Search

Recently, many feedstuffs have been introduced to animal diets to increase the content of beneficial fatty acids in dairy products. Therefore, this study aimed to research the effect of including hempseed cake in dairy goats concentrate mixtures on the chemical composition and fatty acid profile of semi-hard goat cheese that is traditionally produced on family farm. The feeding of goats was based on meadow hay ad libitum and 1200 g/day/head of concentrate mixture. In the first experimental group, 60 g/kg DM of hempseed cake (HSC-60) was administered; meanwhile, in the second experimental group, 120 g/kg DM of hempseed cake (HSC-120) was included in the diet. The chemical composition of cheese was mostly unaffected by enriching the goats’ nutrition with hempseed cakes. Dietary HSC-120 increased C18:1 n-9 and C18:3 n-6 compared to the control, and increased C22:6 n-3 in cheese compared to HSC- 60, although both HSC-120 and HSC-60 lowered n-6/n-3 ratios in cheese. Feeding goats with HSC-120 may have contributed to the development of the functional properties of semi-hard goat cheese made on family farm, as compared to the cheese produced by goats fed with commercial concentrate mixtures., Posljednjih se godina u hranidbi domaćih životinja koriste različita krmiva u cilju povećanja poželjnih masnih kiselina u mliječnim proizvodima. Stoga je cilj ovog istraživanja bio istražiti utjecaj upotrebe pogače sjemenki konoplje u hranidbi koza na kemijski sastav i profil masnih kiselina polutvrdog kozjeg sira koji se tradicionalno proizvodi na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima. Hranidba koza temeljila se na livadnom sijenu po volji i 1200 g/dan/koza krmne smjese. U prvoj pokusnoj skupini uključeno je 60 g/kg ST pogače sjemenki konoplje (HSC-60); dok je u drugoj pokusnoj skupini u obrok uključeno 120 g/kg ST pogače sjemenki konoplje (HSC-120). Hranidba koza krmnim smjesama sa pogačom sjemenki konoplje većinom nije utjecala na kemijski sastav sira. HSC-120 u obrocima rezultirala je povećanjem C18:1 n-9 i C18:3 n-6 u usporedbi s kontrolom skupinom kao i povećanjem C22:6 n-3 u siru u usporedbi s HSC-60, iako su u HSC-120 i HSC-60 utvrđeni niži omjeri n-6/n-3. Hranidba koza s HSC-120 mogla bi doprinijeti povećanju funkcionalnih svojstava polutvrdog kozjeg sira proizvedenog na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu u usporedbi sa sirevima proizvedenim od koza koje su bile hranjene komercijalnim krmnim smjesama.

Soja je krmivo bogato proteinima koje se najčešće, zajedno sa svojim nusproizvodima (sačma i pogača), koristi u obrocima životinja s ciljem kvalitetne opskrbe proteinima. Cilj je ovoga rada prikazati mogućnosti biofortifikacije soje selenom i njezinu primjenu u hranidbi životinja. Soja je kvalitetan izvor selena u organskome obliku, prije svega selenometionina. Selen je važan u prehrani ljudi i hranidbi životinja jer ima brojne fiziološke funkcije, a često je sadržan u nedostatnim količinama u hranidbenome lancu. Biofortifikacija soje selenom, i to agronomska biofortifikacija, može se koristiti kao kvalitetna metoda obogaćivanja jestivih dijelova usjeva/ soje selenom. Najčešće se koriste anorganski spojevi selena (selenat i selenit) koje usjev/soja transformira u organski oblik, a on je pristupačniji različitim organizmima. Za razliku od selenita, anorganski oblik selena, selenat, bolje je biodostupnosti. Učinkovitija je agrofortifikacija usjeva/krmiva folijarnim tretiranjem usjeva negoli gnojidbom tala selenom. Razlog leži u izbjegavanju vrlo kompleksnih reakcija koje se odvijaju u tlu uzrokujući značajne razlike u usvajanju selena s obzirom na različite okolišne uvjete i uvjete u tlu. U dostupnim istraživanjima biofortifikacija soje selenom provedena anorganskim oblicima selena dovela je do značajnoga povećanja sadržaja selena u zrnu soje, ali nije utvrđen značajan utjecaj na prinos soje te na strukturu i funkcionalnost proteina soje. Međutim, postoje i istraživanja sa suprotnim učincima. Vrlo je malo istraživanja o korištenju biofortificirane soje selenom u hranidbi životinja, osobito onih domaćih. Navedeno bi moglo biti kvalitetna niša za daljnja istraživanja, koja će imati za cilj ukazati na mogućnosti primjene biofortificirane soje selenom u hranidbi domaćih životinja., Soybean is a feedstuff rich in proteins, which is, together with its by-products (meal and cake), most often used in animal diets in order to provide a good-quality protein source. The aim of this paper is to present the possibilities of biofortification of soybeans with selenium and its application in animal feeding. Soybean is a high-quality source of selenium in organic