Search

Prema fosilnim nalazima, prije 550 milijuna godina došlo je do iznenadne pojave raznih organizacijskih skupina životinja i višestaničnosti. Nikada prije kambrija nije zabilježen takav nagli evolucijski pomak. Smatra se da je trajao oko 50 milijuna godina što je, geološki gledano, kratko vrijeme, te je ovaj događaj dobio popularni naziv kambrijska eksplozija. Cilj seminara je predstaviti brojne teorije kojima se želi objasniti uzrok te eksplozije kao što su pomicanje tektonskih ploča, promijene u klimi i sastavu atmosfere, masovna izumiranja, kozmičko zračenje, stres i ekološki uvjeti. Nije moguće izdvojiti niti jedan od ovih čimbenika kao glavni uzrok, već se čini kako je svaki od ovih uvjeta imao svoj udio u nastanku ovog jedinstvenog događaja. According to the fossil records, there was a sudden appearance of various organizational groups and animal multicellularity 550 million years ago. Such a sudden evolutionary shift has never been recorded before the Cambrian period. It is believed to had lasted about 50 million years, which is a short time, geologically speaking, so this event is popularly called the Cambrian explosion. Goal of this seminar is to introduce number theories explaining the cause of this explosion such as the movement of tectonic plates, the changes in climate and atmospheric composition, mass extinctions, cosmic rays, stress and ecology. It is not posible to point out anyone of them as a single main cause, while each of these conditions had its part in creation of this unique event.

Željezo je jedan od najraširenijih metala u Zemljinoj kori. Hidra je slatkovodna životinja koljena Cnidaria. Toksični učinak željeza na različite organizme bio je već predmet istraživanja, ali ovo je prvo dokumentirano istraživanje o njegovu učinku na hidre. Zelena hidra sadrži u svojim gastrodermalnim mioepitelnim stanicama simbiotsku algu. Jedinke simbiotske zelene hidre bile su tretirane sa šest koncentracija vodene otopine željeznog dekstrana, dok je nesimbiotska smeđa hidra bila tretirana s 14 koncentracija vodene otopine željeznog dekstrana tijekom tri dana. Morfološke promjene su praćene pomoću stereolupe i to migracija jedinki u eksperimentalnoj posudici, promjena oblika tijela, reakcija na mehanički podražaj, odsutnost lovki, lučenje sluzi i nespolno razmnožavanje. Migracija hidri je prvi način izbjegavanja štetnog učinka (mikro)okoliša, nakon čega je uslijedila promjena oblika tijela. Histološke promjene praćene su pomoću svjetlosnog mikroskopa. Morfometrijska istraživanja obuhvaćala su mjerenja površina ektoderma i gastroderma te debljine mezogleje. Depozicije željeza u tkivu hidri su bile vidljive su kao plavo obojenje unutar stanica. Visoke koncentracije željeza uzrokovale su morfološke i histološke promjene i letalni učinak. Zelena hidra je pokazala veću otpornost u preživljavanju od smeđe. Simbioza se pokazala kao evolucijska prednost. Iron is among the most common metals in Earth's crust. Hydra is a freshwater animal that belongs to the phylum Cnidaria. Toxic effect of iron on various organisms has been investigated before but this is the first documented research on its effect on hydras. Green hydra contains symbiotic algae in its gastrodermal myoepithelial cells. Individuals of symbiotic green hydra were treated with six concentrations of aqueous solution of iron dextran, while aposymbiotic brown hydra was treated with 14 concentrations of aqueous solution of iron dextran for three days. Morphological changes migration of individuals in experimental dish, changes of body shape, reaction to mechanical stimuli, tentacle reduction, mucous secretion and asexual reproduction were monitored with stereolupe. Migration of hydras was the first step in evading deleterious microenvironmental conditions, followed by changing its body shape. Histological changes were observed with light microscope. Morphometric analysis included measuring of endoderm and gastroderm surface areas and mesoglea thickness. Iron depositions in hydra tissue were observed as blue staining within cells. High concentrations of iron caused morphological and histological changes and mortality. Green hydra showed a higher level of resistance in surviving than brown hydra. Symbiosis was pointed out as an evolutionary advantage.

