Search

Uređaj za mehaničku potporu srčanoj klijetci (VAD, prema eng. Ventricular Assist Device) je crpka koja pomaže radu srca i protoku krvi kroz tijelo, a koristi se u bolesnika sa uznapredovalim zatajivanjem srca. Uređaji za mehaničku potporu klijetci nose određene rizike i komplikacije. Zatajivanje desne klijetke (DK) je jedan od glavnih uzroka smrtnosti u bolesnika liječenih LVAD-om, a očituje se nemogućnošću desne klijetke da pruži odgovarajući volumen punjenja (eng. preload) lijevoj klijetci. Cilj ovog rada je bio procjena morfoloških i funkcijskih parametara DK te njihova povezanost s ishodom liječenja u svrhu poboljšanja kriterija za odabir kandidata za ugradnju LVAD-a. Ova retrospektivna studija provedena je u Klinici za bolesti srca i krvnih žila Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Kliničkog bolničkog centra Zagreb. U svrhu izrade ovog diplomskog rada, osnovana je baza podataka bolesnika kojima je ugrađen LVAD u razdoblju 2010.-2013. godine te je uključivala 20 bolesnika. Analiza ehokardiografskih parametara DK kao i mjerenja desnostranom kateterizacijom srca prije ugradnje LVAD-a nije izdvojila određeni parametar značajan u predilekciji ishoda, što se može tumačiti očuvanom građom i tek blaže narušenom funkcijom DK u naših bolesnika. Međutim, zabilježen je značajno niži preimplantacijski broj trombocita u bolesnika koji su umrli nakon ugradnje LVAD-a, kao i značajan postoperacijski porast plućne vaskularne rezistencije u tih bolesnika. Očekujemo da bi daljnja istraživanja mogla rasvijetliti mehanizam porasta plućne vaskularne rezistencije i povezanost s lošim postoperacijskim ishodom, dovesti do poboljšanja odabira kandidata za ugradnju LVAD-a, optimizaciji medikamentne terapije te posljedično boljeg ishoda liječenja., Ventricular Assist Device (VAD) is a pump that supports the heart function and circulation in patients with advanced heart failure. Ventricular Assist Devices involve certain risks and complications. Failure of the right ventricle (RV) is a major cause of mortality in patients treated with an LVAD, reflecting the inability of the RV to provide adequate preload to the left ventricle. The aim of this study was to assess the morphological and functional parameters of the RV and their association with the outcome of treatment in order to improve the criteria for selection of candidates for the implatation of an LVAD. This retrospective study was conducted at the Clinic for Cardiovascular Diseases, University of Zagreb School of Medicine, Zagreb University Hospital Center. For the purpose of this thesis, a database of patients with an implanted LVAD in the period from 2010 to 2013 has been established and included 20 patients. The analysis of echocardiographic parameters of the RV and the right heart catheterization measurements conducted before the LVAD implantation has not identified a specific parameter as a significant predilector of outcomes, which can be interpreted due to an intact structure and only milder functional impairment of the RV in our patients. However, there was a significantly lower pre-implantation platelet count in patients who have died after the LVAD implantation, as well as a significant increase in postoperative pulmonary vascular resistance in these patients. We expect that further research could shed light on the mechanism of the increase in pulmonary vascular resistance and its correlation with poor postoperative outcome, leading to improvements in the selection of candidates for the implantation of LVADs, the optimization of drug therapy and consequently better treatment outcomes.

Debljina je bolest koja značajno utječe na kardiovaskularni status, pobol i ishod. Već u asimptomatskih pretilih bolesnika susrećemo dobro definirane specifičnosti hemodinamike, odstupanja u nalazima kardiološke obrade te rizični profil koji je značajno nepovoljniji u odnosu na normalno uhranjene osobe iste dobi i spola. Debele osobe češće imaju manifestnu srčanu bolest – u prvom redu ishemijsku bolest srca i kronično srčano zatajivanje, iako su skloniji i razvoju plućne hipertenzije koja upravo upravo u ovih bolesnika ističe specifičnu, multifaktorijalnu etiologiju. Paradoks debljine prema kojem je viši indeks tjelesne mase povezan s boljom prognozom vrijedi samo u uznapredovalom srčanom zatajivanju i dodatno naglašava jedinstven stav da na korekciji pretjerane tjelesne težine valja inzistirati u svim drugim oblicima i fazama popuštanja srca. Zbog iznimnog utjecaja na razvoj bolesti i klinički tijek, liječenje debljine je neodvojiv dio suvremene primarne i sekundarne kardiovaskularne prevencije te svakodnevnog rutinskog kardiološkog rada.

