Search

We aimed to compare the Kaiser score (KS) results between Contrast-Enhanced Mammography (CEM) and Breast Magnetic Resonance Imaging (MRI) and to investigate the applicability of the Kaiser flowchart for CEM.

Cilj: Princip oslikavanja na kontrastnoj digitalnoj mamografiji (CEDM) temelji se na istom principu kao kod magnetske rezonancije (MR), tj. u prikazu neovaskularizacije. Cilj našega rada je usporedba osjetljivosti CEDM-a u detekciji malignih lezija u dojci s MR-om te određivanje osjetljivosti i specifičnosti navedenih metoda. Ispitanici i metode: Uključeno je 56 ispitanika (55 žena i jedan muškarac; medijan dobi 63,51 godina; raspon 40 – 88 godina) kod kojih je temeljem nalaza na digitalnoj mamografiji postavljena sumnja na maligni proces u dojci. Kod svih ispitanika učinjen je ultrazvuk dojki, MR i CEDM te biopsija suspektne lezije. Indikacija za CEDM je nejasna ili suspektna sjena, distorzija, asimetrija ili nakupina patoloških mikrokalcifikata na digitalnoj mamografiji. Rezultati: Kod 13 (23,21 %) ispitanika došlo je do kontrastne imbibicije lezija na CEDM-u i MR-u. Od ukupnog broja ispitanika, kod njih 15 (26,78 %) dijagnosticirana je maligna lezija, a u 17,85 % došlo je do kontrastne imbibicije samo na CEDM procedure, od kojih je 7 lezija bilo maligno (invazivni karcinom te duktalni karcinom in situ s invazivnom komponentom). Specifičnost i osjetljivost MR-a iznosi 97,1 %, i 85,7 % (ROC-AUC = 0,914, PPV 92,3 %, NPV 94,3 %). Specifičnost i osjetljivost CEDM-a iznosi 94,1 %, odnosno 100 % (ROC-AUC = 0,971, PPV 91,3 %, NPV 100 %). Zaključak: CEDM je procedura jednakovrijedna MR-u u detekciji suspektnih lezija u dojci te može zamijeniti MR u procjeni proširenosti bolesti kada MR nije dostupan ili je kontraindiciran. CEDM je komplementarna dijagnostička metoda MR-u kada se MR ne može napraviti te pokazuje dobru korelaciju u detekciji malignih lezija u dojci., Objective: The imaging principle of contrast-enhanced digital mammography (CEDM) is based on the same principle as magnetic resonance imaging (MR), i.e., the representation of neovascularization. The aim of this work is to compare the sensitivity of CEDM in the detection of malignant lesions in the breast with MR and to determine the sensitivity and specificity of the mentioned methods. Patients and methods: Fifty-six subjects were included (55 women and 1 man; median age 63.51 years; range 40-88 years) in whom, based on findings on digital mammography, the suspicion of a malignant process on the breast was raised. All subjects underwent breast ultrasound, MR, CEDM, and a biopsy of the suspicious lesion was performed. An indication for CEDM is a vague or suspicious shadow, distortion, asymmetry, or a cluster of pathological microcalcifications on digital mammography. Results: In 13 (23.21%) subjects there was contrast enhancement of lesions on both CEDM and MR. Of the total number of subjects, 15 (26.78%) were diagnosed with a malignant lesion, and in 17,85% contrast enhancement occurred only during the CEDM procedure, of which 7 lesions were malignant (invasive carcinoma and ductal carcinoma in situ with an invasive component). The specificity and sensitivity of MR is 97.1% and 85.7%, respectively (ROC-AUC = 0.914, PPV 92.3%, NPV 94.3%). The specificity and sensitivity of CEDM is 94.1% and 100%, respectively (ROC-AUC = 0.971, PPV 91.3%, NPV 100%). Conclusion: CEDM is a procedure equivalent to MR in the detection of suspicious lesions in the breast and may replace MR in assessing the extent of disease when MR is unavailable or contraindicated. CEDM is a complementary diagnostic method to MR when MR cannot be performed and shows a good correlation in the detection of malignant lesions in the breast.

Cilj istraživanja: Utvrditi incidenciju najčešćih bakterijskih superinfekcija, distribuciju uzročnika ovisno o sijelu infekcije, demografske podatke, relevantne laboratorijske i kliničke parametre te ishode liječenja kritično oboljelih bolesnika liječenih u tercijarnom regionalnom centru specijaliziranom za liječenje COVID-19 bolesnika PRIC KB Dubrava. Ispitanici i metode: Provedeno je retrospektivno opservacijsko ispitivanje te su podaci skupljeni pregledom povijesti bolesti u bolničkom informacijskom sustavu (BIS, In2, Zagreb) pacijenata liječenih u jedi nicama intenzivne medicine PRIC-IC KB Dubrava tijekom razdoblja od 01. ožujka 2020. do 01. veljače 2021. Skupljeni podaci analizirani su u statističkom programskom paketu jamovi. Rezultati: Od ukupno 692 pacijenta, 383 je razvilo bakterijsku ili gljivičnu superinfekciju. Njih 305 je razvilo pneumoniju, 133 bakterijemiju a 120 uri narnu infekciju. 66, 3% pacijenata bilo je muškog spola, te su češće primani sa bolničkih odjela i JIM-ova drugih bolnica. Od 305 pacijenata sa pneumonijom 295 je bilo mehanički ventilirano te je razvilo VAP. Kod pacijenata koji nisu razvili bakterijemiju primjećen je porat omjera neutrofili leukociti, te limfopenija i pad vrijednosti CRP-a. Urinarna infekcija češća je kod žena. U sve tri skupine, pacijenti su imali produljen period boravka u JIM-u i u bolnici. Zaključci: Incidencija bakterijskih superinfekcija u kritično oboljelih COVID-19 pacijenata vrlo je visoka i iznosi 55, 3%. Najčešće bakterijske superinfekcije su VAP, bakterijemija i urinarna infekcija. Najčešći uzročni pato geni su MDR bakterije. Pacijenti sa sekundarnom infekcijom imaju dulji period boravka u JIM. Povećanje omjera neutrofili / limfociti i progresija limfopenije povezane su sa nepovoljnim kliničkim ishodima.

