zaključiti da se pravilnim odabirom procesnih parametara mogu postići i energetske i ekonomske uštede za provedbu hidrolize površine PET tkanine.

U današnje vrijeme digitalna umjetnost počela je preuzimati vodstvo u odnosu na druge oblike umjetnosti obzirom na veliki spektar mogućnosti koje se pružaju u razvoju umjetničkog djela. Kreativne, brzorastuće industrije, kao što su filmska i industrija video igara, vrlo intenzivno implementiraju digitalne tehnologije u procesima dizajna i razvoja digitalnog umjetničkog stvaralaštva. Područje kostimografije, za potrebe kreativnih industrija transformira se iz tradicionalnog procesa dizajniranja i izrade kostima u proces digitalnog dizajna i razvoja virtualnih kostimografskih rješenja, pri čemu se ostvaruje sve veća sinergija kreativnih industrija s odjevnim inženjerstvom te tehnologijama i sustavima koji omogućuju računalni dizajn, modeliranje i cjelovito projektiranje virtualnih likova i kostima. U tom smislu, u radu je prikazan kreativni razvojni proces dizajna i razvoja 3D digitalnog autorskog lika za prethodno razvijen koncept računalne igre. Istražene su mogućnosti digitalnog kiparenja i modeliranja autorskog lika, pri čemu je kao osnova za 3D modeliranje korišten parametarski model tijela iz CAD sustava za projektiranje odjeće. Istražene su mogućnosti povezivanja i kompatibilnosti različitih CAD programa i sustava u procesu dizajniranja i računalnog projektiranja kostima za modelirani autorski lik, za predloženi koncept računalne igre. Izvedeno je i 3D modeliranje dodataka u programu za 3D kiparenje. Razvojni koraci u procesu dizajniranja i projektiranja kostima za autorski lik izvedeni su u digitalnom okruženju, pri čemu se dizajn i razvoj krojeva analiziraju i dorađuju u CAD programima, sve do postizanja željenog ishoda. Realiziran računalni 3D kostim u tom smislu je razvijen na temelju pravila konstrukcije odjeće i istovremeno je pripremljen za izradu realnog kostima u prirodnoj veličini. Prikazani pristup predstavlja iskorak u odnosu na tradicionalno modeliranje odjeće za računalne likove u industriji video igara te pruža mogućnost povezivanja odjevnog inženjerstva s tom izrazito rastućom industrijom. Prikazani koncept omogućuje provedbu cjelovitog razvojnog procesa bez negativnog utjecaja na okoliš obzirom da se u procesu razvoja kostima uz primjenu digitalnih alata ne troše resursi kao u realnom, tradicionalnom procesu izrade probnih uzoraka kostima koji generira veliki utrošak materijala, energije i svih ostalih resursa potrebnih za realni proces izrade odjeće.

Požari se pojavljuju i razvijaju pod različitim okolnostima i ukoliko se ne spriječe, ugrožavaju ljudske živote i uzrokuju velike materijalne štete. U svakodnevnom životu okruženi smo tekstilnim proizvodima koji su često uzročnici i širitelji požara ukoliko nisu zaštićeni od gorenja. Iz tog razloga razvoj usporivača gorenja za tekstil predstavlja veliki izazov. Jedan od najčešće primjenjivanih i vodećih usporivača gorenja temelji se na derivatu N- metilolnihdimetilfosfino propionamida. S druge strane primjena digitalne tehnologije na tekstilu sve se više primjenjuje. Digitalni tisak na tekstilu, za razliku od analognog tiska, omogućava veću kreativnost u izboru oblika i boja željenog otiska te jednostavnost primjene uz značajne uštede vode i energije što ga čini ekološki prihvatljivijim. Međusoban utjecaj obrade protiv gorenja i digitalnog tiska na pamučnoj tkanini prikazan je u ovom radu. Na tkaninama je proveden proces digitalnog tiska prije i nakon obrade protiv gorenja derivatom N- metiloldimetilfosfono propionamida. Ispitana je otpornost na gorenje vertikalnom metodom prema EN ISO 15025:2016 Zaštitna odjeća - Zaštita od plamena - Metoda ispitivanja ograničenog širenja plamena, granični indeks kisika (LOI) prema EN ISO 4589-2:2017 Plastika – Ponašanje pri gorenju određivanjem indeksa kisika – 2. dio: Ispitivanje pri sobnoj temperaturi te spektralne karakteristike digitalnog tiska prema EN ISO 105- J02:1997-Tekstil – Ispitivanje postojanosti obojenja – Dio J01: Opća načela mjerenja obojene površine. Uzorci obrađeni protiv gorenja, a zatim digitalno otisnuti imaju neznatno veće LOI vrijednosti od uzoraka koji su prvo digitalno otisnuti pa obrađeni protiv gorenja. S druge strane veću zasićenost boje digitalnog otiska imaju uzorci digitalno otisnuti prije obrade protiv gorenja. To pokazuje da je redoslijed obrada i digitalnog tiska bitan ovisno o funkcionalnosti ili estetskom dojmu.