Neandertalci su se javili na prostorima današnje Europe, Bliskog Istoka i zapadne Azije prije otprilike 320 000 godina. Većina znanstvenika danas smatra da su se neandertalci kao vrsta uspjeli održati sve do prije 28 000 godina. U svijetu znanosti mišljenja su podijeljena kada se postavi pitanje koliko su neandertalci bili napredni. Temeljem paleontoloških nalaza neke su činjenice ustanovljene i danas opće prihvaćene. Druge činjenice je veoma teško dokazati samo putem paleontoloških nalaza, te one još uvijek izazivaju polemike između znanstvenika. Ovaj radi bavi se temom koja je kada se proučava život neandertalaca možda i najzanimljivija, a to je njihovo izumiranje. Postoji mnogo teorija o tome što im se zapravo dogodilo (hladnoća, asimilacija s modernim čovjekom, pojačano UV – B zračenje, erupcija vulkana, kompeticija, Hrdličkina teorija). Mnogo knjiga je napisano o životu neandertalaca, ali o njihovom izumiranju autori nisu toliko mnogo pisali. Zaključiti što je uzrokovalo izumiranje neandertalaca prilično. Izumiranje neandertalaca bi se moglo shvatiti kao posljedica kombinacije različitih čimbenika. Neanderthals appeared the on territories of today's Europe, Middle East and west Asia around 320 000 years ago. Most of the scientists today consider that neanderthal species lived until 28 000 years ago. In the sientific world opinions on the advancement of neanderthals are divided. Paleontological findings confirmed some facts that are today widely accepted. Other facts are more difficult to prove just by the use of paleontological findings and they still cause debates among scientists. The main subject of this work is one of the most interesting topics when we talk about neanderthals, their extinction. There are many theories regarding their extinction (coldness, asimilation with modern humans, stronger UV – B irradiation, volcano eruption, competition, Hrdlička's theory). Lots of books are written about neanderthals, but not so many about causes of their extinction. To conclude what has really caused the neanderthal extinction is really hard. Extinction of neanderthals could be understood as the consequence of combination of different factors.

Natporodica Hominoidea danas okuplja pet živućih skupina: giboni, orangutani, gorile, panini te čovjek. Nastali su na granici oligocena i miocena koji je vrijeme njihovih divergencija. Rod Proconsul jest ishodišna skupina, iako neki smatraju da bi to mogao biti i Aegyptopitecus, a daljnji nastavak divergencija u Africi odvija se putem rodova Afropithecus, Morotopithecus i Kenyapithecus. Emigriraju iz istočne Afrike u Euroaziju gdje se dalje razvijaju, a neki predstavnici su: Pliopithecus, Dryopithecus, Sivapithecus, Lufengpithecus, Pierolapithecus, Ankarapithecus, Oreopithecus, Gigantopithecus te Ouranopithecus. Gibon i orangutan se odvajaju prije 14,9 odnosno 11,3 mil. g. u Aziji. Na afričkom kontinentu se razdvajaju gorila i panini prije oko 6,4 ± 1,5 mil. g., a panini i hominidi prije oko 7 mil. g.. Prvi hominidi jesu Sahelanthropus tchadensis i Orrorin turgensis. Cilj ovog seminara bio je pokušat rekonstruirati filetičke odnose među spomenutim rodovima. Rješenja dobrim dijelom postoje i djelomično su jasna, no sigurno je da će sporne divergencije biti predmet daljnjih rasprava i istraživanja. The Hominoidea superfamiliy today includes five living representatives: gibbons, orangutans, gorillas, chimpanzees and humans. They emerged at the Oligocene-Miocene boundary and Miocene is the time of their divergence. The Proconsul group is considered to be the initial group, although some researchers think it might be Aegyptopitecus. Further divergence in Africa continues through Afropithecus, Morotopithecus and Kenyapithecus emigrating from Eastern Africa to Eurasia, where they further developed. Some representatives are: Pliopithecus, Dryopithecus, Sivapithecus, Lufengpithecus, Pierolapithecus, Ankarapithecus, Oreopithecus, Gigantopithecus and Ouranopithecu. Gibbons and orangutans separated in Asia 14,9 and 11,3 million years ago respectively. Gorillas and chimpanzees separated in Africa approximately 6,4 ± 1,5 million years ago and humans and chimpanzees 7 million years ago. Sahelanthropus chadensis and Orrorin turgensis were the first hominids who lived during and after the disputable chimpanzee - human divergence. The aim of this paper was to try to reconstruct phyletic relationships among the mentioned representatives. Although there is a great deal of partially clear solutions familiar to us today the disputable divergences are most certainly going to be the object of further discussions and researches.