Introduction: Determining age on posthumous dental remains is one of the forensically demanding procedures. By analyzing teeth, we can determine the age of unknown human remains, living people or archaeological dental remains. No method for determining age in adults is completely accurate and can give an approximate result ranging from 5 to 10 years. The introduction of infrared spectrometry with Fourier transformation in the analysis in this pilot study opens the possibility to add another method to the current forensic methods that could relatively quickly determine the dental age of an unknown human body. Materials and methods: A total of twenty tooth samples were used, which are part of the archive of the Department of Dental Anthropology, Faculty of Dentistry, University of Zagreb. The teeth were extracted, cleaned of blood and soft tissue residues, and disinfected in 2% H2O2 solution. After drying at room temperature, the teeth were embedded in quick-setting acrylate and cut into 0.5-1.1 mm thick cuts with a precision cutter. The samples were divided into five age groups: 10-19, 30-39, 40-49, 50-59, 60-69 years. Each group had 4 samples, each from a different person, different sex and different teeth. The samples were then placed in a spectrometer, and sampling was performed using attenuated total reflectance. A spectrum analysis of 400-4000 cm-1 in the area of tooth dentin was performed. As a control, the analysis of the acrylate spectrum was performed in order to eliminate possible contamination of the images. Results: After reducing the dimensionality of the spectrum by analyzing the main components of the spectrum and analyzing linear discriminants, no statistically significant difference between the absorption coefficients between groups (p> 0.05) was proven, but wherein the maximum values of absorption between groups the difference is observed. Wave numbers () 823, 1000, 1400, 1540 and 1650 cm-1 were isolated, with the largest increase in the absorption coefficient (present in all age groups). Differences in absorbance coefficients between groups for each of these wave numbers were tested by analysis of variance with post-hoc Holm-Šidak correction. The results showed a difference between groups 50- 59 and 60-69 at 873 cm-1. Conclusion: In this pilot study, there is a statistically significant difference between two of the 5 groups: 50–59 and 60–69 years. We conclude that it is necessary to increase the number of samples in order to obtain a statistically significant difference between other groups

Objectives: During the COVID-19 pandemics we have seen in critically ill COVID-19 patients treated in the intensive care unit the parallel outbreak of multidrug resistant Gram-negative bacteria bloodstream infec tions, mainly Acinetobacter baumannii and Klebsiella pneumoniae. Methods: We conducted a retrospective cohort single-center study. The aim was to investigate the incidence, etiology and impact of intensive care unit bloodstream infections in COVID-19 patients admitted to the COVID-19 intensive care unit with a known burden of multidrug resistance and to evaluate the possibility that inflammatory parameters levels measured at two dif ferent time points of treatment can early predict multidrug resistant Gram-negative bacteria bloodstream infec tions and enable timely beginning of bacterial targeted antimicrobial therapy. Results: Our study confirmed that procalcitonin values of 2, 46 mcg/L and neutrophil/lymphocyte ratio of 28, 9 could be a reliable indicators for high risk stratification of multidrug resistant Gram- negative bacterial infection origin in critically ill COVID-19 patients (Mann Whitney U test, P=0, 02). Conclusion: Monitoring dynamic shift of inflammatory parameters in critically ill COVID-19 patients could reliably help clinician to recognize the multidrug resistant Gram-negative bacteria bloodstream infections and start with the antimicrobial therapy in a timely manner