form, primarily in the form of selenomethionine. Selenium is important in human and animal feeding due to its numerous physiological functions and is usually presented in insufficient amounts in the food chain. Biofortification of soybeans with selenium, specifically the agronomic one, can be used as a qualitative method of enriching edible parts of crops/soybeans with selenium. Inorganic selenium compounds (selenate and selenite) are most often used, which the crop/ soybean transforms into an organic form that is more accessible to different organisms. The inorganic form of selenium like selenate is more bioavailable than selenite. Agrofortification of crops/forage by foliar treatment of crops is more effective than soil fertilization with selenium. The reason for this is to avoid very complex reactions which take place in the soil, causing significant differences in the absorption of selenium with regard to different environmental and soil conditions. In the available research, the biofortification of soybeans with selenium, carried out with inorganic forms of selenium, led to a significant increase in the content of selenium in soybeans, but no significant effect on the soybean yield and on the structure and functionality of soybean proteins was detected. However, there are also studies with opposite effects. There is not ample research on the use of selenium-biofortified soybean in animals feeding, especially in livestock. This could be a subject of further research, with the aim of pointing out the possibilities of using selenium-biofortified soybean in livestock feeding.

Klima je sustav koji se konstantno mijenja djelovanjem sunčeve i vulkanske aktivnosti te astronomskih parametara, a kroz zadnje stoljeće i povećanjem ljudskih aktivnosti. Upravo ljudska aktivnost je povećala atmosferske koncentracije stakleničkih plinova i uzrokovala porast temperature. Mjerenja pokazuju da je zatopljenje izraženije nad kopnom nego nad morem, odnosno da je jače nad Europom, Sjevernom Amerikom i Azijom, nego nad Australijom, Afrikom i južnom Amerikom. U Republici Hrvatskoj porast temperatura izraženiji je na obali nego u kontinentalnim dijelovima zemlje, ali je taj porast na priobalju izraženiji u toplom dijelu godine, dok je u kopnenim područjima taj porast izraženiji tijekom zimskog perioda. Upravo to povećanje temperatura u zimskom dijelu godine pogađa proizvođače domaće šunke i ostalih suhomesnatih proizvoda u kontinentalnom dijelu zemlje. U tradicionalnoj proizvodnji šunki proizvođači su šunke stavljali na zrenje najčešće u tavanske prostore kuća, gdje je bio zadovoljavajući protok zraka, oslanjajući se na utjecaj prirode tj. klimu toga dijela godine. Promjenom klime, došlo je do već spomenutih povišenih temperatura, koje u fazi zrenja šunki negativno utječu na kvalitetu samog proizvoda te je cilj ovoga rada ukazati kako te promjene utječu na dugogodišnju tradicijsku proizvodnju šunki i kako je za budućnost nužno uvođenje promjena u tu proizvodnju., The climate is a system that is constantly changing due to solar and volcanic activities, astronomical parameters, and also due to the increase of human activities throughout the last century. Human activity increased the atmospheric concentrations of greenhouse gases and caused a temperature rise. Measurements show that the warming is more pronounced over the land than over the sea, i.e. it is stronger over Europe, North America, and Asia; than over Australia, Africa, and South America. In the Republic of Croatia, the increase in temperatures is more pronounced on the coast than in the continental parts of the country, but this increase on the coast is manifested in the warm part of the year, while in the inland areas, the increase is manifested during the winter period. This increase in temperatures in the winter part of the year affects the producers of domestic ham and other dried meat products in the continental part of the country. In traditional ham production, the producers usually placed ham for ripening in the attic spaces of houses, where there was a satisfactory air flow, relying on the influence of nature, i.e., the climate of that part of the year. In traditional ham production, the producers usually placed ham for ripening in the attic spaces of houses, where there was a satisfactory air flow, relying on the influence of nature, i.e. the climate of that part of the year. Given that climate change is already present and that it directly affects the agricultural sector, this paper aimed to show how these changes affect the long-standing traditional production of ham and how it is necessary to introduce production changes in the future.

