Šumski požari predstavljaju veliku opasnost za šumska zemljišta i šume u Republici Hrvatskoj, a naročito u Dalmaciji, na otocima i u Dalmatinskoj zagori. Sve veći broj požara u značajnoj mjeri degradira ekosustav i narušava njegovu stabilnost što dovodi do smanjenja bioraznolikosti i povećanja opustošenih prostora. U posljednja dva desetljeća 20. stoljeća, godišnja izgorena površina u mediteranskim zemljama procijenjena je na oko 600 000 ha, što je gotovo dvostruko više nego tijekom 1970-tih godina. U razdoblju od 1998. do 2004. godine bilo je ukupno 115 666 požara kojim je bilo obuhvaćeno ukupno 1 250 892 ha. Od 1996. godine do 2005. godine u Republici Hrvatskoj bilo je ukupno 3 324 šumskih požara, od čega su na krškom području bila 2 792 šumska požara ili 84,00 %. Ukupna izgorena površina na krškom i kontinentalnom području Hrvatske je 183 015 ha, od čega na krško područje otpada 175 199 ha ili 95,73 %. Prosječna izgorena površina po požaru na krškom području iznosi 62,75 ha. U istom razdoblju na području Dalmatinske zagore (šumarije: Drniš, Vrgorac, Knin, Sinj, Imotski) bio je ukupno 831 požar, odnosno 29,76 % od ukupnog broja požara na krškom području, a čime je izgoreno 44 164 ha površine, odnosno 25,21 % od ukupno izgorene površine krškog područja u promatranom razdoblju. Usavršavanje metoda prevencije i borbe protiv šumskih požara omogućuje bitno smanjenje opožarenih površina. Poznavati čimbenike koji uvjetuju nastanak šumskih požara kao i čimbenike koji započinju širenje vatrene stihije bitno je zbog pripreme i vođenja preventivnih aktivnosti. Jedna od najvažnijih preventivnih mjera jest poznavanje obilježja šumskih goriva, u prvom redu njihove zapaljivosti, gorivosti i sadržaja vlage. Uzroci nastanka požara mogu biti različiti, od prirodnih (suša, visoka temperatura, niska relativna vlaga zraka, vjetreni režim, udar groma) do onih uzrokovanih ljudskim nemarom (paljenje korova na poljoprivrednim površinama, bačen neugašen opušak, neugašena izletnička vatra, razni ekološki incidenti) koji su i najčešći. Dosadašnjim spoznajama vezanim uz problematiku šumskih požara utvrđeno je da pozornost treba posvetiti pedološkim, klimatskim i vegetacijskim uvjetima nastanka i širenja požara, te svekolikim uvjetima obnove šuma poslije požara. Odluka o tome kako pristupiti obnovi šuma ili šumskog zemljišta koje je bilo zahvaćeno šumskim požarom ili je njime uništeno, ovisi o nizu biološko-ekoloških i gospodarskih činitelja. Sam požar, u pravilu, uzrokuje regresiju vegetacije te se na opožarenim površinama, ovisno o tipu vegetacije prije požara i biološko-ekološkim uvjetima javljaju specifični degradacijski tipovi vegetacije. Međutim, na brzinu, kvalitetu i uspjeh progresivne sukcesije izgorenih površina pozitivno može utjecati čovjek u vidu izbora vrsta i metoda sanacije. Uvažavanjem svega navedenog zasigurno bi se znatno pridonijelo očuvanju biološke i krajobrazne raznolikosti uz načelo održivog razvoja prirodnih ekosustava., Forest fires represent a major threat to forests and forest land in Croatia, especially in Dalmatia, the islands and the Dalmatian hinterland. An increasing number of fires significantly degrade the ecosystem and disrupt its stability, leading to a decrease in biodiversity and increase the devastated area. In the last two decades of the 20th century, the annual burned areas in Mediterranean countries is estimated at around 600 000 ha, which is almost twice as much during the 1970's. From 1998 to 2004. there were a total of 115 666 fire which included a total of 1,250,892 hectares. Since 1996. year until 2005. in the Republic of Croatia had a total of 3324 forest fires, of which the karst area was 2792 forest fire, or 84.00%. The total burned area in the continental karst and Croatian territory is 183 015 ha, of which the karst area of waste 175 199 hectares or 95.73%. The average area burned per fire in the karst area is 62.75 hectares. In the same period in the Dalmatian hinterland (Forestry office: Drniš Vrgorac, Knin, Sinj, Imotski) was a total of 831 fires, or 29.76% of the total number of fires in the karst area, which burned 44 164 ha, or 25 , 21% of total burn surface area of the karst areas in the period. Improving methods of prevention and fight against forest fires allows significantly reducing the burnt areas. Knowing the factors that condition the occurrence of forest fires as well as factors that start spreading the blaze is essential for the preparation and conduct of preventive activities. One of the most important preventive measure is to know the characteristics of forest fuels, primarily their flammability, combustibility, and moisture content. Causes of fire may be different from natural (drought, high temperatures, low relative humidity, wind regime, lightning) to those caused by human negligence (burning weeds on agricultural land, thrown unquenched butt, unquenched fire excursion, various environmental incidents) which are most common. Current state of knowledge concerning the problem of forest fires has been found that attention should be paid pedological, climatic and vegetation conditions of occurrence and spread of fire, and the overall conditions of regeneration after fire. The decision on how to approach restoration of forests or forest land that was affected by forest fires or it is destroyed depends on a number of biological, ecological and economic factors. The fire, normally, causing regression of the vegetation on the burnt areas, depending on the type of vegetation before the fire and the biological and ecological conditions occurring specific degradation of vegetation types. But, however, the speed, quality and success of the progressive succession of burned areas can positively affect a man in mind the choice of types and methods of rehabilitation. Appreciating all this would certainly contribute significantly to the preservation of biological and landscape diversity with the principle of sustainable development of natural ecosystems.