Goal: Various monitoring methods have been used throughout history to discriminate between volume responsive and volume non-responsive patients: static parameters, dynamic parameters, and maneuver provoked parameters (positive end expiratory pressure (PEEP) induced central venous pressure (CVP) change and passive leg raise (PLR) induced stroke volume index (SVI) change). Goal of this study is to assess whether PEEP induced lung-heart interactions may be used to reliably assess volume responsiveness in mechanically ventilated patients after major abdominal surgery. Methods: 50 sedated and relaxed mechanically ventilated patients with 5 mbar of PEEP admitted to a mixed surgical ICU were measured mean arterial pressure (MAP), heart rate (HR), CVP, cardiac index (CI), stroke volume index (SVI) and pulse pressure variation (PPV) at 5 timepoints – baseline, 3 minutes at PEEP of 15 mbar, after return of PEEP to 5 mbar, while performing PLR maneuver of 3-minute duration and after return to supine position. Receiver operator characteristic (ROC) curves were used to assess predictive ability of measured parameters to assess volume responsiveness defined as PLR induced SVI increase ≥ 7%. Results: Volume responsive patients had lower baseline CVP and SVI, and higher PPV. Both responders and non- responders had a staistically significant PEEP induced drop in SVI and MAP, with an increase of PPV and CVP. During PLR, both groups demonstrated a significant increase in MAP and CVP and decrease in PPV, but only volume responders had a significant increase of CI and SVI and heart rate decrease. ROC curves were used to assess predictive ability of parameters to assess volume responsiveness, and only PPV at 5 mbar PEEP (AUC=0.88), PPV at 15 mbar PEEP (AUC=0.83) and PLR induced HR drop (AUC=0.83) may be considered reliable in clinical practice. Conclusions: PEEP induced hemodynamic changes do not predict volume responsiveness reliably in comparison to PPV or PLR induced HR drop. Further studies are needed in hemodynamically unstable or patients with ARDS., Cilj: Kroz povijest su korišteni različite metode procjena odogovora na ekspanziju intravaskularnog volumena: statički parametri, dinamički parametri te parametri provocirani manevrima kao što su porast porast središnjeg venskog tlaka (CVP) uzrokovan povećanjem pozitivnog tlaka na kraju ekspirija (PEEP) ili porast indeksa udarnog volumena srca (SVI) uzrokovan pasivnim odizanjem nogu (PLR). Cilj ovog istraživanja je procijeniti da li je porast CVP uzrokovan povećanjem PEEP pouzdan prediktor odgovora na nadoknadu volumena nakon velikih abdominalno kirurških zahvata. Metode: 50 sediranih i miorelaksiranih mehanički ventiliranih bolesnika primljenih u jedinicu intenzivne medicine nakon elektivnog abdominalno kirurškog zahvata izmjeren je srednji arterijski tlak (MAP), frekvencija srca (HR), CVP, SVI i varijacija pulsnog tlaka (PPV) u 5 vremenskih intervala: početni, nakon 3 minute povećanja PEEP sa 5 na 15 mbar, nakon spuštanja PEEP na 5 mbar, nakon 3 minute PLR i nakon povratka nogu u vodoravan položaj. Porast SVI ≥ 7% smatra se pozitivnim odgovorom na volumnu ekspanziju, a osjetljivost i specifičnost parametara procijenjena je ROC krivuljama. Rezultati: Volumno responzivni bolesnici imali su niži početni CVP i SVI i viši PPV. Obje skupine imale su statistički značajan pad SVI i MAP nakon povećanja PEEP, sa porastom PPV i CVP. Tijekom PLR obje skupine imale su značajan porast MAP i CVP i pad PPV, ali samo responzivni pacijenti imali su značajan porast SVI i indeksa srca (CI). Nakon provedene analize ROC krivulja Samo PPV pri 5 mbar PEEP (AUC=0.88), PPV na 15 mbar PEEP (AUC=0.83) i PLR uzrokovan pad HR (AUC=0.83) mogu se smatrati pouzdanim u kliničkoj praksi. Zaključci: Hemodinamske promjene uzrokovane porastom PEEP ne mogu se smatrati pouzdanima u procjeni volumnog statusa bolesnika u odnosu na PPV ili PLR induciran pad frekvencije srca. Daljna istraživanja potrebna su na nestabilnim bolesnicima ili bolesnicima sa ARDS.

The use of high-flow nasal cannula (HFNC) in COVID-19 patients is a controversial topic due to the benefits and risks which may occur in patients and healthcare workers. The goal of this treatment modality is potential avoidance of invasive mechanical ventilation, but generation of aerosol and increased healthcare professional infection risk must be considered. We present a case of a SARS-CoV-2-positive 71-year-old male with acute hypoxemic respiratory failure, who was successfully treated with HFNC combined with prone positioning. Furthermore, we discuss recent literature concerning potential issues of HFNC treatment in COVID-19 patients., Terapija visokim protocima kisika u bolesnika oboljelih od COVID-19 kontroverzna je tema zbog koristi i rizika za bolesnike i zdravstvene djelatnike. Cilj ovog modaliteta liječenja je potencijalno izbjegavanje potrebe za endotrahealnom intubacijom i mehaničkom ventilacijom, ali zbog povećanog generiranja aerosola potrebno je uzeti u obzir povećan rizik za obolijevanje zdravstvenih djelatnika. Prikazujemo slučaj 71-godišnjaka oboljelog od infekcije SARS-CoV-2 s akutnim respiracijskim zatajenjem koji je uspješno liječen terapijom visokim protocima kisika u potrbušnom položaju. Uz prikaz slučaja daje se i kratak osvrt na noviju literaturu koja se bavi terapijom visokim protocima kisika u bolesnika s COVID-19.

Background: Superinfections contribute to mortality and length of stay in critically ill COVID-19 patients. The aim of this study was to determine the incidence and pathogen distribution of bacterial and fungal superinfections of the lower respiratory tract (LRTI), urinary tract (UTI) and bloodstream (BSI) and to determine the predictive value of biomarkers of inflammatory response on their ICU survival rates. Methods: A retrospective observational study that included critically ill COVID-19 patients treated during an 11-month period in a Croatian national COVID-19 hospital was performed. Clinical and diagnostic data were analyzed according to the origin of superinfection, and multivariate regression analysis was performed to determine the predictive values of biomarkers of inflammation on their survival rates. Results: 55.3% critically ill COVID-19 patients developed bacterial or fungal superinfections, and LRTI were most common, followed by BSI and UTI. Multidrug- resistant pathogens were the most common causes of LRTI and BSI, while Enterococcus faecalis was the most common pathogen causing UTI. Serum ferritin and neutrophil count were associated with decreased chances of survival in patients with LRTI, and patients with multidrug-resistant isolates had significantly higher mortality rates, coupled with longer ICU stays. Conclusion: The incidence of superinfections in critically ill COVID-19 patients was 55.3%, and multidrug-resistant pathogens were dominant. Elevated ferritin levels and neutrophilia at ICU admission were associated with increased ICU mortality in patients with positive LRTI.