U procesu prerade rajčice nastaju različiti nusproizvodi i to: komina, pulpa, pokožica, sjemenke, ali i neiskorišteni dijelovi ploda koje treba zbrinuti u cilju smanjenja štetnih učinaka na okoliš. Komina rajčice je najzastupljeniji nusproizvod koji nastaje pri preradi rajčice. Cilj ovoga rada je prikazati mogućnosti upotrebe nusproizvoda rajčice u hranidbi domaćih životinja podijeljenih prema građi probavnog sustava s posebnim osvrtom na novije znanstvene spoznaje te predložiti njihove optimalne razine korištenja. Nusproizvodi rajčice imaju značajan udio vode i ugljikohidrata, manju količinu bjelančevina i lipida, a bogati su bioaktivnim spojevima prije svega onima iz skupine karotenoida, osobito likopenom. Učinkovitost upotrebe nusproizvoda rajčice ovisi o građi probavnog sustava domaćih životinja, dobi i proizvodnoj fazi životinja te kompoziciji obroka i formi ponuđenog nusproizvoda. Analizom dostupne literature o upotrebi nusproizvoda rajčice u hranidbi domaćih životinja može se zaključiti da je u cilju postizanja povoljnih proizvodnih i fizioloških učinaka te sprječavanja njihovog negativnog djelovanja za preporučiti kod nepreživača do 10 ili maksimalno 15 % obroka, a kod preživača i više od 20 %., In the tomato processing, various by-products are produced: pomace, pulp, skin, seeds, but also unused parts of the fruit which should be disposed of in order to reduce the harmful effects on the environment. Tomato pomace is the most abundant by-product produced during tomato processing. The aim of this paper is to show the possibilities of using tomato by-products in the feeding of domestic animals, divided according to the structure of the digestive system, with special reference to recent scientific knowledge, and to propose their optimal levels of use. Tomato by-products have a significant proportion of water and carbohydrates, a smaller amount of proteins and lipids, and are rich in bioactive compounds, primarily those from the group of carotenoids, especially lycopene. The efficiency of using tomato by-products depends on the structure of the digestive system of domestic animals, the age and production stage of the animals, as well as the composition of the diet and the form of offered by-product. Analyzing the available literature on the use of tomato by-products in the feeding of domestic animals, it can be concluded that in order to achieve favorable production and physiological effects and to prevent their negative effects, for non-ruminants up to 10 or a maximum 15% of the diet is recommended, and for ruminants more than 20%.

The word anthocyanin comes from the Greek words Anthos, meaning flower, and kyanose, meaning blue. Anthocyanins give red, purple, and blue colors to plants. In acidic conditions, they appear as red pigments and in alkaline conditions, they appear as blue pigments. The intensive nature of agricultural (animal) production, with a high density of individuals in animal production facilities, very often contributes to the occurrence of disorders and diseases in animals that threaten this production. A major problem for the animal organism is the effects and consequences of oxidative stress or excessive production of free radicals, which are the main cause of metabolic disorders in cows in the transition period, and antioxidants can prevent or at least mitigate these conditions. Anthocyanins as a source of natural antioxidants play an important role in increasing the antioxidant potential that protects the cell against oxidative damage. Some anthocyanin species may have an enhancing effect on mRNA expression and superoxide dismutase activity. The bioavailability of anthocyanins is relatively low due to poor absorption in the digestive tract. In our region, colored corn, wheat, barley, and sorghum can be used as anthocyanin sources in the domestic animal diet, black soybean, rye, and black and red rice also have high anthocyanin content. Purple corn can accumulate much more anthocyanins than commercial corn varieties., Krmiva s povećanim sadržajem antocijanina u hranidbi životinja. Riječ antocijanin dolazi od grčkih riječi anthos, što označuje cvijet te kyanose što označuje plavu boju. Antocijanini biljkama daju crvenu, ljubičastu i plavu boju. U kiselim