Kumar, Sandeep, Banerjee, Sagar, Kaur, Amandeep, Sasi, Minnu, Kumari, Sweta, Sachdev, Archana, Dahuja, Anil, Kumar, Sandeep, Banerjee, Sagar, Kaur, Amandeep, Sasi, Minnu, Kumari, Sweta, Sachdev, Archana, and Dahuja, Anil
Research background. Soybean (Glycine max (L.) Merr) is a nutrient-rich crop with a high protein content and various bioactive compounds with health-promoting properties. Nevertheless, it is poorly accepted as a food by consumers due to its off-flavour. Due to the ubiquitous presence of isoflavones in soybeans, their inherent antioxidant potential and inhibitory effect on lipoxygenase activity, their sensory properties are currently being considered to mitigate the off-flavour. Experimental approach. In the present study, the content and composition of isoflavones in 17 soybean cultivars are determined. The correlation between the isoflavone mass fraction and lipid peroxidation was also established, using thiobarbituric acid (TBA) value and carbonyl compound concentration as indices for the development of off-flavour. Cloning, gene expression analysis and in silico analysis of isoflavone synthase isoforms (IFS1 and IFS2) were also performed. Results and conclusions. The total isoflavone mass fraction in soybean genotypes ranged from (153.5±7.2) µg/g for PUSA 40 to (1146±43) µg/g for Bragg. There was a moderately negative correlation between the indices of off-flavour formation and the genistein/daidzein ratio (p<0.1). However, the correlation with total isoflavone mass fraction was found to be insignificant, indicating complex interactions. Higher protein-protein interactions for the predicted structure of IFS2 with other biosynthesis enzymes and its comparatively higher expression in the Bragg than that of IFS1 indicated its more important role in isoflavone synthesis. Novelty and scientific contribution. The genistein/daidzein mass ratio was found to be an important factor in controlling off-flavour. IFS2 was identified as key to produce soybeans with high isoflavone mass fraction and potentially lower off-flavour formation., Pozadina istraživanja. Soja (Glycine max (L.) Merr) je žitarica bogata hranivima, s velikim udjelom proteina i različitih biološki aktivnih spojeva koji imaju pozitivan učinak na zdravlje. Usprkos tome, nije prihvaćena među potrošačima zbog svog nepoželjnog okusa. Budući da su izoflavoni prisutni u soji u velikoj količini, te imaju antioksidacijska svojstva i inhibiraju aktivnost lipoksigenaze, ispituju se njihova senzorska svojstva u svrhu uklanjanja nepoželjnog okusa soje. Eksperimentalni pristup. U ovom su radu određeni udjel i sastav izoflavona u 17 kultivara soje. Korelacija između masenog udjela izoflavona i lipidne peroksidacije utvrđena je testom tiobarbiturne kiseline i mjerenjem koncentracije karbonila kao pokazateljima razvoja nepoželjnog okusa. Osim toga, klonirane su izoforme izoflavon sintaze (IFS1 i IFS2), te je ispitana ekspresija gena i provedena analiza in silico. Rezultati i zaključci. Ukupni maseni udjel izoflavona u soji iznosio je od (153,5±7,2) µg/g u genotipu PUSA 40 do (1146±43) µg/g u genotipu Bragg. Opažena je blago negativna korelacija između indikatora nastanka nepoželjnog okusa i omjera genisteina i daidzeina (p<0,1). Međutim, korelacija s ukupnim masenim udjelom izoflavona nije bila značajna, što potvrđuje kompleksnost interakcija. Čini se da IFS2 ima veću ulogu od IFS1 u sintezi izoflavona, što je vidljivo iz veće interakcije između proteina u predviđenoj strukturi IFS2 i drugih proteina odgovornih za biosintezu izoflavona, te njegove bitno veće ekspresije u genotipu Bragg nego IFS1. Novina i znanstveni doprinos. Maseni omjer genisteina i daidzeina bitno je utjecao na smanjenje nepoželjnog okusa soje. Utvrđeno je da IFS2 ima ključnu ulogu u proizvodnji soje s velikim masenim udjelom izoflavona, što bi trebalo smanjiti nastanak nepoželjnog okusa.