Objectives: During the COVID-19 pandemics we have seen in critically ill COVID-19 patients treated in the intensive care unit the parallel outbreak of multidrug resistant Gram-negative bacteria bloodstream infections, mainly Acinetobacter baumannii and Klebsiella pneumoniae. Methods: We conducted a retrospective cohort single-center study. The aim was to investigate the incidence, etiology and impact of intensive care unit bloodstream infections in COVID-19 patients admitted to the COVID-19 intensive care unit with a known burden of multidrug resistance and to evaluate the possibility that inflammatory parameters levels measured at two different time points of treatment can early predict multidrug resistant Gram-negative bacteria bloodstream infections and enable timely beginning of bacterial targeted antimicrobial therapy. Results: Our study confirmed that procalcitonin values of 2,46 mcg/L and neutrophil/lymphocyte ratio of 28,9 could be a reliable indicators for high risk stratification of multidrug resistant Gram-negative bacterial infection origin in critically ill COVID-19 patients (Mann Whitney U test, P=0,02). Conclusion: Monitoring dynamic shift of inflammatory parameters in critically ill COVID-19 patients could reliably help clinician to recognize the multidrug resistant Gram-negative bacteria bloodstream infections and start with the antimicrobial therapy in a timely manner., Cilj istraživanja: Tijekom COVID-19 pandemije uočili smo kod kritično bolesnih COVID-19 pozitivnih bolesnika liječenih na odjelu intenzivne njege paralelno izbijanje infekcija krvi uzrokovanih multirezistentnim Gram negativnim bakterijama, uglavnom Acinetobacter baumannii i Klebsiella pneumoniae. U praksi rezultati mikrobiološke potvrde infekcija krvi završeni su s određenom vremenskom odgodom. Stoga primarni cilj istraživanja bio je odrediti povezanost upalnih parametara (leukociti, limfociti, neutrofili, omjer neutrofila i limfocita, C-reaktivni protein, prokalcitonin) mjerenih u dvije različite vremenske točke (dan prijema u jedinicu intenzivnog liječenja i dan nastanka infekcija krvi potvrđenih pozitivnim hemokulturama) i nastanka infekcija krvi uzrokovanih multirezistentnim Gram negativnim. Sekundarni ciljevi istraživanja bili su istražiti učestalost, etiologiju i utjecaj infekcija krvi uzrokovanih multirezistentnim Gram negativnim bakterijama na ishod liječenja COVID-19 pozitivnih bolesnika. Materijali i metode: Proveli smo retrospektivno kohortno istraživanje u Kliničkoj bolnici Dubrava na intenzivističkom odjelu COVID-19 pozitivnih bolesnika u vremenskom period od 31. listopada 2020. godine do 31. ožujka 2021. godine. U istraživanju je sudjelovalo 166 COVID-19 pozitivnih bolesnika koji su zadovoljili kriterije uključenja u istraživanje. 122 COVID-19 bolesnika imali su mikrobiološki potvrđenu infekciju krvi uzrokovanu multirezistentnim Gram negativnim bakterijama. Kontrolna gupa imala je 44 COVID-19 bolesnika koji nisu razvili infekciju krvi. Svi podaci bolesnika skupljali su se iz povijesti bolesti i elektroničke baze podataka. Rezultati: Naša studija potvrdila je cut-off vrijednosti upalnih parametara prokalcitonina od 2,46 mcg/L i omjer neutrofila/limfocita od 28,9 kao pouzdane pokazatelje stratifikacije visoko rizičnih COVID-19 bolesnika za nastanak infekcije krvi uzrokovane multirezistentnim Gram negativnim bakterijama, Acinetobacter baumannii i Klebsiella pneumoniae (Mann Whitney U test, P=0,02). Zaključak: Dinamički monitoring upalnih parametara sa cut-off vrijednostima proklacitonina i omjera neutrofila i limfocita u različitim vremenskim intervalima u kritično bolesnih COVID-19 pozitivnih bolesnika pouzdani je pokazatelj visokog rizika nastanka infekcija krvi uzrokovanih multirezistentnim Gram negativnim bakterijama koji u kliničkoj praksi omogućuje pravovremeno uvođenje ciljane antimikrobne terapije prije dospijeća mikrobiološke potvrde.

With this presentation we want to show our experience with the new diagnostic modality for breast lesion detection, contrast-enhanced digital mammography (CEDM), in General Hospital Pula, Croatia. We also want to show that there is a high degree of correlation between CEDM and breast magnetic resonance imaging (bMRI).

