Search

Divlja je svinja jedna od najstarijih preživjelih vrsti životinja na euroazijskom području. Danas je proširena u Europi, Aziji, Africi, a uvedena je i na područje Sjeverne Amerike. Zbog svoje visoke prilagodljivosti, klimatskih promjena, načina gospodarenja lovištima i malog broja prirodnih neprijatelja, divlja je svinja najmanje ugrožena vrsta životinja i njezin broj sustavno raste. Danas ona predstavlja ugrozu poljoprivrednicima kojima nanosi štete, a zbog hrane ulazi i u prigradska te gradska okružja. Prepoznata je za jednog od najznačajnijih rezervoara virusnih infekcija životinja, ali i nekih zoonoza. Naime, divlja svinja može doći neposredno i posredno u dodir s domaćim životinjama te na taj način prenijeti uzročnike virusnih infekcija. Obzirom da je lov jedna od važnijih turističkih ponuda Hrvatske, a divlja svinja jedna od najtrofejnijih divljih životinja, dodir divlje svinje s ljudima može ugroziti i zdravlje ljudi. U ovom smo radu opisali ulogu divljih svinja pri prijenosu najznačajnijih virusnih infekcija u svinjogojskoj industriji Europe, poput šireće afričke svinjske kuge te nama poznate klasične svinjske kuge i za druge vrste životinja poput bolesti Aujeszkoga. Opisali smo i značenje divlje svinje kao rezervoara virusa hepatitisa E, danas sve značajnije zoonoze. Ujedno je dat osvrt na moguću pojavnost navedenih infekcija ili njihovu prisutnost u divljih svinja s područja Republike Hrvatske., The wild boar is one of the oldest animal species in Eurasia. Currently, it is spread throughout Europe, Asia, Africa, and was introduced into North America in the 1920s. Due to its great adaptability, hunting ground management, its lack of natural enemies, and favorable climate changes, the wild boar is an animal species whose conservation status is of least concern and which is increasing in numbers. However, it presents a threat to farmers due to the losses caused by it eating and damaging crops. Furthermore, the wild boar is entering the suburbs or even centers of cities, and since it is known that wild boars may be sources of infectious diseases for different animal species, as well as numerous zoonoses, direct and indirect contact may cause interspecies transmission and the spread of viruses. Hunting may also be a risk factor in viral spread, since wild boar hunting is a significant tourist attraction in Europe, including Croatia, and wild boars are a prestigious trophy. Hunted wild boar carcasses and blood may be sources of infection not only for animals but for humans as well. This is a review regarding the role of wild boars as reservoirs of the most important viral infections in the swine industry in Europe, such as African swine fever (ASF), classical swine fever (CSF) and Aujeszky’s disease (AD). Even though ASF has never been reported in Croatia, its continuous spread throughout Europe is cause for concern. Currently, the infection is 200 km from Croatia’s borders, and early preparedness measures have been taken. CSF has been one of the most devastating diseases in swine production in Croatia. The last outbreak was recorded in 2006-2008. However, surveillance programs are still being implemented to ensure the healthy status of swine and wild boars. AD has been diagnosed in wild boars, and sporadic cases of infection in hunting dogs have occurred in the last decade. Therefore, the infection is still a threat to the swine industry. We have also described the importance of wild boars as reservoirs of hepatitis E (HE), an emerging public health problem and zoonosis. The Croatian Veterinary Institute has been involved in epidemiological studies of HE since 2007. However, a thorough investigation involving the testing of domestic pigs, wild boars and other wild and domestic animal species started in 2009. Currently, the domestic pig and wild boar are the only animal reservoirs of HE in Croatia, but wild boar may be chronically infected and spread the virus for months.