ygomicosis is a fungal disease caused by fungi from the Zygomycota order that are usually airborne spread, with pulmonary and rhinocerebral involvement being the most common. Once in the bloodstream, spores tend to accumulate in vascular tissues leading to thrombosis, infarction, and necrosis of involved tissues. In immunocompromised patients, such as those with hemophagocytic syndrome, zygomicosis is frequently characterized by fulminant disseminated disease, with a 80% mortality rate. We present a 45-year old patient with hemophagocytic syndrome who was treated with steroids, etoposide, and cyclosporine. Two months after the initial treatment, the patient was admitted for a respiratory infection, and was treated with antibiotics and antiviral drugs with a good clinical and laboratory response to the therapy. On the tenth day there was a sudden clinical deterioration with signs of left-sided heart failure, elevated troponin levels, and ECG showing a complete AV block. Right-sided hemiparesis and elevated inflammatory parameters were also present. A temporary pacemaker was placed. A brain MDCT was performed and multiple ischemic and hemorrhagic lesions were found. Emergency echocardiography study showed a semi-mobile, peduncular mass in the left ventricle. It originated from the anterior mitral leaflet, measuring 4x2 cm and protruding to the LV cavity. There were no disorders of myocardial contractility, and ejection fraction was 60% (Figure 1). Echocardiographic features of the mass resembled a myxoma. The patient died three hours later from multiple organ dysfunc- tion syndrome. Autopsy showed disseminated zygomicosis infecting the heart with a mycotic mass in left ventricle. The leptomeninges, brain, and lungs were also infected. Primary heart tumors are rare, accounting for 0.0017-0.19% on unselected biopsies. In immunocompromised patients with a new heart mass, a mycotic mass as a sign of disseminated mycosis should be considered before a primary heart tumor in order to start appropriate treatment. Mortality of patients with disseminated zygomycosis and heart mass is very high and survival is only possible with a combined surgical and antimicrobial approach. The diagnosis of disseminated zygomycosis was considered however due to the patient’s abrupt clinical deterioration, and fulminant course cardiothoracic treatment could not to be arranged.

Cilj rada: Predložiti, dizajnirati i ispitati primjenjivost grafičkog upitnika (GU) koji bi bio prikladan za jednostavno i brzo testiranje erektilne disfunkcije (ED). Materijal i metode: U istraživanju je primijenjen samostalno razvijen grafički upitnik koji u obliku skale integrira ključne podatke potrebne za standardnu procjenu ED.Istraživanje je uključilo 35 ispitanika s utvrđenom ishemijskom bolešću srca (IBS) kod kojih je procjena ED izvršena pomoću standardnih IIEF-5 (International index of erectile function – 5) i MMAS (Massachussets Male Aging Study) upitnika i novodizajniranog GU. Rezultati: Prosječna dob ispitanika bila je 56, 6 ± 8, 6 g. (raspon 37 – 69 g.). Ispitanici su pretežito imali jednožilnu bolest (n=17, 49%), dok su dvožilna (n=11, 31%), trožilna (n=6, 16%) i četverožilna (n=1, 3%) koronarna bolest bile manje zastupljene. Među ispitanicima s prvom prezentacijom koronarne bolesti (n=22, 63%) najčesće se radilo o infarktu miokarda sa ST-elevacijom (STEMI, n=12, 54%). Prevalencija ED iznosila je 74% (26) prema IIEF-5 te 68% (24), odnosno 71% (25) za MMAS upitnike. Broj ispitanika s najblažim stupnjem ED bio je 19 (54%) prema IIEF-5 te 15 (43%) i 19 (54%) prema MMAS upitnicima. Prevalencija ED očekivano raste s dobi pa iznosi 25% (1) u dobnoj skupini 35–45 godina, 87, 5% (14) u skupini muškaraca 55–64 godina te 85, 7% (6) za ispitanike dobi ≥65 godina, kao što očekivano nismo ustanovili značajnu razliku u učestalosti kardiovaskularnih rizičnih čimbenika izmedu pacijenata s ED i onih s urednom erektilnom funkcijom.GU je pozitivno korelirao s preostalim upitnicima, najjače s IIEF- 5 (r= 0, 7833 – 0, 8335, rho= 0, 763–0, 863 ; P