uvjetima se pojavljuje kao crveni pigment, a u lužnatim kao plavi pigment. Intenzivan način poljoprivredne (stočarske) proizvodnje s velikom gustoćom jedinki unutar proizvodnih objekata za životinje vrlo često pridonosi pojavi poremećaja i bolesti životinja koje ugrožavaju tu proizvodnju. Veliki problem za životinjski organizam su učinci i posljedice oksidacijskog stresa, odnosno prekomjerne proizvodnje slobodnih radikala koji su glavni uzrok metaboličkih poremećaja kod krava u prijelaznom razdoblju, a antioksidansi mogu spriječiti ili barem ublažiti ta stanja. Antocijanini kao izvor prirodnih antioksidanata imaju važnu ulogu u povećavanju antioksidacijskog potencijala koji štiti stanicu od oksidacijske štete. Biodostupnost antocijanina je relativno niska s obzirom na relativno slabu apsorpcija u probavnom sustavu životinja. Neke vrste antocijanina mogu imati pospješujući učinak na ekspresiju mRNA i aktivnost superoksid dismutaze. Na našem području kao izvor antocijanina u hranidbi domaćih životinja ponajviše se može koristiti ljubičasti kukuruz, ljubičasta pšenica, ljubičasti ječam te ljubičasti sirak, ali valja spomenuti i crnu soju, raž te crnu i crvenu rižu koji također posjeduju značajni sadržaj antocijana. Ljubičasti kukuruz ima sposobnost nakupljanja značajno više antocijanina u odnosu na komercijalne sorte običnog kukuruza.

Ukupno 40 crnih slavonskih svinja tovljeno je do manjih (oko 130 kg) i većih (oko 180 kg) tjelesnih masa. Svinje su podjeljene u skupine A, B, C i D. Svinje skupina A i B tovljene su do oko 130 kg, svinje skupina C i D do oko 180 kg tjelesne mase. Svaka od skupina svinja držana je u poluotvorenom sustavu i hranjena je zelenom lucernom i krmnim smjesama s višom (14 % i 12 %) i nižom (12 % i 10 %) razinom sirovih proteina.Krmne smjese i lucernu svinje su jele ad libitum. Svinjski butovi su obrađeni i prerađeni na isti način (oblikovanje, soljenje – suho salamurenje 30 dana, hladno dimljenje 60 dana i zrenje 12 mjeseci). Svinje većih tjelesnih masa (oko 180 kg) u odnosu na svinje manjih tjelesnih masa (oko 130 kg) daju teže šunke, s većim stupnjem svjetloće (CIE L*) i crvenila (CIE a*) i manjim stupnjem žutila (CIE b*) mesa, s većim udjelom sirovih masti i soli (NaCl) u mesu te boljim mirisom i čvrstoćom šunki. Svinje hranjene s krmnim smjesama s višom razinom sirovih proteina (14 % i 12 %) u odnosu na svinje hranjene s nižom razinom sirovih proteina (12 % i 10 %) daju šunke s tanjim potkožnim masnim tkivom, s nižom stupnjem svjetloće (CIE L*) i žutila (CIE b*) mesa, s više vode, a manje masti u mesu te boljom čvrstoćom mesa. Završna tjelesna masa i hranidba svinja mogu značajno modificirati neka fizikalna, kemijska i senzorna svojstva šunki od crnih slavonskih svinja., A total of 40 Black Slavonian Pigs were fattened to smaller (about 130 kg) and larger (about 180 kg) body weights. Pigs are divided into groups A, B, C, and D. Pigs of groups A and B are fattened up to about 130 kg, and pigs of groups C and D up to about 180 kg of body weight. Each group of pigs was kept in a semi-open system and was fed green alfalfa and fodder mixtures with a higher (14% and 12%) and lower (12% and 10%) level of crude proteins. The fodder mixtures and alfalfa were eaten ad libitum by the pigs. Pork legs are treated and processed in the same way (shaping, salting - dry brining for 30 days, cold smoking for 60 days, and ripening for 12 months). Pigs with larger body masses (about 180 kg) compared to pigs with smaller body masses (about 130 kg) produce heavier hams, with a higher degree of lightness (CIE L*) and redness (CIE a*) and a lower degree of yellowness (CIE b*) of the meat, with a higher proportion of raw fat and salt (NaCl) in the meat and a better smell and firmness of the ham. Pigs fed with feed mixtures with a higher level of crude protein (14 % and 12 %) compared to pigs fed with a lower level of crude protein (12 % and 10 %) produce hams with thinner subcutaneous fat tissue, with a lower degree of lightness (CIE L* ) and yellowness (CIE b*) of the meat, with more water and less fat in the meat and better firmness of the meat. Final body weight and feeding of pigs can significantly modify some physical, chemical, and sensory properties of hams from Black