In this research, hospital protective cotton fabrics were subjected to repeated washing procedures according to ISO 15797:2017. Blue cotton fabric for surgical gowns and white fabric for linen were selected for 25 washing cycles. Washing procedures for white workwear and/or sensitive coloured trimmings –Peracetic acid (PAA) bleach were performed in Wascator FOM71 CLS machine at 75°C using Reference Detergent A1 with optical brightener by WFK. The influence of oxygen based bleaches (PAA and H2O2) and optical brightener on fabric properties was analysed by tensile properties, mass per unit area and spectral characteristics of selected fabrics after 1, 3, 5, 10, 15 and 25 cycles applying standard methods. The achieved results indicate the possibility of selected fabric to be used in hospital protective applications.

The causes of breakage and damage of digital inkjet prints are analyzed from the aspect of the cotton fabric surface structural characteristics, physical parameters and the amount of pigment defined by the color characteristic, the method of pretreatment and in real conditions of use and care of a final product. After analyzing the physical and mechanical properties of the textile material, the non coated samples and samples coated by acrylate-based binder, were digitally printed by inkjet technology. The printed samples were analyzed by spectrophotometric measurements, and in terms of the surface morphology by microscopic imaging with a Dino - Lite digital microscope. A test of fastness to different washing conditions was performed and the results are presented in terms of total color difference calculated based on the CIE76 formula, by comparing samples before and after washing. The research was performed in order to solve the real problem of the stability of digital prints in the conditions of care, in cooperation with the company Moira, Nova Gradiška.

Nowadays, more and more emphasis is being placed on ecology and economy, new harmless processes are being sought in all areas. The focus is on natural dyes as an environmentally friendly and economical product. The process of textile dyeing with natural dyes usually requires large amounts of dyes, and therefore biowaste from other industries, as a source of natural dyes, is used. Before the dyeing process, the fabric was pre- treated with mordant, iron (II) sulphate heptahydrate, which was followed by the textile dyeing process. Dyed samples were washed with different types of detergents. The effects were monitored through the colour fastness of the washed polyester fabrics in the detergent and in comparison with water. The results showed that polyester fabrics treated with iron (II) sulphate heptahydrate had better washfastness, and detergent containing optical brighteners significantly affecting the overall colourfastness.

In the technological sewing process, the work is performed in a sitting position with frequent loading of the lumbar and cervical spine, and high dynamics of the sequence of hand movements of short perform lengths and continuous control of the sewing machine pedal. The work is performed in the central field of view with the necessary high degree of visual focus with the worker controlling the distance of the seam line from the workpiece edge, the mutual alignment of the workpiece edges and the length of the joint to the end of the seam. The paper investigates the workload of the worker when performing the technological operation of sewing the back seam of the sleeve lining at the workplace equipped with the universal sewing machine. The ErgoFellow computer system with RULA (Rapid Upper Limb Assessment) and REBA (Rapid Entire Body Assessment) moduli was used to investigate the worker's workload. The RULA and REBA methods are suitable for analysing the load of workers in the processes of clothing production, as they examine the load of the spine, head, arms (upper arm, forearm, hand) and legs. By analysing the posture and load of the worker when performing the technological sewing operation in a sitting position using RULA and REBA method, it was found that the sitting working posture of the worker is unfavourable, and the incorrect posture and angles of the spine, neck and arms lead to excessive workload. According to the analysis and assessment of the worker's workload during the technological operation, it is necessary to redesign the workplace, which would reduce the proportions of time of unfavourable postures of the worker's body.

The use of natural dyes derived from natural plant sources for textiles dyeing has increased in recent years as consumers increasingly desire to replace synthetic chemicals with natural compounds. A natural dye from Spanish broom was produced by aqueous extraction. Wool and cotton fabrics were dyed in acidic medium. The electrokinetic properties of the dyed textiles were analysed as well as laundering durability and the colour fastness. The results showed that 5 washing cycles had no effect on the colour intensity of the dyed wool fabrics, suggesting that the pigments extracted from the flowers of Spanish broom have a high potential as a source of natural dyes, for protein rather than cellulosic fibres.

The analysis is performed on two selected samples of FR fabrics. The composition of the fabrics is: polyamide 6.6 ; FR viscose ; meta aramid and modacryl in combination with cotton. The samples were hand screen printed with vat dye printing pastes, containing two different dyestuff concentrations: 40g/Kg and 10g/Kg. In the methodology, in addition to defining the composition of fabric samples, their FR properties were examined before printing by measuring the LOI-Limiting Oxygen Index. The lightfastness and washfastness testing were performed after printing. The samples were analyzed by spectrophotometric measurements, before and after the fastness tests. The values of spectral characteristics (L*, a*, b*, C*, h°) were shown according to the CIE color measurement system as well as in K/S color strength values. The results showed that it is possible to achieve an optimal level of colouration in fabrics that contain a high proportion of aramid fibres, if a certain ratio of cellulose component is contained, with acceptable fastness properties.