Svinjski teschovirus (STV) i sapelovirus (SSV) su maleni RNK virusi bez ovojnice koji su klasificirani u porodicu Picornaviridae, porodicu koja uključuje varijabilne i heterogene enteričke viruse uobičajeno prisutne u fecesu domaćih svinja. Infekcije STV-om i SSV-om su najčešće asimptomatske i rasprostranjene u populaciji domaćih svinja. Poznato je da inficiraju i divlje svinje iako je na njima napravljeno manje istraživanja. Povremeno STV infekcije rezultiraju kliničkom bolesti sa simptomima neuroloških poremećaja koji mogu biti snažni (Tješenska bolest) ili blagi (bolest Talfan). Termin SMEDI sindrom (engl. Stillbirth, Mummified fetus, Embryonic Death, Infertility) opisuje skup reproduktivnih poremećaja prouzročenih infekcijom STV-om te SSV-om. S obzirom da nema zabilježenih slučajeva prijenosa infekcije sa svinja na ljude, smatra se da STV i SSV nemaju zoonotski potencijal. Diferencijalna dijagnostika uključuje pseudorabies (bolest Aujeszkog), klasičnu i afričku svinjsku kugu, virus reprodukcijskog i respiratornog sindroma svinja. U ovom radu opisujemo spoznaje vezane za trenutnu proširenost STV i SSV u svijetu, etiologiju, patogenezu i kliničku sliku, dijagnostiku, liječenje i prevenciju te osvrt na situaciju u Republici Hrvatskoj., Porcine Teschovirus (PTV) and Sapelovirus (PSV) are small, nonenveloped RNA viruses belonging to the Picornaviridae family, comprising highly variable and heterogeneous enteric viruses, commonly found in faecal samples from domestic pigs. Infections by PTV and PSV are usually asymptomatic and widespread in domestic pigs. This also appears to be the case in wild boar, though fewer studies have been performed in these wild suids. Occasionally, swine PTV infection results in clinical disease, with the most characteristic outcome being neurological disorders, which can be severe (Teschen disease) or mild (Talfan disease). Reproductive disorders associated with PTV and PSV infection have been termed “SMEDI syndrome” (stillbirth [S], mummified fetus [M], embryonic death [ED], infertility [I]). Since there are no reports of pig to human transmission, it is considered that PTV and STV have no zoonotic potential. Differential diagnoses are required to exclude pseudorabies (Aujeszky’s disease), classical and African swine fever and porcine reproductive and respiratory syndrome virus. This paper provides an overview of PTV and PSV regarding its history and worldwide geographical distribution etiology, pathogenesis and clinical manifestation, diagnosis, therapy and prevention, with an overview of situation in Croatia.

Velika porodica Parvoviridae rasprostranje- na je diljem svijeta i uvelike ugrožava zdravlje ljudi i životinja, posebice domaćih životinja, mačka, pasa i konja. Znaci zaraze pripadnici- ma porodice Parvoviridae variraju od posve ne- zamjetljivih do po život opasnih stanja pa osim opsežnog pobola nastaju i golemi gospodarski gubitci. Zbog osmišljavanja djelotvornije ob- rane danas su u središtu pozornosti veterinar- ske medicine nastojanja da se te bolesti bolje upoznaju. Stoga su autori nastojali načiniti sažet, ali iscrpan prikaz najznačajnijih infek- cija parvovirusima u naših domaćih životinja. Ponajprije izložiti osnovne značajke parvovi- rusa, a potom opisati podporodicu Parvovirine koja prouzroči zaraze kralješnjaka. S obzirom da se učestalošću posebno ističu rodovi Bo- caparvovirus i Protoparvovirus, oni su detaljno izloženi. Rod Bocaparvovirus je izložen kroz nji- hove značajke, životni ciklus, dijagnozu i pa- tofiziologiju te liječenje i preventivu. Opisane su i glavne značajke roda Protoparvovirus s posebnim naglaskom na povijest, obilježja, inačice virusa, kliničku sliku i patofiziologiju, dijagnozu te zaštitu od zaraze. Samo dobrim poznavanjem mehanizma djelovanja opisanih virusa moguće je u budućnosti uspješno suz- bijati ove bolesti., The large Parvoviridae family of viruses is spread all over the world and endangers human and animal health, especially domestic animals, cats, dogs and horses. Signs of infection with viruses of the Parvoviridae family vary from completely undetectable to life-threatening agents, and may result in massive economic losses. Due to the more effective defence, attention is currently focused on veterinary medicines to make these diseases better known. The aim of this study was to conduct a comprehensive review of the most significant Parvovirus infections in domestic animals in Croatia. First, the basic features of the Parvovirus family are outlined. Subsequently, the subfamily Parvovirinae is described as a group that infects vertebrates and is widely recognized as the cause of losses and health disorders in domestic animals. The genus Dependoparvovirus, due to its recognized binding site, has great potential for use in gene therapy investigations. Furthermore, the genera Bocaparvovirus and Protoparvovirus are the two most common genera in the subfamily Parvovirinae, and are therefore more specifically described. Moreover, both are described as pathologic agents in animals, where strains of the genus Bocaparvovirus were recently detected in the swine population in Croatia. The virus features, life cycle, diagnosis, pathophysiology, treatment and prevention of the genus Bocaparvovirus are described. The genus Protoparvovirus is described through its features, clinical picture, diagnosis, pathophysiology and prevention. Only with good knowledge of the mechanism of the action of these viruses can infections be successfully combatted in the future. However, further investigation and greater knowledge are needed to understand the epidemiology of parvovirus infections and the possible interspecies transmission of some of their representatives.

