Search

Kritičko iščitavanje časopisa Svijet introspekcija je u ličku svakodnevicu koja je, unatoč lokalnim novinama koje su izlazile u Lici, bila vizualno osiromašena u tadašnjim medijima i bez šireg konteksta izuzevši političkog. Zagrebački ilustrirani tjednik Svijet omogućio je pogled u društvenu zbilju onog vremena i kontekstualiziranje jedne manje sredine unutar širih hrvatskih i europskih zbivanja. U radu se po prvi put u znanstvenoj javnosti bilježe imena domaćih gospićkih fotografa Đuke Versona, Ivana Rubčića i Matije Maksimovića što je značajan doprinos poznavanju povijesti profesionalne, ali i amaterske fotografije u Hrvatskoj. Također se u bilješkama donosi izabrana bibliografija Like u Svijetu kao vrijedan izvor svim istraživačima. Cilj rada je prikazati, interpretirati i rasvijetliti Liku i njene stanovnike iz perspektive zagrebačkog popularnog tiska međuratnog vremena.

U nastojanju da se obuhvate i valoriziraju skulpture i spomenička plastika na javnim prostorima naselja Gospić ovaj rad vremenski obuhvaća razdoblje od 1990. godine do danas.1 Kako grad Gospić u svojem sastavu ima 50 naselja, rad se bavi samo spomen-obilježjima i skulpturama naselja Gospić čija je najveća koncentracija, između ostalih, baš u najužem središtu grada – Trgu Alojzija Stepinca i parku Kolakovac. Unatoč tematski i tipološki različitim kiparskim radovima, njihovo umetanje u tkivo grada na svoj je način vezano za gospićki suvremeni život, njegovo društvo i politiku. Indikativan je utjecaj Domovinskog rata i drugih političkih, kao i društvenih okolnosti na podizanje, ali i uklanjanje skulptura i javnih spomenika na samom prijelazu iz 20. u 21. stoljeće. Kritički se promatra postavljanje recentnih umjetnički izvedenih spomen-obilježja u Gospiću, kao i analizira spomenički inventar iz spomenutog razdoblja. Nakon 2010. godine u gospićkom javnom prostoru javljaju se, uz mnogobrojna poprsja, i konceptualne skulpture, a rad se bavi i projektom povratka i postavljanja spomenika Nikoli Tesli kipara Frana Kršinića., In an effort to include and valorize sculptures and monuments in the public spaces of Gospić, this paper covers the period from 1990 to the present.49 As the city of Gospić consists of 50 settlements, the paper deals only with memorials and sculptures at Gospić, with their greatest concentration, among others, in the very center of the town – Alojzije Stepinac Square and Kolakovac Park. Despite thematically and typologically different sculptural works, their placement into the urban tissue is in a specific way related to the contemporary life of Gospić, as well as its society and politics. The influence of the Homeland War and other political, as well as social circumstances on the construction and removal of sculptures and public monuments at the very transition from the 20th to the 21st century is quite indicative. The work also critically observes the installation of recent artistically executed memorials in Gospić and analyses the monument inventory from previous years. It also deals with conceptual sculptures which appeared in the public space of Gospić along with numerous busts after 2010, and finally, with the project of returning and re-erecting of the monument to Nikola Tesla by sculptor Fran Kršinić.