Slavonian Pigs., Insgesamt 40 schwarze slawonische Schweine wurden auf kleinere (ca. 130 kg) und größere (ca. 180 kg) Körpergewichte gemästet. Die Schweine wurden in die Gruppen A, B, C und D eingeteilt. Die Schweine der Gruppen A und B wurden bis zu einem Körpergewicht von etwa 130 kg gemästet, die Schweine der Gruppen C und D bis zu einem Körpergewicht von etwa 180 kg. Jede Gruppe von Schweinen wurde in einem halboffenen System gehalten und erhielt Grünluzerne und Futtermischungen mit einem höheren (14 % und 12 %) und einem niedrigeren (12 % und 10 %) Rohproteingehalt. Die Futtermischungen und Luzerne wurden von den Schweinen ad libitum gefressen. Die Schweinekeulen wurden auf die gleiche Weise behandelt und verarbeitet (Ausformen, Salzen - Trockenpökeln für 30 Tage, Kalträuchern für 60 Tage und Reifung für 12 Monate). Schweine mit größerer Körpermasse (ca. 180 kg) im Vergleich zu Schweinen mit kleinerer Körpermasse (ca. 130 kg) erzeugten schwerere Schinken, mit einem höheren Grad an Helligkeit (CIE L*) und Rötung (CIE a*) und einem geringeren Grad an Vergilbung (CIE b*) des Fleisches, mit einem höheren Anteil an Rohfett und Salz (NaCl) im Fleisch und einem besseren Geruch und Festigkeit des Schinkens. Schweine, die mit Futtermischungen mit höherem Rohproteingehalt (14 % und 12 %) gefüttert wurden, ergaben im Vergleich zu Schweinen, die mit einem niedrigeren Rohproteingehalt (12 % und 10 %) gefüttert wurden, Schinken mit dünnerem Unterhautfettgewebe, mit einem geringeren Grad an Helligkeit (CIE L* ) und Gelbfärbung (CIE b*) des Fleisches, mit mehr Wasser und weniger Fett im Fleisch und einer besseren Festigkeit des Fleisches. Das endgültige Körpergewicht und die Fütterung der Schweine können einige physikalische, chemische und sensorische Eigenschaften von Schinken von schwarzen slawonischen Schweinen erheblich verändern., Un total de 40 cerdos negros de Eslavonia fueron engordados a pesos corporales más pequeños (alrededor de 130 kg) y más grandes (alrededor de 180 kg). Los cerdos fueron divididos en grupos A, B, C y D. Los cerdos de los grupos A y B engordaron hasta unos 130 kg, los cerdos de los grupos C y D hasta unos 180 kg de peso corporal. Cada uno de los grupos de cerdos fue en un sistema semiabierto y fue alimentado con la mezcla de alfalfa verde y forraje mayor (14 % y 12 %) y menor nivel (12 % y 10 %) de proteína cruda. Los cerdos comieron mezclas de alimentos y alfalfa ad libitum. Los lomos de cerdo fueron tratados y procesados de la misma manera (moldeado, salado: salmuera seca durante 30 días, ahumado en frío durante 60 días y maduración durante 12 meses). Los cerdos de mayor masa corporal (unos 180 kg) en comparación con los cerdos de menor masa corporal (unos 130 kg) producen jamones más pesados, con mayor grado de luminosidad (CIE L*) y rojez (CIE a*) y menor grado de amarillamiento (CIE b*) de la carne, con mayor proporción de grasa cruda y sal (NaCl) en la carne y mejor olor y firmeza del jamón. Los cerdos alimentados con mezclas de piensos con un nivel más alto de proteína cruda (14 % y 12 %) en comparación con los cerdos alimentados con un nivel más bajo de proteína cruda (12 % y 10 %) producen jamones con tejido adiposo subcutáneo más delgado, con un menor grado de luminosidad (CIE L* ) y amarillez (CIE b*) de la carne, con más agua y menos grasa en la carne y mejor firmeza de la carne. El peso corporal final y la alimentación de los cerdos pueden modificar significativamente algunas propiedades físicas, químicas y sensoriales de los jamones de cerdos negros de Eslavonia, Si è proceduto all’ingrasso di un totale di 40 maiali neri della Slavonia, fino a raggiungere pesi corporei minori (circa 130 kg) e maggiori (circa 180 kg). I suini sono stati suddivisi nei gruppi A, B, C e D. I suini dei gruppi A e B sono stati ingrassati fino a circa 130 kg, mentre i suini dei gruppi C e D sono stati ingrassati fino a circa 180 kg di peso corporeo. Ciascuno dei gruppi di suini è stato allevato in un regime semiaperto e alimentato con erba medica verde e miscele di mangime con livelli di proteine grezze più alti (14% e 12%) e più bassi (12% e 10%). I maiali hanno mangiato le miscele di mangimi e l’erba medica ad libitum. Le cosce di suino sono state trattate e lavorate