Cilj: Procijeniti korelaciju pokazatelja regionalne ventilacije pluća izmjerene električnom impedancijskom tomografi jom (EIT) spontano dišućih bolesnika u ležećem položaju indeksom tjelesne mase (BMI) i tjelesnom površinom te usporediti izmjerene pokazatelje između bolesnika s MBI ≤30 kg/m2 s bolesnicima kojima je BMI ≥30 kg/m2. Bolesnici i metode: Trideset i dva bolesnika zakazana za elektivni urološki zahvat uključena su u ovo istraživanje. Prije uvoda u anesteziju uzorkovana je arterijska krv za plinske analize te je napravljena EIT snimka. Izmjerene su vrijednosti impedancije pluća na kraju inspirija (ETI) i na kraju ekspirija (EELI) te vrijednosti centra ventilacije i indeksa inhomogenosti. Izmjereni podatci izvedeni su pomoću računalnog programa Dräger EIT data analysis tool v 6.3 te dalje analizirani pomoću računalnog programa Microsoft Excel. Koefi cijent korelacije izračunat je pomoću Pearsonovog ili Spearmanovog testa, ovisno o distribuciji, a razlike u kontinuiranim varijablama između skupina testirane su Studentovim t-testom ili Mann Whitneyevim U-testom. Statistička analiza i vizualizacija podataka provedene su pomoću programa jamovi i PAST. Rezultati: Značajna negativna korelacija nađena je između BMI i ETI i EELI u svih bolesnika (EELI-BMI ρ=-0, 35, p=0, 047 ; ETI-BMI ρ=-0, 35, p=0, 046), a koefi cijent korelacije bio je još izraženiji u pretilih bolesnika (ρ=-0, 83, p=0, 050). Dokazana je i značajna negativna korelacija između dobi i Horovitzovog kvocijenta (r=-0, 36, p=0, 044). Nisu dokazane statistički značajne razlike u pokazateljima izmjerenima pomoću EIT između pretilih bolesnika i bolesnika koji ne pripadaju pretiloj populaciji. Diskusija: Iako je dokazana značajna negativna korelacija između impedancije pluća i BMI, kao i smanjena površina ventiliranog područja uprosječenog tomograma u pretilih bolesnika, nisu dokazane razlike u izmjerenim pokazateljima između skupina. No, s obzirom da je vrijednost koefi cijenta korelacije značajno viša u pretilih bolesnika, izostanak statističke značajnosti treba pripisati asimetriji u distribuciji bolesnika između skupina (26 vs 6). Izostanak statistički značajnih razlika u Horovitzevom kvocijentu treba pripisati mehanizmu hipoksične plućne vazokonstrikcije te očuvanom funkcionalnom rezidualnom kapacitetu tijekom spontanog disanja. Navedeno je potrebno uzeti u obzir u interpretaciji rezultata jer je gubitak FRC zajedno s brzom desaturacijom arterijske krvi nakon uvoda u opću anesteziju dobro dokumentiran i dokazan. Zaključak: Pad ETI i EELI u spontano dišućih bolesnika u ležećem položaju korelira s porastom BMI, no nisu dokazane statistički značajne razlike u navedenim pokazateljima i vrijednostima Horovitzovog kvocijenta između pretilih bolesnika i bolesnika koje ne ubrajamo u pretilu populaciju. Potrebne su d aljnje studije koje će utvrditi promjene u EIT izmjerenim pokazateljima tijekom samog uvoda u opću anesteziju.

U kliničkoj slici COVID-19 bolesti, akutna hipoksemijska respiracijska insuficijencija najčešći je razlog prijema u jedinicu intenzivne medicine. U bolesnika koji razviju takvo zatajenje, odabir respiratorne potpore ovisi o promjenama u popustljivosti respiratornog sustava te se razlikuju dva oblika zatajenja – zatajenje s očuvanom i narušenom respiratornom mehanikom. Kod bolesnika kojima je respiratorna mehanika očuvana, uzrok hipoksemije je u poremećenim mehanizmima autoregulacije plućne vaskulature te je terapija izbora učestalo postavljanje bolesnika u potrbušni položaj uz terapiju visokim protokom kisika na nosnu kanilu (HFNO) ili korištenje neinvazivne ventilacije. Kada je u COVID-19 prisutan sindrom akutnoga respiracijskog distresa (ARDS) u klasičnom smislu riječi, principi liječenja jednaki su kao i u ARDS-u u drugim virusnim pneumonijama – endotrahealna intubacija i mehanička ventilacija s korištenjem pozitivnog tlaka na kraju ekspirija (PEEP) koji je podešen na dovoljno visoku razinu da bi se izbjeglo cikličko otvaranje i zatvaranje alveola ovisno o fazi respiratornog ciklusa. Preporučuje se restriktivan pristup udjelu kisika u inspiratornoj smjesi (FIO2) s vrijednostima odabranim da se saturacija kisikom u arterijskoj krvi održava oko 90 %. Tijekom mehaničke ventilacije preporučuje se sedacija bolesnika midazolamom ili deksmedetomidinom uz neuromišićnu relaksaciju u bolesnika koji imaju teži tijek bolesti. Korištenje adjuvantnih izvantjelesnih metoda kao što su ECMO ili ECCO koje su dokazano korisne kod liječenja ARDS-a drugih uzroka, pokazalo se nedovoljno učinkovitim u bolesnika oboljelih od COVID-19.