Među rijetkim kartografskim djelima u Zbirci tiskarstva i knjigoveštva Muzeja za umjetnost i obrt u Zagrebu čuva se glasovito djelo njemačkoga kartografa Sebastiana Münstera Cosmographey oder beschreibug aller Länder […]. Nakon restauracije u Središnjem laboratoriju za konzervaciju i restauraciju Hrvatskoga državnog arhiva u Zagrebu, primjerak Münsterova djela u Muzeju za umjetnost i obrt, kojemu uz naslovnu stranicu nedostaje i cjelokupan sadržaj posljednje šeste knjige, komparativnom analizom s primjercima različitih izdanja identificiran je kao njemačko izdanje Kozmografije objavljeno u Baselu iz 1567. godine. Postavljenu dataciju potvrđuje i primijenjena metoda identifikacije izdanja pomoću redoslijeda karata otisnutih na dvostrukim stranicama koje prethode glavnom tekstu, a koje su iscrpno uspoređene i analizirane u priloženoj tablici uz tekst. Münsterovo djelo jedinstven je pothvat u povijesti tiskarstva. Na više od tisuću stranica teksta opremljena s nekoliko stotina drvoreznih ilustracija i s više desetaka karata Kozmografija donosi spoznaje o do tada poznatom svijetu pokrivajući područje geografije, povijesti, etnografije, antropologije, geologije i prirodoslovlja. U radu su posebno istaknuti i Münsterovi zapisi o Dalmaciji i Istri te Slavoniji koji čine osnovu i poticaj za daljnja istraživanja sadržaja i značaja kartografskih prikaza dijela hrvatskih zemalja u razdoblju renesanse., Cosmographey oder beschreibug aller Länder [...]1, famous work by a German cartographer Sebastian Münster is kept among few cartographic works in the Collection of Printing and Bookbinding of the Museum of Arts and Crafts in Zagreb. After its restoration at the Central Laboratory for Conservation and Restoration of the Croatian State Archives in Zagreb, it was determined by using comparative analysis with other editions that the copy of Münster’s work from the Museum of Arts and Crafts, with the missing title page along with the entire contents of the last, Sixth Book, is in fact the German edition of Cosmographia published in Basel in 1567. The established dating is also verified by applying the method of identifying the volume through determining the sequence of maps printed on double pages which precede the main text and are described in detail and analysed in the enclosed table with the text. Münster’s work is a unique endeavour in the history of printing. The knowledge of the world is presented over a thousand text pages equipped with several hundred woodcut illustrations and dozens of maps covering geography, history, ethnography, anthropology, geology and natural sciences. In this paper, Münster’s work on Dalmatia, Istria and Slavonia are especially highlighted as the basis, as well as an incentive, for further research of content and significance of cartographic presentations of a part of Croatian lands during the Renaissance period.

Kritičko iščitavanje časopisa Svijet introspekcija je u ličku svakodnevicu koja je, unatoč lokalnim novinama koje su izlazile u Lici, bila vizualno osiromašena u tadašnjim medijima i bez šireg konteksta izuzevši političkog. Zagrebački ilustrirani tjednik Svijet omogućio je pogled u društvenu zbilju onog vremena i kontekstualiziranje jedne manje sredine unutar širih hrvatskih i europskih zbivanja. U radu se po prvi put u znanstvenoj javnosti bilježe imena domaćih gospićkih fotografa Đuke Versona, Ivana Rubčića i Matije Maksimovića što je značajan doprinos poznavanju povijesti profesionalne, ali i amaterske fotografije u Hrvatskoj. Također se u bilješkama donosi izabrana bibliografija Like u Svijetu kao vrijedan izvor svim istraživačima. Cilj rada je prikazati, interpretirati i rasvijetliti Liku i njene stanovnike iz perspektive zagrebačkog popularnog tiska međuratnog vremena., A critical analysis of the journal Svijet (World) offers us an introspection in Lika’s everyday life which, despite local newspapers being published in Lika, was not visually represented in the media of the time and without a wider context except the political one. The Zagreb ilustrated weekly journal Svijet offered a glimpse into the social reality of that time and contextualization of a smaller setting within wider Croatian and European events. For the first time in this paper, the names of local Gospić photographers Đuro Verson, Ivan Rubčić and Matija Maksimović are mentioned, which is a significant contribution to understanding the history of professional and amateur photography in Croatia. The notes also include selected bibliography of Lika in the weekly Svijet as a valuable source to all researchers. The aim is to show, interpret and elucidate Lika and its inhabitants from the perspective of Zagreb’s popular press of the interwar period.