Maleus je kontagiozna bolest konja, magaraca i njihovih križanaca, a mogu oboljeti i mesojedi, uključujući i čovjeka. Obično je kronična, a očituje se tvorbom specifičnih čvorića u koži, potkožju, plućima i drugdje u organizmu. U Hrvatskoj je bolest zadnji puta zabilježena 1961. godine. U Arhivi sojeva Laboratorija za bakterijske zoonoze, Hrvatskog veterinarskog instituta pronađen je liofilizat oznake B. mallei - Karlovac (5.2.1957.). Zbog iznimno rijetkog uzorka namjera je bila ponovno kultivirati soj te ga identificirati daljnjim standardnim i molekularnim testovima potvrditi radi li se zaista o vrsti Burkholderia ( B.) mallei. Liofilizirani izolat B. mallei nismo uspjeli kultivirati opisanim bakteriološkim postupcima. Izvršili smo izolaciju DNK iz uzorka otopljenog liofilizata. Koncentracija izolirane DNK izmjerena je na DS-11 spektrofotometru (DeNovix, SAD). Umnožavanjem za vrstu B. mallei specifičnog fliP-IS407A odsječka veličine 989-bp za soj „B.mallei Karlovac 5.2.1957.“ utvrđeno je da se radi o vrsti B. mallei. Prema trenutno dostupnim podatcima molekularne genotipizacije primjenom high resolution melting PCR metode na 15 filogenetski značajnih polimorfizama jedne baze vrste B. mallei, hrvatski soj izdvojen 1957. godine nalazi se u grupi filogenetski srodnih sojeva iz Italije, Mađarske, Turske i Irana iz istog vremenskog razdoblja. Maleus je klasična, re-emergentna bakterijska zoonoza i bolest koja ne poznaje granice kako po klinički nespecifičnoj slici i kroničnim oblicima bolestibez vidljivih simptoma tako i po činjenici da se slučajevi bolesti u konja dijagnosticiraju i danas u zemljama s višegodišnjim statusom bez bolesti. Kontrola konja u međunarodnom prometu je i dalje neophodna.