COVID-19 je infektivna bolest koja se nakon pojave (prosinac 2019., Wuhan, Kina) tijekom sljedeća 3 mjeseca proširila na sve kontinente i izazvala pandemiju s kojom je čovječanstvo prvi put suočeno. S obzirom na to da bolesnici imaju pretežito respiratornu simptomatologiju često s razvojem intersticijske upale pluća te da se radi o visoko kontagioznoj bolesti, nameće se potreba brze, pouzdane i sigurne dijagnostike plućnih komplikacija ove bolesti. U COVID-19 bolesnika ciljani ultrazvuk pluća je superioran u odnosu na klasičnu Rtg snimku srca i pluća te se u dijagnostičkoj pouzdanosti približio MSCT-u toraksa. Razlog tomu je činjenica da su upalni infiltrati lokalizirani prvenstveno bazalno i periferno gdje su dostupni UZV pregledu. Najčešće zahvaćene regije su 5 i 6 obostrano, a u nalazu dominiraju multiple B linije u 2 i više regija u kombinaciji s pojedinačnim B linijama. U ožujku 2020. osnovan je Primarni respiracijsko- intenzivistički centar u KB Dubrava (PRIC KBD) s ciljem zbrinjavanja COVID-19 bolesnika s umjerenom do teškom kliničkom slikom i znacima respiracijske insuficijencije. Za dijagnostiku i praćenje bolesnika, uz Rtg snimku srca i pluća te MSCT toraksa, korišten je ciljani UZV pluća. Osim dobre korelacije s kliničkom slikom i stupnjem respiracijske insuficijencije, ciljani UZV pluća pokazao se korisnim zbog kratke izloženosti aerosolu tijekom pretrage, a bez potrebe za mobilizacijom bolesnika ili korištenjem mobilnog Rtg uređaja. Postao je suverena zamjena za stetoskop uz mogućnost pridržavanja svih mjera za prevenciju širenja aerosola: mobilni uređaj bez kabela, mogućnost dezinfekcije pa čak i korištenje samo jednog uređaja po bolesniku u intenzivističkom centru, čime je postao važna dijagnostička metoda kod COVID-19 pozitivnih bolesnika.

U vrlo ograničenom vremenskom roku (manje od mjesec dana) KB Dubrava je organizacijski, logistički i infrastrukturno u potpunosti prilagođena prijemu mogućega velikog broja COVID- 19 bolesnika s kapacitetom od 290 intenzivističkih bolesničkih kreveta. Djelatnici ustanove su tako spremno odgovorili na izazov borbe s pandemijom COVID-19, što je od svih nas zahtijevalo značajnu prilagodbu kliničkog i stručnog rada u vrlo kratkom vremenskom razdoblju.

Infektivni endokarditis (IE) upalna je bolest srčanih zalistaka ili septalnih defekata. Pojavnost IE-a je oko 5 slučajeva na 100 000 ljudi, a stopa smrtnosti iznosi oko 20%. Najčešće je uzrokovan bakterijama ili gljivama. Od bakterija najčešće su izolirani stafilokoki ili streptokoki. Liječi se konzervativno ili kirurški. Do IE-a koji je uzrokovan oralnim patogenima obično dolazi zbog translokacije bakterije iz usne šupljine u krvotok kao posljedice oštećenja parodontalne barijere u sklopu bolesti parodonta ili nakon provedenih dentalnih zahvata. Bolesti parodonta povezane su sa sustavnim upalnim odgovorom koji dovodi do povećanog afiniteta za razvoj kardiovaskularnih bolesti, a dokazano je da kod kardijalnih bolesnika dentalni zahvati u prijeoperacijskom razdoblju dovode do povećanja morbiditeta i mortaliteta u perioperacijskom razdoblju. Svrha ovog istraživanja je dokazati postoji li povezanost između IE-a koji je uzrokovan oralnim patogenima s unutarbolničkim mortalitetom kod bolesnika operiranih zbog IE-a. U istraživanje je uvršteno 65 bolesnika operiranih zbog IE-a u kliničkoj ustanovi u razdoblju od 3 godine. Bolesnici su podijeljeni u skupinu bolesnika kojima je IE uzrokovan oralnim patogenima i u skupinu u kojoj je uzrokovan ostalim patogenima. Uspoređivani su stopa smrtnosti, trajanje mehaničke ventilacije, razlika u prijeoperacijskom SOFA zbroju, trajanje boravka u JIM-u, razlika u bilanci tekućine tijekom boravka u JIM-u te razlika u dinamici promjene Carricova indeksa tijekom prva 24 h boravka u JIM-u između skupina. 25 bolesnika (38%) imalo je IE uzrokovan oralnim patogenima. Nije dokazana statistički značajna razlika u stopi smrtnosti između skupina, ali je dokazana statistički značajno niža vrijednost SOFA zbroja (4 vs 7,5, p < 0,001), kraće trajanje mehaničke ventilacije (16 h vs 18,5 h, p=0,028), kraći boravak u JIM-u (44 h vs 67,5 h, p=0,02), prisutan anamnestički dodatak o provedenom dentalnom zahvatu unutar 60 dana prije operacije (32% vs 10%, p=0,026) te nalaz pozitivnog brisa zubnog plaka (64% vs 5%, p < 0,001) kod bolesnika kojima je IE uzrokovan oralnim patogenima. Nije dokazana statistički značajna razlika u stopi korištenja bubrežnog nadomjesnog liječenja, kao niti u dinamici promjena Carricova indeksa tijekom prva 24 h nakon operacije. Infective endocarditis (IE) is an inflammatory disease of cardiac valves or septal defectscaused by bacteria or fungi. Incidence of IE is around 3 - 7 per 100 000 cases with in-hospital mortality ranging between 13% and 25%. Although transient bacteraemia is common, IE is not that common because intact endothelium is usually resistant to formation of microbial colonies. That is the reason why IE is mostly present on left-sided valves (mitral and aortic) which are exposed to increased stress caused by higher blood pressures in systemic circulation. Clinical features of IE are persistent fever, malaise, skin lesions, hemodynamic instability and dyspnea. Modified Duke criteria are the golden standard for diagnosis of IE. Two major (echocardiographic manifestation and positive blood cultures), 1 major and 3 minor or 5 minor (pre-existing cardiac conditions, fever, vascular phenomena, immunological phenomena and positive blood cultures) criteria need to be present to confirm the diagnosis of IE. IE can be caused by bacteria originating from oral cavity, mostly streptococci, but most often it is caused by staphylococci. Oral pathogens as causes of IE are usually present in the bloodstream after invasive dental procedures, but their release can also be triggered by routine dental activities such as using dental floss, especially in patients with poor levels of dental hygiene. Poor levels of dental hygiene have been linked with higher incidence of periodontal disease which can lead to higher affinity to development of atherosclerotic disease, as well as increased mortality and rate of complications after cardiac surgery. Aims: Aim of this prospective observational study is to assess whether oral pathogens as cause of IE in patients surgically treated for IE are linked to increase in in-hospital mortality rate compared to patients who had IE caused by pathogens which are not of oral origin. Length of stay in the intensive care unit (ICU), duration of mechanical ventilation, rate of ICU re-admissions and surgical revisions were assessed, as well as differences of cumulative fluid balance, need for renal replacement therapy and PaO2/FiO2 indices measured at ICU admission, 3, 6, 12 and 24 hours post admission were compared between groups. Quantitative values were also compared between survivors and non-survivors. Primary hypothesis of this research is that patients who were surgically treated for IE caused by oral pathogens will have higher in-hospital mortality rate compared to patients who had IE caused by other pathogens. Patients and methods: Following the approval of institutional ethics board, 65 patients surgically treated for native valve IE were included in this research. Patients who have had valvular surgery earlier in their lifetime, as well as patients with acute pneumonia or chronic lung disease were excluded. Demographical data, aerobic and anaerobic blood culture results, microbiology analysis of excised valve, laboratory data and clinical parameters needed to assess preoperative SOFA score and other measured variables were analysed from medical documentation. Dental plaque was sampled at ICU admission and microbiologically analysed where applicable. PaO2/FiO2 ratios at 0, 3, 6, 12 and 24h after ICU admission were calculated using blood gas analysis values sampled from radial or femoral artery. Dental procedure anamnestic data was collected from medical documentation and from patients or their families. All patient related data was coded to preserve patient anonymity. After data collection, statistical analysis using StatsDirect (StatsDirect Ltd, Altrincham, UK) v3.0.187 and jamovi v0.8.1.11. (www.jamovi.org) software was performed to compare measured data between groups. Results: 25 patients had IE caused by oral pathogens and 40 patients had IE caused by other pathogens. Primary hypothesis that in-hospital mortality will be higher in patients surgically treated for IE caused by oral pathogens was disproven. There was no statistically significant difference between groups. There was also no statistically significant difference between groups regarding valve involvement (aortic, mitral or tricuspid). However, patients who had IE caused by oral pathogens had significantly higher incidence of positive plaque swab cultures (64% vs 5%, p