U jednoj od glavnih gospićkih ulica, Kaniškoj ulici, još u vojnokrajiško doba se smjestio kompleks vojarne koji se sastojao od triju zgrada vojarne te triju drvenih objekata. Uz kompleks vojarne u Gospiću je bio podignut i stan zapovjednika, također u Kaniškoj ulici, te menaža za časnike na početku Budačke ulice. Zahvaljujući analitičkoj interpretaciji istražene dokumentacije o novogradnji Domobranske vojarne u Gospiću s kraja 19. stoljeća, dijelom sačuvane u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu, može se rekonstruirati tijek izgradnje glavne zgrade vojarne, izmjene unutar kompleksa vojarne iz razdoblja prije Prvoga svjetskog rata, kao i promjene na vojnim gradnjama koje su se nalazile u naselju. Ovo je prvi studijski prikaz vojne arhitekture Gospića iz razdoblja prijelaza iz 19. u 20. stoljeće., During the period of Vojna Krajina, a barracks complex was built in one of the main streets of Gospić, on Kaniška Street. It consisted of three buildings of barracks and three wooden structures. Alongside this complex, the commander’s apartment was also erected, also situated in Kaniška Street, and an officers’ mess hall located in the beginning of Budačka Street. Thanks to the analytical interpretation of the researched documentation of the new buildings in Domobranska Barracks in Gospić from the end of the 19th century, which is partly preserved in the Croatian State Archives in Zagreb, it is possible to reconstruct the course of construction of the main barracks building, changes within the barracks complex in the period preceding the First World War, as well as the changes in the barracs construction that were located in the community. This is the first study of Gospić military architecture from the transition period from the 19th to the 20th century.

A collection of 99 engraved maps inserted in two volumes featuring a luxurious book binding equipment from the Collection of printing and book binding in the Museum of Arts and Crafts in Zagreb were believed to be Johannes Janssonius’s (1588 – 1664) edition of the Novus Atlas, approximately dated in the 17th century. Even though the volumes had identical covers and numerous Janssonius’s labels, their content, which included maps of different provenance, was an incentive to re-investigate their attribution. This article brings forth the results of a detailed investigation by the use of the comparison and correlation method, which brought about the new attribution and date of creation for the Novus Atlas. Within the two volumes, alongside the lesser known names, there are the names of publishers, cartographers and map engravers such as Abraham Ortelius (1527 – 1598), Henricus Hondius (1597 – 1651), Pierre Duval (1619 – 1683), Frederick de Wit (1629 – 1706), Pierre Mortier (1661 – 1711) and others, which shifted not only the set attribution but also the dates of the maps’ creation to the period from the late 16th to the first half of the 18th century.

U profiliranju zbirke grafike Muzeja za umjetnost i obrt i otkupnoj politici od 1950-ih nadalje izostalo je sustavno popunjavanje tog segmenta djelima suvremenih hrvatskih umjetnika, što je rezultiralo relativno slabom zastupljenošću djela ključnih protagonista hrvatske grafičke scene druge polovice 20. st. Upravo je taj segment znatno obogaćen otkupom privatne zbirke arhitekta Edvina Šmita koji je, zahvaljujući potpori Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i šport u cijelosti realiziran 2012. godine., The Graphic Art Collection of the Museum of Arts and Crafts was augmented in 2012 by more than nine hundred new objects, by purchase of the collection of the architect Edvin Šmit. With this purchase, the museum collection that covers examples of the art of the print from the Renaissance to this day was greatly enriched with a well-rounded selection of Croatian graphic art of the 20th and 21st century. An impassioned collector whose love for graphic art was practically the same as that which he nourished for his own professional choice, architecture, Edvin Šmit in his endeavours, systematic collection and careful recording of each separate print that he brought, formed a considerable collection dominated by prints created since the 1950s, including the most recent creations of the youngest generation of artists present in the Croatian printmaking scene.

