The purpose of this study was to compare the effects of sprint and plyometric training on morphological characteristics of physically active men. One hundred and fifty one physical education students (18-24 years of age) were allocated into one of three groups: the plyometric group (PG; n = 50), the sprint group (SG; n = 50), and the control group (CG; n = 51). Both experimental groups participated in a training programme 3 times a week for 10 weeks. SG performed maximal sprints for distances between 10 and 50 meters, while the training programme in PG consisted of hurdle jumps and drop jumps. Anthropometric measurement was performed in the week before and the week after the experiment. There were no significant differences (P > 0.05) in magnitude of changes in any of the analysed anthropometric variables between the groups. However, a significant decrease (P < 0.0167) in the percentage of body fat (6.1%) was found in SG. We also found a significant decrease (P < 0.0167) in body mass (1%), fat-free mass (0.4%) and body mass index (0.9%) for the SG, but the magnitude of these changes was rather low. We conclude that the short-term explosive-type training programmes in which muscles operate in the fast stretch-shortening cycle conditions (i.e., sprinting, jumping) have a limited potential to induce morphological changes in physically active men., Uvod Tijekom posljednjih desetljeća znatan napor trenera i istraživača bio je usmjeren na utvrđivanje optimalnih metoda treninga namijenjenih razvoju jakosti, snage te natjecateljskih kvaliteta. Trenutno se u te svrhe najčešće koriste: 1) trening s velikim opterećenjima (75-90% od maksimalnoga), 2) trening s malim i umjerenim opterećenjima (30-60% od maksimalnoga) eksplozivnoga karaktera i 3) pliometrijski trening. Ovamo svakako ubrajamo i sprinterski trening, no ta metoda nije bila predmetom proučavanja dosadašnjih istraživanja. Prijašnja istraživanja jasno su pokazala kako trening s velikim opterećenjima dovodi do poboljšanja jakosti, snage i motoričke učinkovitosti putem živčano-mišićnih i morfoloških promjena, dok trening s manjim opterećenjem eksplozivnoga karaktera prvenstveno rezultira živčano-mišićnim adaptacijskim promjenama. Učinci sprinterskoga i pliometrijskog treninga na morfološke karakteristike vježbača malo su poznati. Stoga je temeljni cilj ovog istraživanja analizirati efekte sprinterskog i pliometrijskog treninga na morfološke karakteristike mladih i tjelesno aktivnih muškaraca. Metode Ukupno 151 student prve godine Kineziološkog fakulteta dobrovoljno je sudjelovao u ovom istraživanju. Uzorak je abecednim redoslijedom podije-ljen u tri skupine: pliometrijska skupina (PG; n = 50), sprinterska skupina (SG; n = 50) i kontrolna skupina (CG; n = 51). Nije bilo statistički značajnih razlika između grupa na početku eksperimenta ni u jednoj mjerenoj morfološkoj varijabli. Sve tri sku-pine pohađale su redovnu nastavu na prvoj godini studija Kineziološkog fakulteta u trajanju od jednog semestra. Osim toga, grupe PG i SG sudjelovale su u desetotjednom treningu tri puta tjedno po 60 minuta. Grupa PG provodila je pliometrijski trening - skokovi preko prepona i dubinski skokovi, dok je grupa SG provodila sprinterski trening na dionicama između 10m i 50m. Obje su eksperimentalne skupine na svakom treningu izvodile vježbe maksimalnim intenzitetom. Između petog i šestog eksperimentalnog tjedna napravljena je stanka u treningu u trajanju od tjedan dana radi odmora i oporavka vježbača. Educirani mjeritelji obavili su antropometrijska mjerenja tjedan dana prije početka i tjedan dana nakon završetka 10-tjednog eksperimenta u skladu s uputama Međunarodnog biološkog programa (IBP). Mjereneni su: tjelesna masa, tjelesna visina, opseg natkoljenice, opseg potkoljenice te kožni nabori natkoljenice, potkoljenice, prsa, nadlaktice i leđa. Također su izračunati postotak tjelesne masti (Jackson & Pollock; Siri, 1956), nemasna masa tijela te indeks tjelesne mase. Opsezi natkoljenice i potkoljenice korigirani su za veličinu kožnih nabora