There is a known significant increase in perioperative complications among obese patients. Oral surgeries of obese patients under general endotracheal anesthesia pose a special challenge. The aim of the study was to evaluate postoperative pulmonary complications (PPC) risk, preoperative dyspnea score and their correlation with body mass index (BMI) among obese patients scheduled for oral surgical procedures under general anesthesia. Following the permission of the Ethics Committee and signed written informed consent, 75 obese patients (30-65 year old and ASA status II-III) were involved. PPC risk was determineted by ARISCAT score, dyspnea by Modified Borg score. The average BMI was 35.6 (SD 5.6), with no gender difference. Patients had an abdominal obesity type with an average waist to hip (W/H) ratio greater than 1.1 (women 0.99 +/- 0.19, males 1.11 +/- 0.18). The mean value of the neck size was 54.2 (SD 6.9) cm, significantly higher in males (p = 0.003). There was significant positive correlation of Ariscat scor (r=0, 57 ; p=0, 001) and preoperative degree of dyspnea (r=0, 51 ; p=0, 001) with the BMI, as well as neck circumferences with W/H ratio (r=0, 37, p=0, 01). The results showed a positive correlation of determinated risk for PPC with preoperative dyspnea level (r=0, 34 ; p=0, 002). Identification of respiratory risk parameters among obese patients and their interdependence proved to be of clinical interest. Preoperative assessment of PPC and dyspnea level at rest should be a part of a standard preoperative protocol for oralsurgical procedures especially in one-day surgery.