Aim: The aim of this study was to determine prevalences (P) of behavioral cardiovascular risk factors (BCRF) [smoking (S), alcohol consumption (AC) and physical activity (PA)] in continental region (CR) and Mediterranean region (MR) of Croatia, which could show region-specific opportunities for their reduction. Methods: This study was performed on a sample of patients hospitalized in the period from 2007 until 2009 because of acute or chronic ischemic heart disease in various hospitals in Croatia (N=1.298, 7 hospitals in CR and 5 hospitals in MR). Results: P of selected BCRF in surveyed patient population were high: 30.2% of participants don’t drink alcohol at all, while 11.5% of participants drink alcohol consistent with binge drinking (BD) pattern ; 42.6% are S, when also those that quit S within previous 12 months are included, 65.4% of participants can be considered S ; 30% of participants are sitting all the time, 88.5% are sedentary, and only 11% of par ticipants exercise sports activities regularly. Clear regional differences in P of these BCRF were only found for AC (more participants in MR are drinking alcohol – 48.6% vs. 42.6%, p=0.002 – while no significant differences were found between regions in P of BD). There were no differences between regions in P of S and PA. Conclusions: More than half of Croatian coronary heart disease patients aren’t consuming alcohol in a beneficial way, two thirds of them are S and only one in ten patients engage in regular sports activities. This sad situation is, unfortunately, present in both of Croatia’s geographic regions – CR and MR (no consistent regional differences were found). There is still significant potential for both primary and secondary cardiovascular risk factor prevention among entire Croatian coronary heart disease patient population, which should be focused to change the harmful behavior (consuming of alcohol according to guidelines – not less and not more, quitting S, encouraging regular sport activities).

Sudden cardiac death (SCD), especially among the young, is frequently caused by inherited cardiac diseases. Most of them have an autosomal-dominant pattern of inheritance and first degree relatives are at risk of developing the same disease. We hypothesize that the frequency of inherited cardiac diseases responsible for SCD among adults in Croatia is similar to those observed in other countries and our aim is to evaluate the proportion of deaths that may be attributed to inherited cardiac disease in Croatia by comparison with other studies. Examination of relatives of SCD victims in other countries showed that inherited cardiac disease was present in 40–53% of the families (Behr et al.2008 ; Tan et al.2005 ; Winkel et al.2010). Furthermore, one quarter of first-degree relatives were found likely to be affected. The underlying diseases prevalently found were long-QT-syndrome, Brugada syndrome and arrhythmogenic right ventricular cardiomyopathy. The Croatian Health Service reports on average 140 unexplained death cases per year (2008–2010). SCD cases, in these reports, are grouped with deaths from other cardiac insufficiencies and this group averages 4573 deaths per year. Hence, there are potentially 2498 deaths from inherited cardiac disease and most probably in half of the families there are relatives that are at risk of SCD. These data highlight the importance of the correct evaluation of the number of SCD cases from inherited cardiac disease in Croatia. Accurate diagnosis of SCD and identification of relatives with increased risk of SCD could prevent major cardiac events, improve risk management and it should be promoted in Croatia. We propose mutational analysis of genes involved in arrhythmic sudden death to be introduced in Croatia postmortem and, coupled with clinical examination, in the victims’ relatives. This approach would identify carriers at risk and ultimately decrease the incidence of SCD.

U današnje vrijeme rad elektrostimulatora temelji se gotovo isključivo na registriranju električnog impulsa koji se stvara u samom miokardu. S obzirom da ti podaci daju ograničene informacije o samoj mehaničkoj aktivaciji srca, elektrostimulacijski sustav koji bi imao mogućnost hemodinamskog nadzora kontraktilnosti miokarda bio bi značajan instrument u poboljšanju kvalitete same srčane elektrostimulacije. Ovim istraživanjem želi se dokazati mogućnost upotrebe srčane elektrode za elektrostimulaciju kao novog, jedinstvenog senzora za monitoriranje kontraktilnosti srca. Senzor se temelji na mjerenju koeficijenta refleksije visokofrekventnog (HF) električnog signala primijenjenog na srčanu elektrodu kojeg smo nazvali LBS (engl. Lead bending signal). Istraživanje je provedeno na skupini od deset odraslih ovaca u kojima su implantirane tri vrste elektroda. Izvršena je istovremena akvizicija LBS, EKG i tlaka u lijevoj klijetki (LVP), u bazalnim uvjetima, nakon infuzije dobutamina, esmolola i brze ventrikularne stimulacije. Također su izvršena mjerenja na deset bolesnika tijekom implantacije kardioverter defibrilatora prilikom defibrilacijskog testiranja. Stabilni, reproducibilni i konzistentni signali dobiveni su u animalnim i humanim ispitivanjima. Dobutamin je uzrokovao signifikantni porast frekvencije srca, krvnoga tlaka, LV dP/dt i akceleracije savijanja elektrode (LBA). Korelacija između LBAmax i LVdp/dtmax pokazala se kao statistički značajna, s visokim Pearsonovim koeficijentom korelacije (r=0.855, p < 0, 001). Dokazana je uspješna detekcija ventrikulske fibrilacije uporabom LBS signala u svih testiranih bolesnika. Ovo je prvo istraživanje koje je istražilo mogućnost upotrebe HF parametara srčanih elektroda za monitoriranje kontraktilnosti srca. Visoki koeficijent korelacije između akceleracije savijanja elektrode i kontraktilnosti miokarda dokazuje mogućnost njegove uporabe kao hemodinamskog, kardiomehaničkog senzora.