Više od pet desetljeća istraživanja re- produktivne biologije omogućilo je razvoj biotehnoloških postupaka koji povećavaju učinkovitost mesnog i mliječnog govedar- stva. Ovi postupci omogućuju manipulaciju gametama i zametcima u svrhu poboljšanja plodnosti i genetskog napretka. Usvajanje i primjena postupaka asistirane reproduk- cije u rasplođivanju krava ima dalekosežne posljedice u komercijalnom uzgoju stoke. Umjetno osjemenjivanje, embriotransfer i proizvodnja zametaka in vitro tehnologije su koje se sustavno primjenjuju u uzgojnim pro- gramima diljem svijeta omogućavajući brzi genetski napredak, skraćenje generacijskog intervala, kontrolu zaraznih bolesti i sman- jenje proizvodnih troškova. Umjetno os- jemenjivanje desetljećima je najisplativiji i najkorišteniji način širenja poželjnog geno- ma. Embriotransfer je tijekom posljednjih 30 godina postao međunarodno prihvaćena metoda rasplođivanja s preko 500 000 zam- etaka proizvedenih in vivo godišnje. Propisi Međunarodnog društva za embriotransfer vezani uz sanitarnu kontrolu proizvodnje za- metaka omogućuju siguran transport in vivo proizvedenih zametaka, bez rizika od širenja zaraznih bolesti. Od ukupnog broja zametaka, oko 15% godišnje ih se proizvodi in vitro. Ova tehnologija omogućuje dobivanje zametaka od plotkinja visoke genetske vrijednosti koje ne mogu dati potomstvo prirodnim putem, a zbog veće učinkovitosti s vremenom bi mo- gla zamijeniti klasične programe MOET-a. Postupci asistirane reprodukcije poput em- briotransfera i in vitro proizvodnje zametaka zajedno s krioprezervacijom, od izuzetne su važnosti u očuvanju izvornih i ugroženih pasmina goveda. Njihova primjena nezaobi- lazna je u programima uspostave banke gena koji pomažu u očuvanju farmskih genetskih resursa. Osim navedenog, ove biotehnologi- je povećavaju ponudu visokokvalitetne stoke te primjenu naprednih biotehnologija. Određivanje spola spermija i zametaka nudi stočarima mogućnost odabira spola teleta, a time i isplativiju proizvodnju mesa i mli- jeka. Napredne biotehnologije poput kloni- ranja i transgeneze imaju veliki potencijal u rasplođivanju, no zbog troškova i loših rezultata one se uglavnom koriste u istraživanjima te u farmaceutskoj industriji., More than five decades of research in reproductive biology have resulting in the development of biotechnologies in the cattle industry to increase efficiency in beef and dairy production systems. These technologies are related to gamete and embryo manipulation aimed at improving fertility and genetic progress. The application of assisted reproductive technology in stockbreeding has tremendously altered the rate of genetic improvement in breeding programmes and strategies. Artificial insemination, embryo transfer and in vitro embryo production are technologies systematically applied in breeding programs around the world. They enable rapid genetic progress, shortening of the generation interval, control of disease transmission and reduction of production costs. Worldwide, artificial insemination has been the most efficient and useful way to improve the genetic quality of the herd. Over a period of thirty years, embryo transfer has become an internationally accepted technology with over 500,000 in vivo produced embryos per year. The recommended handling procedures of the International Embryo Transfer Society enable the safe export of in vivo derived embryos, without the risk of disease transmission. Approximately 15% of embryos produced annually are produced by in vitro technology. This technology enables embryo production from cows of high genetic merit that cannot produce offspring by conventional reproduction. Improvements in OPU/IVF programs would have a great impact on the cattle industry and could replace the traditional MOET programs in the near future. Furthermore, they are important for the development and operation of a gene bank for the cryoconservation of animal genetic resources, to preserve indigenous and endangered breeds of cattle. In addition to genetic progress, the application of these biotechnologies in animal breeding permits high quality breeding stock to be available on the market and enables the application of advanced technologies. Semen and embryo sexing allows for identification and selection of sex, which can assist in the more efficient management of resources. Cloning and transgenesis have great potential in the cattle industry, though due to their low efficiency and high costs, these technologies are predominantly applied in experimental settings and the production of pharmaceuticals.

Čagalj je oportunistički mesojed iz porodice pasa. U Republici Hrvatskoj nalazi se na popisu divlja-či bez lovostaja. Stalno zubalo čaglja sadržava 42 zuba te je po svome izgledu karakteristično za pripadnike ove porodice. U ovom je istraživanju pregledano 96 lubanja čaglja s područja Slavonije i Baranje. Patološke promjene na zubima utvrđene su na 15 lubanja (15, 63 %), i to na ukupno 24 zuba. Najčešće utvrđena promjena bio je prijelom zuba, zatim parodontitis te nedostatak zuba i nepravilan zagriz. Statistički gledano, broj prijeloma značajno je veći od nedostatka zuba i nepravilnog zagriza (χ2 = 5, 6889 ; p = 0, 017073) te apscesa, karijesa, prekobrojnog zuba i horizontalnog gubitka kosti (χ2 = 7, 8112 ; p = 0, 005192). Promjene nisu utvrđene na P1-3, I2-3 i M2-3. Veći broj promjena utvrđen je na donjoj čeljusti. Ukupno je utvrđeno 12 promijenjenih zuba na lijevoj strani usne šupljine te 8 na desnoj strani.

