Search

Cilj istraživanja bio je dobiti uvid u odnos samopoštovanja i nekih odrednica partnerske veze, u kontekstu pandemije COVID-19. Uzorak je činilo 120 ispitanika u dobi od 20 do 30 godina koji su u romantičnoj vezi te imaju iskustvo zajedničkog života barem jednu godinu. Rezultati su pokazali kako ispitanici s većim samopoštovanjem imaju kvalitetniju partnersku komunikaciju i uspješniji su u rješavanju partnerskih konflikata, čime su prve dvije hipoteze potvrđene, no nije pokazana statistički značajna povezanost između zabrinutosti okolnostima pandemije COVID-19 i kvalitete partnerske komunikacije te uspješnosti rješavanja partnerskih konflikata, čime treća hipoteza nije potvrđena. Neočekivano, prilikom statističke analize pokazala se statistički značajna povezanost između zabrinutosti okolnostima pandemije i samopoštovanja, što je pružalo podlogu za daljnje istraživanje ovog područja. Također, pokazalo se kako roditelji imaju nižu kvalitetu partnerske komunikacije te su manje uspješni u rješavanju partnerskih konflikata, no nisu bili zabrinutiji okolnostima pandemije, čime je četvrta hipoteza djelomično potvrđena. Razlike obzirom na iskustvo zaraze pokazale su se statistički neznačajnima. Prema spolu, ispitanice su ostvarile statistički značajne bolje rezultate u kvaliteti komunikacije i uspješnosti rješavanja konflikata. Rezultati istraživanja upućuju na važnost daljnjeg istraživanja mehanizama putem kojih samopoštovanje korelira s kvalitetom veza, kako romantičnih, tako i drugih veza, omogućavajući rad na sebi, ali i partnerskim odnosima., The aim of the research was to gain insight into the relationship between self-esteem i some aspects of romantic relationships, in the context of COVID-19 pandemic. The sample consisted of 120 participants, aged between 20 and 30 years, who are in a romantic relationship and have an experience of living together for at least one year. The results showed that participants with greater self-esteem also have better quality of communication and are more successful in resolving conflicts, which confirmed the first two hypotheses, but there was no statistically significant correlation between concern over pandemic and quality of communication or conflict resolvement, which disproved the third hypothesis. Unexpectedly, significant correlation was found between pandemic concerns and self-esteem, giving base for further studies. Also, parents showed lesser quality of cummunication and were less successful in resolving conflicts, but were not more worried about the pandemic, which only partially confirmed the fourth hypothesis. Previous infection based differences proved statistically insignificant. Genderwise, women showed statistically significant higher results in quality of communication and resolving conflict success. Results indicate importance of future studies of mechanisms in which self-esteem correlates with quality of relationships, both romantic and others, enabling work on personal field, as well as partnerships.

Kategorija mladih društveno neprihvatljivog ponašanja vrlo je kompleksan spoj različitih definicija gledano s različitih aspekata: psihološkog, socijalnog, kriminološkog i zakonskog. Za potrebe provođenja istraživanja korištena je definicija delinkventnog ponašanja opisanog u Skali socijalne distance (Wahl i sur., 2012), s primjerima delinkventnog ponašanja (Fitzgerald, 2003). Socijalna distanca, prema Gerullis i Huber (2017), definirana je kao razina spremnosti pojedinaca ili grupa na kontakt s ljudima koje susreću, a koje percipiraju drugačijima od sebe. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati povezanost razine socijalne distance prema mladima delinkventnog ponašanja i osobnih obilježja pojedinaca. Za istraživanje se uzeta dva konstrukta: empatija i prosocijalno ponašanje. Empatiju definiramo kao proces ulaženja u stanje, osjećaje i situaciju druge osobe, odnosno sposobnost staviti se u položaj drugoga i razumjeti svijet drugoga (Bošnjaković i Vuković, 2016: 732). Prosocijalno ponašanje definira se kao dobrovoljno ponašanje koje za primarni cilj ima povećanje koristi drugih osoba (Eisenberg i sur., 2015, prema Glade Nielson, 2015). Postavljene su dvije hipoteze: da postoji pozitivna povezanost razine empatije kod pojedinca sa razinom socijalne distance prema mladima delinkventnog ponašanja te da postoji pozitivna povezanost razine prosocijalnog ponašanja kod pojedinca sa razinom socijalne distance prema mladima delinkventnog ponašanja. Rezultati istraživanja pokazali su da ne postoji značajna povezanost između odabranih konstrukata i socijalne distance., The category of adolescents with delinquent behaviour is a complex category of multiple definitions: psychological, social, criminological and law. For the purpose of research we used the definition of delinquent behavior described in the Social distance scale (Wahl et al., 2012), with examples of delinquent behavior (Fitzgerald, 2003). Social distance, according to Gerullis and Huber (2017) is the level of willingness of individuals or groups to interact with people we percieve as different. The aim of this research was to examine the connection between the level of social distance toward adolescents with delinquent behavior and personal traits. Two constructs were used: empathy and prosocial behaviour. Empathy is the proces of identifying with others conditions, feelings and situation, the ability to put ourselves in others position and understand others (Bošnjaković and Vuković, 2016:732). Prosocial behaviour is voluntary behaviour with the primary aim of benefitting others (Eisenberg et al., 2015, prema Glade Nielson, 2015). The two hypothesis are that there is positive correlation between level of empathy and social distance and prosocial behaviour and social distance. The results showed that there is no significant correlation between twe constructs and social distance.