For achieving permanent treatment of cellulose substrates i.e. cotton with β-cyclodextrin (β-CD) it is necessary to low the electronegative barrier between the reactants. For this reason, the cationization of β CD was carried out with the addition of 50% cationic agent Rewin OS to the mass of β- CD (β- CD-ROS). The standard cotton fabric (CO) was treated with an aqueous solution of the β-CD-ROS by the pad-dry method having wet pick up 100%. The treated samples were aged for 72 h and then treated with microwaves at 80% power for 15 min. After that, it was squeezed and dried at 110 °C for 2 min and thermocondensed at 150 °C for 5 min. Samples was subjected to the care process according to the standard EN ISO 6330:2012. Physico-chemical changes of the samples were investigated using Fourier transform infrared spectroscopy (FTIR) and electrokinetic analyzer (EKA). Mechanical and structural properties were researched in accordance to standardized methods as well.

The main task of the washing process is to remove stains and microorganisms from soiled and contaminated textiles. Not properly disinfected hospital textiles can be one of the possible carriers of infections, and a source of pathogens. Therefore, a satisfactory disinfection is mandatory as well as a good washing effect in hospital environment. In this paper the standardized washing procedure at 75°C according to HRN EN ISO 15797:2018 was innovated with ecologically favourable Ɛ- phthalimido-peroxy- hexanoic acid agent (PAP) as well as reduced washing temperature at 50 °C. The aim of proposed procedure are environmental and socio-economic benefits: costs, energy and safety. The hygiene effect of the washing procedure was tested using two standard bioindicators: Enterococcus faecium, ATCC 6057 and Staphylococcus aureus, ATCC 6538. The results showed that the standard procedure was efficient, while innovated procedure requires a need for further adjustment of the washing parameters.

Textile dust is undesirable in hospital environment because of its potential to serve as nutrient and/or carrier for microorganisms. For purpose of developing a fabric with low dust generation, a study was conducted on fabric structure parameters in relation to fabric properties and particle generation. This paper investigates the influence of the fabric firmness parameters on the topographic characteristics of the fabric surface and the release of textile dust at low mechanical strain (comparable to strain in everyday usage). Tested samples include cotton and cotton/polyester plain weave fabric, with three different weft densities subjected to the washing process. Analyses show strong correlation between fabric surface roughness and particle release.

Immortelle acts as an antibacterial and anti- inflammatory agent for hematomas, scars, eczema, skin infections and allergic reactions healing. Due to those benefits, immortelle essential oil was used as an active ingredient in microcapsule synthesis, while ethyl-cellulose (EC) was chosen for the wall material. Two synthesis techniques were compared: A - stirring method and B - ultrasonic method, with the aim to optimize microencapsulation process. Three different methods were used for the characterization: Dynamic light scattering (DLS) for the microcapsules in dispersed particle form ; Confocal laser scanning microscope (CLSM) for synthesized microcapsules in dry state and Scanning electron microscopy (SEM) for the surface morphology of synthetized microcapsules applied to cellulose substrate (cosmetotextiles). DLS was also used to analyze zeta potential of synthetized microcapsules applied to cellulose substrate. All samples have shown the value of zeta potential within the range -37 and -47 mV, which indicates good stability of microcapsule suspension (i.e. repulsive forces prevail over attractive, thus preventing particles` aggregation) confirming good applicability for cosmetotextiles. Size of synthetized microcapsules proved to have influence on microcapsules effectiveness. In a case that active agent release rate needs to be increased the application of ultrasonic device is recommended for the synthesis, since it is resulting with smaller microcapsules of approx. 15 μm diameter which is considered as smaller size, easier for the application on textiles.

The surface roughness affects the aesthetic properties of the woven fabric and plays a significant role in the final use of the fabrics. There are two reasons for measuring the same, namely: to control production as much as possible (special finishes) and to ensure good product performance. The surface roughness is important for fabrics that are in contact with human skin. The influence of the maintenance process on the topographic structure of cotton/polyester fabrics has been examined in this paper. Samples of different weaves were examined and the density of warp and weft, crimp and the thickness of the fabric were measured. Also, the parameters of the fabric topographic structure, roughness and waviness were determined. A total of 18 samples were tested in 6 stages of textile care (washing), and changes in parameters were monitored after each stage. Test results showed that the surface roughness parameter decreased in all samples with the rise of the number of washing cycles. On the other hand, the waviness parameter did not change drastically except for samples in plain weave where continuous growth was recorded

In this study, the antimicrobial ability of textile fabrics achieved with dimethyltetradecyl (3-(trimethoxysilyl) ammonium chloride in the presence of 1, 2, 3, 4-butane tetracarboxylic acid was investigated. A conventional dip-pad-dry-cure method was applied for antimicrobial textile finishing. After dipping samples were aged in the bath for 24 h and then padded on a padding machine, dried for 2 min at 110 °C and then thermocondensed at 160 °C for 5 min. Samples were washed according to the standard EN ISO 15797 up to 3 washing cycles. Physicochemical changes on the treated fabrics before and after washing were tested by Fourier infrared spectrometry in ATR technique (FTIR-ATR), and the electrokinetic analyse was performed to determine change in the fabric surface charge on SurPASS. The antimicrobial activity of the fabrics was determined according to the AATCC 147 standard. The pH values of the material surface after one and three washing cycles were also determined.