prema metodi Stewarta i suradnika (2002). Veličine promjena u analiziranim morfološkim varijablama između skupina komparirane su analizom varijance (ANOVA) na varijablama razlika (rezultat finalnog mjerenja minus rezultat inicijalnog mjerenja). Razina statističke značajnosti zaključivanja postavljena je na p < 0.05. Efekti treninga unutar svake skupine analizirani su t-testom za zavisne uzorke s korekcijom razine statističke značajnosti Bonferroni (p < 0.0167). Rezultati Nije bilo statistički značajnih razlika (p > 0.05) između skupina u veličini promjena ni u jednoj morfološkoj varijabli. Trening sprinta doveo je do statistički značajnog (p < 0.0167) smanjenja tjelesne mase (1%), indeksa tjelesne mase (0.9%), nemasne mase tijela (0.4%) te potkožnog masnog tkiva (6.1%). Nije bilo statistički značajnih promjena (p > 0.0167) u analiziranim morfološkim varijablama u skupinama PG i CG. Valja, međutim, istaknuti kako je veličina promjena u varijablama veličine tijela (tj. tjelesna masa, nemasna masa tijela te indeks tjelesne mase) generirana sprinterskim treningom relativno mala (0.4-1%). Rasprava i zaključci Sveukupno gledajući, rezultati ovog istraživanja pokazuju kako i sprinterski i pliometrijski trening u trajanju od 10 tjedana relativno malo utječu na morfološke karakteristike tjelesno aktivnih muškaraca. Naime, nisu utvrđene značajne razlike između eksperimentalnih skupina i kontrolne skupine u veličini promjena analiziranih morfoloških varijabla. Razlog tomu vjerojatno je relativno kratko trajanje eksperimenta (10 tjedana) te homogenost i pozitivna selekcioniranost uzorka ispitanika u području morfoloških obilježja. Ipak, zabilježene su promjene u određenim morfološkim karakteristikama, osobito u skupini SG. Važan i nadasve iznenađujući rezultat ovog istraživanja vezan je uz značajno smanjenje postotka tjelesne masti zabilježen u skupini SG. To je tim više iznenađujuće ako se uzme u obzir da su analizirani ispitanici već na početku eksperimenta imali vrlo nizak postotak tjelesne masti (< 8%). Trend smanjenja postotka tjelesne masti zabilježen je i u skupini PG. Smatramo kako je smanjenje postotka tjelesne masti rezultat prvenstveno povećanja energetske potrošnje koje ispitanici nisu popratili povećanim energetskim unosom. Ukratko, zaključak istraživanja jest kako sprinterski i pliometrijski trening u trajanju od 10 tjedana ograničeno utječu na morfološke karakteristike tjelesno aktivnih muškaraca., Das Ziel dieser Studie war, die Effekte des Sprinttrainings und des plyometrischen Trainings auf die morphologischen Charakteristiken der regelmäßig sporttreibenden Studenten zu bestimmen. Einhundert einundfünfzig Studenten der Kinesiologie (im Alter 18-24 Jahre) wurden einer der drei Gruppen zugeteilt: der plyometrischen Gruppe (PG; n = 50), der Sprint- (SG; n = 50), und der Kontrollgruppe (CG; n = 51). Die beiden experimentellen Gruppen trainierten 10 Wochen, 3 Mal wöchentlich. Die SG legte die Strecken zwischen 10 und 50m in maximalen Sprintläufen zurück, während das Trainingsprogramm für die PG aus Hoch- und Fallsprüngen bestand. Die anthropometrischen Messungen wurden eine Woche vor und eine nach dem Experiment vorgenommen. Keine signifikante Unterschiede (P > 0,05) im Veränderungsumfang aller analysierten anthropometrischen Variablen wurden zwischen den Gruppen festgestellt. Allerdings wurde eine signifikante Abnahme (P < 0,0167) des prozentualen Körperfettanteils (6,1%) in der SG gefunden. Wir bemerkten auch eine signifikante Abnahme (P < 0,0167) in der Körpermasse (1%), der fettfreien Masse (0,4%) und im Köpermassenindex (0,9%) bei der SG, aber das Ausmaß dieser Veränderungen war ziemlich niedrig. Wir schließen daraus, dass die kurzfristige und explosive Übungen beinhaltenden Trainingsprogramme, bei denen die Muskel in den Umständen des schnellen Dehnungs-Verkürzungs-Zyklus arbeiten (z.B. Sprintläufe, plyometrische Sprünge) einen begrenzten Potential besitzen, um morphologische Veränderungen bei den regelmäßig sporttreibenden Männern beizubringen. more...