Broilers (N=20 in each of 4 groups) kept under standard management conditions, were given various doses of salinomycin over a period of 8 weeks. They showed no clinical signs throughout the study. Those receiving 60 ppm, 120 ppm or 180 ppm salinomycin had significantly lesser body mass (P<0.001) than the control group. There was a significant negative correlation between dose of salinomycin and mass gain in broilers (r=-0.845, P<0.05). Cumulative feed conversion ratio (CFR) during this period was 2.21 in the control group compared with 3.251, 3.859 and 4.161 in broilers, respectively, receiving 60 ppm, 120 ppm and 180 ppm salinomycin in feed. There was a positive correlation between FCR and the dose of salinomycin (r=0.973, P<0.001). Organ index of liver, proventriculus, intestines and caeca in salinomycin at 60 ppm and 120 ppm had a non-significant influence on gizzard, kidneys and heart, but at 180 ppm there were significantly reduced gizzard and kidney indices compared with the control (P<0.001). On the other hand, heart index was significantly higher in 180 ppm fed broilers compared with the control (P<0.001). Grossly and histologically visceral organs of broilers receiving various doses of salinomycin appeared normal., Brojlerima (po 20 u 4 skupine) držanim u standardnim uvjetima uzgoja davane su različite doze salinomicina tijekom 8 tjedana. Nisu pokazivali nikakve kliničke znakove bolesti tijekom pokusa. Oni koji su dobivali 60 ppm, 120 ppm ili 180 ppm salinomicina imali su značajno manje (P<0,001) tjelesne mase od kontrolne skupine. Postojala je značajna negativna korelacija između doze salinomicina i prirasta tjelesnih masa brojlera (r=0,845, P<0,05). Skupni omjer konverzije hrane (FCR) u tom razdoblju bio je 2,21 za kontrolnu skupinu, a u usporedbi s brojlerima koji su dobivali 60 ppm (omjer 3,251), 120 ppm (omjer 3,859) odnosno 180 ppm (omjer 4,161) salinomicina u hrani. Bila je pozitivna korelacija FCR i doze salinomicina (r=0,973, P<0,001). Indeksi organa za jetru, žljezdani želudac, crijeva i slijepa crijeva uz 60 ppm salinomicina nisu imali značajnog utjecaja na misićni želudac, bubrege i srce, ali uz 120 ppm bili su značajno smanjeni indeksi za misićni želudac i bubrege u usporedbi s kontrolnom skupinom (P<0,001). S druge strane, indeks za srce bio je značajno veći u brojlera hranjenih sa 180 ppm salinomicina u usporedbi s kontrolnom skupinom (P<0,001). Utrobni organi brojlera koji su dobivali različite doze salinomicina izgledali su normalno i makroskopski i histoloski.