allo stesso modo (formatura, salatura - salamoia a secco per 30 giorni, affumicatura a freddo per 60 giorni e frollatura per 12 mesi). I suini con peso corporeo maggiore (circa 180 kg), rispetto a quelli con peso corporeo minore (circa 130 kg), hanno dato prosciutti più pesanti, con un grado di luminosità (CIE L*) e di rosso (CIE a*) più alto e un grado di giallo inferiore (CIE b*), con una maggiore percentuale di grasso crudo e sale (NaCl) nella carne e prosciutti con odore e consistenza migliori. I suini alimentati con miscele di mangimi con un livello più elevato di proteine grezze (14 % e 12 %), rispetto a quelli alimentati con un livello inferiore di proteine grezze (12 % e 10 %), hanno dato prosciutti con tessuto adiposo sottocutaneo più sottile, con un grado di luminosità (CIE L*) e giallo (CIE b*) inferiori, ma con più acqua e meno grasso nella carne e una migliore compattezza. Il peso corporeo finale e l'alimentazione dei suini possono modificare significativamente alcune proprietà fisiche, chimiche e sensoriali dei prosciutti di suino nero di Slavonia.

Sjemenke uljarica i nusproizvodi proizvodnje ulja kvalitetan su izvor energije i bjelančevina u hranidbi preživača. Stoga je cilj istraživanja bio utvrditi proizvodne pokazatelje jaradi hranjene krmnim smjesama koje sadrže pogaču sjemenki bundeve ili ekstrudirani lan. Istraživanje je provedeno na 31 jaretu pasmine francuska alpina. Nakon navršenih mjesec dana jarad je postupno odbijana od majki, pri čemu se postupno smanjivala hranidba mlijekom i uključivala krmna smjesa i sijeno (djetelinsko-travna smjesa) ad libitum. Jarad je bila hranjena krmnom smjesom koja je od bjelančevinastih krmiva sadržavala sačmu soje i ekstrudiranu soju (kontrolna), zatim krmnom smjesom koja je sadržavala 16 % pogače sjemenki bundeve (PB16) uz potpunu zamjenu soje te krmnom smjesom koja je sadržavala 9 % ekstrudiranog lana (EL 9) uz djelomičnu zamjenu soje. Proizvodni pokazatelji, kao što su prosječni dnevni prirasti i eksterijerne odlike utvrđeni su u dobi jaradi od 32, 60 i 87 dana. Utvrđeni su ukupni prosječni dnevni prirasti jaradi (dobi 32.-87. dana) od 145,64 g u kontrolnoj skupini, 163,77 g u PB16 i 164,21 g u EL 9 skupini, pri čemu nisu utvrđene statistički značajne razlike. Utvrđeno je značajno povećanje visine grebena u PB16 i EL 9 jaradi u dobi od 60 dana te u PB16 jaradi u dobi od 87 dana u odnosu na kontrolnu skupinu, pri čemu nisu bile utvrđene značajne razlike u indeksima tjelesne razvijenosti. Temeljem dobivenih rezultata vidljiva je mogućnost upotrebe pogače sjemenki bundeve i ekstrudiranog lana kao izvora bjelančevina i masti u krmnim smjesama, uz zadovoljavajuće proizvodne pokazatelje jaradi., Oilseeds and by-products of oil production are a good quality source of energy and proteins in ruminants´ nutrition. Therefore, the aim of the present study was to determine the production traits of goat kids fed on feed mixtures containing pumpkin seed cake and extruded linseed. The study was carried out on 31 goat kids of the French Alpine breed. After one month, the kids were gradually weaned from the mothers, by reducing suckling and including feed mixtures and hay (clover-grass mixture) ad libitum. Goat kids were fed on feed mixture containing soybean meal and extruded soybean (control) as protein feedstuffs, then a mixture containing 16% pumpkin seed cake (PB16) with complete soybean replacement, and a mixture containing 9% extruded linseeds (EL 9) with partial replacement of soybean. Production traits of goat kids, such as average weight gain and exterior characteristics, were determined at the age of 32, 60 and 87 days. The estimated total average daily weight gain of goat kids (32-87 days of age) was 145.64 g in control group, 163.77 g in PB16 and 164.21 g in EL 9 group, with no significant differences. A significant increase in withers height was found in PB16 and EL 9 goat kids aged 60 days and in PB16 goat kids aged 87 days compared to the control group, with no significant differences in physical development indices. The results of the present study viewed the possibility of using the pumpkin seed cake and extruded linseed as a source of proteins and fat in feed mixtures, with satisfactory production traits in goat kids.