Cilj rada: Poznata je udruženost celijakije ili glutenske enteropatije (GE) s šećernom bolesti tip I, IgA nefropatijom, sideropeničnom anemijom, autoimunim bolestima štitnjače, celijakičnim hepatitisom i herpetiformnim dermatitisom. S druge strane, udruženost dilatacijske kardiomiopatije (DK) s GE nije dovoljno istražena. Prema dostupnoj literaturi, prevalencija GE u bolesnika s DK-om iznosi 1, 9–5, 8%. Opisani su slučajevi poboljšanja funkcije miokarda nakon bezglutenske dijete. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi prevalenciju GE u naših bolesnika s DK-om. Materijal i metode: Tijekom dvogodišnjeg razdoblja analizirali smo 42 bolesnika s dijagnozom DK. U svih bolesnika neinvazivnom i invazivnom kardiološkom obradom isključena je ishemijska i valvularna bolest srca. Dijagnoza GE postavljena je serološki (protutijela na tkivnu transglutaminazu i endomizijska protutijela) te biopsijom sluznice dvanaesnika. Rezultati: Od ukupnog broja bolesnika 28, 6% (15) bile su žene, a 64, 2% (27) muškarci. Prosječna starost je bila 59, 5±12, 5 godina (@ 58, 5±16, 5 ; M 60, 0±9, 9 ; p=NS). Prosječna ejekcijska frakcija lijeve klijetke (LVEF) iznosila je 30, 6% (@ 29±12 ; M 31±13 ; p=NS). Devet bolesnika (21, 4%) je imalo NYHA I stadij srčanog zatajivanja, 23 bolesnika (54, 8%) je imalo NYHA II, 9 bolesnika (21, 4%) NYHA III stadij, dok je jedan bolesnik (2, 4%) imao NYHA IV stadij srčanog zatajivanja. Glutenska enteropatija je potvrđena u dva bolesnika (4, 8%). Zaključak: Prevalencija GE u naših bolesnika s DK-om slična je do sada objavljenim podacima. U bolesnika s potvrđenom GE započeli smo liječenje bezglutenskom dijetom, te je nastavljeno daljnje praćenje. DK udružena s GE predstavlja fatalnu bolest, u ranim stadijima liječivu bezglutenskom dijetom, stoga je važno u bolesnika s DK-om u multidisciplinarnom pristupu, razmišljati i o GE.

