Search

Mulit je materijal važan u tehnologiji novih keramika za primjene na visokim temperaturama, jer ima veliku mehaničku čvrstoću, visoku kemijsku stabilnost, visok specifični električni otpor, transparenciju u IC području, mali koeficijent toplinskog rastezanja i veliku otpornost na puzanje čak i pri 1400 oC. Može ga se opisati kemijskom formulom AlVI2(AlIV2+2xSiIV2-2x)O10-x, gdje x označuje broj vakancija kisika u jediničnoj ćeliji, a IV i VI predstavljaju koordinacijski broj atoma aluminija odnosno silicija [1]. Mulit ima rompsku strukturu prostorne grupe Pbam. Utvrđeno je da se u strukturu mulita mogu ugraditi kationi nekih prijelaznih metala u različitim koncentracijama [2]. Ugradnja kroma u mulit je od posebnog interesa jer uzrokuje smanjenje koeficijenta toplinskog rastezanja. Svrha ovog rada je istraživanje ugradnje kroma u mulit dobiven sinteriranjem jednofaznih gelova pri 1400 oC. Priređeni su uzorci mulita konstantnog omjera (Al+Cr)/Si = 3/1 koji su sadržavali 0, 2, 4, 6 i 8 mol% Cr2O3. Uzorci su ispitani pomoću rentgenske difrakcije i elektronske paramagnetske rezonancije (EPR). Rentgenska difrakcija je pokazala da su uzorci mulita dopirani kromom izostrukturni s čistim mulitom. Parametri jedinične ćelije, određeni pomoću metoda fitinga [3], povećavaju se neuniformno s količinom ugrađenog kroma. Struktura dopiranih uzoraka je određena pomoću metode Rietvelda [4]. Ustanovljeno je da ioni Cr3+ supstitucijski zamjenjuju Al3+ u oktaedrima AlO6 , a pored toga se ugrađuju i u intersticijska mjesta u kanalima strukture duž osi c, što je potvrđeno pomoću EPR spektroskopije.

Stanje ozonosfere nad našim područjem pratimo iz satelitskih podataka ukupnog ozona, koji se nude putem Interneta, prema zadanim geografskim koordinatama, jer Hrvatska još ne raspolaže mjernim instrumentom za ukupni ozon. Raspolažemo 25-godišnjim nizom podataka s manjim prekidima. Izraziti trend prema nižim vrijednostima odaje antropogeni učinak na atmosferski ozon i taj se očituje u vremenskoj slici godišnjih mjesečnih srednjaka. Iz međugodišnje promjenljivosti prepoznaje se učinak vulkanske aktivnosti te nastup povećane Sunčeve aktivnosti. Oblik krivulje srednjeg godišnjeg hoda ukupnog ozona i varijanca odaju utjecaj izrazite dinamičnosti troposfere i razmjene fizikalnih svojstava između gornje troposfere i donje stratosfere koncem zime i početkom godine, karakteristične za umjereni pojas obiju polutki, te blago izražene kvazibijenalne oscilacije, inače karakteristične za ekvatorijalno područje. Statistički parametri vremenskog niza ukupnog ozona za zadnje četiri godine (od 1998. do 2000.) uspoređeni su sa zagrebačkim podacima eritemalnog ultraljubičastog zračenja, solarnog fluksa 10, 7 cm, broja vedrih dana i temperature zraka. Međudnevne i međugodišnje promjene ukupnog ozona i eritemalnog ultraljubičastog zračenja za vedrih dana pokazuju izrazitu antikorelaciju, a oblik srednjih godišnjih hodova odaju međusobnu ovisnost. Prikazujemo sadašnje stanje u području ponovno aktivirane ozonske rupe nad Antarktikom u odnosu na prošlogodišnju situaciju.

Prvi pokus elektrotvorbe i preciznog proučavanja strukture lakih lambda– hiperjezgara u svijetu, izveden je 2000. godine u Jefferson laboratoriju. U tome pionirskom pokusu, sudjelovali su i hrvatski fizičari iz naslova ovog rada. Upotrijebljena je reakcija stvaranja (e, e'K+), kojom su elektronskim snopom energije 1, 6 – 1, 8 GeV ozračivane mete jezgara 12C i 7Li, te CH2 za preciznu energijsku kalibraciju hipernuklearnih spektara. Potpuno su obrađeni podaci za 12Blambda hiperjezgru: određena je energija vezanja, a u njezinoj strukturi razgovijetno su prepoznata s-lambda i p-lambda pobuđena stanja. Eksperimentalni rezultati se dobro slažu s teorijskim predviđanjima. Istraživanja strukture lambda– hiperjezgara primjenom (e, e'K+) reakcije nastavljaju se u Jlabu prema srednje-teškim lambda– hiperjezgrama, u okviru američko– japansko– europske suradnje E01– 011 (Hall C, Jlab). Simulacijom je dokazana nova hipernuklearna eksperimentalna "metoda ukošenog pogađanja" ("tilt method") s novim kaonskim spektrometrom za hiperspektroskopiju (HKS) visokog razlučivanja, do očekivane rezolucije oko 300 keV (FWHM). Magneti za raspršene elektrone i kaone, kao i većina detektora HKS– a već su konstruirani i testirani u Japanu i prebačeni u Jlab. Ostatak detektora konstruiran je u Jlabu. Kalibracija spektrometra u Jlabu je u tijeku, probna mjerenja sa snopom očekuju se krajem 2004. a uzimanje podataka za precizno istraživanje strukture hiperjezgre u proljeće 2005. godine.

Postojeci rezultati daju dovoljno dokaza za razvijenu klastersku gradju ^8, 9, 10Be kao i njene indikacije za ^11, 12, 14Be. 3a klasterska gradja 12C omogucuje proširenje te slike na teže jezgre. Detaljna spektroskopska mjerenja tehnikama za reakcije prijenosa i raspada daju podatke o gradji jezgara u podrucju energija pobudjenja u kojima se javljuju klasterske strukture. Mjerenja su izvršena na tandem Van de Graaff akceleratoru Australskog nacionalnog sveucilišta u Canberri. Upotrebljeni detektorski sustav omogucio je da zanimljiva konacna stanja reakcije budu jednoznacno odredjena. U spektrima pobudjenja ^14C iz reakcije ^7Li(^9Be, ^14C*->^10Be+alfa)^2H po prvi put su detektirana stanja koja se raspadaju emisijom alfa-cestice. U mjerenjima su nadjeni raspadi u osnovno i pobudjena stanja ^10Be. Reakcija ^7Li(^9Be, ^13C*->^9Be+alfa)^3H omogucila je mjerenje pobudjenih stanja ^13C koja se raspadaju u alfa+^9Be(gs). Mjerenja daju prve rezultate alfa-raspada za visoko-pobudjena stanja. Detektirani procesi raspada stanja ^13, 14C su upotrebljeni za odredjivanje njihove moguce klasterske gradje. Rezultati su usporedjeni s predvidjanjima lancane gradje izotopa ugljika.

O uređaju za interferometarsko mjerenje pomaka (reda veličine nanometra) koji se sastoji od interferometra Michelsonova tipa, CCD kamere, mjerne komore, 3-komponentnog digitalnog akcelerometra, računala i programa za obradu slike.