The aim of the present study was to determine the acid-base balance in the blood of the Lacaune sheep during different lactation stages. Thirty lactating Lacaune sheep were involved in the research, and were monitored in the early (day 60), medium (day 120), and late lactation stages (day 180). The following parameters were determined in the blood plasma: pH, partial pressure of carbon dioxide – pCO2, partial pressure of oxygen – pO2, total pressure of carbon dioxide – tCO2, oxygen saturation – sO2, actual base excess Cbase – B, standard base excess Cbase – Ecf and electrolytes (Na+, K+, Ca2+, Cl- and HCO3- – bicarbonate), while total proteins – TP and albumin ALB were determined in the serum. Also, strong ion difference - SID, z value, anion gap - AG, weak anions, and cations - ATOTtp and ATOTalb, strong ion gap - SIG, unmeasured anions – XA and globulin concentrations were calculated. A significant effect of the lactation stage on most of the acid-base parameters in the blood of the Lacaune sheep was determined, except for pCO2, Cl-, z values and the SID. A significant increase of pO2, sO2, ATOTtp, ATOTalb, AG, SIGalb, SIGtp, XA, Na+, total proteins and albumins, as well as the decreased concentrations of K+ and Ca2+, were determined in the blood of the Lacaune sheep during lactation. During the medium stage of lactation, significant changes were determined in most of the acid-base parameters in the blood of the Lacaune sheep when compared to the other stages. A lactation stage may significantly affect the acid-base balance parameters in the blood of the Lacaune sheep, although the calculations of SIG, base excess (BE), and unmeasured anion (XA) values should also be included for the obtainment of a more comprehensive picture of the acid-base balance., Cilj rada bio je utvrditi acidobaznu ravnotežu u krvi lakon ovaca tijekom različitih stadija laktacije. Za istraživanje je odabrano 30 lakon ovaca u laktaciji, koje su praćene u ranome (60. dan), srednjem (120. dan) i kasnom stadiju laktacije (180. dan). U krvnoj plazmi utvrđeni su pH, parcijalni tlak ugljičnoga dioksida (pCO2), parcijalni tlak kisika (pO2), ukupni tlak ugljičnoga dioksida (tCO2), saturacija kisikom (sO2), stvarni i standardni višak baza (Ea i Ecf) i elektroliti (Na+, K+, Ca2+, Cl- i HCO3 - – bikarbonati), a u serumu ukupni proteini (TP) i albumini (ALB). Također su izračunane sljedeće vrijednosti: razlika jakih iona (SID), z-vrijednost, anionski procjep (AG), slabi anioni i kationi (ATOTtp and ATOTalb), jaki ionski procjep (SIG), nemjereni anioni (XA) i koncentracije globulina. Utvrđen je značajan utjecaj stadija laktacije na većinu pokazatelja acidobazne ravnoteže u krvi lakon ovaca, osim sadržaja pCO2, Cl- , z-vrijednosti i SID-a. Utvrđeno je značajno povećanje sadržaja pO2, sO2, ATOTtp, ATOTalb, AG, SIGalb, SIGtp, XA, Na+, ukupnih proteina i albumina te smanjenje koncentracija K+ i Ca2+ u krvi lakon ovaca kako je laktacija odmicala kraju. Tijekom srednjega stadija laktacije utvrđene su značajne promjene većine pokazatelja acidobazne ravnoteže krvi lakon ovce u odnosu na druge stadije. Stadij laktacije može značajno utjecati na pokazatelje acidobazne ravnoteže krvi lakon ovaca te bi za potpuniju sliku pri izradi acidobazne ravnoteže trebalo uključiti i izračun SIG-a, viška baza (BE) i nemjerenih aniona (XA).