Mladić u 32-oj godini života zaprimljen na našu Kliniku radi obrade zbog asistolije i sinkope po završetku testa opterećenja. Navodi povremene kratkotrajne probadajuće bolove u prsima posljednje dvije godine radi čega je upućen na ergometrijsko testiranje. Inače zdrav, bez kronične terapije i bolesti, do sada bez omaglica i gubitka svijesti, rekreativno se bavi sportom. Nakon što je postigao maksimalno teoretsko opterećenje po Bruce protokolu bez ikakve simptomatologije, tijekom oporavka u drugoj minuti nakon kratkotrajnih prodroma preznojavanja i crnjenja pred očima gubi svijest. U EKG-u se registrira asistolija u trajanju od 6, 4 s. Prije započinjanja kardiopulmonalne reanimacije dolazi do spontanog oporavka sinusnog ritma, pulsa i svijesti. Kod prijema bolesnik je urednih vitalnih parametara, urednog fizikalnog nalaza. U povijesti bolesti bez podataka koji bi upućivali na koronarnu bolest srca za koju nije imao riziko čimbenika. Ultrazvukom srca isključena je strukturalna bolest srca, na Holteru i monitoriranjem ritma tijekom boravka na odjelu nisu zabilježeni poremećaji srčanog ritma. Tilt table testom dokazana refleksna vazovagalna sinkopa mješanog tipa. Prije otpusta bolesnik je educiran o ponašanju i mjerama za prevenciju recidiva sinkope. Prema dostupnoj literaturi opisani su pojedinačni slučajevi asistolije i sinkope nakon velikih tjelesnih napora kod mlađih osoba sa zdravim srcem. Radi se o rijetkoj pojavi te se smatra jednom od manifestacija refleksne vazovagalne sinkope. Dugoročna prognoza u tih bolesnika još uvijek je nejasna. Iako se većinom radi od benignoj pojavi, postoje naznake da bi vazovagalna reakcija mogla doprinijeti pojavi nekih oblika asistolične nagle srčane smrti. Potrebno je učiniti temeljitu kardiološku obradu kako bi se isključila strukturalna bolest srca i ostale po život opasne bolesti kao sindrom dugog QT-intervala, Brugadin sindroma i sl. Za sada nema zajedničkog stava o terapijskim smjernicama.

Cilj: Analizirati klinička obilježja, dijagnostičke postupke i terapijske mjere u bolesnika sa zatajivanjem srca liječenih na našoj klinici te ih usporediti s rezultatima Euro Heart Failure Survey II (EHFS II). Bolesnici i metode: Analizom je obuhvaćeno 766 bolesnika sa zatajivanjem srca liječenih tijekom četiri godine (2006.-2009.). Praćena su osnovna demografska obilježja, etiologija zatajivanja srca, prateće bolesti, specifični dijagnostički postupci, terapijske mjere i ishod. Rezultati su uspoređeni s odgovarajućim rezultatima EHFS II i preporukama europskih smjernica. Rezultati: Prosječna dob je bila 75 godina (EHFS II 70 godina), u žena kojih je bilo 58% (EHFS II 39%) bila je 77 godina (EHFS II 73 godine), a u muškaraca 71 godinu (EHFS II 68 godina). Prosječno trajanje hospitalizacije iznosilo je 9, 6 dana (EHFS II 9 dana). Koronarnu bolest srca imalo je 61% (EHFS II 54%), arterijsku hipertenziju 63% (EHFS II 63%), dijabetes 40% (EHFS II 33%), KOPB 14% (EHFS II 19%), zatajivanje bubrega 14% (EHFS II 17%), a anemiju 15% bolesnika (EHFS II 15%). Pri prijamu 49% bolesnika imalo je fibrilaciju atrija (EHFS II 39%), a trajni elektrostimulator srca 5% bolesnika (EHFS II 9%). NT-proBNP je učinjen u 69% (EHFS II 16%), a ehokardiografski pregled u 89% bolesnika (EHFS II 89%). Prosječna ejekcijska frakcija bila je 38% (EHFS II 38%). Očuvanu sistoličku funkciju lijeve klijetke (EF ≥45%) imalo je 34% bolesnika (EHFS II 34%). Pri otpustu 98% naših bolesnika liječeno je diuretikom (EHFS II 90%), 79% beta blokatorom (EHFS II 61%), 75% ACE inhibitorom ili blokatorom angiotenzinskih receptora (EHFS II 80%), 27% digitalisom (EHFS II 31%), 19% antagonistom aldosterona (EHFS II 48%). Statine je primalo 32% bolesnika (EHFS II 42%), amiodaron 19% (EHFS II 18%), oralne antikoagulanse 32% (EHFS II 33%), a dihidropiridine 14% bolesnika (EHFS II 15%). Bolnička smrtnost iznosila je 15% (EHFS II 7%). Zaključak: Klinička obilježja naših bolesnika sa zatajivanjem srca, poduzeti dijagnostički postupci i terapijske mjere, iako se u nekim varijablama razlikuju, uglavnom su usporedivi s rezultatima EHFS II i sukladni preporukama europskih smjernica.