Infektivni endokarditis (IE) upalna je bolest endokarda uzrokovana mikroorganizmima koji formiraju vegetacije na srčanim zalicima ili septalnim defektima. Dijagnosticira se prema modifi ciranim kriterijima Duke od kojih su najvažniji ehokardiografski dokaz vegetacija na površini endokarda i pozitivne hemokulture na najčešće uzročnike IE. Liječi se konzervativno i kirurški. Kod bolesnika kirurški liječenih zbog IE često je prisutna poslijeoperacijska hemodinamska nestabilnost uzrokovana hipovolemijom, slabosti srca multifaktorske etiopatogeneze i poremećajima tonusa periferne vaskulature. Korigira se nadoknadom volumena i korištenjem vazoaktivnih lijekova u perioperacijskom razdoblju. U ovom istraživanju ispitan je utjecaj kumulativne bilance unosa i gubitaka tekućine u jedinici intenzivne medicine (JIM) na unutarbolničku smrtnost, stopu provođenja bubrežnog nadomjesnog liječenja, trajanje mehaničke ventilacije, trajanje boravka u jedinici intenzivne medicine i parametre plućne funkcije u bolesnika operiranih zbog IE. Od 65 ispitanika koji su operirani zbog IE u kliničkoj ustanovi u razdoblju od 4 godine 55 bolesnika je preživjelo, a 10 umrlo (stopa smrtnosti od 15 %). Sedam (70 %) umrlih bolesnika imalo je kumulativnu bilancu tekućine veću od medijana (1190 mL). Binarnom logističkom regresijom, uzevši u obzir kovarijable zbroja SOFA i dobi bolesnika, dokazan je utjecaj kumulativne bilance na povećanje unutarbolničke smrtnosti (exp(B)=2, 753, p=0, 05). Nije dokazana statistički značajna razlika u kumulativnoj bilanci tekućine između bolesnika kojima je provođeno odnosno nije provođeno bubrežno nadomjesno liječenje, kao ni povezanost kumulativne bilance tekućine i trajanja mehaničke ventilacije, tj. boravka u JIM. Dokazana je statistički značajna povezanost trajanja mehaničke ventilacije i boravka u JIM (Spearman ρ 0, 516, p

Cilj: Pretilim oralnokirurškim bolesnicima procijeniti rizik opstruktivne apneje u snu (OSA), rizik poslijeoperacijskih plućnih komplikacija, odrediti učestalost otežane intubacije i prijeoperacijsku arterijsku zasićenost kisikom. Ispitanici i postupci: 284 bolesnika predviđenih za oralnokiruruški zahvat u općoj anesteziji ispitano je validiranom hrvatskom verzijom STOP BANG upitnika za procjenu rizika OSA-e. Kriterij visokog rizika za OSA-u (STOP BANG≥5 od 8) i kriterij pretilosti (Indeks Tjelesne Mase ITM≥30 kg/m2 ) zadovoljilo je 30 ispitanika koji su bili uključeni u prospektivno istraživanje. Rizik poslijeoperacijskih plućnih komplikacija određivao se ARISCAT bodovnom tablicom, otežana intubacija procjenivala se anatomskim karakteristikama usne šupljine te se mjerila prijeoperacijska arterijska analiza zasićenja krvi kisikom (SaO2 ). Rezultati: Uključne kriterije zadovoljilo je 10% oralnokirurških bolesnika (medijan za dob 55, 53% muškaraca). Prema anatomskim karakteristikama (Mallampati scor III 53%, Cormack-Lehane III 56%) svaki drugi bolesnik imao je visok stupanj moguće otežane intubacije. Intubacija je bila otežana kod svakog šestog bolesnika (16%). Statistički značajne razlike u dobi, ITM, SaO2, ARISCAT i STOP BANG bodovanju, među spolovima nije bilo (p˂0, 05). Postojala je jako dobra povezanost (koeficijent korelacije r=0, 78, p˂0, 05) rizika za OSA-u i rizika za poslijeoperacijske plućne komplikacije bez razlike u povezanosti u muškaraca i žena (p˃0, 05). Medijan prijeoperacijske SaO2 iznosio je 94.9%. Zaključak: Pretili oralnokirurški bolesnici s visokim rizikom za OSA-u u općoj anesteziji nisu rijetkost. Prijeoperacijsko procjenjivanje rizika OSA-e potrebno je budući da su rezultati pokazali pozitivnu korelaciju rizika OSA-e i poslijeoperacijskih plućnih komplikacija, povećani rizik otežane intubacije i smanjenu prijeoperacijsku zasićenost krvi kisikom.

Prikaz utjecaja oralnih patogena na mortalitet bolesnika operiranih zbog infektivnog endokarditisa. Nije dokazana statistički značajna razlika u mortalitetu, no postoji značajna razlika u distribuciji između muškaraca i žena.

Postoperative pulmonary complications are associated with increased morbidity, lenght of hospital stay, and mortality after major surgery. Protective ventilation is strongly recommended in international guidelines for Intensive Care Unit (ICU) patients with the Acute Respiratory Distress Syndrome (ARDS). Recent randomized controlled trials also show that the use of lower tidal volumes is the most important determinant of protection in intraoperative mechanical ventilation of nonobese patient. Guidelines do not yet recommend on tidal volume size in ICU patients without ARDS. Aim of our study was to determine practice of ventilation, impact of tidal volume size and outcomes in ventilated ICU patients without ARDS. We performed a 7-day observational study on 30 intubated and ventilated adult ICU patients who were divided according to the tidal volume size in two groups. Group 1 (n=19) was ventilated with lower (Vt 6-8 ml/ kg) and group 2 (n=11) with higher tidal volume size (Vt > 8 ml/kg). Ventilation parameters were measured once a day. Postoperative pulmonary and extrapulmonary complications, lenght of ICU and hospital stay, mechanical ventilation days and mortality in 90 days period were also recorded. There were no statistically significant differences among the 2 groups with regard to age, gender, BMI, type of operation, and ventilation parameters. Patients ventilated with lower Vt (group 1) had statistically signifficant decrease of postoperative pulmonary complications ( p=0, 027) and mortality ( p=0, 029). According to the recent literature protective ventilation with lower tidal volume is associated with a better clinical results among adult ICU patients without ARDS.