Search

Od svih ekstremnih vremenskih nepogoda izazvanih klimatskim promjenama suša ima najveći ekonomski utjecaj. Negativni utjecaj suše moguće je smanjiti raznim agrotehničkim mjerama, ali je najučinkovitiji pristup razvoj sorti tolerantnih na sušu. Stoga, postoji potreba za razvojem germplazme soje tolerantne na sušu, a adaptabilne na različite uvjete uzgoja. Cilj ovog istraživanja je procijeniti adaptabilnost hrvatskog sortimenta soje u funkciji oplemenjivanja za tolerantnost na sušu. Mreža poljskih pokusa soje postavljena je u 2017. godini na 19 lokacija širom Hrvatske, a uključivala je 32 genotipa soje (17 domaćih sorti, 7 introdukcija, 8 oplemenjivačkih linija) različitih grupa zriobe. Na svim lokacijama obavljena su mjerenja meteoroloških podataka te niza agronomskih svojstava. S obzirom na vremenske uvjete, 2017. godina je definirana na mnogim lokacijama kao sušna godina. Prikupljeni i analizirani podaci za prinos zrna ukazuju na razlike: (1) između lokacija što je pokazatelj različitosti uzgojnih područja s obzirom na vremenske uvjete i tip tla ; (2) između genotipova unutar lokacije što pokazuje genetsku divergentnost testiranog materijala te (3) između lokacija unutar genotipa što je pokazatelj stupnja prilagodbe genotipa uvjetima uzgoja, odnosno njegove interakcije s okolinom. Rezultati iz poljskih pokusa u 2017. godini pokazuju razlike između genotipova u stupnju prilagodbe na utvrđenu razinu suše u proizvodnji.

Brojna recentna istraživanja potvrđuju postupni porast prosječnih dnevnih temperatura u zadnjih nekoliko decenija te povećanu učestalost ekstremnih godina u smislu količine i rasporeda oborine, a brojne simulacije upućuju da će se ovaj trend nastaviti i u narednim decenijama. Zbog velikih površina na kojima se uzgajaju i dominantnom uzgoju bez navodnjavanja, proizvodnji kukuruza i soje u Hrvatskoj prijete snižavanje prosječnih uroda i velike štete u ekstremnim godinama, posebno onim s obilježjima suše. Među inim agrotehničkim mjerama kojima se mogu ublažiti utjecaji suše, svakako najekonomičniji i najpoželjniji je razvoj novih sorata s povećanom tolerancijom na sušu. U cilju procjene adaptabilnosti i tolerantnosti na sušu tijekom 2017. godine proveden je poljski pokus na 19 lokacija širom RH u kojemu je u mikropokusima testirano po 32 komercijalna genotipa, a na svakoj pokusnoj lokaciji prikupljani su od sjetve pa do žetve u satnom režimu sljedeći meteorološki podaci: temperatura i vlaga zraka, količina oborina, jačina, brzina i smjer vjetra, te vlažnost tla na dubini od 30 cm na dnevnoj bazi. U ovom radu detaljno prikazujemo vremenske prilike utvrđene izravno u usjevima za 8 lokacija u Slavoniji, 6 u zapadnoj Hrvatskoj, 3 u Istri i 2 u Dalmaciji. U radu se analizira intenzitet i trajanje razdoblja nepovoljnih uzgojnih uvjeta u 2017. spram višegodišnjih prosjeka, kao i razlike među lokacijama i posljedice na prosječne prinose kukuruza i soje.