Cilj rada. Utvrditi dijagnostičku vrijednost dvaju novih humoralnih biljega nekroze kardiomiocita u bolesnika s akutnim infarktom miokarda (AIM), srčanog proteina koji veže masne kiseline (heart fatty acid binding protein, H-FABP) i BB-izoenzima glikogen fosforilaze, u usporedbi sa standardom, kardijalnim troponinom I (cTnI). Bolesnici i metode. U prospektivno istraživanje uključili smo 200 bolesnika s akutnim koronarnim sindromom (AKS), primljenih u koronarnu jedinicu unutar 12 sati od nastupa boli u prsima. AIM je dijagnosticiran u skladu s trenutnim univerzalnim smjernicama. Osim praćenja niza standardnih kliničkih i laboratorijskih varijabli (dob, spol, čimbenici rizika, ranije srčane bolesti, vremenski interval od nastupa boli do prijama, rutinske laboratorijske pretrage), bolesnicima je određivan cTnI, H-FABP i GPBB, u uzorku krvi vađenom pri prijamu te nakon 3, 6, 12 i 24 sata. U svih bolesnika određena je krivulja serumske dinamike H-FABP i GPBB te uspoređena s dinamikom cTnI. Bolesnici su radi daljnje analize podijeljeni u dvije podskupine: a) bolesnike primljene unutar tri sata od nastupa boli, b) one primljene kasnije. Statistička obrada obuhvatila je određivanje ROC krivulje i površine pod njom (AUC) za tri humoralna biljega (c-statistika), zatim određivanje senzitivnosti, specifičnosti, pozitivne i negativne prediktivne vrijednosti H-FABP i GPBB te usporedbu s cTnI. Rezultati. Od 200 bolesnika s AKS 92 su primljena unutar tri sata od nastupa boli (46%), a 146 je imalo AIM (73%). Prosječna serumska dinamika H-FABP i GPBB bila je značajno brža od cTnI, s ranim vršnim vrijednostima nakon 3 sata od prijama, padom između 6 i 12 sati te normalizacijom nakon 24 sata, dok je vršna vrijednost cTnI bila prisutna nakon 12 sati, s blagim padom te povišenom vrijednošću i nakon 24 sata. U podskupini bolesnika primljenih unutar tri sata od nastupa AIM senzitivnost i specifičnost H-FABP pri prijamu, nakon 3, 6, 12 i 24 sata iznosila je 37, 99, 93, 77 i 40% te 96, 91, 95, 96 i 96%, a za GPBB 40, 97, 86, 70 i 23% te 96, 81, 86, 95 i 96%. Analogne vrijednosti senzitivnosti i specifičnosti za cTnI bile su 24, 96, 99, 99 i 99% te 95, 91, 95, 95 i 95%. Iako je senzitivnost H-FABP i GPBB u rano primljenih bolesnika bila pri prijamu bolja od cTnI (razlika je bila značajna samo za GPBB, 40% vs. 24%, p=0, 045), bila je niska za sva tri biljega. Nakon 3 sata od prijama senzitivnost tri biljega bila je visoka i podjednaka, a dalje je cTnI bio bolji, također i u svim vremenskim intervalima u bolesnika primljenih nakon više od tri sata od nastupa AIM. Sva tri biljega imala su visoku i podjednaku specifičnost u svih bolesnika s AIM. Zaključak. Iako je rana senzitivnost H-FABP i GPBB u AIM bolja od cTnI, niska je za sva tri biljega. S obzirom da cTnI dalje ima istu ili bolju senzitivnost te podjednako visoku specifičnost, H-FABP i/ili GPBB nemaju prednost pred cTnI u laboratorijskoj dijagnostici AIM.

The term venous thromboembolism (VTE) includes deep vein thrombosis (DVT) and pulmonary embolism (PE). VTE represents the third most frequent cardiovascular disease with the annual incidence of 100-200 per 100.000 inhabitants. The consequences which may be fatal or lead to chronic disease are often preventable. The European Society of Cardiology has recently published the third release of guidelines for PE, endorsed by the European Respiratory Society. Many facts and recommendations have been retained from previous version, but very important new data and evidence have been summarized, especially on the treatment and prophylaxis of VTE with the new oral direct anticoagulants (NOACs). The principal results of phase III clinical trials with NOACs on the acute phase treatment and standard duration of anticoagulation after PE or VTE have been overviewed, as well for the extended treatment. These results strongly indicate that NOACs are non-inferior in terms of efficacy and possibly safer, particularly in terms of major bleeding, than standard treatment with heparin and vitamin K antagonists. Based on the evidence and permanently growing data, NOACs should be seriously considered as an alternative to standard tretment of VTE and used according to the recommendations published in the practical guide by the European Heart Rhythm Association.