Hidra je radijalno simetrična slatkovodna višestanična životinja. Pripada vrlo staroj skupini Cnidaria koja je najbliža vanjska grupa grupi Bilateria. Kod žarnjaka se prvi puta u životinjskom svijetu pojavljuju određeni sustavi kao što su imunološki, živčani i optjecajni sustav, epitel i definirana građa tijela. Hidra se koristi kao model u istraživanjima vezanim uz regeneraciju, pojavu glavnih tjelesnih osi i razvitka građe tijela kod odvedenijih višestaničnih životinja. S obzirom na pojavu endosimbioze kod zelene hidre Hydra viridissima i jednostaničnih zelenih algi roda Chlorella, bitna je i za proučavanje simbiotskih odnosa. U ovom radu željela sam ukazati na osnovne karakteristike hidre te na neka evolucijska istraživanja vezana uz nju. Hidra se već više od 300 godina koristi u istraživanjima, pa tako i evolucijskim. Unaprjeđenjem metoda molekularne biologije i genetike otvaraju se nove mogućnosti eksperimentalnog proučavanja i boljeg razumijevanja evolucije višestaničnih organizama, u čemu će hidra kao bitan modalni organizam imati zasigurno vrlo važnu ulogu. Hydra is radially symmetric freshwater multicellular animal. Hydra belongs to an ancient group of Cnidaria, which is the nearest outgroup to Bilateria. Cnidarians are the first group of animals with immunologic, nervous and circulatory systems, epithel and defined body plan. Hydra is used as a model in research related to regeneration, the appearance of the main body axis and the development of body build in higher multicellular animals. Given the emergence of endosymbiosis between Hydra viridissima and unicellular green algal genus Chlorella, green hydra is essential for study of symbiotic relationships. In this paper, I wanted to point out the basic features of Hydra and some evolutionary research related thereto. Over 300 years it has been used in research, including evolutionary research. With advancement of molecular biology and genetics new posibilities are opened for experimental study and a better understanding of the evolution of multicellular organisms, in which the hydra as a significant modal organism has certainly a very important role.

Simbioza u praživotinja uglavnom predstavlja bliski mutualistički suživot između praživotinje i jednostaničnih simbionata (bakterija, cijanobakterija i/ili jednostaničnih alga) ili praživotinja i višestaničnog organizma (preživač, niži termit ili žohar koji se hrani drvetom, biljka). Dobrobit simbioze za praživotinjskog domaćina može biti: dodatna opskrba hranjivim tvarima od jednostanične alge ili cijanobakterije, zaštita od predatora i opskrba kisikom. Dobrobit simbioze za simbionte može biti: zaštita od predatora i opskrba hranjivim tvarima. Jedna praživotinja može imati i nekoliko stotina jednostaničnih simbionata. Simbioza može biti obligatna ili fakultativna, endosimbioza ili ektosimbioza. Simbioza je uobičajena u trepetljikaša i sluzavaca. Najbolje istražena simbioza je ona između trepetljikaša roda Paramecium i jednostaničnih algi roda Chlorella. Ovaj rad je kratka prezentacija uobičajenih primjera simbioze u praživotinja. Govori o nužnosti prilagodbe simbionta-domaćina i simbionta-gosta za uspostavljanje i održavanje simbioze. Važnost simbioze je u tome što omogućuje ovim organizmima zauzimanje novog mjesta u ekološkoj niši, koje je nedostupno drugim organizmima. Simbioza u praživotinja u prirodi je vrlo česta i raznolika, ali još uvijek nedovoljno istražena. Symbiosis in protozoa mostly represents a close mutualistic association between a protozoan and unicellular symbionts (bacteria, cyanobacteria or/and unicellular algae) or protozoans and a multicellular organism (ruminants, lower termites, wood-eating cockroaches, plants). Benefits for a protozoan host can be: extra food supply from intracellular algae or cyanobacteria, protection from predation and oxygen supply. Benefits for symbionts can be: protection from predation and nutrition supply. One protozoan can bear a couple of hundreds unicellular symbionts. Symbiosis can be obligate or facultative, endosymbiosis or ectosymbiosis. It is very common in ciliate and sarcodine protozoans. The best studied symbioses are those between a ciliate protozoan of genus Paramecium and symbiotic unicellular algae of genus Chlorella. This work presents a short overview of the most common examples of symbiosis in protozoa. It shows the necessity of adaptations of symbionts and hosts for formation and maintainance of the symbiosis. Symbiosis is very important because it allows these organisms to take new place in ecological niche which is out of reach to other organisms. Symbiosis in protozoa in nature is very common and shows a great diversity, but is still not adequately investigated.