Nakon donošenja odluke Hrvatskoga sabora o uspostavi županija na području banske Hrvatske 5. veljače 1886. formira se Ličko-krbavska županija, u kojoj Gospić stječe funkciju glavnoga središta Like. U Gospiću se od 1886. izdaju i prve novine Ličanin, Časopis za pučku prosvjetu, gospodarstvo i zabavu. Tijekom zadnjeg desetljeća XIX. stoljeća u gradu izlaze još dva glasila: Hrvat: list za pouku, gospodarstvo i politiku (1895.) i Srbin (1898.), a početkom XX. stoljeća pojavile su se i novine Starčevićanac: Novine Starčevićeva kluba u Gospiću (1907./08.). Sve te publikacije dragocjen su izvor podataka o događajima i općoj situaciji u Gospiću i njegovoj okolici. Kakvi god bili odnosi među uredništvima tih novina i unatoč njihovim različitim političkim stavovima, upravo zahvaljujući njima moguće je pratiti gospićku povijest u razdoblju od ukidanja Vojne krajine do Prvoga svjetskog rata. Članak donosi podatke o društvenome, političkome, upravnome i gospodarskome stanju Gospića na prijelazu iz XIX. u XX. stoljeće. Pomnim iščitavanjem navedenih novina naišlo se na članke koji otkrivaju slabo poznate detalje o gradu koji, nažalost, nije dovoljno zastupljen u historiografskim istraživanjima i nema vlastitu monografiju. Prema pisanju Ernesta Krambergera u njegovim putnim crticama o Gospiću (1903.), možemo vizualizirati izgled grada i njegovih stanovnika na ulazu u XX. stoljeće., Following the Croatian Sabor’s decision to create counties on the territory of Croatia on 5 February 1886, the county of Lika-Krbava was formed and the town of Gospić gained the status of its capital. It began to organize itself as a modern centre which concentrates political, administrative, economic, military and judicial power. Th e chief administrative official in the county of Lika-Krbava was the Veliki Župan (Grand Prefect). In 1886, Gospić also obtained its first newspaper, Ličanin, Časopis za pučku prosvjetu, gospodarstvo i zabavu (‘Man of Lika: the newspaper for popular education, economy, and entertainment’). During the 1890s, two more newspapers began to be published in Gospić: Hrvat: list za pouku, gospodarstvo i politiku (1895, ‘Croat: the paper for knowledge, economics and politics’) and Srbin (1898, ‘Serb’). At the beginning of the 20th century, a fourth newspaper appeared, Starčevićanac: Novine Starčevićeva kluba u Gospiću (1907/8, ‘The newspaper of the Starčević club of Gospić’). All of these publications represent a valuable source of information on the events and the general situation in Gospić and the surrounding area. Whatever the relationship among the editors of these newspapers and despite their varied political views, rather, thanks to them, it is possible to track the history of Gospić in the period from the disbanding of the military frontier to the First World War. While the other papers were for the most part concentrated on political issues, Ličanin paid most attention to general information concerning life in Gospić, and it can be labelled the most neutral newspaper among the four. This article presents information about the social, political, administrative and economic situation in Gospić at the turn of the 19th to the 20th century. Careful reading of these newspapers led to the discovery of articles which shed light on poorly known details about the city, which, regrettably, do not appear in the historiographical research nor have merited their own monograph. Because of the travelogue of Ernest Kramberger (1903) we can visualize the look of the city and its inhabitants at the beginning of the 20th century. As part of research undertaken for a doctoral dissertation on urbanism and architecture in Gospić, the article pays particular attention to information relating to these subjects.

Početkom 20. stoljeća Gospić nije imao kamenoklesara, ni kipara ni bilo kakve obrtničke radnje koja bi zadovoljila potražnju građana za stalno potrebnim nadgrobnim spomenicima ili općine za gradskom javnom skulpturom i skulpturalnom plastikom. Glavni ulaz u gospićko gradsko groblje Marije Magdalene sadrži grobnice još iz druge polovine 19. stoljeća, te su one, uz neogotičku kapelicu Marije Magdalene podignutu 1856. godine na groblju, svjedočanstvo nekih prošlih dana kada je Gospić doživljavao ubrzan gospodarski razvoj i napredak. Autor mnogih nadgrobnih spomenika na groblju je Stjepan Vukelić, koji je 1900. godine u Gospiću, uz suradnju još dvojice klesara Tome Zorice i Josipa Beuca, otvorio "Prvu ličku klesaonu za gradnju i umjetnost". U razdoblju od 1900. godine do početka Prvog svjetskog rata, Vukelić je bio najzastupljeniji klesar na gospićkom području, pa mu je osim nadgrobnih spomenika pripisan i rad na pilu Krista Spasitelja u Kaniškoj ulici u Gospiću., At the beginning of the 20th century Gospić didn’t have a stonemason, or a sculptor or any kind of craftsman operations which would satisfy the demand of citizens for the constant necessity of tombstone monuments or the municipality for building public sculpture and sculptural plastic. The main entrance to Gospić’s town Mary Magdalena cemetery contains graves from the second half of the 19th century, and they were, along with Neo-Gothic chapel of Mary Magdalena, erected in 1856 on the cemetery, testimony to some past days when Gospić experienced a rapid economic development and progress. The creator of many tombstone monuments in the cemetery was Stjepan Vukelić, who in 1900 in Gospić, along the cooperation of two more stonemasons Tomo Zorica and Josip Beuc, opened the “First Lika stonemason’s workshop for construction and art”. In the period from 1900 until the start of the First World War, Vukelić was the most represented stonemason in the Gospić region, and besides the tombstone monuments attributed to him there is also the work on the pillar of Christ the Saviour in Kaniška Street in Gospić.