Cilj ovog istraživanja je bio utvrditi kvalitetu kukuruzne silaže kao dominantne komponente u hrani mliječnih krava u tri županije Istočne Hrvatske; Brodsko-posavske, Osječko-baranjske i Vukovarsko-srijemske. Praktični dio istraživanja obuhvatio je 25 mliječnih farmi u svakoj Županiji u kojima je uzorkovana i potom analizirana kukuruzna silaža. Praćeni nutritivni, fermentativni i fizički pokazatelji izraženi kao prosječne vrijednosti bili su dobri. Pokazatelji kemijskog sastava: suha tvar (ST)=349 g/kg, sirove bjelančevine=71 g/kg ST, sirovi pepeo=39 g/kg ST, sirova vlakna=186 g/kg ST, kisela deterdžent vlakna=212 g/kg ST, neutralna deterdžent vlakna=393 g/kg ST, kiseli deterdžent lignina=17 g/ kg ST, škrob=325 g/kg ST, energetska vrijednost izražena u neto energiji za laktaciju (NEL, MJ/kg ST)=6,78, prosječna probavljivost organske tvari=75,8% i probavljivost neutralnih deterdžent vlakana=53,7%. Pokazatelji fermentacije silaže uključili su mjerenje prosječne pH vrijednosti koja je iznosila 3,86, koncentraciju mliječne kiseline=56,37 g/kg ST i octenu kiselinu 20,68 g/kg ST. Fizički pokazatelj, određivanje distribucije veličine čestica silaže (sustav tri sita) zabilježio je; sito 1=7,1%; sito 2=56,3%; sito 3=24,8% i kutija na dnu=11,7%. S obzirom na utvrđene statističke značajnosti testiranih razlika prosječnih vrijednosti kod devet pokazatelja hranjive i energetske vrijednosti silaže kukuruza između županija, moguće je potvrditi da je kvaliteta silaže bila bolja u Osječko-baranjskoj i Brodsko-posavskoj županiji u odnosu na Vukovarsko-srijemsku. Na temelju značajnijih odstupanja u minimumu i maksimumu te utvrđivanjem većeg broja nesukladnih uzoraka kod nekih pokazatelja od prosječnih vrijednosti, navodi na zaključak o neujednačenoj kvaliteti silaže kod pojedinih proizvođača., The aim of this study was to determine the quality of corn silage as the dominant component in the diet of dairy cows in three counties of Eastern Croatia; Brod-Posavina, Osijek-Baranja, and Vukovar-Srijem. The practical part of the research included 25 dairy farms in each County in which corn silage was sampled and then analyzed. The monitored nutritional, fermentative, and physical indicators expressed as average values were satisfactory. Indicators of chemical composition: dry matter (DM) = 349 g/kg, crude protein = 71 g/kg DM, crude ash = 39 g/kg DM, crude fiber = 186 g/kg DM, acidic detergent fiber (ADF) = 212 g/kg DM, neutral detergent fiber (NDF) = 393 g/kg DM, acidic detergent lignin (ADL) = 17 g/kg DM, starch = 325 g kg DM, energy value expressed in net energy for lactation (NEL, MJ/kg DM) = 6.78, average digestibility of organic matter (dOM) = 75.8% and digestible neutral detergent fibers (dNDF)= 53.7%. Indicators of silage fermentation included the measurement of an average pH of 3.86, a concentration of lactic acid = 56.37 g/kg DM, and acetic acid of 20.68 g/kg DM. Physical indicator, determination of silage particle size distribution (three sieve system) recorded following values: sieve 1 = 7.1%; sieve 2 = 56.3%; sieve 3 = 24.8% and box at the bottom = 11.7%. Given the established statistical significance of the tested differences in average values for nine indicators of nutritional and energy value of corn silage between counties, it is possible to confirm that the quality of silage was better in OsijekBaranja and Brod-Posavina counties than in Vukovar-Srijem County. Based on significant deviations in the minimum and maximum, and by determining a larger number of non-compliant samples in some indicators than the average values, it leads to the conclusion of uneven quality of silage in some producers.