Sušni uvjeti i ekstremno visoke temperature kao posljedica klimatskih promjena se sve češće pojavljuju u jačem intenzitetu na području Hrvatske i postaju glavni uzrok niskih prinosa najznačajnijih usjeva, osobito jarih čije se najosjetljivije vegetacijsko razdoblje podudara s pojavom suše. Kukuruz je najzastupljeniji usjev u Republici Hrvatskoj i uzgaja se na oko 300 000 ha što čini gotovo 35 % udjela na oranicama. U razdoblju od 2000. do 2016. godine zabilježeno je nekoliko ekstremnih godina (2000., 2003., 2007., 2012.) u kojima je prosječan prinos kukuruza bio manji od 4, 5 t ha-1. Najučinkovitiji i ujedno najjeftiniji način prevladavanja negativnog utjecaja suše je stvaranje hibrida tolerantnih na sušu. U Hrvatskoj ne postoji sustavni oplemenjivački program kukuruza kojim bi se poboljšala tolerantnost na sušu niti je provođeno ciljano testiranje postojećih hibrida na ovo svojstvo. Stoga je cilj ovog istraživanja utvrditi adaptabilnost najzastupljenijih hibrida kukuruza u Hrvatskoj glede tolerantnosti na sušu radi identifikacije superiorne germplazme i razvoja novih tolerantnih genotipova. Poljski pokusi postavljeni su u proljeće 2017. godine na 14 lokacija u kontinentalnom dijelu Hrvatske u glavnim proizvodnim područjima kukuruza i na 5 lokacija u primorskom dijelu Hrvatske, suši sklonim okolinama. Uzgajala su se 32 komercijalna domaća i inozemna hibrida kukuruza FAO grupa od 300 do 600 u ukupno 22 poljska pokusa. Na svim pokusnim lokacijama provedeno je prikupljanje preciznih mikrometeoroloških podataka kao i sustavna opažanja i mjerenja niza agronomskih svojstava uz analizu simptoma suše. Prvi rezultati analize prinosa zrna ukazuju na velike razlike između lokacija među kojma su neke bile izrazito sušne, ali i između FAO grupa, odnosno pojedinih genotipova. Statistički opravdane razlike između genotipova u pogledu njihove razine tolerantnosti na sušu omogućit će njihovo daljnje testiranje i korištenje u stvaranju hibrida kukuruza prilagođenih uzgoju u sušnim uvjetima.

Soybean (Glycine max L. Merr.) is one of the major sources of protein for human and animal nutrition as well as a source for vegetable oil. Drought is a major limiting factor that can drastically reduce soybean yield. Due to climatic changes, periods of severe drought can occur at germination and early vegetative stage. The objective of this study was to screen 32 soybean genotypes for drought tolerance in early vegetative stage in controlled conditions. Seeds were germinated in moist silica sand and seedlings transplanted in tubes filled with vermiculite. The tubes were placed in a containers filled with a half strength Hoagland solution (control) or the same solution with 6% of diluted polyethylene glycol (PEG) 8000 (drought). Plants were grown in growth chamber at 22°C, 60% air humidity under cool-white light and 16/8 day/night photoperiod for 26 days. The following traits were measured: root and shoot length, fresh weight and dry weight. PEG-treated plants showed decrease in all measured traits with significant difference among genotypes. Drought tolerant genotype no. 3, 8, 11, 15, 22 and 25 with the highest drought tolerance efficiency (DTE) and the lowest decrease of shoot and root fresh and dry weight in drought were identified. These traits were highly positively correlated while root length negatively correlated with them. In conclusion, soybean genotypes that attained high root biomass without compromising shoot biomass are considered as drought tolerant.

Tri ciklusa rekurentne selekcije na osnovi ocjene potomstava iz samooplodnje (S1) su provedena u sintetičkoj populaciji kukuruza M3S radi poboljšanja prinosa zrna i drugih agronomskih svojstava. Osim S1 selekcije u trećem ciklusu je primijenjena usporedno i selekcija na osnovi potomstava u punom srodstvu (FS). Dobivene ciklus-populacije (C0, C1, C2, C3S1 i C3FS) sijane su u poljskom pokusu kao S0 generacija, S1 generacija kao i populacijski test križanci s linijama Mo17 i B73 u prirodnim uvjetima i uvjetima umjetne infekcije stabljike uzročnikom antraknoze radi procjene učinka triju ciklusa rekurentne selekcije na prinos zrna i trulež stabljike. U prirodnim uvjetima prinos zrna rastao je do C2 u S0 generaciji te do C3 u S1 generaciji, ali samo u slučaju FS metode. Umjetna infekcija smanjila je prinos zrna i u S0 i u S1 generaciji uz nešto izraženiji učinak u S1 generaciji. U uvjetima infekcije prinos niti u S0 niti u S1 nije rastao nakon drugog ciklusa selekcije. Inbriding depresija za prinos zrna smanjila se u naprednim ciklus populacijama kod oba režima. Populacijski test križanci s linijama Mo17 i B73 imali su maksimalni prinos u C2 populaciji. Porast prinosa u S0 generaciji kao i kod populacijskih test križanaca bio je praćen povećanjem broja dana do svilanja i visine klipa. Incidencija truleži stabljike smanjivala se kroz sva tri ciklusa rekurentne selekcije u S0 generaciji te nakon prvog ciklusa selekcije kod populacijskih test križanaca s linijom B73.