Monitoring of faecal glucocorticoid metabolites (fGCM) of various wildlife species has become an important non-invasive tool for wildlife managers that enables them to understand influences of season, sex, age and physiological status on animal’s organism and to realize potential stressors in order to adjust management practice and thus to minimize its negative impact. Here we present a one-year study on fallow deer kept in extensive captive breeding in inland Croatia. We measured fGCM with an 11-oxoaetiocholanolone enzyme immunoassay. Obtained results confirmed a seasonal pattern of cortisol release with highest concentrations of 11, 17-dioxoandrostanes (11, 17-DOA) during the winter period (950 ; 430-2385 ng/g faeces, expressed as median, min and max values), followed by early summer (864 ; 186-3271 ng/g) and spring (610 ; 129-2896 ng/g). Significantly lower concentrations were determined during the late summer period (306 ; 95-2071 ng/g). Compared with fGCM levels in free-ranging fallow deer, concentrations in captive animals followed the same pattern, but with lower values in every season. This may be attributed to habituation and to a less challenging and more predictable environment under captive conditions.

U radu je prikazano saniranje ugrizne rane u području anusa psa pasmine labrador. Kirurški obrađena rana previjena je povojem za vlažno zacjeljivanje rana Suprasorb® A, sa kalcij-alginatom. Primjena kalcij-alginata u povoju rana poznata je već duži niz godina, ali je nešto veću primjenu u području veterinarske medicine pronašla tek u posljednjih nekoliko godina. Kalcij-alginat osigurava upijanje tekućine koju zadržava te osigurava vlažan okoliš povoljan za aktivaciju stanica, citokina, enzima i čimbenika rasta te time blagotvorno djeluje na procese cijeljenja. Posredno takvi povoji smanjuju brojnost bakterija na rani pasivnim upijanjem i zadržavanjem istih. Dodatkom drugih tvari poput cinka, srebra i slično moguće je postići i biološku i antimikrobnu aktivnost takvih povoja. Kalcij-alginat povoji posebnu primjenu nalaze kod površinskih rana sa srednjom velikom količinom sekreta te u posljednje vrijeme sve više i kod dubokih rana.

Svrha ovoga rada je predočiti prednosti i razloge za uporabu jednokratnih prekrivača pri operativnim zahvatima. Napretkom znanosti na području uporabe materijala za postizanje zadovoljavajućih uvjeta u okolini operacionog polja došlo se do spoznaje da jednokratni višeslojni materijali pružaju znatno veću zaštitu od negdašnjih prekrivača. Posebice je indicirana uporaba jednokratnih prekrivača danas, obzirom na potencijalnu opasnost širenja uzročnika iznimne otpornosti na klasične metode sterilizacije (prioni). U porodništvu posebne zahtjeve nalazimo pri carskom rezu kada je mogućnost infekcije rane velika. Uporaba kvalitetnih jednokratnih prekrivača jedan je od osnovnih preduvjeta za pravilan postoperativni oporavak.

U ovoj raspravi osvrnuli smo se ukratko na problematiku rana i njihovo saniranje. Poseban naglasak stavili smo na uporabu kompresa u obradbi rana i pomaganju procesa njihova cijeljenja. Danas se u saniranju rana rabi velik broj različitih kompresa, pri čemu smo se mi vodili podjelom s obzirom na moguće prianjanje komprese na ranu. Shodno tome priklonili smo se podjeli na adherentne i neadherentne komprese. Iz rasprave je vidljiva primjena pojedinih kompresa s obzirom na karakteristike same rane, kao i na prednosti i mane pojedinih izvedbi rješenja.