Istraživanje provedeno u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu, kao i u Ratnom arhivu u Beču, otkrilo je vrlo zanimljive pojedinosti o povijesti i urbanističkom razvoju grada Gospića. U radu se donose rezultati i zaključci nastali na temelju istraživanja u tim arhivima. Dosada su stručnoj javnosti bila poznata samo četiri plana Gospića na dva zasebna lista čuvana u Kartografskoj zbirci HDA u Zagrebu, a sada su istražena i dva plana čuvana u Beču, čijom komparacijom se došlo do novih spoznaja. Dodatna dokumentacija unutar spisa Karlovačko-varaždinskog generalata čuvana u HDA u Zagrebu rasvijetlila je dataciju spomenutih projekata i pomaknula vremensku granicu za osnivanje grada Gospića kao urbanog centra., Research was conducted in the Croatian State Archives in Zagreb, as well as in the Vienna War Archives. It revealed very interesting details about the history and urban development of Gospić. This paper presents the results and conclusions of this research in the aforementioned archives. So far, only four plans of Gospić on two separate sheets, kept in the Map Collection of the Croatian State Archives in Zagreb, were known, to which the author added two more plans kept in Vienna. These previously unknown plans shed new light on the subject. Additional documentation within the documents of Karlovac and Varaždin Generalship kept in the Croatian State Archives enabled their re-dating, and shifted the time frame for establishing Gospić as an urban center.

Kipar Robert Frangeš Mihanović (1872. - 1940.) jedan je od glavnih predstavnika hrvatske moderne kao i pionir hrvatske secesije. Poznat je kao „otac“ velebnog Spomenika kralja Tomislava (1928.-1938.) u Zagrebu, srebrnog čekića za cara Franju Josipa (1896.), mnogobrojnih nadgrobnih spomenika te cijelog niza monumentalnih djela i radova u sitnoj plastici. U članku se obrađuju dva njegova rada koja je radio u Gospiću. Riječ je o reljefu Spomenik palim graničarima (1909.) te skulpturi „Marta“ (oko 1909.). Na temelju istraživanja različite pisane građe, kao i usmene predaje, budući da ne postoji dokumentacija o tome kada je i je li Frangeš napravio skulpturu Marte, dovedena je u pitanje njena atribucija. Kamena fontana sa ženskom skulpturom na vrhu, zvana „Marta“, nalazi se u samom središtu grada Gospića. Ona simbolizira postavljanje i uvođenje vodovoda krajem 19. stoljeća. Takav princip označavanja izvora pitke vode nije bio primijenjen samo u Gospiću, nego i na drugim upravnim područjima Monarhije. Istovjetnu skulpturu kakva se pripisuje Frangešovoj ruci nalazimo i u Sinju, i u Cetinju (Crna Gora) i u Trebinju (Bosna i Hercegovina).

Članak donosi prijepis tekstova Tihomira Stojčića o secesijskim građevinama u Osijeku iz 1976. godine., The article carries the fair copy of the 1976 texts on Secession buildings in Osijek by Tihomir Stojčić.